Re: Živimo li još u,,Komunizmu?

by Guest Mon 12 May - 10:31

aben wrote:
razlicak wrote:

Htio si naglasiti da će kršćani nestati sa institucijom Crkve, ali ne razumiješ da Crkva nije oniks niti zgrade nego zajednica proslavljene, patničke i putujuće Crkve kojoj je Krist glava i doista je ni vrata paklena neće nadvladati. Pa tko bi to mogao nadvladati Boga samoga...
ne, institucije čuvaju ideje od izumiranja pa je logično da bi kršćani nestali ako nestane institucija.

tia san naglasiti da je institucija ono šta je zajedničko kršćanima. ako nemaju instituciju, ništa nemaju, jer se ne mogu prepoznavat bez nje, ne mogu ni oformit zajednicu- tj crkvu. možda bi, doduše, mogli osnovati ustanovu različitih vjernika, mogli bi se nazvati različak, al to bi se raspalo čin bi pokušali sastaviti dnevni red:)

a oniks je indikator za protivnike institucije- ako govore protiv oniksa, najvjerojatnije će se opisat "vjerujem u boga ali ne vjerujen u crkvu"

Oniks je davno prožvakana tema još na Vijestima na starom forumu. I vama baš nije jasno da institucija Crkve ne može nestati jer je vodi Duh Sveti. Pogledajte primjere Crkve u Hrvata nakon 45. pa primjere Ruske pravoslavne crkve nakon Oktobarske revolucije, pa Crkve u katakombama u Kini...
Proganjana Crkva uvijek jača i raste. Primjer je i rana Crkva koja je rasla na krvi mučenika.
A danas nemamo toliko mučeništva krvlju, mada ima i toga kao naprimjer u Siriji, ali postoji mučeništvo ruganjem:

"Biti dosljedan u nasljedovanju Božje riječi u svakodnevnom životu, mnogim se vjernicima ponekad čini nemogućim. Kako je u razgovoru za Laudato.hr istaknuo vlč. Jorge Ramos, do nedavno regionalni vikar „Opusa Dei“ u Hrvatskoj, moderno mučeništvo istovjetno je mučeništvima u povijesti. „Podsjetio bih na riječi Benedikta XVI. koje je izgovorio prije godinu i pol dana u Engleskoj. Naime, kršćani danas možda neće proživljavati mučeništvo krvi već mučeništvo ruganja i ismijavanja.“

No, unatoč tome, Ramos poručuje da se mora ići protiv struje te naglasio da se vjernici ne boje biti kvasac društva.

„Ne smijemo zaboraviti da živimo u svijetu. Naime, poznajem mnoge laike koji se suočavaju s izazovima. Primjerice, majci koja ima dvoje djece, a htjela bi imati još djece, mnogi se izruguju i odgovaraju je od toga. Ako ona ustraje u svojim namjerama i bori se za život svoje djece - to je pravi primjer suvremenog mučeništva. Jednako je i sa zaposlenikom koji ne prima mito kao i sa studentom koji odbija prepisivati na ispitu. Svi su oni mučenici suvremenoga doba“, ustvrdio je.

I protiv prelature „Opus Dei“, koja je jedna od institucija Katoličke crkve, mnogo se negativno govorilo osobito nakon knjige i filma „Da Vincijev kod“ prikazanog prije nekoliko godina.

Razlog tome, naš sugovornik vidi u tome što je Opus Dei nova institucija Crkve te da mnogi nisu upoznati s njezinim djelovanjem.

http://www.laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/-Krscane-danas-ocekuje-mucenistvo-ruganja-.aspx

by Guest Mon 12 May - 10:39

Ruska pravoslavna zagranična crkva (ruski: Ру́сская Правосла́вная Це́рковь Заграни́цей) osnovana je 1921. godine od ruske bele emigracije u Sremskim Karlovcima u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji pod vođstvom mitropolita Antonija Hrapovickog.
Ruska zagranična crkva je nastala kao reakcija na politiku boljševika prema crkvi nakon ruske revolucije 1917. Svrha novoobrazovane Ruske zagranične crkve bila je da okupi rasturene delove Ruske crkve u Evropi, Aziji i Severnoj Americi.
Delovala je samostalno sve do 17. maja 2007. godine kada je ponovo kanonski sjedinjena sa Moskovskom patrijaršijom. Danas je samoupravna crkva pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Ruska_pravoslavna_zagrani%C4%8Dna_crkva

by aben Mon 12 May - 10:42

Sve je prožvakana tema.
Ne moraš mi govoriti vi,ta znamo se još od stalkanja:)

Ne bitno oće li propasti, pišem u kondiconalu.

Mučeništvo izrugivanjem?
To znači da oldi proizvodi svetce!

by Guest Mon 12 May - 10:44

Već više od 50 godina Katolička Crkva u Kini živi u »abnormalnim« prilikama. Naime, od 1958. godine maoistički režim nametnuo je »demokratske« izbore katoličkih biskupa pod kontrolom provladinoga »Patriotskog udruženja kineskih katolika«, a biskupska ređenja koja je priznavala vlada Sveta Stolica nije javno odobravala. Kroz dugo godina, pod pritiscima komunističke vlasti, u same molitvene obrasce biskupskoga ređenja uvrštavali su se razni tekstovi kojima se htjelo pokazati da ta ređenja nisu pod jurisdikcijom Svete Stolice, to jest bez ikakvoga »vatikanskog miješanja« u vjerski život Kine, jer tamošnji ustav iz 1982. vjerskim skupinama i za vjersko djelovanje određuje da ne smiju biti pod nikakvom »stranom vlašću«.
No, Sveta Stolica je uvijek bila oprezna i vodila je računa o teškim prilikama u kojima žive kineski katolici. Tako je još '80-ih godina prošloga stoljeća Vatikan u pomno razmatranje uzeo biskupska ređenja svećenika koji su tek izišli iz zatvora, a koja je bez vatikanskog odobrenja kontrolirala kineska vlast. U to doba neki predstavnici tajne, takozvane »podzemne Crkve« - što znači da djeluje u tajnosti i da nije službeno priznata te je komunisti progone kada god i gdje god mogu - nisu pristajali ni na kakav kompromis s komunističkim vlastodršcima. Oni su ta ređenja smatrali ne samo protivnima crkvenome zakonu već i nevaljanima. Prema tome mišljenju, ako su ta biskupske ređenja nevaljana, onda su nevaljana i sva svećenička ređenja koja su podjeljivali ti biskupi. To znači da bi bile nevaljane i mise, kao i drugi sakramenti koje su ti svećenici podjeljivali vjernicima u crkvama koje je režim, nakon Kulturne revolucije, uz muku dopuštao otvarati. Bilo je to blago milosti i kršćanske okrepe na kojoj su se konačno mogli nahraniti vjernici koji su često bili izloženi progonima. Sveta Stolica sve je te prilike uzela u obzir, a posebno nakon što je jedan biskup - koji je zaređen '80-ih godina bez papinskoga odobrenja - tajnim putem zamolio da se prizna kao zakoniti biskup. Papa Ivan Pavao II. naložio je tada ispitivanje toga slučaja, a 1983. mons. Jerome Hamer, kasnije kardinal a tada tajnik Zbora za nauk vjere, priredio je bogatu dokumentaciju o cijelom slučaju, poput »naputka«, i u njemu je većina savjetnika toga zbora iznijela svoje pozitivno mišljenje o valjanosti tih ređenja. I na temelju tih zaključaka, kao i drugih dokumenata koje ovdje ne možemo sve navoditi, Sveta Stolica je od 1985. nastavila smatrati potpuno valjanima biskupska ređenja u Kini, osim u nekim »razumnim« sumnjama. Ono što je važno reći, Sveta Stolica tako je pažljivo razmotrila svaki slučaj od 1958. do 1982. da je bila isključena svaka moguća sumnja o tome da bi kod nekoga ređenja bilo došlo do prekida apostolskoga nasljeđa, pa i kod onih biskupa koji su zaređeni bez javnoga dopuštenja samoga pape.
Prema svim informacijama koje je Sveta Stolica imala od misionara koji su ostali u Hong Kongu, do 1964. u gotovo svim ređenjima reditelji su bili valjano zaređeni biskupi koji su pristajali rediti nove biskupe izabrane »demokratski«, a da srcem nisu pristajali uz kinesku »nezavisnu« Crkvu odijeljenu od Rima. Njihova je nakana bila očuvati crkvene strukture u vremenima koja su postajala sve teža i sve nepodnošljivija. Nakon Kulturne revolucije - koja je kroz mnogo godina uništila bilo kakvo javno kršćansko izražavanje - do ređenja je ponovno došlo 1979, a dijelili su ih biskupi koji su i sami bili »nezakoniti«. Svi svećenici koji su ređeni za biskupe zadovoljavali su sve što je nužno za valjanost ređenja - to jest bili su kršteni i bili su muškoga spola. Ono što je jednako tako važno, sva biskupska ređenja odvijala su se po Rimskom pontifikalu, na latinskom jeziku, i to prije i nakon Kulturne revolucije, a izmjene koje su se po komunističkoj samovolji morale unositi nisu ugrozile valjanost ređenja.
Drugi važan uvjet za valjanost ređenja je i taj da se ređenje obavlja prema nakani onoga što čini Crkva kada redi biskupa, a Sveta je Stolica zaključila da je i taj uvjet »o nakani« ispunjen. Osim toga, nijedan papa u toj teškoj »kineskoj priči« nikada nije ni uočio, niti je spominjao da bi u kineskome katolištvu došlo do šizme, to jest dijeljenja od Svete Stolice, premda se mora priznati da je »Patriotsko udruženje« politički manipulirano. Prema podacima od 5. siječnja 2006, u Kini ima 120 biskupa: 46 ih pripada »podzemnoj« Crkvi, 74 »patriotskoj«. Oni prvi su u potpunome jedinstvu sa Svetom Stolicom, no sve je veći broj i biskupa i svećenika »patriotske« Crkve koji ne samo da osjećaju potpunu povezanost s Rimom i papom već to i otvoreno zastupaju te traže da ih Sveta Stolica prizna. Pomirenje između vjernika, - unatoč komunističkoj propagandi - nastavlja se, logika »dijeli pa vladaj« više ne prolazi, a vjernici traže isto: slobodu vjeroispovijesti. Od jeseni 2004. sva su biskupska ređenja u »patriotskoj« Crkvi odobrena od Rima. Odobrenje nikada nije javno izneseno u službenoj formi. Vatikan šuti, ali govore činjenice.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=5980

by Guest Mon 12 May - 10:46

aben wrote:

Ne bitno oće li propasti, pišem u kondiconalu.

Navijaš da propadne, to je očigledno, ali ne može propasti.

by aben Mon 12 May - 10:49

Glupost, to je ono kad navikneš na sefirote, pa pušeš i na hladno:)

by Guest Mon 12 May - 10:57

Niti jedna velika religija koja ima ambiciju biti univerzalna jednostavno ne može propasti odnosno to se može dogoditi jedino u slučaju propasti čitavog čovječanstva.
Uostalom, nisu definitivno nestale niti mnoge starije velike religije poput zoroastrizma čije su se temeljne očuvale unutar parsizma:

http://en.wikipedia.org/wiki/Parsi

...pa je tim više potpuno nerealno očekivati da će jednostavno nestati tako velike univerzalne religije poput kršćanstva i islama.
Onim malima orjentiranima na neke posebne male etničke zajednice se to naravno uvijek može dogoditi. Doduše, više u teoriji, ali se ni praksa u tom smislu ipak ne može isključiti.

by aben Mon 12 May - 11:04

Globalne stvari ne nestaju, al se transformiraju. Misliš da je nemoguće da papa proglasi da i izvan crkve ima spasenja, pa da žene postanu svećenici pa da se izbaci duh iz trojstva, da se uvede porez na vjersku praksu i sl?

Ako katolici u bosni mogu postat vehabije za nekoliko generacije, ko zna, možda do kraja našeg vijeka pravovjeran ostane jedino henok..

by Guest Mon 12 May - 11:15

aben wrote:
Globalne stvari ne nestaju, al se transformiraju.

Definitivno.

aben wrote:
Misliš da je nemoguće da papa proglasi da i izvan crkve ima spasenja, pa da žene postanu svećenici pa da se izbaci duh iz trojstva, da se uvede porez na vjersku praksu i sl?

Na ovo si pitanje sam dobrim dijelom odgovorio u prethodnoj konstataciji.
Da sad ne spominjem pitanje o definiciji Crkve, jer se sve više unutar KC probija jedno razumijevanje o širokom značenju one Isusove tko nije protiv nas, za nas je odnosno da je za spasenje dovoljna samo ljubav prema čovjeku bez obzira na religijsku pripadnost, jer tko ljubi čovjeka, taj u konačnici ljubi i Boga, a ljubav nadvladava svako zlo i prevladava sve razlike.
Neću reći da nema snažnih otpora takvim tumačenjima unutar KC, ali smo vidjeli na primjeru Galilea kako se to rješavalo u prošlosti, a očito će i u sadašnjosti i budućnosti.

aben wrote:
Ako katolici u bosni mogu postat vehabije za nekoliko generacije

Katolici koji su tijekom stoljeća u Bosni prešli na islam su izoliran slučaj u jednoj vrlo maloj zajednici. Moguće su doduše tijekom vremena i veće transformacije u tom smislu, također i obrnuto, ali opstanak ni jedne ni druge velike religije neće na taj način biti doveden u pitanje.

aben wrote:
ko zna, možda do kraja našeg vijeka pravovjeran ostane jedino henok..

Za religiju su čak i u teoriji neophodna barem dvojica.
Dakle, nema niti teorije.

by Patriot_1 Mon 12 May - 11:53

speare_shaker wrote:
aben wrote:
Globalne stvari ne nestaju, al se transformiraju.

Definitivno.

aben wrote:
Misliš da je nemoguće da papa proglasi da i izvan crkve ima spasenja, pa da žene postanu svećenici pa da se izbaci duh iz trojstva, da se uvede porez na vjersku praksu i sl?

Na ovo si pitanje sam dobrim dijelom odgovorio u prethodnoj konstataciji.
Da sad ne spominjem pitanje o definiciji Crkve, jer se sve više unutar KC probija jedno razumijevanje o širokom značenju one Isusove tko nije protiv nas, za nas je odnosno da je za spasenje dovoljna samo ljubav prema čovjeku bez obzira na religijsku pripadnost, jer tko ljubi čovjeka, taj u konačnici ljubi i Boga, a ljubav nadvladava svako zlo i sve prevladava.
Neću reći da nema snažnih otpora takvim tumačenjima unutar KC, ali smo vidjeli na primjeru Galilea kako se to rješavalo u prošlosti, a očito će i u sadašnjosti i budućnosti.

aben wrote:
Ako katolici u bosni mogu postat vehabije za nekoliko generacije

Katolici koji su tijekom stoljeća u Bosni prešli na islam su izoliran slučaj u jednoj vrlo maloj zajednici. Moguće su doduše tijekom vremena i veće transformacije u tom smislu, također i obrnuto, ali opstanak ni jedne ni druge velike religije neće na taj način biti doveden u pitanje.

aben wrote:
ko zna, možda do kraja našeg vijeka pravovjeran ostane jedino henok..

Za religiju su čak i u teoriji neophodna barem dvojica.
Dakle, nema niti teorije.

Tko ljubi Boga,,MORAO bi i čovjeka ljubit!Tko ljubi čovjeka NEMORA i Boga!

by aben Mon 12 May - 11:57

Što ne može henok biti član skupa plus prazni podskup čime dobivamo dvačlana potrebnih za zajednicu:)

Oću reći da religija može preživiti i s jednim članom, pa i samo s knjigom, što znači da ako izumre i zadnji kršćanin, to ne znači da su paklena vrata nadvadala. Ima jedan film katastrofe di denzel nosi vjersku knjigu kao nadu u bolju budućnost, a da sam u nju ne viruje, kao i svi ostali ljudi...normalno, uspije je spasiti:)

by Patriot_1 Mon 12 May - 12:01

aben wrote:Što ne može henok biti član skupa plus prazni podskup čime dobivamo dvačlana potrebnih za zajednicu:)

Oću reći da religija može preživiti i s jednim članom, pa i samo s knjigom, što znači da ako izumre i zadnji kršćanin, to ne znači da su paklena vrata nadvadala. Ima jedan film katastrofe di denzel nosi vjersku knjigu kao nadu u bolju budućnost, a da sam u nju ne viruje, kao i svi ostali ljudi...normalno, uspije je spasiti:)

Koji je to film?Rado bih ga pogledao!

by Sefirot Mon 12 May - 12:24

aben wrote:Globalne stvari ne nestaju, al se transformiraju. Misliš da je nemoguće da papa proglasi da i izvan crkve ima spasenja, pa da žene postanu svećenici pa da se izbaci duh iz trojstva, da se uvede porez na vjersku praksu i sl?

Ako katolici u bosni mogu postat vehabije za nekoliko generacije, ko zna, možda do kraja našeg vijeka pravovjeran ostane jedino henok..

To se i dogodilo već. Turci su bili na području balkana određeni period, a poturice koji su bili i čiji su roditelji bili kršćani su postali muslimani. Većini ljudi u BiH je obitelj davno prije bili kršćani. To se događa i to nije ništa čudno...

by Guest Mon 12 May - 12:25

Kršćanstvo je u Kini zabranjena vjera a kršćani su tamo još uvijek progonjeni i ubijani jer vjeruju u Isusa Krista.

Koliki su stvarni razmjeri svega toga malo je poznato izvan Kine. Svjetlo na položaj kršćana u Kini baca izvrsna knjiga Nebeski čovjek, brata Juna bivšeg uznika komunističkog režima koji je čudom pobjegao iz zatvora i sada po svijetu govori o braći koja tamo podnose patnje poput onih iz vremena Rane crkve. Dok je još živio u Kini gotovo nitko nije imao Bibliju jer je to bilo zabranjeno. Ovo je iznimno dirljiva snimka jedne kršćanske zajednice koja je dobila paket (prošvercanih) Biblija na dar. Pogledajte s kakvim oni emocijama uzimaju Knjigu svoje vjere po prvi puta u ruke, dirnuti su, plaču, ljube je... Mnogim žiteljima 'slobodnog' svijeta za posramiti se

by Bran_Do Mon 12 May - 12:28

Patriot_1 wrote:Koji je to film?Rado bih ga pogledao!

"Knjiga Iskupljenja" ("The Book of Eli").

http://mojtv.hr/film/10863/knjiga-iskupljenja.aspx

by Sefirot Mon 12 May - 12:36

razlicak wrote:
Sefirot wrote:
U Novom Zavjetu, opis načina života prvotne kršćanske zajednice u Jeruzalemu daje nam sliku idealne komunističke zajednice (u prva dva gore navedena smisla riječi "komunizam"), u kojoj je ostvareno načelo "Od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama":
"U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao."''
Ananija i Safira pokušali su dio svojeg imetka sakriti od zajednice, ali ih je Petar prozreo, a Duh Sveti učinio da padnu mrtvi, što je izazvalo veliki strah u Crkvi i kod svih, koji su to čuli. (Djela apostolska, 5:1-11)

Nije vama baš sasvim jasno koje kontradikcije pišete. Rana Crkva je bila organizirana tako upravo zbog vjere u uskrsnulog Krista, a komunizam isključuje Boga, religiju smatra opijumom naroda i niječe Krista.

to nije kontradikcija.... jedno je komunizam kao ideja, drugo je praksa.. praksa nikad nije konkretno i korektno zaživjela...a ne treba mješati ni komunizam sa boljševizmom...

Christian communism
Christian communism is a form of religious communism centred on Christianity. It is a theological and political theory based upon the view that the teachings of Jesus Christ urge Christians to support communism as the ideal social system. Christian communists trace the origins of their practice to teachings in the New Testament, such as the Acts of the Apostles at chapter 2 and verses 42, 44 and 45:

⁴² And they continued steadfastly in the apostles' doctrine and in fellowship ... ⁴⁴ And all that believed were together, and had all things in common; ⁴⁵ And sold their possessions and goods, and parted them to all men, as every man had need.
—King James Version

Christian communism can be seen as a radical form of Christian socialism. Also, because many Christian communists have formed independent stateless communes in the past, there is a link between Christian communism and Christian anarchism. Christian communists may not agree with various parts of Marxism, but they share some of the political goals of Marxists, for example replacing capitalism with socialism, which should in turn be followed by communism at a later point in the future. However, Christian communists sometimes disagree with Marxists (and particularly with Leninists) on the way a socialist or communist society should be organized.

by Sefirot Mon 12 May - 12:37

Bran_Do wrote:
Patriot_1 wrote:Koji je to film?Rado bih ga pogledao!

"Knjiga Iskupljenja" ("The Book of Eli").

http://mojtv.hr/film/10863/knjiga-iskupljenja.aspx

To je dobar film!

by Guest Mon 12 May - 13:59

to nije kontradikcija.... jedno je komunizam kao ideja, drugo je praksa.. praksa nikad nije konkretno i korektno zaživjela...a ne treba mješati ni komunizam sa boljševizmom...

Ne znam kako bih ti nacrtala da shvatiš kolika je to kontradikcija. Napisao si u prethodnom postu:

sefirot wrote:U Novom Zavjetu, opis načina života prvotne kršćanske zajednice u Jeruzalemu daje nam sliku idealne komunističke zajednice (u prva dva gore navedena smisla riječi "komunizam"), u kojoj je ostvareno načelo "Od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama":
"U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.

I to bi navodno bila teorija komunizma koja nikada nije ostvarena u praksi, ali je ostvarena u ranoj kršćanskoj zajednici, dakle kontradiktoran si. Ali preskočio si moj boldani dio koji kaže:

razlicak wrote:Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa. Rana Crkva je bila organizirana tako upravo zbog vjere u uskrsnulog Krista.

Zašto teorija komunizma može biti ostvarena (tvoje riječi) u praksi samo ako postoji vjera u uskrsnulog Krista, a ne može biti ostvarena u boljševizmu gdje postoji jedna grupa komunista koja uzurpira mjesto transcendentnog posrednika među ljudima - Isusa?

by Guest Mon 12 May - 14:37

Patriot_1 wrote:
Tko ljubi Boga,,MORAO bi i čovjeka ljubit!Tko ljubi čovjeka NEMORA i Boga!

Da bi mogao ljubiti Boga (kojega ne vidiš), MORAŠ ljubiti čovjeka (kojega vidiš).
Točka i kraj rasprave po ovom pitanju.

by oldie Mon 12 May - 15:14

razlicak wrote:Kršćanstvo je u Kini zabranjena vjera a kršćani su tamo još uvijek progonjeni i ubijani jer vjeruju u Isusa Krista.
Koliki su stvarni razmjeri svega toga malo je poznato izvan Kine. Svjetlo na položaj kršćana u Kini baca izvrsna knjiga Nebeski čovjek, brata Juna bivšeg uznika komunističkog režima koji je čudom pobjegao iz zatvora i sada po svijetu govori o braći koja tamo podnose patnje poput onih iz vremena Rane crkve. Dok je još živio u Kini gotovo nitko nije imao Bibliju jer je to bilo zabranjeno. Ovo je iznimno dirljiva snimka jedne kršćanske zajednice koja je dobila paket (prošvercanih) Biblija na dar. Pogledajte s kakvim oni emocijama uzimaju Knjigu svoje vjere po prvi puta u ruke, dirnuti su, plaču, ljube je... Mnogim žiteljima 'slobodnog' svijeta za posramiti se

- gomila budalaša čeka nešto (harry potter, ipod, iphone) zbog čega oni misle da će biti posebni ("izabrani") i sad bi se slobodni svijet trebao sramiti zbog oduševljenja budalaša kada im to dođe? lol!

by Guest Mon 12 May - 15:55

oldie wrote:

Ti bi trebao promijeniti nick u lololdie.

by Sponsored content