Re: Asylum

by metilda 24/5/2021, 20:03

metilda wrote:

Po treći put kršćani su u Otk nazvani svećenicima u 20,6: „Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina“.

Prva Petrova poslanica

Prva Petrova poslanica dva puta primjenjuje na čitavu kršćansku zajednicu zbirnu imenicu „svećenstvo“ precizirajući tako da kršćani imaju svećeničko dostojanstvo isključivo kao članovi Crkve: „Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. …A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu…“ (1 Pt 2,4-5.9).

Autor 1 Pt se ovdje oslanja na proročanstvo dano Izraelcima prigodom sklapanja Sinajskog saveza: „Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – tâ moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet“ (Izl 19,5-6). Ovo obećanje bilo je uvjetovano vjernošću Savezu i nije se u Starom zavjetu nikada ispunilo.

Govoreći u prezentu 1 Pt afirmira da se ovo proročanstvo ostvarilo u kršćanskoj zajednici i to ne ljudskom zaslugom nego gratuitivno, kao plod Kristove smrti i uskrsnuća. Dostojanstvo kraljevskog svećeništva nije naime više uvjetovano obdržavanjem Zakona nego prianjanjem uz Krista. U onoj mjeri u kojoj vjerom prianjaju uz Krista i u jedinstvu s njime „Kamenom živim“ sami postaju „živo kamenje“, kršćani „se ugrađuju u duhovni Dom za sveto svećenstvo“.

by metilda 24/5/2021, 22:51

metilda wrote:

U onoj mjeri u kojoj vjerom prianjaju uz Krista i u jedinstvu s njime „Kamenom živim“ sami postaju „živo kamenje“, kršćani „se ugrađuju u duhovni Dom za sveto svećenstvo“.

Duhovne žrtve i euharistija

U duhovnom Domu vjernici imaju funkciju svetog svećenstva koje ostvaruju prinoseći „žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu“ (1 Pt 2,5). Duhovne žrtve u prvom redu nisu obredne nego egzistencijalne, tj. radi se o dobrim djelima, strpljivosti u kušnjama, vršenju volje Božje u konkretnoj egzistenciji. One se sastoje u preobrazbi čitave egzistencije pod djelovanjem Duha Svetoga u jedinstvu sa Kristovom žrtvom na križu koja je također bila egzistencijalna.

Duhovne žrtve su ipak tijesno povezane s euharistijom, sakramentom Isusove žrtve. Preduvjet za vjerničko prinošenje duhovnih žrtava je jedinstvo s Kristovom žrtvom koje se ostvaruje upravo po euharistiji. Snagom i inspiracijom euharistije vjernici žive svoje svećeništvo stavljajući sami sebe na raspolaganje Božjoj ljubavi kako bi se po njihovom velikodušnom služenju bližnjemu ta ljubav proširila po svemu svijetu i tako stvorilo zajedništvo među ljudima. Ovakvo življenje krsnog svećeništva ne može ne imati utjecaja na svijet u kojem kršćani žive. Ova moć i utjecaj krsnog svećeništva potvrđuje njegovu kraljevsku dimenziju.

Autor: doc. dr. sc. Božidar Mrakovčić

by metilda 25/5/2021, 06:51

Kad god ti je teško pretvori život malo u igru. Malo u pjesmu. Nisi rođen da bi bio smrtno ozbiljan. I strašio druge. Ne mora sve biti savršeno da bi uživao u životu. Započni se radovati sitnicama i mnoge stvari će se posložiti same od sebe. Jednim osmijehom čuda se mogu napraviti. I svaka situacija, koliko god bila teška može se preko noći promijeniti. A znaš li zbog čega? Zbog onoga u što vjeruješ i onoga za što se boriš.

Neki ljudi oblače svijetlu odjeću, a neki oblače pozitivne misle. Ne brini se, one su uvijek u trendu. Probaj pa ćeš vidjeti. I unesi malo ljubavi u ono što radiš. Ljubav je jedini začin života čiji će ti okus uvijek prijati. A posebno u teškim danima. A najviše onda kad odu prijatelji i oni koji su se zaklinjali da će uvijek ostati. I onda kada se smanji tvoja snaga i nemaš više ništa. I kad god ti je teško, nemoj se predavati! Odmori malo i produži dalje. Živi život kao da će biti dobro i bit će dobro.

- Mario Žuvela

by metilda 25/5/2021, 07:22

metilda wrote:Kad god ti je teško pretvori život malo u igru. Malo u pjesmu. Nisi rođen da bi bio smrtno ozbiljan. I strašio druge.

Osjećam se prozvano. B-)

"Godine su tako prošle
postoje takve krize,
čovjek uz narav pseću
dobije želju da grize"

Zvonimir Golob

by metilda 25/5/2021, 10:14

J.R.R. TOLKIEN - TAJNI AGENT KRŠĆANSKE OBJAVE (2)

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave: Gospodar prstenova – trijumf milosti

Nastavljamo naše putovanje kroz Tolkienovo Međuzemlje (engl. middle-earth – prostor borbe, srednji teritorij između sila dobra i sila zla) knjigom Gospodar prstenova. To je Tolkienovo najpopularnije djelo, pa ćemo mu stoga posvetiti najveću pozornost.

Samo da kažem Mativki: ja duboko vjerujem u vanzemaljce i uvjerena sam da oni imaju ideologije i to lijevu i desnu opciju. Ništa između toga.

by metilda 25/5/2021, 10:19

Ovdje pretpostavljamo da ste pročitali knjigu ili gledali istoimenu filmsku trilogiju (ili oboje). Prisjetimo se: Prstenova družina kreće na put iz Rivendela 25. prosinca. Božić je početak crkvene godine, početak hoda s Kristom. Prije dolaska u Rivendel, hobiti žive u mraku neznanja, učmalosti i samodostatnosti Shirea. Na putu do Rivendela, prolaze kroz iskustvo došašća; kroz mnoge nevolje oni „pripravljaju put Gospodinu i poravnjuju mu staze„ (usp. Mk 1, 1-8) u svome srcu i razumu. U Rivendelu slušaju navještaj (Elrondov koncil), istinu o svijetu, povijesti, sudbini. Spoznaju da je svijet u trajnom ratu protiv Sotone (Sauron je subkreacijska slika palog anđela) i sila zla (usp. Ef 6,10; Pt 5,8). Shvaćaju da moraju zauzeti stav, izabrati stranu i krenuti na put s osobnom borbom i zadaćom. Dobivaju poslanje u službi zajednice. Prozvani su slika Crkve (grč. ekklesia- skup, koncil, oni koji su prozvani). Crkva je Mistično tijelo, duhovni organizam, družina.

Ali gdje je u družini sama Glava, Krist?

On je skriven unutar tri lika, kroz tri svoje dimenzije.

Frodo je slika Krista svećenika (usp. Heb 4,14). On preuzima na se križ uništenja grijeha (Sauronov prsten ) i nosi ga prema svojoj Kalvariji (Planina Usuda u Mordoru) gdje ulazi u planinu nad užareno vulkansko grotlo (silazak nad pakao; usp. Mt 12,40, Rim 10,7; Ef 4,9.). Na putu mu pomaže njegov Šimun Cirenac, hobit Sam Gamgee. Frodo podnosi muku i prolazi kroz iskustvo slično „tamnoj noći“ (po uzoru na karmelićansku duhovnost sv. Terezije Avilske i Ivana od Križa) kad mu otkažu osjetila (ne sjeća se okusa hrane ni dodira vode, ni vjera ni stabala ni cvijeća; ni mjeseca ni zvijezda; „gol je u mraku“).

by metilda 25/5/2021, 15:54

metilda wrote:

Ali gdje je u družini sama Glava, Krist?

On je skriven unutar tri lika, kroz tri svoje dimenzije.

Frodo je slika Krista svećenika (usp. Heb 4,14).

Aragorn (ime znači: kraljevsko stablo, od kraljevske loze) je slika Krista kralja (usp. Iv 18, 36-37). On je vođa i pripadnik drevnog soja ljudi, dunedaina („ljudi sa Zapada“ – katoličanstvo je religija Zapada).

Tih ljudi je u Međuzemlju ostalo jako malo i tu žive kao šumari. Šuma je “Božji puk, narod Njemu stečen” (usp. 1 Pt 2, 4-9). Ona je Tolkienova slika biblijske slike stada, a šumar je slika biblijske slike Dobrog pastira (usp. Iv 10,11-18). Nisu li oboje slika današnjeg “alter Christusa” – župnika ili redovnika, malobrojnih (kao i dunedaini) i na oko čudnih, često predmeta izrugivanja zbog teškog nerazumijevanja njihove uloge i neshvaćanja opasnosti ovoga svijeta koje skriveno vrebaju na “šumu” i “stado”. Budno pazeći i bdijući kao „lav iz plemena Judina“ (usp. Otk 5,5; nekad se vjerovalo da lavovi spavaju s jednim okom otvorenim),

Aragorn nije naočit (Zagonetka o Strideru) i ljudi ga gledaju kao čudaka (usp. Iz 53,2-3). On je predvodnik vojske Dobra u ratu protiv sila Zla (usp Jr 23,5). Na tom putu on „prolazi dolinom smrti ali zla se ne boji „(usp. Ps 23) dok korača Stazama Mrtvih. Iz tog silaska nad pakao izlazi pobjedonosno a slijedi ga vojska mrtvih, „vjerolomnici“ (oslobođene duše iz čistilišta). Ruke kraljeve ruke su iscjeliteljske. Kao što Krist liječi bolesne i čini čuda, Aragorn se nakon sumraka kriomice u tajnosti i poniznosti uvlači u kuće liječenja i polaganjem ruku ozdravlja ranjenike. Uskoro mu dovode bolesnike iz čitavog grada i on liječi cijelu noć (usp. Mk 1,32-34; Mt 12:23) da bi se u zoru iskrao natrag u osamu, a glas o njemu pročuo se po čitavoj okolici (usp. Mk 1,28). Vilenjaci mu daju nadimak Envinyatar (Obnovitelj).

Krist kralj obnavlja (usp. Iz 43,19a; Otk 21,5). Slika je to sakramenta bolesničkog pomazanja. U konačnici, kao Krist kralj, pobjeđuje i vlada za vijeke vjekova. Na svojoj krunidbi, Aragorn pjeva: „Et Eärello Endorenna utúlien; Sinome maruvan ar Hildinyar tenn’ Ambar-metta“. (prevedeno s vilenjačkog, znači: “Dođoh preko velikog mora u Međuzemlje. Na ovom ću mjestu prebivati ja i moji nasljednici dok je svijeta i vijeka.”)

Ali njegova krunidba samo je uvod u jedan još veličanstveniji događaj: svadba, vjenčanje Kralja i njegove zaručnice Crkve (Arwen); kao u knjizi Otkrivenja (usp.Otk 19,7). Arwen ima nadimak Undomiel, što znači „zvijezda Danica“. To je atribut njezina zaručnika (Krist) a tako i nje same (Crkve). Vjenčanje se događa u Minas Tirithu, Bijelom Gradu (Jeruzalem; usp. Otk 21). U njemu raste kraljevsko stablo, „telperion“, (Aragornov stijeg), slika stabla života zasađenog u rajskom vrtu Edenu (usp. Post 2,9).

Aragorn iskazuje etiku ljubavi i kršćanski kozmopolitizam kada poraženima (ljudi koji su se borili na strani Saurona i sila zla) oprašta bezuvjetno i daje mogućnost nastavka slobodnog života u njihovim krajevima. Desetljećima kasnije, dok je još u snazi, Aragorn prepušta tron svome sinu i odlazi u smrt svojevoljno. On “odlazi od svoje volje i vraća dar života slobodno”, kao i Isus (Iv 10,17-18). Onima koji su ga gledali položenog na smrtnom odru u čudu se činilo “da su se u njemu stopile mladenačka dražest, muževna srčanost i staračka mudrost i veličajnost… slika i prilika sjaja ljudskih kraljeva usred nepomućene slave prije loma svijeta”. Zar ne stječemo sličan dojam kad obilazimo odre svetaca i blaženika (sjetimo se Stepinčeva odra u zagrebačkoj katedrali)? Nije li ovo slika onog što i sami iščekujemo – obnovljenog edenskog čovjeka prije pada i još više, naše preobražene egzistencije na kraju vremena u općinstvu svetih?

Asylum - Page 47 Aragorn

by metilda 25/5/2021, 16:33

metilda wrote:
metilda wrote:

Ali gdje je u družini sama Glava, Krist?

On je skriven unutar tri lika, kroz tri svoje dimenzije.

Frodo je slika Krista svećenika (usp. Heb 4,14).

Aragorn (ime znači: kraljevsko stablo, od kraljevske loze) je slika Krista kralja

Gandalf je slika Krista proroka (usp. Dj 3,22-23). Vilenjaci ga zovu Mithrandir (sivi hodočasnik). On podučava sve oko sebe, tumači povijest, vidi dalje i bistrije u budućnost i duhovni je vođa družine. I dok je Abraham prinio žrtvu Jahvi na brdu Morija, Gandalf se žrtvovao za družinu u pećinama Morije. Ušao je u duel s Balrogom, slugom i prorokom Sotone, i pao u bezdan. Ali bezdan doziva bezdan (usp. Ps 42). Gandalf, kao slika sluge Jahvina, uzdignut je na novi život (usp. Iz 52,13). Sivi hodočasnik postaje Bijeli Jahač (usp. Otk 19:11). Njegov štap i palica njegova utjeha su mnogima (usp. Ps 23,4). On njime tjera demone (ozdravljenje Theodena i progon Nazgula pred Minas Tirithom). Na mostu u Moriji Balrogu se predstavlja kao sluga „tajne vatre“. Nosi prsten Naryu, prsten vatre. Taj prsten mu je dao Cirdan Brodograditelj u Sivim Lukama sa zadatkom da, kao prorok, „zapali srca ljudi u svijetu koji se hladi“. Ta vatra srca ima dvije osobine: svjetlost (istina) i toplinu (ljubav). Goriš a ne izgaraš, kao Jahvin gorući grm.

Asylum - Page 47 Gandalf

Vatra kojom izgaraju Balrog i Sauron nije takva. Sotona može samo iskriviti stvoreno ali ne i stvarati. On je samo artifex, a ne Creator. Stoga je njihova vatra nakaradna. Ta vatra konzumira i ne svijetli. Obojica su tamni i vrući na dodir, jer im nutrina gori vatrom vječne frustracije i paklenih muka zbog neuspjele i zlonamjerne imitacije stvaranja (Creator – Bog Stvoritelj). Njihovoj vatri, jer je nižeg reda (artifex), potrebna je tvar, stvorenje kao gorivo da bi se održala. A to gorivo postaju u svojoj zloći oni sami. Ta vatra je zapravo sjena.

Nakaradni su i Orci. Nekoć vilenjaci, pali su pod vlast Saurona koji ih je iskvario i nagrdio. Njihova ružnoća samo je simbol i odraz one dublje nutarnje ružnoće, iskvarenosti karaktera i duše. Oni su moralne nakaze.

Ostale rase u Međuzemlju čine hobiti patuljci, vilenjaci i ljudi. Ove rase su diferencirana subkreacijska slika ljudskog roda primarnog svijeta.

by metilda 26/5/2021, 08:14

Evo što trebaš zapisati u svom srcu svako jutro. Život je samo jedan i zato živi svaki dan. Ne gledajući više na onaj koji je prošao, niti čekajući onaj koji još nije došao. Ovaj sad je tvoj. Samo ovaj! I reci sebi da si vrijedan. Bez obzira na sve i što ti ljudi učine. Ponovi to kada te povrijede i kad pomisliš da je problem u tebi. Reci sebi „vrijedan sam“ kad se počneš opterećivati negativnim mislima i kada se osjetiš manje vrijednim. Treba ti upravo to.

Evo što trebaš zapisati u svom srcu svako jutro. Imaš dovoljno za sretan život. Ako znaš da možeš na nekoga računati i ti si spreman odazvati se na nečiji poziv u nevolji. Ako se umiješ radovati suncu koje izlazi ili nekim drugim malim stvarima koje ti ovaj svijet pruža. Ljepota je zagarantirana. Svijet postaje bolje mjesto po tvojim rukama koju su spremne nešto učiniti. I ne čekati neka bolja vremena. Shvatio si da su ovo tvoja i da su ovo prava.

- Mario Žuvela

by metilda 26/5/2021, 09:10

Ne.
Ne žalim ni za čim. Jer i najveće blato iz moje prošlosti naučilo me je kako više ne ugaziti u njega. Jer život nije ružičasta, slatka bajka...
Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima... Život je ispit.

Ispit iz mudrosti.
Iz zrelosti.
Iz empatije.
Iz ljubavi.
Iz prijateljstva.
Iz odgovornosti.
Iz strpljenja.
Iz razumijevanja.
Ispit iz ljudskosti...

Zbog toga mi i nije toliko žao kada pogledam unatrag, na svaku pogrešku, udarac, pad, ranu...
Jer sve to me je učinilo snažnijim čovjekom...

Ali ozbiljno...

I volim ovaj svoj put...
S prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.
(Nepoznat autor)

by metilda 26/5/2021, 10:12

by metilda 26/5/2021, 11:43

metilda wrote:

Ostale rase u Međuzemlju čine hobiti patuljci, vilenjaci i ljudi. Ove rase su diferencirana subkreacijska slika ljudskog roda primarnog svijeta.

Nastavljamo put kroz Gospodara prstenova s katoličkim pogledom na djelo katolika Tolkiena.

Hobiti su slika prostodušnosti, nevinosti, poniznosti i skromnosti. Oni su “ludi ovog svijeta koje izabra Bog“ (usp. 1 Kor 1, 26-31). Frodo postaje nositelj Prstena riječima: “ja ću odnijeti Prsten, iako ne znam put.“ Pouzdaje se u providnost. Ali i on kao da je ranjen istočnim grijehom. Na samom kraju puta ne uspijeva činiti ono što želi i ostvariti svoju zadaću (usp. Rim 7:18-19). Međutim, Bog nikog ne testira iznad njegovih granica (usp. 1 Kor 10,13). Frodo je ranije, kao i njegov ujak Bilbo, pokazao samilost prema Golumu. I tada, pod svodovima Sammath Naura doživljava ostvarenje petog blaženstva (usp. Mt 5,7). Milost s visina dovršava njegovu zadaću. Proviđa mu Goluma (simbolični prikaz utjelovljenog grijeha Hobita) koji dovršava uništenje Prstena i samog sebe. Bog djeluje i kroz pogreške svojih stvorenja i opet sve izvodi na dobro. To je trijumf milosti.

U središtu Tolkienove priče je motiv eukatastrofe. To je riječ koju je sam Tolkien, kao vrstan lingvist, skovao (grč. „dobra katastrofa“, katastrofa s naglim obratom). Po uzoru na stvarnu, centralnu eukatastrofu ljudske povijesti: Kristovo uskrsnuće. Upravo kad se čini da je sve izgubljeno, božanskom milošću i providnošću sve izlazi na dobro. Vojska zapada je spašena iz beznađa već izgubljene bitke protiv nadmoćnog neprijatelja uništavanjem Prstena. Frodo je spašen providnošću, na krilima orlova (usp Iz 40, 26-31). Kasnije, on nosi kamen bijel kao zvijezdu (usp Otk 2,17).

Mordor (slika pakla) je uništen, Sauron upropašten, a grijeh (prsten) zatrt na dan 25. ožujka. Upravo na blagdan Blagovijesti kad je Marija svojim “Fiat“ „đavlu silu svu slomila“. Svoj „fiat“ izrekli su svi članovi družine, pa i sami Boromir. U trenutku svoje smrti on priznaje za svog kralja Aragorna, ispovijeda mu svoje grijehe. Aragorn ga umiruje, kao da mu daje odrješenje (“budi s mirom, sine gondorski”) i Boromir, pomiren, izdahne na njegovim rukama.

No hobiti imaju i svoju napast. Ona je u ravnodušnosti, epikureizmu života. Smisao života postaje odsutnost bilo kakve patnje i boli. Hedonizam. Zatvorenost u svoj mali krug (Shire) i nebriga za svijet. Neznanje i ignorancija.

Asylum - Page 47 Hobbits-weathertop-1-1024x576

Asylum - Page 47 Hobbits-weathertop-1-1024x576

by metilda 26/5/2021, 15:57

Patuljci su na neki način simbol one radne dimenzije ljudskog života (homo faber). Marljivi poduzetnici i obrtnici, oni u svojim radionicama u znoju lica svoga (usp. Post 3,19) obrađuju metal i drago kamenje, plod zemlje radom ruku svojih. I upravo tu se krije njihova napast. Napast bogatstva. Želja za imanjem. U toj želji ponekad odu toliko daleko da ne primjećuju ništa drugo osim svoga blaga i to im pomućuje razum (usp. Pnz 8,18; Lk 12,15; 1 Tim 6,9). A to blago je propadljivo (usp. Mt 6,19-21) i lako se izgubi (zmaj Smaug).
Asylum - Page 47 Bfe2c020b707f7aaef40064f0e1eee22

Asylum - Page 47 Bfe2c020b707f7aaef40064f0e1eee22

by metilda 26/5/2021, 15:59

Vilenjaci su na neki način simbol one umjetničke dimenzije ljudskog života (homo ludens). Prema izrazu iz Knjige Postanka, svakomu je čovjeku povjerena zadaća da bude stvaratelj vlastita života (artifex). U određenom smislu čovjek od života treba napraviti umjetničko djelo, odnosno remek-djelo. Bezbroj puta biblijska je riječ postala slikom, glazbom, poezijom, prizivajući umjetničkim jezikom otajstvo “Riječi koja je postala tijelom”. Upravo to u Tolkienovu svijetu rade vilenjaci. Vide ljepotu Božju u stvorenju. Oni su zaštitnici mudrosti, predaje. Poezije, povijesti, legendi. Slikari i graditelji. I sami lijepi, često upadaju u tu svoju osnovnu napast. Napast ljepote.

Ljepota je, naime, uvijek bila doživljena kao jedna od privilegiranih poveznica između čovjeka i božanskog. Nema religije koja nije svoja iskustva iskazivala i kroz umjetnička traganja za ljepotom. Za Isusa je rečeno da je „najljepši od sinova Adamovih“ (usp. Ps 45). Ali kad se od ljepote ovoga svijeta radi idol, onda to vodi u propast. Ljepota i umjetnost ne smiju biti idolima, oni su samo most do Boga. Vilenjaci su previše navezani na ljepote ovoga svijeta,čije obličje prolazi (usp. 1Kor 7, 29-31). Zato su nostalgični, tužni, žive od sjećanja. Koliko danas ima takvih ljudi u umjetnosti. Ljudi okrenutih unatrag. I naši stari (ljudi treće životne dobi) često padaju u tu napast da se okreću unatrag, žive od lijepih sjećanja. Ali to nije život čovjeka kršćanina, koji uvijek treba gledati ispred sebe, na život vječni koji ga tek iščekuje.

Asylum - Page 47 12bfd210c5efba522bc713491e128058

Asylum - Page 47 12bfd210c5efba522bc713491e128058

by metilda 26/5/2021, 20:20

Rasa ljudi, stoga, „što zarana mrije“ (proslov knjige), okrenuta je unaprijed. Oni su svjesni svoje smrtnosti i ona im je, ispravno shvaćena, zapravo dar a ne prokletstvo. Svaki trenutak može im biti posljednji i u tome se krije ljepota života. I tajna svetosti. Ali smrtnost ima u sebi jednu veliku napast za čovjeka. Napast moći. Tolkien sam za svoje djelo kaže: “…ono govori o smrti i želji za besmrtnošću. To je najveći dokaz da je ove knjige napisao upravo čovjek.“ Poznata nam je znamenita izreka engleskog lorda Actona iz 1887. godine: „Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno. Veliki ljudi su gotovo uvijek i loši ljudi…“ Tolkien to slikovito prikazuje likovima Prstenovih Utvara. Nekoć veliki ljudski kraljevi, zaslijepljeni željom za moću, primili su od Saurona (pali anđeo) prstenove moći i postali robovi njegove volje (usp. 2 Sol 2, 9-12).

Dug život je lažno rješenje. To na vlastitoj koži dobro osjeća Bilbo kad uoči svog 111. rođendana (živi dugo jer posjeduje Prsten Vladar) Gandalfu kaže da se osjeća “rastegnut kao maslac, razmazan pretanko na previše kruha”. Vječni život se ne stječe ekstenzijom vremena nego njegovom transcendencijom, nadilaženjem.

Jedini način da nadiđemo vrijeme je prolazak kroz smrt. Upravo ono čega se čovjek najviše boji, to ga spašava. Spašava ga jer je kralj ljudi prošao “Stazama mrtvih” i mi ga samo trebamo slijediti. Vrelo života nije u instrumentalizaciji i podređivanju čovjeka i stvorenja svojoj osobnoj volji nego u „polaganju života svoga za prijatelje svoje“ (usp.Iv 15,13). Aragorn to shvaća i postaje kraljem (usp.Heb 2,14-18) a Nazguli ne. Oni propadaju, zajedno s uništenjem izvora njihove zgrnute moći (Prsten Vladar).

by metilda 26/5/2021, 21:17

„Iz tame mog vlastitog života, toliko frustriranog, stavljam pred vas jedinu veliku stvar ovoga svijeta vrijednu ljubavi: Presveti Sakrament. Tu ćete pronaći romansu, slavu, čast, vjernost i pravi put za sve vaše zemaljske ljubavi, i više od toga: Smrt. Prema božanskom paradoksu, jedino kušanjem onoga što skončava život i traži savršeno predanje svega možemo pronaći ono što tražimo u našim svjetovnim vezama (ljubav, vjernost, radost) i tome dati vječnu protežnost, što je primarna žudnja svakog ljudskog srca.“
(J.R.R. Tolkien, Pismo 250)

by metilda 26/5/2021, 23:17

Daj večeras sebi riječ da ćeš sutra početi ispočetka. Da više nećeš toliko kopati one puste rupe po svojoj prošlosti gdje si bezbroj puta bio povrijeđen, ranjen, izdan. Nemoj ih produbljivati. Širiti. Bilo je i lijepih stvari. Divnih trenutaka. Za njih se zakači. Bilo je ljudi koji su ti nesebično dali komad svoga srca. Možeš li to cijeniti? Kako bi bilo lijepo kada bi se za to sada zahvalio. Kao da bi sutra bilo još i bolje.

Svaku večer pogledaj što si ostao sebi dužan. Jesi li danas dovoljno vjerovao u sebe, podržavao sebe? Ohrabrivao sebe? Nemoj da se iz večeri u večer previše toga nakupi. Znaš, ne popravlja se život razmišljanjem o prošlosti. Treba razmišljati o onome što je pred tobom. Ako imaš makar jedan dobar razlog da se nasmiješ, provući ćeš se. U životu ćeš dobiti onoliko šansi koliko ih sam sebi dadeš. Sutra ti je već prva. Nemoj je ignorirati!

- Mario Žuvela

by metilda 27/5/2021, 07:58

Samo malo hrabrosti i shvatiš da su najbolje godine one godine kad se odlučiš zauzeti za sebe. Svako jutro udahnuti i izdahnuti život ispočetka. Bez da kažeš što se mora. Bez da gledaš kamo idu drugi. Spontano preuzeti inicijativu i oblikovati svoj život onako kako osjećaš. Ne žaliti se na njega. Shvatiti da ti je danas pravac kojim ideš mnogo važniji od brzine. I neka to bude pravac srca. Sa suputnicima na koje uvijek možeš računati. I najbolje stvari dolaze bez da si ih zvao.

Započni dan s jednom odlukom. Nećeš se danas nikome pravdati. U kakav te god tjesnac život gurnuo, bori se pošteno. I ustani nakon pada. Svaki put. Jer svatko ima neku ulogu u tvom životu. I oni koji su te gurnuli i oni koji su ti dali ruku da se podigneš. Svi su oni tu da bolje razumiješ stvari i otkriješ kolika je snaga u tebi. Nije da je čuvaš. Ona je da rasteš, razvijaš se, osjećaš i budeš najbolji što možeš biti. Već danas, ne čekajući za to neki trenutak u budućnosti.

- Mario Žuvela

by metilda 27/5/2021, 09:22

metilda wrote:

Vatra kojom izgaraju Balrog i Sauron nije takva. Sotona može samo iskriviti stvoreno ali ne i stvarati. On je samo artifex, a ne Creator. Stoga je njihova vatra nakaradna. Ta vatra konzumira i ne svijetli. Obojica su tamni i vrući na dodir, jer im nutrina gori vatrom vječne frustracije i paklenih muka zbog neuspjele i zlonamjerne imitacije stvaranja (Creator – Bog Stvoritelj). Njihovoj vatri, jer je nižeg reda (artifex), potrebna je tvar, stvorenje kao gorivo da bi se održala. A to gorivo postaju u svojoj zloći oni sami. Ta vatra je zapravo sjena.

Koncentracija moći i podređivanje drugih svojoj volji sama je srž onoga što Sauron čini a to je magija. Grijeh oholosti. Magija stvara prstenje moći; magija stvara monstruozne kreature (uruk hai, nazguli, čudovišna leteća bića, konji, trolovi), iskvarene ljude (nazguli, Sauronova Usta, istočnjaci iz Harada). Magija je obećanje moći ljudima. Odgoda smrti. Utjelovljenje magije je Prsten Vladar. Onaj tko ga nosi upao je u krajnju oholost. Zajednica za njega više ne postoji. Postaje nevidljiv. Uništeni su mu svi prirodni ljudski odnosi i identitet. Postaje nevidljiv svijetlu istine i sakriva se od nje u mrak Maglovitog Gorja (Golum) ili Barad dura (Sauron).

Magija je subkreacijska slika onoga što Tolkien prepoznaje kao veliko zlo suvremenog svijeta – zloupotreba tehnologije. Tu zloupotrebu Tolkien je najbolje osjetio na vlastitoj koži kao vojnik na fronti Prvog svjetskog rata. Horor koji se spuštao na ljude i sijao smrt kroz avione, tenkove, topove, mine, bacače plamena, strojnice. Horor uništavanja engleskog krajobraza i prirode mašinom industrijalizacije. Magija kroz tehnologiju vodi dominaciji i tiranskoj reformi stvorenja Ova magija (čitaj: zloupotreba tehnologije) i danas je aktualna. Horor manipulacije ljudskim životima medicinskom tehnologijom (genetski inženjering, manipulacija embrijima). Stvaraju se suvremeni Orci. Hladni rat zapravo nikad nije završio. Naoružavanje raste. Sve više nacija ima nuklearno naoružanje.

Kao što Sauron zloupotrebljava palantir i tako obmanjuje ljude i pomućuje im razum (Saruman, Denethor), tako i suvremeni mediji priopćavanja (TV, Internet, tisak) plasiraju pristrane, nepotpune i netočne informacije ljudima. Svijetom želi zavladati oligarhija moćnih.
Ali ovakva moć ne može potrajati. U konačnici, jedina prava moć je ona koju imamo ne nad drugima, nego nad samim sobom. Vladar koji prvo vlada nad samim sobom je sposoban zastupati svoje podanike. On ne nameće svoju volju već služi i volja njegovih podanika tada cvjeta i podržava ga. Takav vladar zaslužuje i dobiva ljubav svoga naroda. On je Krist, u liku kralja Aragorna (Fil 2,6-11).

I priroda, kao i u knjizi (pobuna Enta) uzvraća udarac (u našem svijetu to su uragani, poplave, požari). Ovdje se očituje Tolkienova franjevačka duhovnost. Ekološka svijest. Ponajviše u liku Radagasta Mrkog, koji je subkreacijska slika sv. Franje Asiškog. Upravo je život sv. Franje putokaz pravom pristupu prirodi. Priroda prestaje biti predmet poganskog štovanja, božanstvo sama po sebi i postaje ono što jest – putokaz k pravom, živom Bogu. Kao takva vrijedna je naše pažnje i možemo joj se vratiti obnovljeni i stopiti se s njom videći sućutno kroz nju Božju prisutnost u svemu stvorenom.

Tehnologija (magija) nas neće i ne može spasiti. To je ono što je Goethe rekao u Faustu, i što je George Lucas odjenuo u moderno ruho (Ratovi zvijezda). Naš laptopi, Iphone uređaji, automobili nisu dovoljni. Moramo se osloniti na svoju intuiciju, na svoje istinsko biće.
Ali nije ni tehnologija (magija) uvijek po sebi loša (Gandalf). Ona nam može priskočiti u pomoć kada je potrebno. Čovjeku je dana da je koristi mudro, na izgradnju sebe i stvorenja.

Ona je tu da služi a ne da bude gospodar. Ona može biti ne samo u funkciji korisnog nego i onog lijepog, estetskog. To se izvrsno vidi i na primjeru samog filma Hobit. Kao što je Tolkien spojio mit i Objavu u svojoj knjizi književnom tehnikom mythopoieije, tako je Peter Jackson korištenjem najmodernije filmske tehnologije (high frame rate) spojio mit i stvarnost. Dok gleda ovaj film, kino posjetitelj stječe takav dojam realnosti kao da je i sam dio priče. Kao da je ona dio naše osobne svakodnevice i čeka nas, tu negdje iza kuta, u našem kvartu.

by metilda 27/5/2021, 11:15

metilda wrote:
metilda wrote:

Vatra kojom izgaraju Balrog i Sauron nije takva. Sotona može samo iskriviti stvoreno ali ne i stvarati. On je samo artifex, a ne Creator. Stoga je njihova vatra nakaradna. Ta vatra konzumira i ne svijetli. Obojica su tamni i vrući na dodir, jer im nutrina gori vatrom vječne frustracije i paklenih muka zbog neuspjele i zlonamjerne imitacije stvaranja (Creator – Bog Stvoritelj). Njihovoj vatri, jer je nižeg reda (artifex), potrebna je tvar, stvorenje kao gorivo da bi se održala. A to gorivo postaju u svojoj zloći oni sami. Ta vatra je zapravo sjena.

Koncentracija moći i podređivanje drugih svojoj volji sama je srž onoga što Sauron čini a to je magija. Grijeh oholosti. Magija stvara prstenje moći; magija stvara monstruozne kreature (uruk hai, nazguli, čudovišna leteća bića, konji, trolovi), iskvarene ljude (nazguli, Sauronova Usta, istočnjaci iz Harada). Magija je obećanje moći ljudima.

Čovjek hoće biti Bog... On to hoće i u tomu u konačnici nema krivo, ali on to hoće na način Prometeja, tj. nastojeći ukrasti jednakost s Bogom, na silu. Ali čovjek nije Bog. Čineći sebe Bogom stavlja se nasuprot istini i tako ovaj pokus nužno završava u ništavilu neistine. Pravi Bogočovjek postupa upravo obrnuto. On je Sin Božji, a to znači da je on sam posvemašnja gesta zahvalnosti i sebedarja. Križ je zapravo samo krajnja radikalizacija te geste. Mjesto na kojemu se otvara čovjekovo postajanje Bogom nije Prometej nego poslušnost Sina sve do križa. Čovjek zaista može postati „Bog“, ali ne tako da sam sebe učini Bogom, nego jedino tako da postane „Sin“. „Kraljevstvo nebesko“ otvara se u gesti Isusa kao Sina, samo ovdje i nigdje drugdje... Terezija iz Lisieuxa u svojoj je teologiji maloga puta ponovo otkrila ovu tajnu Sina: gdje se prihvati formu Sina, tu nastaje jednakost s Bogom, Bog kao Sin, Sin kao čovjek.

J. Ratzinger: Eshatologija – Smrt i vječni život

by metilda 27/5/2021, 19:52

Ako je Rivendel bio postaja na putu družine (Crkve) na kojoj su stekli milost (sakrament) krštenja (spoznaja svjetla istine i brisanje Istočnog grijeha – Frodo je iscijeljen od uboda Nazgula), onda je Lothlorien postaja na njihovu putu koja je slika sakramenta krizme (potvrde). Naime, svaki član družine prstena tamo se okrepljuje i potvrđuje u svom poslanju. Dobiva prigodni dar – materijalni i duhovni (savjet i informacija). Dar providnosti, koji ih osnažuje u njihovu poslanju i zadaći. To je slika darova Duha Svetoga. Darove dobivaju iz ruku Galadriel. Ona je posrednica milosti -„mediatrix“, marijanska figura.

Na putu se družina okrepljuje lembasom, vilenjačkim kruhom koji i u malim količinama daje neobičnu snagu i izdržljivost tijela i duha kad se jede na prazan želudac. Taj vilenjački kruh je slika pričesti. Ovo je subkreacijska slika ljudi kao što su sv. Franjo Borgia i Theresa Neumann, koji su živjeli isključivo od pričesti. Tolkien je i sam zagovarao i prakticirao svakodnevnu pričest. Krunidba kraljeva, davanje zakletvi, brak, spomendani; sve su to događaji koji imaju euharistijski karakter a dio su Tolkienova sekundarnog svijeta.

Po završetku misije i Sauronovoj propasti, Frodo ne ostaje dugo u Međuzemlju. Ništa ga više ne veže za ovaj svijet (usp. 2 Tim 4,7-8). On, kao slika Krista svećenika, u stanju celibata napušta obale ovoga svijeta i odlazi lađom (slika Crkve) na krajnji Zapad (Valinor) – Nebo. Sam Gamgee, s druge strane, ženi se i stvara vlastitu obitelj jer ima mnogo toga još za učiniti, vidjeti i voljeti na ovom svijetu. Obitelj je temeljna stanica društva. Kućna Crkva. Njegovim povratkom obitelji, u ritam svakodnevice koji rađa svece, završava ovo čudesno putovanje po Međuzemlju Trećeg Doba.

U sljedećem članku o Tolkienu i Objavi proširit ćemo vidike. Osvrnut ćemo se na Tolkienovu kozmogoniju i odraz starozavjetne poruke Objave unutar sekundarnog svijeta mita u knjizi Silmarillion.

Danko Kovačević

by Sponsored content