Asylum

wtf wrote:

metilda wrote:Budi dobar čovjek.
Čak i kad ti budu govorili da se ne isplati.
Čak i kad te budu htjeli promijeniti.
Čak i kad ti se budu rugali.
Čak i kada budu upirali prstom u tebe i mrmljali ti iza leđa.
Budi dobar čovjek.
Čak i kad posumnjaš milijun puta.
Čak i ako budeš gubio vjeru, i sumnjao u život i njegove vrijednosti.
Stisni zube i budi dobar čovjek.
Za sebe.
Za druge.
Za svijet koji se svako malo mijenja.
Za mirne snove.
Za čistu savjest.
Budi dobar čovjek.
Jednostavno, bez nepotrebnih jauka.
Gledaju te oči i srca ... budućih generacija.
I zato... Budi dobar čovjek.
(Nepoznat autor)

Zar biti dobar čovjek znači stiskati zube i šutjeti?
Što je nepoznati autor htio reći s budi dobar čovjek?

Autor zapravo i nije rekao stisni zube i šuti. Sintagma stisnuti zube znači ne predati se pred teškoćama i problemima nego se uhvatiti u koštac sa životom, bez jalovog jaukanja. A za mene kao vjernika nema dvojbe što znači biti dobar čovjek: ljubiti Boga i ljubiti čovjeka. Inače, nepoznati autor je svećenik.

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

Ne možemo sa svim ljudima biti prijatelji, jednostavno to je nemoguće. Život je prekratak da bi se previše živcirali, volimo one koji nas poštuju i žalimo one koji to nisu u stanju... ali ni pred kim ne zatvarajmo srce.

Nikada nisam imala prijatelja...
Možda jednog, iz djetinjstva. Ali premalo je bilo kušnji između nas, tako da je to tek vizija prijateljstva.

Život nas tako zna staviti u neobična mentalna stanja. Na kušnje. Govori nam da smo sami na svijetu, da nikome nije briga za nas. Dopušta nam da se zatvorimo u usamljenost. Da se izgubimo u labirintima tužnih uspomena. Zato ja kažem da treba životu pokazati tko je Gazda. A kad život shvati tko je Gazda svaki dan se pretvori u uzbudljivu avanturu.

P.S. Ti možeš pisati i o politici.

Hvala! :)
Što se tiče prijateljstva, nije da se ne družim i samujem, već mi se čini da je sve nečim prešutnim uvjetovano.

Pažljivo sam birala prijatelje. Imam dvoje kojima mogu otvoriti dušu. Od ostatka svijeta nastojim ne očekivati ništa pa me uvjetovanosti ne sputavaju.

Ovaj stih me dirnuo kada sam bila mala, majušna, da bih ga doista razumjela. Danas sam velika, razumijem ga i jednako me dotiče:
.....
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...
....

Ova rečenica da ljudima vlada zla kob i egoizam mi bode oči. Istina je da od Kaina ljudima nije strana ni zavist, ni bratoubojstvo, ni egoizam ni zla kob, ali Isus je promijenio pogled na čovjeka, proširio perspektivu. Umro je za svakog, ama baš svakog čovjeka, od prvog do posljednjeg, On Prvi i Posljednji. Kako nas Učitelj uči, u svakom čovjeku trebamo gledati sliku Božju. Pa što ako darujemo sebe ili svoje srce nekome tko se naših darova pokaže nedostojan. Nismo izgubili mi nego onaj tko naš dar nije čuvao kao dragocjenost.

Prije nego nego me osudiš, obuj moje cipele, prođi putove života kroz koje sam ja prošao, iskusi moju bol, tugu i patnju. Izdrži onoliko koliko sam ja izdržao, padni tamo gdje sam ja pao i ustani tamo gdje sam ja ustajao. Kada stvarno upoznaš moju životnu priču, tada ćeš imati pravo suditi o meni, mojim postupcima i mom životu. (Nepoznat autor)


P.S. Moja isprika svima koje sam zbog opravdavanja pobačaja nazivala ubojicama i čedomorkama. Ja ne znam vaše životne priče i nisam smjela osuđivati. Zbilja mi je žao što sam bila tako gruba.

https://ribafish.com/slaven-skrobot-neunistivi-dobri-duh-nase-sekte-svjetskih-putnika/?fbclid=IwAR1cDkeY_YKEiLeU_UIn955I6Tr3scm1ujT7g51KM4Scta0Q-6ofJ6-a5wE

Sleep Capsules That Are Designed To Protect Homeless People From Ulm, Germany From Freezing

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

Ne možemo sa svim ljudima biti prijatelji, jednostavno to je nemoguće. Život je prekratak da bi se previše živcirali, volimo one koji nas poštuju i žalimo one koji to nisu u stanju... ali ni pred kim ne zatvarajmo srce.

Nikada nisam imala prijatelja...
Možda jednog, iz djetinjstva. Ali premalo je bilo kušnji između nas, tako da je to tek vizija prijateljstva.

Život nas tako zna staviti u neobična mentalna stanja. Na kušnje. Govori nam da smo sami na svijetu, da nikome nije briga za nas. Dopušta nam da se zatvorimo u usamljenost. Da se izgubimo u labirintima tužnih uspomena. Zato ja kažem da treba životu pokazati tko je Gazda. A kad život shvati tko je Gazda svaki dan se pretvori u uzbudljivu avanturu.

P.S. Ti možeš pisati i o politici.

Hvala! :)
Što se tiče prijateljstva, nije da se ne družim i samujem, već mi se čini da je sve nečim prešutnim uvjetovano.

Pažljivo sam birala prijatelje. Imam dvoje kojima mogu otvoriti dušu. Od ostatka svijeta nastojim ne očekivati ništa pa me uvjetovanosti ne sputavaju.

Ovaj stih me dirnuo kada sam bila mala, majušna, da bih ga doista razumjela. Danas sam velika, razumijem ga i jednako me dotiče:
.....
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...
....

Ova rečenica da ljudima vlada zla kob i egoizam mi bode oči. Istina je da od Kaina ljudima nije strana ni zavist, ni bratoubojstvo, ni egoizam ni zla kob, ali Isus je promijenio pogled na čovjeka, proširio perspektivu. Umro je za svakog, ama baš svakog čovjeka, od prvog do posljednjeg, On Prvi i Posljednji. Kako nas Učitelj uči, u svakom čovjeku trebamo gledati sliku Božju. Pa što ako darujemo sebe ili svoje srce nekome tko se naših darova pokaže nedostojan. Nismo izgubili mi nego onaj tko naš dar nije čuvao kao dragocjenost.

Isus je "trpio" 33 godine, a čovjek je osuđen duplo...(najmanje).
I još živi u strahu od kazne Božje..

wtf wrote:

I još živi u strahu od kazne Božje..

Bog ne kažnjava. A još manje osuđuje.

Speare Shaker wrote:

wtf wrote:

I još živi u strahu od kazne Božje..

Bog ne kažnjava. A još manje osuđuje.

Nego?
Što znači konačni sud?
Ili, po djelima/nedjelima, bit' ćete sortirani?
Misao, riječ, djelo....kakvi su koeficijenti za svakog, mislim što se tiče ulaska u Raj?
S obzirom na tvoje napisano...svi idemo u Raj?

Kad pogledamo ovu sliku, pečeno jaje i prženi krumpirići.
Jedan običan, po mnogima ne pretjerano zdrav obrok. Npr. kažu da su i jaja, a i krumpirići bolji kuhani jer je ulje bla bla bla... Ne da vam se ovo čitati, znam oprostite... ‍�
Na slici je malo jogurta, kriška breskve i svježa jabuka isjeckana na komadiće.
Cilj ove slike?
Heh... izmamiti vam osmijeh na lice i pokazati da nije uvijek sve onako kako na prvu izgleda, i to ne samo kod hrane...
Ugodan vam dan!

metilda wrote:Kad pogledamo ovu sliku, pečeno jaje i prženi krumpirići.
Jedan običan, po mnogima ne pretjerano zdrav obrok. Npr. kažu da su i jaja, a i krumpirići bolji kuhani jer je ulje bla bla bla... Ne da vam se ovo čitati, znam oprostite... �
Na slici je malo jogurta, kriška breskve i svježa jabuka isjeckana na komadiće.
Cilj ove slike?
Heh... izmamiti vam osmijeh na lice i pokazati da nije uvijek sve onako kako na prvu izgleda, i to ne samo kod hrane...
Ugodan vam dan!

Već sam pristavila ručak, jutros bila u pekari po doručak. Doručak: sirnica, jogurt, bombice od sira, kifle :)
A ručak koji sam pristavila: sarma s puno slanine unutra i kobasice puštene kroz par dimova :)
Slavonija i Dalmacija kroz sliku i riječi :)

Ovo tvoje Metilda, kako god okreneš, dobro se čini . :)

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:

Ne možemo sa svim ljudima biti prijatelji, jednostavno to je nemoguće. Život je prekratak da bi se previše živcirali, volimo one koji nas poštuju i žalimo one koji to nisu u stanju... ali ni pred kim ne zatvarajmo srce.

Nikada nisam imala prijatelja...
Možda jednog, iz djetinjstva. Ali premalo je bilo kušnji između nas, tako da je to tek vizija prijateljstva.

Život nas tako zna staviti u neobična mentalna stanja. Na kušnje. Govori nam da smo sami na svijetu, da nikome nije briga za nas. Dopušta nam da se zatvorimo u usamljenost. Da se izgubimo u labirintima tužnih uspomena. Zato ja kažem da treba životu pokazati tko je Gazda. A kad život shvati tko je Gazda svaki dan se pretvori u uzbudljivu avanturu.

P.S. Ti možeš pisati i o politici.

Hvala! :)
Što se tiče prijateljstva, nije da se ne družim i samujem, već mi se čini da je sve nečim prešutnim uvjetovano.

Pažljivo sam birala prijatelje. Imam dvoje kojima mogu otvoriti dušu. Od ostatka svijeta nastojim ne očekivati ništa pa me uvjetovanosti ne sputavaju.

Ovaj stih me dirnuo kada sam bila mala, majušna, da bih ga doista razumjela. Danas sam velika, razumijem ga i jednako me dotiče:
.....
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...
....

Ova rečenica da ljudima vlada zla kob i egoizam mi bode oči. Istina je da od Kaina ljudima nije strana ni zavist, ni bratoubojstvo, ni egoizam ni zla kob, ali Isus je promijenio pogled na čovjeka, proširio perspektivu. Umro je za svakog, ama baš svakog čovjeka, od prvog do posljednjeg, On Prvi i Posljednji. Kako nas Učitelj uči, u svakom čovjeku trebamo gledati sliku Božju. Pa što ako darujemo sebe ili svoje srce nekome tko se naših darova pokaže nedostojan. Nismo izgubili mi nego onaj tko naš dar nije čuvao kao dragocjenost.

Isus je "trpio" 33 godine, a čovjek je osuđen duplo...(najmanje).
I još živi u strahu od kazne Božje..

TAKO SE, PRIJATELJI MOJI, DOGAĐA U KUĆI OČEVOJ


(Marija Valtorta: Spjev o Bogočovjeku, svezak 3/2, str  158. -- 162.)


»Poslušajte. Ovo je jedna lijepa prispodoba, koja će vas u mnogo slučajeva voditi svojim svjetlom. 


Neki je čovjek imao dva sina. Stariji je bio ozbiljan, radišan, privržen, poslušan. Drugi je bio inteligentniji od starijega, koji je doista bio malko tup i dao se voditi kako se ne bi morao mučiti da sam odlučuje. Ali je mlađi za naknadu bio i buntovan, volio razonodu, luksus i uživanje, bio rasipan i danguban. Inteligencija je veliki dar Božji. Ali to je dar koji treba mudro upotrebljavati. Inače je s time kao s nekojim lijekovima, koji ne liječe, nego ubijaju ako se na loš način upotrebljavaju. Otac ga je, po svome pravu i dužnosti, pozivao na razboritiji život. Ali bez ikakve koristi; sin mu je zlo odgovarao i još se više utvrđivao u svojim zlim idejama. 


Napokon jednoga dana, nakon jedne žešće prepirke, mlađi sin reče: "Daj mi moj dio dobara. Tako više neću slušati tvoje prekoravanje ni bratovljeva jadikovanja. Svakome svoje, i neka je kraj svemu". Otac odgovori: "Pazi, brzo ćeš se upropastiti. Što ćeš onda učiniti? Promisli da ja neću biti nepravedan u tvoju korist, i da neću uzeti tvome bratu jednoga novčića da bih ga dao tebi". "Ništa te neću moliti. Budi uvjeren. Daj mi moj dio". 


Otac je dao procijeniti zemlju i dragocjene stvari pa, vidjevši da je vrijednost novca i nakita jednaka vrijednosti zemlje, dade starijemu njive i vinograde, stada i masline, a mlađemu novac i nakit, što je mladić odmah prodao, promijenivši sve u novac. I obavivši to u nekoliko dana, otiđe u daleku zemlju, gdje je živio vrlo gospodski, rasipajući sve svoje u svakojakom bančenju, pretvarajući se kraljevskim sinom, jer se stidio kazati: "Seljak sam". Zbog toga se odrekao i svoga oca. Zabave, prijatelji i prijateljice, haljine, vino, igre... raspušten život... Brzo je vidio da se imovina smanjuje i da nastupa bijeda. A s bijedom, da je poveća, nasta u tom kraju i velika oskudica, koja je spiskala ostatak imovine. Bio bi želio ići k ocu, ali je bio ponosan pa nije htio. Tada pođe nekom mjesnom gazdi koji je nekada, u dobra vremena, bio njegov prijatelj i zamoli ga govoreći: "Primi me među svoje sluge sjećajući se vremena kad si uživao moje bogatstvo". Vidite kako je čovjek lud! Voli se staviti pod korbač nekoga gospodara, nego reći jednom ocu: "Oprosti! Pogriješio sam!" Taj je mladić svojom otvorenom bistrom pameću naučio toliko beskorisnih stvari, ali nije htio naučiti izreku Crkovnjaka:* "Kako je sramotan tko napusti oca svoga, i kako je proklet od Boga tko uznemiri majku", Bio je inteligentan, ali ne mudar, 


Čovjek na koga se obratio, zauzvrat za mnogo toga što mu je luđi mladić priuštio, stavi toga luđaka svinjama za čuvara jer nalazio se u poganskoj zemlji i tu bješe mnogo svinja i pošalje ga da pase čopore svinja na njegovim posjedima. Prljav, odrpan, smradan, izgladnio jer hrane je bilo oskudno za sve sluge, osobito za one najniže; on stranac čobanin svinja i ismijavan bio je smatran najnižim gledao je kako se svinje site žirom te je uzdisao: "Kad bih barem i ja mogao napuniti svoj trbuh tim plodovima! Ali su odviše gorki! Čak ni glad ne može učiniti da mi budu dobri". I plakaše misleći na bogate satrapske zabave što ih je malo prije toga proživljavao u smijehu, pjesmama, plesovima... Zatim je mislio na čestite obilne obroke svoje daleke kuće, na porcije koje je otac nepristrano dijelio svima, ostavljajući uvijek za sebe manje, veseo što gleda zdrav tek svojih sinova... Mislio je i na dijelove što ih je onaj pravednik davao i slugama pa uzdisaše: "I momci moga oca, i oni najniži, imaju obilno kruha..., a ja ovdje umirem od gladi..." 


Dugo je trajalo naporno razmišljanje, dugo borba, dok nije ugušena oholost... Napokon dođe dan kada, preporođen u poniznosti i mudrosti, ustane na noge i reče: "Idem svome ocu! Lud je ovaj ponos koji me pravi uznikom. I radi čega? Čemu trpjeti i u tijelu, a još više U srcu, a mogu dobiti oproštenje i rasterećenje? Idem svome ocu. Rečeno je. Što ću mu kazati? Pa to što se rodilo ovdje unutra, u ovoj prezrenosti, u ovoj prljavštini, u ovom ujedanju gladi! Reći ću mu: "Oče, sagriješio sam protiv Neba i protiv tebe, više nisam dostojan zvati se tvojim sinom. Stoga postupaj sa mnom kao s najnižim od tvojih momaka, ali me trpi pod svojim krovom. Da te gledam dok prolaziš..." Neću mu moći kazati: "jer te ljubim". Ne bi toga vjerovao. Ali će to govoriti moj život, a on će shvatiti, i još će me blagosloviti prije nego umre... O nadam se tome! Jer moj otac me ljubi". I kad se uvečer vratio u mjesto, oprostio se od gospodara i proseći putem vratio se svojoj kući. Evo očevih njiva... i kuće... i oca koji je upravljao poslovima, ostarjeloga, omršavjeloga od boli, ali i dalje dobroga... Gledajući tu oronulost što ju je on prouzročio, zaustavi se prestrašen... Ali ga otac, zaokruživši očima, ugleda i potrča mu u susret, jer je još bio daleko, i došavši do njega obujmi ga rukama oko vrata i poljubi. Samo otac je u tom srozanom prosjaku prepoznao svoje dijete i samo on se sažalio. 


Sin je, u čvrstom zagrljaju tih ruku, glavom na očevom ramenu, promrsio jecajući: "Oče, dopusti da ti se bacim k nogama". "Ne, sinko moj! Ne k nogama. Na moje srce, koje je toliko trpjelo zbog tvoje odsutnosti, i kome je potrebno da opet oživi osjećajući tvoju toplinu na svojim grudima". A sin, plačući jače, reče: "Oče moj! Sagriješio sam protiv Neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da me zoveš 'sinko'. Ali dopusti mi živjeti među tvojim slugama, pod tvojim krovom, da te gledam, da jedem tvoj kruh, da ti služim, da upijam tvoj dah. Svakim komadom kruha, svakim tvojim dahom obnavljat će se moje tako iskvareno srce i postat ću čestit... 


Ali ga otac, držeći ga i dalje u zagrljaju, povede k slugama koji su se okupili podalje i promatrali pa im reče: “Brzo, donesite ovamo najljepšu haljinu, i umivaonike mirisave vode, operite ga, namirišite, preobucite ga, obujte mu novu obuću i stavite mu prsten na ruku. Zatim uzmite ugojeno tele i zakoljite ga. I neka se priredi gozba. Jer ovaj moj sin bijaše mrtav a sada je uskrišen, bijaše izgubljen i nađen je. Hoću da sada i on nađe opet svoju prostodušnu djetinju ljubav, a moja ljubav i kućna svečanost zbog njegova povratka moraju mu je dati. Mora razumjeti da je on i dalje za mene drago zadnje rođeno dijete kakav je bio u svome dalekom djetinjstvu, kada je hodao uza me usrećujući me svojim osmijehom i svojim tepanjem". Sluge tako i učiniše. 


Stariji je sin bio na imanju i nije znao ništa do svoga povratka. Uvečer, dolazeći kući, vidje je rasvijetljenu od svijeća i začu zvukove glazbala i plesa koji dopirahu iz nje. Pozove jednoga slugu koji je trčao vrlo zaposlen i reče mu: "Što se dogodilo?" A sluga odgovori: "Vratio se tvoj brat! Tvoj otac je odredio da se zakolje ugojeno tele zato što je opet dobio sina, i to zdrava, izliječena od svoga velikoga zla, te je upriličio gozbu. Ne čeka se nego na tebe da bi mogla započeti". Ali prvorođeni, srdit jer mu se činilo da je nepravedna tolika svečanost zbog mlađega koji je, uz to što je mlađi, bio nevaljan, ne htjede ući i, štoviše, htjede se udaljiti od kuće. 


Ali otac, obaviješten o tome, potrča van i stigne ga pa nastojaše uvjeriti ga i moljaše ga da ne zagorči njegovu radost. Prvorođeni odgovori svom ocu: "I hoćeš da ne budem uvrijeđen? Oštećuješ i vrijeđaš svoga prvorođenca. Služio sam ti otkako sam mogao raditi, a od tada je mnogo godina. Nikada nisam prekršio neku tvoju zapovijed, čak ni neku tvoju želju. Uvijek sam bio uza te, i ljubio sam te za dvojicu kako bih ti pomogao preboljeti ranu što ti ju je zadao moj brat. A nisi mi dao ni jarića da ga pojedem  s prijateljima. Ovoga, koji te je ostavio, koji je bio lijenčina i rasipnik i koji se sada vraća jer ga goni glad, častiš i zbog njega kolješ najbolje tele. Vrijedi truda biti radnik i bez poroka! To mi nisi smio učiniti!" Tada otac, pnvinuvši ga na grudi, reče: "O sinko moj! A možeš li misliti da te ja ne ljubim zato što ne rasprostirem veo svečanosti preko tvojih djela? Tvoja su djela sveta po sebi, i svijet te hvali zbog njih. A ovome tvome bratu treba naprotiv da bude opet podignut u očima svijeta i u svojim vlastitim očima. I misliš li da te ne ljubim zato što ti ne dajem vidljivu nagradu? Ali jutrom i večerom i u svakome mome dahu i misli ti si prisutan u mom srcu, i svakoga te trena blagoslivljam. Ti imaš trajnu nagradu u tome što si uvijek sa mnom i tvoje je sve što je moje. Ali je bilo pravedno gostiti se i svetkovati zbog ovoga tvoga brata koji je bio mrtav i oživio je na dobro, koji je bio izgubljen i vratio se našoj ljubavi". I prvorođenac popusti. 


Tako se, prijatelji moji, događa u kući Očevoj. Pa tko zna da je jednak mlađemu sinu iz prispodobe, neka i on misli da mu, ako poput njega pođe k Ocu, Otac kaže: "Ne k mojim nogama. Nego na moje srce, koje je trpjelo zbog tvoje odsutnosti a koje je sada sretno zbog tvojega povratka“. Tko je u položaju prvorođenoga sina i bez grijeha prema Ocu, neka ne bude ljubomoran zbog očinske radosti, nego neka sudjeluje u njoj, iskazujući ljubav otkupljenom bratu.«

WTF, trebala bi pročitati Spjev o Bogočovjeku od Marije Valtorte. Mišljenje da Bog kažnjava i sudi nažalost je duhovno nasljeđe iz slavenskih paganskih vjerovanja u Bjeloboga i  Crnoboga. Kršćanski Bog ne sudi i ne kažnjava. Kad čovjek umre i dođe pred Lice Božje sam o sebi donese sud i odluči gdje će ići, u pakao, čistilište ili Raj.

Što se tiče prispodobe,
moj pokojni svekar mi je uvijek govorio: vidi, imaš pet prstiju na ruci, svaki je različit. Poreži bilo kojeg, jednako boli..

metilda wrote:WTF, trebala bi pročitati Spjev o Bogočovjeku od Marije Valtorte. Mišljenje da Bog kažnjava i sudi nažalost je duhovno nasljeđe iz slavenskih paganskih vjerovanja u Bjeloboga i  Crnoboga. Kršćanski Bog ne sudi i ne kažnjava. Kad čovjek umre i dođe pred Lice Božje sam o sebi donese sud i odluči gdje će ići, u pakao, čistilište ili Raj.

Dakle, idem u Raj?! :)

metilda wrote:WTF,

Nemaš pojma koliko se smijem svom nicku i tvom obraćanju.

wtf wrote:

metilda wrote:WTF,

Nemaš pojma koliko se smijem svom nicku i tvom obraćanju.

Ma mogu ja tebe zvati i tvojim pravim nickom, ali ovako je zabavnije. A također i tvoja pitanja.

metilda wrote:

wtf wrote:

metilda wrote:WTF,

Nemaš pojma koliko se smijem svom nicku i tvom obraćanju.

Ma mogu ja tebe zvati i tvojim pravim nickom, ali ovako je zabavnije. A također i tvoja pitanja.

Baš je! :)
Ne mogu se prestati smijati. Osjećam se poput djeteta koje radi nepodopštine :)

Zaista me tvoj povratak razveselio.
Kao da, ....sam ponovno dobila volju za biti Ja :)
Još naziv teme, juhuuuu..tu pripadam :D

Samo tri osobe u povijesti čovječanstva uspjele su hodati po vodi: Isus, Petar i Anselmo iz Meksika. Sliku ima samo Anselmo...

Ako se ikad požališ da su ti grudi male, da imaš nekoliko kilograma viška ili pulover koji se nosio prošle godine i više nije moderan, razmisli isplati li se brinuti zbog toga?
Postoje žene koje nemaju ni grudi, ni kosu, ni modernu odjeću, a koje su, poput mene, sretne što su uopće žive.
Sve ste lijepe, bez obzira imate li povećane usne ili najmoderniji pulover.
Ne dopustite da vam itko govori drugačije...
(Majka koja je prošla tešku borbu s rakom dojke)