Asylum

I jedan vic za Matu 🤭


Sjede na obali rijeke Mujo i Dalaj Lama i pecaju. Nakon dva sata tišine Dalaj Lama progovori: 'Život je rijeka.'
Konta Mujo, konta, i nakon sat vremena ispali: 'Daj, ne seri, život su ćevapi, žene, rakija, hladno pivo...'
Nastavi se šutnja još jedno sat i pol, kad će Dalaj Lama: 'Sranje, a ja cijeli život mislim da je život rijeka...'

Za violator koja kaže da smisao života nalazim u smrti:

Reći "da" čitavu životu

Kršćanska je vjera okrenuta životu. Ona vjeruje Bogu živih. Njezin je cilj život i u svim njegovim stupnjevima (od začeća do smrti - op. metilda) kršćanska vjera potvrđuje život kao dar i odsjaj Boga koji je život. Ona potvrđuje život sve do njegova pomračenja zbog patnje. On i kao takav ostaje Božji dar te otvara nove mogućnosti bitka i smisla. Zbog toga za kršćansku vjeru ne postoji "život koji nije vrijedan življenja". Život koji, sa svim svojim sjenama, uvijek ostaje Božji dar povjeren nama kao sudionicima života u služenju u ljubavi jedni drugima, postaje bogatiji i slobodniji.

Joseph Ratzinger: Eshatologija, Smrt i vječni život

Smisao patnje

Kršćanska vjera zna da je ljudski život u višemu i opsežnijem smislu nego što ga daje puka biologija. Duh nije "protivnik duše" nego bogatiji, veći život.

Čovjek pronalazi sama sebe samo u onoj mjeri u kojoj prihvati istinu i pravednost kao mjesto stvarnog života, iako takvo otvaranje života u ljudskoj povijesti uvijek poprima obilježje mučeništva (martyrium). Vjera ne traži patnju, ali ona zna da bez muke život ne postiže svoju cjelovitost, da se zatvara pred vratima vlastite punine. Ako najviša točka života zahtijeva muku, tada se vjera treba oduprijeti apatiji, pokušaju da izbjegne patnju kao nešto što je protivno čovjekovoj biti.

Glede važnosti i značenja ovoga pokušaja izbjegavanja patnje primorani smo na trenutak zastati na ovome mjestu. Izbjegavanje patnje može ići u dva pravca. Kao prvo, postoji apatija (apatheia) prema gore koja je svoju vrlo dojmljivu elaboraciju našla u stoicizmu i u azijskoj duhovnosti. Polazeći od svojih duhovnih uvjerenja stoik zadobiva takav suverenitet nad samim sobom da bol, tj. one promjenjive uspone i padove vezane za izvanjskost usuda opušteno stavlja iza sebe kao nešto tuđe. Drugi pravac, izbjegavanje patnje prema dolje, povezano je s Epikurom koji poučava ljude tehnici uživanja kojom se isključuje bol iz života.

Obje se vrste izbjegavanja patnje mogu dovinuti do stanovite virtuoznosti i dovesti do više ili manje potpuna uspjeha. No i jedan i drugi pravac usmjereni su na oholost koja niječe ono bitno ljudsko. I jedan i drugi znače dati tajni pristanak božanstvu koje protuslovi čovjekovoj istini. A ono što je protiv istine jest laž, dakle u konačnici ništavno i razorno. Naposljetku, takva se tehnika zatvara istinskoj veličini života. Pritom se, dakako, ne smije previdjeti golema razlika između Epikura i duhovno izvojevane apatije koja u svojim visokim oblicima ipak pretpostavlja nadilaženje patnje.

Upravo iz te pozicije (a ne površna suprotstavljanja biblijske i grčke misli) treba krenuti prema razumijevanju zašto Kristova smrt izgleda posve drukčija od Sokratove smrti. Krist ne umire u otmjenoj opuštenosti grčkoga filozofa. Krist umire s krikom nakon što je iskusio sav strah samoće i napuštenosti. Obijesti čovjeka da bude kao Bog ovdje se suprotstavlja potpuno prihvaćanje čovještva do njegove najdublje dubine (Fil 2,6-11).

Joseph Ratzinger: Eshatologija, Smrt i vječni život

Speare, sjećaš li se one naše davne rasprave što se događa s čovjekom u "međustanju" između smrti i uskrsnuća? Ratzinger to sjajno objašnjava u ovoj knjizi. Stavit ću neke citate kako budem imala vremena.

Svako jutro pripremaš se za jednu ulogu. Ulogu borca u filmu svoga života. Jučer mnoge stvari nisu pošle onako kako si očekivao. Ljudi prema tebi nisu bili onakvi kakav si ti prema njima bio. Dobio si udarce na mjestima na kojima nikad ne bi očekivao. I dugo u noć odbolovao svoje. Pitao se za smisao svega. I koliko će još ova igra trajati. Danas imaš dvije opcije. Prevrtati po glavi onu staru priču. Ili započeti novu priču svog života.

Nemoj misliti da danas trebaš živjeti da bi se nekome svidio. Da bi nekoga oduševio. Tvoje je da živiš život koji te ispunja bez puno razmišljanja „što će drugi reći“. I to je sve. Sve one stvari o kojima si jučer brinuo sad vidiš da su posve nebitne. Jedno je sigurno. Nećemo nikada shvatiti smisao života, ali to i ne trebamo. Na nama je današnji dan učinimo najboljim što možemo. Kroz male stvari koje vesele srce i dobre ljude. Ima mnogo prostora da se čuda dogode.

- Mario Žuvela

Došao Mujo kod liječnika. Nakon što ga je pregledao doktor mu kaže: 'Na žalost, moram Vam reći da ćete živjeti još godinu dana.'
'Ma, od čega, doktore? Od čega ću živjeti još godinu dana?'

Mate, jel dovoljno viceva za danas? 🤭

People think that intimacy is about sex. But intimacy is about truth. When you realize you can tell someone your truth, when you can show yourself to them, when you stand in front of them and their response is “you’re safe with me” - that’s intimacy.
—Taylor Jenkins Reid

by Neva Hosking

Uh ovdje je opet bilo napeto. :(

Šteta. Uzalud prosuta energija.

Metka, zainteresirala si me za Žuvelu. 
Zanimljiv lik. Sviđa mi se :)

metilda wrote:

Je li autor skulptura onaj Bruno Catalano  što štedi na materijalu? :D

metilda wrote:Mate, jel dovoljno viceva za danas? 🤭

Idem i ja po neki za dobar (nedjeljni) dan :
Deset sati je. Nedjelja. Vrijeme nedjeljne mise.
Četiri čovjeka sjede u obližnjoj gostionici i igraju karte.
Pristupi im prosjak ispružene kape.
- Zar te nije sram prositi u gostionici za vrijeme mise?
- Oprostite. Nisao znao da ometam vašu pobožnost, prosjak će.

Dobro jutro svima, dobro jutro Ra dobro jutro Mate.
Mene je jutros ovo pogodilo, ježim se i na fortissimo banda i na piano dvorane. To je communio vjere u Krista, zajedništvo osjećaja, misli, ljubavi. Da svi budu jedno. Aleluja! Zahvaljujemo Bogu na ovom divnom ljetnom danu!

I ja sam zahvalna na dobrom osjećaju od jutra

Ra wrote:Uh ovdje je opet bilo napeto. :(

Šteta. Uzalud prosuta energija.

Metka, zainteresirala si me za Žuvelu. 
Zanimljiv lik. Sviđa mi se :)

Ma to je uobičajeni povremeni forumski folklor. Ništa strašno.

Žuvela je izvrstan. Nedavno sam tek naišla na njegove tekstove koji su mi potvrdili način života kojim sam odlučila ići. Ne kopati po prošlosti osim da iz pogrešaka nešto naučim i da ih ispravom, ne brinuti o budućnosti jer brigom ništa neću postići, ali naravno imati cilj kojemu težim, i na kraju i ono najvažnije - živjeti sadašnji trenutak jer samo njega sigurno imam i nastojati ga živjeti punim plućima, zahvaljujući za sve što u tom trenutku imam, sve one naizgled male i nevažne stvari od kojih je zapravo satkan cijeli život.

Ra wrote:

metilda wrote:

Je li autor skulptura onaj Bruno Catalano  što štedi na materijalu? :D

Mislim da nije jer na stranici odakle sam skinula sliku nije naveden autor a to obavezno rade a ja volim i objasniti što stavljam. Ali moguće da je bio inspiracija.

mativka wrote:I ja sam zahvalna na dobrom osjećaju od jutra

Postoji jedan čarobni trenutak koji odjednom može promijeniti sve. Trenutak kad zahvališ za nešto u svom životu. Kad otvoriš oči i vidiš da je tvoj život samo dar do dara. Nepregledan mozaik lijepih ali i manje lijepih iskustava. Ljudi. Stvari. I shvati da većinu onoga što sada imaš možda u bližoj ili daljoj budućnosti nećeš ni imati. Netko ti je to omogućio. A možda i ne znaš tko. Nije ni bitno. Svejedno životu zahvali za sve.

Nemoj zahvalnost odlagati za kasnije. Nemoj misliti da moraš još mnogo toga dobiti da bi zahvalio. Nemoj se pitati kako to učiniti. I kome trebaš reći hvala. Reci to svakome tko prolaskom kroz tvoj život čini da tvoj život postane makar malo bolji. I prolaznicima i onima koji se dulje tu zadržavaju. Pa i onome tko te ranio i ostavio ožiljke. Taj te nešto naučio. Dobio si saznanje i iskustvo kakav nikada ne smiješ biti. Samo zahvali i gledaj kako se tvoj svijet mijenja. Na bolje.

- Mario Žuvela

metilda wrote:

Ra wrote:Uh ovdje je opet bilo napeto. :(

Šteta. Uzalud prosuta energija.

Metka, zainteresirala si me za Žuvelu. 
Zanimljiv lik. Sviđa mi se :)

Ma to je uobičajeni povremeni forumski folklor. Ništa strašno.

Žuvela je izvrstan. Nedavno sam tek naišla na njegove tekstove koji su mi potvrdili način života kojim sam odlučila ići. Ne kopati po prošlosti osim da iz pogrešaka nešto naučim i da ih ispravom, ne brinuti o budućnosti jer brigom ništa neću postići, ali naravno imati cilj kojemu težim, i na kraju i ono najvažnije - živjeti sadašnji trenutak jer samo njega sigurno imam i nastojati ga živjeti punim plućima, zahvaljujući za sve što u tom trenutku imam, sve one naizgled male i nevažne stvari od kojih je zapravo satkan cijeli život.

Ma znam da je, sve je regularno i već prakticirano i s moje strane. 
Samo što folklor potakne neke emocije koje nikom ne trebaju pa sam sve manje i manje folklorična. Starim :D

Da. Lijepo je kad naiđeš na potvrdu svojih odluka. Kao da dobiješ i legalnu uputu za sreću, a do tad si se liječio, ono, alternativno. 

Čovjek se zapita kako je moguće da je ljudima upravo te najjednostavnija pravila teško prakticirati, a dostupne su svima i ne koštaju ništa?
Možda je krivo upravo to što je dostupno i besplatno. :)