Asylum

Pod utjecajem mjeseca i Outlander-a

Zavučem se u krevet, prebacim preko sebe mekani pokrivač, zašuškam oko glave onih par jastuka i naslonim se na topla leđa što već neko vrijeme čekaju baš mene. Leđa više nisu leđa već ruke, noge, glava, hobotnica što se oko mene omotava. Volim i ne volim. Volim jer volim, a ne volim jer me baš danas bole koljena koja su te noge prignječile u pokušaju da se stope sa što više mojih stanica. Ispočetka boli malo pa trpim jer je ljubav trpeljiva, a onda, u trenutku, dolazi do nepodnošljivost pa izranjam iz tih kliješta kao utopljenik. Ajmo probati neke druge algoritme jer ovaj ne funkcionira. Sad je koljeno u trbuhu. Oštro sa nepravilnim položajem kralježnice koja vapi za nekim konveksnijim položajem, konkavno proživljenog dana. Ajmo opet. Okrećem se leđima, koljeno se diže do pluća, a stopalo na mom trbuhu, ruka preko grla, unutrašnjost vrišti zarobljeno. Rakovska kliješta su opet uhvatila plijen. Može li light, molim? Ono i onako da se pretvaramo da smo leptiri ili vilin konjic, nešto lagano. Možda žlica? Ajde, žlica. Žlica, prvi put, drugi put, prodano. Slušam kako dišeš. Sve tiše i tiše, sve ravnomjernije i ravnomjernije i onda stanka. Ne dišeš. Tresem te sa jedinom mogućom slobodnom rukom i glasno vičem: diši!!! Sad stalno provjeravam dišeš li. Svaku noć. Osim kad hrčeš. Onda te guram laktom u rebra. Nikad zadovoljna, reklo bi se. Pa dođi pa odi pa nemoj pa daj pa diši pa ne diši. A onda, ti odeš na koji dan pa dođem u krevet. Prebacim pokrivač, namjestim jastuke i tražim ta leđa da se naslonim. Tražim tople butine da na njih, kao na vruću peć, zalijepim hladna stopala pa da naprave ššššššš sa isparavanjem. Čekam kad ćeš mi prebaciti nogu preko struka da je mogu maknuti jer mi smeta. Čekam skrivenu ruku pod jastucima da je maknem uz negodovanje jer ne mogu tako glavu lijepo namjestiti. Čekam da mi zakuha tijelo uz tvoje, koje zovem nuklearna elektrana, pa da se otkrijem na koji sekund da dođem sebi. A tebe nema. Onda shvatim da volim i ono što ne volim. Samo da si tu. Pretrpit ću.

S. M.

Možemo li svijet doista učiniti boljim?
Nakon dvadesetog stoljeća u kojem su nestali toliki lijepi snovi i raspršile se tolike nade, kako možemo pričati o tome što možemo učiniti kako bismo promijenili svijet ili ga učinili boljim? Je li naša jedina mogućnost govoriti razočarano? Može li rezigniranost biti mudrost? Treba li odustajanje shvatiti kao lucidnost? Moramo li stati u redove fatalista kako bismo bili inteligentni? Hoće li svatko tko daje najbolje od sebe jednoga dana biti osuđen reći, poput ispaćenoga Izaijinog sluge: « Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu»?

Postavljati takva pitanja znači, konačno, postaviti pitanje naše slobode, područja koje je otvoreno i na raspolaganju za našu aktivnost. Prije komentara u vezi s pristupom brata Rogera ovim pitanjima, filozofkinja Marguerite Léna prisjetila se ovih Kierkegaardovih riječi: «Kad više ništa nije moguće, više nema slobode». Zatim je nastavila govoreći: «Brat Roger uvijek je djelovao kako bi ponovo uspostavio i otvorio onu dimenziju mogućega koja slobodi dopušta disati.» Kako otvoriti područje mogućega, odbiti svaki pokušaj fatalizma da ograniči to područje, već ga, naprotiv, proširiti, održavajući «zelene prostore nade u krajoliku društva», kako je jednoga dana napisao kardinal Danneels, zadatak je kojim se i kršćani i mnogi drugi mogu pozabaviti.

Rowan Williams, canterburyjski nadbiskup, imao je, čini se, istu želju za širenjem naših vidika kada je sudionicima Europskog susreta u Ženevi napisao: «Imati vjeru znači htjeti živjeti tako da se vidi kako je Bog živ. A to znači živjeti na način koji pokazuje da ima više mogućnosti no što ih svijet prepoznaje.»

Kršćani su tijekom povijesti pokazivali inventivnost. Njihova ih je vjera vodila k inovacijama. Tako su nastale prve bolnice i besplatna njega pacijenata u vrijeme svetog Bazilija iz Cezareje u četvrtom stoljeću, a vjerojatno i dosta prije. Govoreći o drugoj promjeni u antičkom svijetu, jedan je povjesničar bio iznenađen da su imena Melania i Pinian tako slabo zapamćena. Uživajući u najvećem bogatstvu Rimskoga Carstva, ovo je dvoje kršćana iz doba svetog Augustina odlučilo osloboditi svoje robove i sve podijeliti s njima. Zašto se tako malo pričalo o tako značajnim promjenama koje je ovaj par uveo u povijest? Iz straha od prepoznavanja pozitivne uloge koju su igrali kršćani? Ili iz straha samih kršćana pred naglašavanje tako radikalnih izbora…?

Danas je razdoblje mira bez presedana koje je počelo stvaranjem Europe ovdje kako bi nas uvjerilo da ne bismo trebali podcjenjivati ono što se može učiniti. Zajedno s jednim vjernikom iz drugog stojeća koji je Diognetu pisao o kršćanima, možemo reći: «Mjesto koje im je Bog namijenio tako je uzvišeno da ga ne smiju napustiti.»

https://www.taize.fr/hr

Sreća je imati nekoga da ti uljepša dan samo svojim postojanjem u tvom životu.

Koliko nam zapravo malo treba za sreću....

Kuham ručak. Kako ću izdržati danas u masliniku???

Danas se obilježava "Međunarodni dan dobrote". Poslužiti ću se idejom Freda Rogersa i zamoliti vas jednu stvar.
Uzmite si deset sekundi, zatvorite oči i pokušajte se sjetiti ljudi koji su vam u životu učinili nešto dobro. Njihova dobrota nekada i negdje utjecala je na vas i zbog njih vam je život sigurno lakši i ljepši, nemojte ih zaboraviti, ali nemojte ni propustiti priliku činiti dobro jer vaša dobrota ima ogroman utjecaj na ljude oko vas.
Pa idemo, ne bojte se. Zažmirite. 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1.
Mirna, Ivane, Marija, Mate, Gorane, Ana, Josipa… Želim vam svima idućih deset godina što više da se osjećate kao sada kad ste otvorili oči.
Sretan vam ovaj dan i ne zaboravite da i vaša dobrota mijenja svijet!

Stjepan Ivan Horvat

metilda wrote:Kuham ručak. Kako ću izdržati danas u masliniku???

Nikako, leđa otkazala oko 13 sati, morala sam otići doma, popiti brufene i ležati. Nije me odavno bilo tako stid. Prijatelji ostaju brati a ja ne mogu.
Srećom je sve obrano, večeras ulje stiže doma.
Bogu hvala na dobrim ljudima, Željku, Mariu, Josipu, Danici, Mariji, Jošku i Ivanu. Puno dobrih ljudi hoda ovim svijetom. Ljudi, hvala vam i neka vas Bog obaspe svakim blagoslovom.

Legenda kaže da nekada davno su zemljom hodali uspravni ljudi.
Priča se da su imali obraz i čast. Da im je data riječ bila svetinja. Ako je daju nikada ne dozvole da je ne ispoštuju.
Da su se ponosili svojim djelima i poštenjem sticali svoje imetke.
Da su se stidili samog sebe ako nisu znali da im je komšija gladan.
Da sramota nije bilo nemati već ne pomoći. Da su bili nesebični u davanju i iskreni u govoru.
Priča se da su se radovali punog srca tuđem uspjehu.
Da nisu očekivali samo korist već običnu toplu ljudsku riječ. Da diploma nije bila mjerilo vrijednosti već vlastiti postupci.
Ako su griješili znali su za izvini i pokajanje.

Dokazivali su se djelima a ne praznim riječima.

Pričaju da nisu imali puno al duša im puna bila...

Meša Selimović

( Sa stranice župe Tovarnik)

PODIŽE SE NEKOLIKO STOTINA TUŽBI

Pojavila se inicijativa od preko dvije stotine umreženih odvjetnika koji preispituju zakonitost uvođenja obveznih covid potvrda, a što je najavljeno i sada objavljeno zadnjom mjerom Stožera.

Kako se Hrvatska odvjetnička komora oglušila prema uvođenju najavljivane mjere, odvjetnici su počeli samoinicijativno pripremati nacrte prijedloga ocjene ustavnosti i zakonitosti mjera i odluka Stožera, pojedinačnih tužbi prema sudovima, te drugih pravnih lijekova koja su im na raspolaganju, a sve radi zaštite prava građana koje zastupaju, dakle ne samo svojih stranaka nego i ostalih građana, jer odvjetnici drže da su temeljna ljudska prava i slobode ugroženi.

Odvjetnici su zadnja instanca u zaštiti prava svakog građanina, i ovim putem šalju ovu poruku da osjećaju moralnu dužnost poduzeti pravne korake.

Najavljeno je nekoliko stotina tužbi.

Dragi ljudi, svi koji osjećate da su vam ugrožena temeljena ljudska prava, da su vas oštetili na poslu, ili nešto drugo povezano s uvođenjem ovakvih covid potvrda - pošaljite mi kratki opis problema sa svojim kontaktima (da vas odvjetnici mogu nazvati) na mail: marinmileticmost@gmail.com

Možete mi isti opis problema poslati i na Telegram u poruci. Zapratite me na mom Telegram kanalu, tu dobivate detaljnije informacije. https://t.me/joinchat/J_j8_YnLVfVhYWE0

Mi Hrvati smo miroljubiv narod. S ogromnim pragom tolerancije. Ali, nećemo dopustiti da nas se ucjenjuje i prisiljava na nešto što po svojoj savjesti ne želimo. Hvala svim ovim odvjetnicima, ovo je ogromna stvar - što su odlučili stati na strani pravde i istine u borbi za svakog čovjeka ove Države i očuvanje temeljnih prava.

Hvala vam dragi ljudi

Danas je veliko mirno okupljanje građana na Trgu svetog Marka u 15h. Ja sam u Rijeci, vidimo se u 19h na riječkom Korzu - za slobodu

Vrijeme je izaći iz udobnosti vlastitog doma i doći dati svoj doprinos u očuvanju slobode. Ovo je zajednička borba i cijepljenih i necijepljenih. Sada to mnogi vide.

Uskoro dodatne novosti. Nema nazad.

Lomiti mogu, slomiti neće

Marin Miletić

Danas se obilježava 5. Svjetski dan siromaha.
Jedan novinar pokušao je isprovocirati Majku Terezu: "Imate 70 godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?"
Bez imalo nestrpljenja i s osmjehom koji osvaja odgovorila mu je: "Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar?"
U prostoriji nastade tišina. Nitko se nije usudio ništa reći. Majka Tereza iznova se okrene prema novinaru pa mu reče: "Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?"
"Da."
"Recite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?"
"Da, troje djece."
"Ispričate to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero."
P.S. Prije svega, budi čovjek...

Za

Siromaha ne zaboravi u njemu je Krist

metilda wrote:

metilda wrote:Kuham ručak. Kako ću izdržati danas u masliniku???

Nikako, leđa otkazala oko 13 sati, morala sam otići doma, popiti brufene i ležati. Nije me odavno bilo tako stid. Prijatelji ostaju brati a ja ne mogu.
Srećom je sve obrano, večeras ulje stiže doma.
Bogu hvala na dobrim ljudima, Željku, Mariu, Josipu, Danici, Mariji, Jošku i Ivanu. Puno dobrih ljudi hoda ovim svijetom. Ljudi, hvala vam i neka vas Bog obaspe svakim blagoslovom.

Jaooo...već doživljeno, znam kako ti je (ja tvrdoglava više puta sam išla preko granica fizičkog tijela) i samo prošle godine sam 8 mjeseci bila u bolovima dok mi nije brat nabavio kontakt. Kad ćeš ići prema Zg, javi se da ti dam broj terapeuta koji uspješno otklanja ove bolove, namješta kosti, zglobove, uklanja kalcifikate doslovno pritiskom, ako ćeš htjeti no morat ćeš potegnut do Daruvara. Čovjek mi je doslovno vratio tijelo koje sam više puta prenapregnula. Ako ti ovo zvoni kao rješenje, javi mi se u inbox.

Obično je to tako, kad dođeš do krajnjih snaga izdržljivosti, pokaže se to da su dobri ljudi uvijek oko nas.

Venus, imaš pp.

Svećenik vozeći auto zatepao magarca. Odmah je nazvao policijsku postaju prijaviti nesreću. Policajci se počnu šaliti: "Jeste li mu oče dali posljednju pomast i pomolili se za dušu pokojnika?"
Svećenik će na to: "Nisam, prvo sam, kako je običaj, javio rodbini" :)

Vic za Matu nedjeljom u pola 2. 🤭

Ljubav je jednostavna, brižna i dobra.
Ljubav govori "dobro jutro" i pita "kako se osjećaš danas?"
Ljubav kuha čaj i kavu i priprema doručak prije posla.
Ljubav se brine "molim te vozi sigurno", "obuci tu toplu jaknu".
Ljubav se smije i tješi "ne boj se, s tobom sam".
Ljubav ustupa mjesto “dobro, nije mi najbolja opcija, ali neka bude crvene boje”.
Ljubav je tužna "tako mi je loše, tako teško danas".
Ljubav se ponosi I zna pohvaliti "ovaj čovjek je moj, ja volim ovog čovjeka".
Ljubav loše spava "samo neka joj se ništa ne dogodi".
Ljubav cijeni "dobro je što si uz mene".
Ljubav zna zahvaliti "tako lijepo od tebe, hvala ti."
Ljubav pršti od ponosa "Znao sam da ti to možeš".
Ljubav svladava: udaljenosti, barijere, probleme.
Ljubav šuti kad je potrebno.
Ljubav razumije tišinu.
Ljubav je izuzetna po svojoj jednostavnosti.
Ljubav je puna svakodnevnih sitnica koje čine njenu veličinu.
(Nepoznat autor)

NE BOJTE SE SOTONE

Otac Pio podsjeća svoju duhovnu djecu da sotona čini sve što je u njegovoj moći kako bi spriječio čovjeka na putu vjere koja vodi do jedinstva s Bogom.
Zbog toga on upozorava: ''Nemojte da vas iznenade ili preplaše sotonski bijesni napadi, koje ćete iskusiti mnogo puta.
I kao što znate on će progoniti do smrti one duše koje ga ne žele slušati, koje mu se ne žele predati.
Njegova mržnja je sve veća i veća kako uviđa da su njegova nastojanja oko osvajanja nekih duša propale.
Vi nastavite na pravom putu, osnažite se molitvom, poniznošću, i svojom beskrajnim pouzdanjem u Božju pomoć. Predajte sebe Bogu našem Ocu kao njegovo ljubljeno dijete.
Bacite se u Njegovo naručje i ne bojte se sotonske bitke protiv vas.
On ne može ništa duši koja svo svoje pouzdanje stavlja u Boga.
On vas može napasti, ali samo s ograničenim snagama koje su mu dopuštene s Neba;
Bog vas nikada neće kušati preko vaših snaga.''
Sveti Padre Pio, moli za nas.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami: milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin!

Pusti to. Nevažno je…
Ako si već u krevetu i sjetiš se rublja ostavljenog u perilici. Ne živciraj se zbog toga. Pusti to. Nevažno je…
Ako kasniš na posao jer je tvom djetetu trebao zagrljaj I utjeha. Ne brini zbog toga. Pusti to. Nevažno je…
Ako ne uspiješ skuhati ručak, zaboraviš kupiti kruh za večeru ili usisati tepih u dnevnoj sobi prije nego dođu gosti. Nemoj se živcirati. Pusti to. Nevažno je…
Ako ti netko zamjeri jer nešto odbijaš učiniti, jer jednostavno nećeš uspjeti. Nemoj se gristi zbog toga. Pusti to. Nevažno je…
Uz svaki val neugodnih emocija, grižnje savjesti ili brige, sjeti se što ti je trenutno najvažnije u životu.
Koja od tvojih uloga je glavna kojoj želiš posvetiti svoje vrijeme i pažnju?
Ne možeš biti 100% svugdje.
Nećeš imati kontrolu nad svime što se događa u tvome životu, to je sigurno.
Ne možeš ugoditi svima i učiniti sve što se od tebe traži.
Svaki put kad odeš predaleko u svakodnevnom životu, zastani i razmisli tko ili što je tvoj mir, osmijeh, predah?
Sjeti se onoga što ne želiš pustiti jer ti je previše važno.
A sve ostalo… pusti. Nevažno je…

(Nepoznat autor)

Ustav RH