ex-iskon-pleme
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Asylum

Page 50 of 50 Previous  1 ... 26 ... 48, 49, 50

Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 5/6/2021, 13:20

Pisac i pjesnik James K. Flanagan, 3. rujna 2012, neočekivano je umro od srčanog udara. Ali, samo nekoliko mjeseci prije smrti svojim je unučićima od kojih najmlađe imalo pet, a najstarije 11 godina, napisao dirljivo pismo kako bi im prenio ono što je naučio za svog života. Pismo Jamesa K. Flanagana javnosti je predočila njegova kći Rachel. Pismo je oduševilo sve koji su ga pročitali.

“Dragi Ryane, Conore, Brendone, Charlie i Mary Catherine,
Moja mudra i razborita kći Rachel natjerala me da zapišem neke savjete za vas, važne stvari koje sam naučio o životu.
Počinjem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na moj 72. rođendan.
1. Svatko od vas Božji je dar vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad u vašem životu zapušu hladni vjetrovi sumnje i obeshrabrenja.
2. Ne plašite se nikoga i ničega što vam stoji na putu da svoj život živite punim plućima. Slijedite svoje nade i snove bez obzira na to koliko su teške ili koliko se "drukčije" činile drugima. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebali jer neprestano razmišljaju o tome što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni! Izbjegavajte pesimiste koji slušaju vaše snove i pokušavaju vas obeshrabriti. Učinite to! Najgora stvar u životu je pogledati iza sebe i reći: "Mogao sam, htio sam, trebao sam". Riskirajte i griješite.
3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i žele vas držati u uvjerenju da su iznad svih ostalih. Ne vjerujte im. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i svi mi drugi. Uvijek propitujte autoritete, ali budite oprezni kako će to činiti.
4. Napravite popis stvari koje želite učiniti. Putujte, naučite neku vještinu ili jezik, upoznajte nekog posebnog. Neka lista bude duga i svake godine učinite nešto. Ne odgađajte to za sutra jer to je najsigurniji način da to ne učinite. Ne postoji sutra, ne postoji "pravo" vrijeme, postoji sad.
5. Ne zaboravite staru irsku poslovicu: "Hvalite djecu i ona će cvjetati!"
6. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je naše suosjećanje.
7. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su natjerali ili prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i baš kao što su započeli rat olovkom i papirom, na isti ga način završavaju. Ako su ratovi plemeniti, kako to da ih ne vode vođe koje su ih započele?
8. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije. Nisu im potrebne baterije ili utičnice, svuda mogu s vama.
9. Budite iskreni.
10. Putujte: uvijek, a pogotovo kad ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili kad se stvari "poslože". To se nikada ne događa. Danas izvadite putovnicu.
11. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje. Ne uzimajte poslove samo zbog novca, osakatit će vam dušu.
12. Ne vičite. To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
13. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti “vidjet ćemo” kada želite reći “ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
14. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
15. Živite u skladu s prirodom: izađite na svjež zrak, idite u šumu, u planine, na more, u pustinju. To je važno za vašu dušu.
16. Posjetite Irsku. Tamo je rođena duša vaše obitelji. Posjetite zapad: Roscommon, Clare i Kerry.
17. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.”
18. Budite zahvalni. Stara irska poslovica kaže: "Ovo je dan u našim životima i nikada se neće ponoviti". Svaki dan živite imajući to na umu.

Vaš djed James.

Asylum - Page 50 Fb_im746

metilda

Posts : 4516
2021-02-20


Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 5/6/2021, 20:17

Nemoj svojim brigama davati na važnosti. Život je predragocjen za to. Onim lošim stvarima koje su ti se dogodile nemoj pridavati neku posebnu pažnju. To je prošlo svršeno vrijeme. Dobar je osjećaj kad znaš što ćeš od dana koji je pred tobom. I ne mora to biti ništa veliko i posebno. Tek ono malo da odlučiš uživati i biti tamo gdje jesi. A ne mislima vrludati negdje drugdje. Podijeliti s nekim svoje misli. Osjećaje. Male trenutke u kojima se osjećaš lijepo i ispunjeno.

Lijep je dan kad ono dijete u tebi ima mogućnost da odlučuje neke stvari. I gradi život u mozaiku snova. Kad osjetiš nečiju ljubaznost. Kad odlučiš proširiti ljubav koju si sam primio. Ima nešto neprocjenjivo u sunčanim danima. Pokažu ti da život nije onako siv kakav je često u tvojim mislima. I kreneš put svog cilja. Bez obzira što drugi govore. I rade. Sretan što je tvoj život u tvojim rukama. I što možeš raširiti krila za let.

- Mario Žuvela

Asylum - Page 50 Fb_im761

_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 5/6/2021, 20:36

Smisao života i patnje (1)-


Ništa nije tako djelotvorno za psihičko i duhovno zdravlje čovjeka kao spoznaja da njegov život ima smisla i otkrivanje tog smisla. Čovjekova volja za smislom može biti frustrirana i to predstavlja egzistencijalnu frustraciju. Osjeća besmislenost vlastitog života i unutarnje praznine imaju negativan utjecaj na život čovjeka i znak su „egzistencijalnog vakuuma“ u kojem se osoba može naći. To je jedan od najraširenijih fenomena današnjeg užurbanog čovjeka, koji je uglavnom orijentiran na užitak i izbjegavanje boli i patnje.  

Čovjek današnjice u stalnoj je potrazi za srećom, ugodom i zadovoljenjem svojih potreba, a istovremeno izbjegava svaku frustraciju, bol, patnju i trpljenje, s čime se vrlo teško nosi i u čemu ne vidi smisao, nego naprotiv, uglavnom vidi besmisao. Smisao života traži u svijetu obilja i materijalističko-potrošačko-hedonističkom mentalitetu opijen posjedovanjem i egoizmom. U takvom svijetu trenutačnog zadovoljenja potreba prisutna je samo kratkotrajna, prolazna sreća i smisao u kojem nema mjesta patnji i trpljenju. Katolička teologija nastoji proniknuti u smisao i otajstvo patnje i trpljenja kroz prizmu odnosa čovjeka prema Bogu i vjere u Boga, te kroz ljubav prema bližnjemu.

Asylum - Page 50 1a-76810
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 07:40

Asylum - Page 50 Fb_im762

_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 08:46

Bilo kasno poslijepodne. Sunčan dan i lagani povjetarac. Ne sjećam se da li je toga dana pobijedila reprezentacija ili je bio dan državnosti. Neka djevojka hodala je sama parkom ogrnuta zastavom, kao da se vraćala od nekud. Dva starija gospodina promatrajući djevojku poluglasno pričaše : "Od ove države nam je ostala samo zastava."

Djevojka se tada blago okrenu te odgovori starcima : "Ovo nije samo zastava! Moj otac je poginuo za tu zastavu. Upravo sam bila na njegovom grobu. To nije samo zastava. To je moj tata!"

Čuvajmo Domovinu kakva god bila. Za djecu barem. Isplati se boriti za djecu. Za sve poginule budimo zastava kojom će se ponositi neka nova djeca.

Krešimir Josip

Asylum - Page 50 Fb_im767

_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by mativka 6/6/2021, 09:51

Evo za tebe:
Nasmiješi se
I pokloni osmjeh onome koji ga nikada nije imao!
Uzmi zraku sunca i pusti da leti tamo gdje kraljuje noć!
Uzmi suzu i spusti je u dušu onoga koji se ne zna boriti.
Otkrij život i ispričaj ga onome koji ga ne razumije.
Uzmi nadu i živi u njezinu ozračju.
Uzmi dobrotu i pokloni je onome koji ne zna poklanjati.
Otkrij ljubav i nastoj da je svijet upozna.

Mahtama Gandi


_________________
On & On
mativka
mativka

Posts : 5951
2018-08-07


Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by Ra 6/6/2021, 13:16

metilda wrote:

Možda najbolje vidimo svoj život kad nam netko drugi ukaže na sve probleme koje pojedini status donosi. Ne želim reći da u mom životu nema problema, ali ima neka divna sklonost u meni da sve probleme predam u Božje ruke i oni se na neki čudesan način riješe. Možda je to i iskustvo sakupljeno godinama. U svakom slučaju, ja sam izuzetno sretna domaćica, zahvalna na svakom trenutku života, bilo prošlom, bilo sadašnjem i vjerujem da će s približavanjem trenutka sastanka s Vječnim ta sreća samo rasti. :x 

Želim i tebi svu sreću i Božji blagoslov! Hvala ti što si me posjetila. :x
Ovo boldano  ti vjerujem. 
Povremeno tu sklonost imam i ja, ali su to rijetke prilike, jer sam tip borca (sve ja mogu i trebam sama), pa guram dok ide... kad ipak doguram do zida, pa još par puta probam glavom probiti zid, tek onda pogledam gore i kažem: Aj sad Ti, ja ne mogu dalje.  :D
I problemi se riješe i bez moje intervencije. 

Živjeti živote na način i u ulogama koje su nam najprirodnije i u kojima dajemo ono najbolje od sebe je doista Božji blagoslov. 
Bez obzira koja je to uloga. Drago mi je da si ispunjena i sretna, da si živjela i još živiš životom koji ti najviše odgovara. To je stvarno rijetkost 

Nekako mi se mir u duši i srcu čine kao najviši oblik sreće, pa slijedom navedenog mogu izjaviti da sam i ja u sretnoj fazi. :)

Čitamo se...
Ra
Ra

Posts : 2324
2020-06-01


Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 13:19

Smisao života i patnje (2)




1. Katoličko–teološko poimanje otajstva patnje
1.1. „Zašto patnja?“

Ivan Pavao II. u papinskom apostolskom pismu Spasonosno trpljenje opisuje
Sv. pismo kao veliku knjigu o trpljenju i knjigu ljudske povijesti (SD 6, 7). Patnja,
kako tjelesna tako i moralna, odnosno duhovna, te psihološka koja ih prati, neodvojiva
je od ljudskog življenja, pogađa svakog čovjeka. Predstavlja velik izazov
za čovjeka i poziva ga da u susretu s patnjom uđe dublje u vlastitu egzistenciju.

Česta su reakcija čovjeka na iskustvo patnje intrigantna i vječna pitanja poput
„Zašto patnja?“, „Zašto baš ja“, „Koji je smisao patnje?“, na koja traži odgovor.
No, nema jednoznačnog odgovora koji bi udovoljio svakomu. A kada ne nađe
zadovoljavajući odgovor tada čovjek još dublje trpi. Naši ljudski odgovori ostaju
nepotpuni pred velikom tajnom patnje i teško ju mogu sami rasvijetliti. Svaki je
čovjek pozvan da nadilazi patnju iz svoje ljudskosti i uđe u područje vlastite transcendencije.

Može se ustvrditi da patnja i trpljenje pripadaju upravo čovjekovoj
transcendenciji, neodvojivi su od ljudskog života i iskustva zadirući u područje
ljudskog misterija (SD 5, 9). Nastojeći proniknuti u otajstvo patnje, čovjek sve
dublje prodire u egzistencijalni i religijski prostor smisla vlastitog života i svijeta
oko sebe gdje se susreće s Ljubavlju.

Pitanje o smislu patnje i trpljenja osobito se postavlja u Knjizi o Jobu, gdje se
opisuje patnja nedužnoga i pravednika, što predstavlja misterij u koji je potrebno
proniknuti. Patnja može imati smisao kazne ako je povezana s grijehom, no nije
svaka patnja posljedica grijeha. Bog je pristao kušati Joba kako bi dokazao njegovu
pravednost. Stoga patnja može imati i smisao kušnje. Također, patnja može imati i
odgojnu vrijednost i pozivati na obraćenje i ponovnu uspostavu dobra u
čovjeku, u njegovim odnosima s drugima i s Bogom (SD 11, 12; Vugdelija, 1995,
247).

Nekoliko je najistaknutijih vidika škole trpljenja: trpljenje je kazna kojom
otplaćujemo svoj grješnički dug, trpljenjem čovjek uviđa svoju ograničenost i
tako u duhu sazrijeva, ostaje u poniznosti i susreće druge ljude s više razumijevanja,
trpljenje je čovjeku poticaj da poboljša sebe i svoju stvarnost, poziv i poticaj
na obraćenje, trpljenje je ostan koji ljudska srca uzdiže k nebeskim željama i
trpljenjem patnik intimno proniče otajstvo čovjeka i otajstvo Boga.

Mnogi mistici su u patnji vidjeli izvanredan Božji dar koji služi dobru i može uroditi
pozitivnim duhovnim plodovima te se tako patnja i žalost pretvaraju u radost
(Ćurić, 1986,113–116; Vugdelija, 2011, 160–161).

Tri su vidika koji blagotvorno prate patnju:
razne boli nastaju zbog nereda i nesklada kojima smo pogođeni i predstavljaju
poziv na promjenu, u boli možemo vidjeti simbol nesebičnosti, požrtvovne ljubavi
i bol možemo vidjeti kao otajstveni znak Božjeg odabranja, znak da nas Bog
nije zaboravio (Ćurić, 1989, 535–538).
Patnju možemo promatrati kao izazov svakomu čovjeku i potencijalnu
prekretnicu za promjenu, a o samom čovjeku ovisi hoće li se promijeniti na bolje
ili neće. Patnja nam može biti spasonosna. Može se promatrati kao poziv na
djelovanje ili na molitvu, kroz patnju možemo prodrijeti do dublje tajne svojeg
života i u konačnici do spoznaje Boga.

U rječniku Starog zavjeta patnja i bol su istovjetne i trpljenje se označava kao
zlo. U Novom zavjetu patnja više izražava određenu situaciju u kojoj čovjek doživljava
zlo i doživljavajući ga postaje subjektom trpljenja. U središtu psihološkog
oblika patnje nalazi se iskustvo zla zbog kojeg čovjek trpi, a koje je nedostatak,
ograničenje i iskretanje dobra (SD 7). Tako u Novom zavjetu prestaje negativno
tumačenje patnje i patnika kao i njegovo izjednačavanje s grešnikom i prokletnikom,
nego se povezuju s Kristovom spasiteljskom patnjom.

Asylum - Page 50 2

_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 13:38

Ra wrote:
metilda wrote:

Možda najbolje vidimo svoj život kad nam netko drugi ukaže na sve probleme koje pojedini status donosi. Ne želim reći da u mom životu nema problema, ali ima neka divna sklonost u meni da sve probleme predam u Božje ruke i oni se na neki čudesan način riješe. Možda je to i iskustvo sakupljeno godinama. U svakom slučaju, ja sam izuzetno sretna domaćica, zahvalna na svakom trenutku života, bilo prošlom, bilo sadašnjem i vjerujem da će s približavanjem trenutka sastanka s Vječnim ta sreća samo rasti. :x 

Želim i tebi svu sreću i Božji blagoslov! Hvala ti što si me posjetila. :x
Ovo boldano  ti vjerujem. 
Povremeno tu sklonost imam i ja, ali su to rijetke prilike, jer sam tip borca (sve ja mogu i trebam sama), pa guram dok ide... kad ipak doguram do zida, pa još par puta probam glavom probiti zid, tek onda pogledam gore i kažem: Aj sad Ti, ja ne mogu dalje.  :D
I problemi se riješe i bez moje intervencije. 

Živjeti živote na način i u ulogama koje su nam najprirodnije i u kojima dajemo ono najbolje od sebe je doista Božji blagoslov. 
Bez obzira koja je to uloga. Drago mi je da si ispunjena i sretna, da si živjela i još živiš životom koji ti najviše odgovara. To je stvarno rijetkost 

Nekako mi se mir u duši i srcu čine kao najviši oblik sreće, pa slijedom navedenog mogu izjaviti da sam i ja u sretnoj fazi. :)

Čitamo se...


Da, zbilja je lijepo doći do takvog mira u duši koji nam se čini pravim i jedinim istinskim smislom života. No postoji pitanje koje nisam riješila pa me zanima tvoje mišljenje, i Matino ako ga želi izreći: može li čovjek biti istinski i potpuno sretan kad vidi svu ovu patnju oko sebe, ne samo patnju bliskih ljudi koja nas uvijek teško pogađa nego i patnju čovječanstva na globalnoj razini?
Primjećujem da ljudska narav bježi od patnje, što je nekako i prirodno. Susrećem svoje prijatelje ispunjene patnjom zbog gubitka dragih osoba, zbog egzistencijalnih problema, zbog nenalaženja smisla u životu. Pogađa me to i osjećam da je moja sreća i moj mir time narušen.
Ne mogu im pomoći ni na koji način osim slušanja i tihe podrške. Ipak, ostajem nesretna baš zbog činjenice da im ne mogu pružiti nikakvu konkretnu pomoć. Kako se ti nosiš s tim, što radiš u takvim situacijama? :)
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 13:40

mativka wrote:Evo za tebe:
Nasmiješi se


Mate :love :D
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by Ra 6/6/2021, 14:58

metilda wrote:
Ra wrote:

Nekako mi se mir u duši i srcu čine kao najviši oblik sreće, pa slijedom navedenog mogu izjaviti da sam i ja u sretnoj fazi. :)


Da, zbilja je lijepo doći do takvog mira u duši koji nam se čini pravim i jedinim istinskim smislom života. No postoji pitanje koje nisam riješila pa me zanima tvoje mišljenje, i Matino ako ga želi izreći: može li čovjek biti istinski i potpuno sretan kad vidi svu ovu patnju oko sebe, ne samo patnju bliskih ljudi koja nas uvijek teško pogađa nego i patnju čovječanstva na globalnoj razini?
Primjećujem da ljudska narav bježi od patnje, što je nekako i prirodno. Susrećem svoje prijatelje ispunjene patnjom zbog gubitka dragih osoba, zbog egzistencijalnih problema, zbog nenalaženja smisla u životu. Pogađa me to i osjećam da je moja sreća i moj mir time narušen.
Ne mogu im pomoći ni na koji način osim slušanja i tihe podrške. Ipak, ostajem nesretna baš zbog činjenice da im ne mogu pružiti nikakvu konkretnu pomoć. Kako se ti nosiš s tim, što radiš u takvim situacijama? :)
Uh. Teško pitanje. 
Ovisi što podrazumijevamo pod pojmom sreće. Ukoliko nam je sreća isključivo živjeti život bez problema i patnje onda ne može jer živi u iluziji.
Mislim da ljudski rod ne bježi od patnje, nego od svih problema općenito. Nekako bi svi proživjeli život bez bolesti, bez novčanih problema, bez smrti voljenih itd., to je nešto što se događa drugima, ali nama ne bi smjelo nikako.  Takav pristup životu je iluzija i upravo to i je podloga za patnju čovjeka. 

Ovdje ne mislim na stvarnu patnju ugnjetavanih, zlostavljanih, obespravljenih, to je drugi vid patnje i to nema veze s gore napisanim. 
 
Čini mi se da mir možemo naći tek kad prihvatimo i nesreće i žalost i gubitke kao sastavni dio života koji se događa svima, a ne samo nama.
Kad se to prihvati ne znači da ostanemo bez problema i svih emocija koje ih prate (među njima su i žalost i tuga), ali patnja odlazi.

Problem hiper senzibilnih osoba je što ne znaju postaviti granicu empatiji nego se sužive s patnjom drugih, a zapravo ljudima koji su u nevolji sama empatija ne rješava problem, a supatniku škodi. Potrebna im je konkretna pomoć i razumna reakcija. 

Kad vidim čovjeka u problemu instiktivno i uvijek reagiram, bez obzira traži li moju pomoć ili ne. 
Pomažem kako mogu i onoliko koliko mogu, bez da ugrozim sebe ili nekog meni bliskog. Jednako tako pazim da ne pomažem preko svojih granica pa da se na kraju ta pomoć pretvori u izvor mog nezadovoljstva i neko prigovaranje. 
Kad vidim da je neki problem izvan mojih granica moći djelovanja ne grizem se zbog toga, jer moje izgrizanje neće riješiti njihov problem. 

Eh, smrti su druga priča. Tu mi razum (pre)često zašteka, ali borim se.  
Ljudi koji su izgubili svoje najbliže pate dok se ne pomire s činjenicom da život ide dalje i bez njihovih voljenih i nitko i ništa im pri tome ne može pomoći... možda može tek malo ublažiti bol dok ne prođe i nakon nje ne ostanu tuga, žalost, sjeta, s kojima se ipak da živjeti. 
Ali za to je potrebno vrijeme i do tada im možeš malo pomoći slušajući ih dokle god imaju potrebu pričati o tome. 
Pri tom ne trebaš (i ne smiješ) s njima patiti, ne moraš ih čak ni slušati, bitno je da ima netko kome oni mogu reći kako im je, a to je za njih velika stvar. I to je sve što možeš napraviti. 
Svi ćemo prije ili kasnije izgubiti nekog koga bezgranično volimo,  bit će to vrijeme rezervirano za osobne patnje i čim prije to shvatimo manje ćemo patiti. Glupo i neodgovorno je proživljavati i tuđe, jer se patnja nije podijelila, nego udvostručila. 
Ne znam koliko ti je ovo razjasnilo nedoumicu, ali moraš naći način kako pomoći bez da se uvlačiš u područje koje te zapravo paralizira. 
 

Ovaj citat jako volim i dijelim ga ponovo. :)


Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se zatvorenika koji su predano tješili druge dajući im i posljednju koricu kruha. Možda je takvih ljudi bilo malo, ali oni su čvrst dokaz da se čovjeku može oduzeti baš sve osim njegove posljednje slobode - slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji ma kako ona bila bezizgledna, sloboda da sam odluči kojim će putem krenuti 

Viktor E. Frankl
Ra
Ra

Posts : 2324
2020-06-01


Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by metilda 6/6/2021, 21:38

Ra wrote:Problem hiper senzibilnih osoba je što ne znaju postaviti granicu empatiji nego se sužive s patnjom drugih, a zapravo ljudima koji su u nevolji sama empatija ne rješava problem, a supatniku škodi. Potrebna im je konkretna pomoć i razumna reakcija. 

Kad vidim čovjeka u problemu instiktivno i uvijek reagiram, bez obzira traži li moju pomoć ili ne. 
Pomažem kako mogu i onoliko koliko mogu, bez da ugrozim sebe ili nekog meni bliskog. Jednako tako pazim da ne pomažem preko svojih granica pa da se na kraju ta pomoć pretvori u izvor mog nezadovoljstva i neko prigovaranje. 
Kad vidim da je neki problem izvan mojih granica moći djelovanja ne grizem se zbog toga, jer moje izgrizanje neće riješiti njihov problem.

Da, to je jedino realno. Hvala ti što si mi ovo posvijestila.  :) Kao da sam to nekako zaboravila i sad si mi to znanje izvukla iz podsvijesti. Istina je da moje suživljavanje u patnji ne pomaže čovjeku s problemom, a kako prelazi granice mojih mogućnosti prijeti da postane moj izvor frustracija. Što ne znači da ću odustati od pomoći, uvijek ću biti tu i pomagati pronaći razumno rješenje. Ali na ona rješenja koja prelaze granice racionalnog ponašanja ne mogu i ne želim pristati.

Ra wrote:Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se zatvorenika koji su predano tješili druge dajući im i posljednju koricu kruha. Možda je takvih ljudi bilo malo, ali oni su čvrst dokaz da se čovjeku može oduzeti baš sve osim njegove posljednje slobode - slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji ma kako ona bila bezizgledna, sloboda da sam odluči kojim će putem krenuti 

Viktor E. Frankl

Krasan citat. I toliko istinit. Zbilja, imamo potpunu slobodu izabrati kako ćemo se suočiti s problemima i kako reagirati na njih. I kojim ćemo putem krenuti. :)

Ra, puno si mi pomogla. :) Hvala ti! :)

-------

https://www.ex-iskon-pleme.com/viewtopic.php?t=47039

_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda
metilda

Posts : 4516
2021-02-20

Age : 64

Back to top Go down

Asylum - Page 50 Empty Re: Asylum

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 50 of 50 Previous  1 ... 26 ... 48, 49, 50

Back to top

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum