Heretici

Bijaše neki brat koji je, kako se činilo izvana, bio vrlo svet i uzorna života, no ipak je  bio vrlo osebujan. Sve je vrijeme upotrijebio za molitvu. Šutnju je obdržavao tako strogo da se nije običavao ispovijedati riječima nego znakovima.
Desilo se da je sveti otac (Franjo op. metilda) došao u to mjesto da vidi tog brata i da se s drugom braćom o njemu porazgovori. Dok su ga svi hvalili i uzvisivali, čovjek je Božji rekao: "Pustite , braćo, i nemojte mi u njemu hvaliti đavolsku utvaru. Znajte da se kod njega uistinu radi o đavolskoj napasti i himbenoj varci."

Sv. Bonaventura : Životopis svetog Franje str. 108

orion wrote:

metilda wrote:

orion wrote:slaba sam ti ja u filozofiji .... uvijek nastojim što kraće reći što mislim ..... često ne ispadne onak kaj sam zapravo štela reći....

ovaj put si izvrsno objasnila u svega par rečenica... možda je moj i speareov problem kod objašnjavanja upravo taj što smo puno toga pročitali, proučili i naučili.. naravno, s njegovim znanjem se ne mogu uspoređivati, ali kad govorim o vjeri onda govorim onako kako sam navikla čitajući odgovarajuću literaturu.. kad govorim o vlastitim iskustvima onda je to sasvim drugačije.. Orion, hvala ti 

Nema na cemu

Zaista nisam /a sto e vjerojatno da zakjuciti iz svih ovih godina/ za neke velike upise. Mozda ima veze i posao koji zahtjeva uvijek sve sto krace, jasnije, brze i transparentnije -tak da je to tak

Mogla bih u direktnom kontaktu dugo pricati i raspravljati o necem, ali pisana rijec mi je pretezno kratka.


…ijopet me zezaju slova sa znakovima, opet nemrem pisati sa kvacicama

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

sveti Franjo je znao i proklinjati:


 A oni koji su sveti Red okaljali grešnim djelima, pogođeni su najtežom osudom njegova prokletstva: "Presveti Gospodine - rekao je - neka od tebe, od cijeloga nebeskog dvora i od mene neznatnoga budu prokleti oni koji svojim zlim primjerom kvare i ruše ono što si po svetoj braći ovoga Reda sagradio i graditi ne prestaješ!"

Sv. Bonaventura: Životopis svetog Franje str.81

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
Što nam ostavljaš?

Ostavljam svoja objašnjenja, definicije i ideje, svoje misli i riječi. Barem one napisane, kada je forum u pitanju.

Ja doista čitam, upijam....razaznajem il barem pokušavam mislima. No, nikako ne mogu prihvatiti ružne riječi il ponašanje spram drugačijeg..jer to je osnovna postavka bila...lijepom rječju, djelom protiv drugačijeg...

To je recimo bio temelj djelovanja svetog Franje, i to je potpuno legitimno pa i lijepo, ali nisu svi kršćanski mistici bili takvi. Nije takav bio niti Isus, kao što sam već rekao, a Isus je postavio temelj kršćanstvu, a sveti Franjo je prezentirao samo jedan mali aspekt, pristup u nadogradnji tih temelja.
Isusu je najvažnija stvar prezentiranje istine na najuvjerljiviji mogući način koji se ne mora svidjeti (i nije se svidio u vrijeme dok je on djelovao na zemlji) masama, a sveti Franjo naravno ne bježeći od istine je ipak fokusiran na aspekte u prezentaciji vjere koji su za njega osobno i ljude poput njega pa i za cijelu Crkvu bili posebno važni u jednom konkretnom povijesnom i društvenom kontekstu.
Nije to lako objasniti u par rečenica.

pa nije ni sveti Franjo bio dušica koja ima razumijevanja za ispraznosti.. evo za mativku životopis svetog Franje pa neka ga malo prouči umjesto da se zabavlja na rubu gluposti a zatim dijeli moralne i vjerske packe

http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=586&Itemid=7

Nisam ni mislio reći da je bio neka vrsta new agera toga doba, ali mi je bilo prekasno za ulazak u takve detalje.

mativka wrote:Blijeda si...i ničim ne potkrepljuješ svoja basanja...Al to si, jednostavno ti :)
Voliš nered...kaos...svađu, provokaciju...
Tvoje riječi su prazne rečenice, što je najžalije....svojim stavom samo odbijaš.....

Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže.
 
draga Majka Terezija




... nalaziš li ti sebe u ovom citatu?

metilda wrote:

orion wrote:

metilda wrote:

orion wrote:slaba sam ti ja u filozofiji .... uvijek nastojim što kraće reći što mislim ..... često ne ispadne onak kaj sam zapravo štela reći....

ovaj put si izvrsno objasnila u svega par rečenica... možda je moj i speareov problem kod objašnjavanja upravo taj što smo puno toga pročitali, proučili i naučili.. naravno, s njegovim znanjem se ne mogu uspoređivati, ali kad govorim o vjeri onda govorim onako kako sam navikla čitajući odgovarajuću literaturu.. kad govorim o vlastitim iskustvima onda je to sasvim drugačije.. Orion, hvala ti 

Nema na cemu

Zaista nisam /a sto e vjerojatno da zakjuciti iz svih ovih godina/ za neke velike upise. Mozda ima veze i posao koji zahtjeva uvijek sve sto krace, jasnije, brze i transparentnije -tak da je to tak

Mogla bih u direktnom kontaktu dugo pricati i raspravljati o necem, ali pisana rijec mi je pretezno kratka.


…ijopet me zezaju slova sa znakovima, opet nemrem pisati sa kvacicama

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

orion wrote:

metilda wrote:

orion wrote:slaba sam ti ja u filozofiji .... uvijek nastojim što kraće reći što mislim ..... često ne ispadne onak kaj sam zapravo štela reći....

ovaj put si izvrsno objasnila u svega par rečenica... možda je moj i speareov problem kod objašnjavanja upravo taj što smo puno toga pročitali, proučili i naučili.. naravno, s njegovim znanjem se ne mogu uspoređivati, ali kad govorim o vjeri onda govorim onako kako sam navikla čitajući odgovarajuću literaturu.. kad govorim o vlastitim iskustvima onda je to sasvim drugačije.. Orion, hvala ti 

Nema na cemu

Zaista nisam /a sto e vjerojatno da zakjuciti iz svih ovih godina/ za neke velike upise. Mozda ima veze i posao koji zahtjeva uvijek sve sto krace, jasnije, brze i transparentnije -tak da je to tak

Mogla bih u direktnom kontaktu dugo pricati i raspravljati o necem, ali pisana rijec mi je pretezno kratka.


…ijopet me zezaju slova sa znakovima, opet nemrem pisati sa kvacicama

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

Naravno da ne mora znati.
No, poanta je u tome da je sam Bog teško dostižan, river deep mountain high apstrakcija, predaleko je i previsoko za ogromnu većinu tzv. običnih ljudi, jednostavnih vjernika, kojima je ipak potreban putokaz u vjerničkom životu i prakticiranju duhovnosti nekog običnog brata magarca, a sveti Franjo je jedan od vjerojatno boljih primjera u tom smislu.

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

orion wrote:

metilda wrote:

ovaj put si izvrsno objasnila u svega par rečenica... možda je moj i speareov problem kod objašnjavanja upravo taj što smo puno toga pročitali, proučili i naučili.. naravno, s njegovim znanjem se ne mogu uspoređivati, ali kad govorim o vjeri onda govorim onako kako sam navikla čitajući odgovarajuću literaturu.. kad govorim o vlastitim iskustvima onda je to sasvim drugačije.. Orion, hvala ti 

Nema na cemu

Zaista nisam /a sto e vjerojatno da zakjuciti iz svih ovih godina/ za neke velike upise. Mozda ima veze i posao koji zahtjeva uvijek sve sto krace, jasnije, brze i transparentnije -tak da je to tak

Mogla bih u direktnom kontaktu dugo pricati i raspravljati o necem, ali pisana rijec mi je pretezno kratka.


…ijopet me zezaju slova sa znakovima, opet nemrem pisati sa kvacicama

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Naravno da postoji. 
Vjeru pokušavam živjeti, bez da proučavam kako su to radili drugi koji bi mi kao trebali biti putokazi, a druge stvari koje ne mogu shvatiti srcem, njih proučavam.

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

orion wrote:


Nema na cemu

Zaista nisam /a sto e vjerojatno da zakjuciti iz svih ovih godina/ za neke velike upise. Mozda ima veze i posao koji zahtjeva uvijek sve sto krace, jasnije, brze i transparentnije -tak da je to tak

Mogla bih u direktnom kontaktu dugo pricati i raspravljati o necem, ali pisana rijec mi je pretezno kratka.


…ijopet me zezaju slova sa znakovima, opet nemrem pisati sa kvacicama

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Naravno da postoji. 
Vjeru pokušavam živjeti, bez da proučavam kako su to radili drugi koji bi mi kao trebali biti putokazi, a druge stvari koje ne mogu shvatiti srcem, njih proučavam.

a odakle znaš u što vjeruješ?

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

Naravno da ne mora znati.
No, poanta je u tome da je sam Bog teško dostižan, river deep mountain high apstrakcija, predaleko je i previsoko za ogromnu većinu tzv. običnih ljudi, jednostavnih vjernika, kojima je ipak potreban putokaz u vjerničkom životu i prakticiranju duhovnosti nekog običnog brata magarca, a sveti Franjo je jedan od vjerojatno boljih primjera u tom smislu.

Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan. Da, apstrakcija je ako koristimo um, ako ga tražimo s figom u džepu, bez da uključimo ono što poslije nećemo moći vratit - srce. 
Jer, ako i kad uključimo srce, morat ćemo živjeti po njegovim pravilima. A to nije lako. Otud te fige u džepu.



Putokazi su neophodni dok ne shvatimo koji put vodi tamo gdje trebamo stići.
Ali, ne možemo cijeli život koristiti putokaze, štapove, kompase i ostala pomagala. 

Neke stvari moramo naučiti i praktično, sami, hodajući tom stazom. 
Trebamo dati nešto svoje Bogu, bez citiranja drugih i korištenja njihovih iskustava. Naše spoznaje koje smo dobili trudeći se ne iznevjeriti ga, vraćajući se svaki put ponovo u svoje srce nakon što smo ga izbacili jer je tako bilo lakše živjeti.

Ma što to bilo, ma koliko mizerno se nama činilo, to 'svoje', to iskreno, vjerojatno ima svoju cijenu kod Boga kao i bezbrojna mrmljanja molitve odsutni duhom.

No, svi mi imamo svoje načine na istom putu i nema smisla o tome raspravljati. Upravo zato sve ove godine nisam pisala na religiji, tako da je ovo stvarno izuzetak.

Da ne bude zabune, nemam ništa protiv proučavanja religije. Dapače. Cijenim znanje (s bilo kojeg područja), cijenim vrijeme koje je utrošeno na tom putu, divim se ljudima koji imaju volju učiti cijeli život... 

Ali imam puno protiv farizejstva. Iznenadi me, rastuži, kad se oni koji su nakupili gomilu teoretskog znanja bahato postave nad "običnim pukom" dijeleći packe, visoko uzdižući čelo i ne videći koliko zapravo skaču sami sebi u usta, čineći sve ono što ne bi smjeli. 

Znanje koje ne možeš i/ili nećeš i ne znaš prenijeti drugima (običnim jezikom, prihvatljivim i onima koji nisu na toj razini znanja, bez da osuđuješ, kudiš, gadiš sve drugo što nije iz tvojih knjiga), je jalovo znanje, koje je samo sebi svrha. Šteta vremena koje se utrošilo u skupljanje istog. Smiješno je hvastati se njime. 

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Naravno da postoji. 
Vjeru pokušavam živjeti, bez da proučavam kako su to radili drugi koji bi mi kao trebali biti putokazi, a druge stvari koje ne mogu shvatiti srcem, njih proučavam.

a odakle znaš u što vjeruješ?

Metka, to su triki pitanja. :)

Od kud znaš da si uopće živa?
od kud znaš da baš voliš svoju djecu?

Od kud znaš da ovo ne piše robot? 

Rabarbara wrote:
Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan.

Upravo suprotno. Nauk KC je da Boga   možemo primiti svaki dan putem Euharistije.
Ostalo neću komentirati jer je na osobnoj razini.

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Naravno da postoji. 
Vjeru pokušavam živjeti, bez da proučavam kako su to radili drugi koji bi mi kao trebali biti putokazi, a druge stvari koje ne mogu shvatiti srcem, njih proučavam.

a odakle znaš u što vjeruješ?

Metka, to su triki pitanja. :)

Od kud znaš da si uopće živa?
od kud znaš da baš voliš svoju djecu?

Od kud znaš da ovo ne piše robot? 

kod mene nije triki pitanje nego ti zapravo ne znaš na njega odgovoriti pa se izvlačiš 

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

postoji li neko područje, znanstveno, društveno, filozofsko, pedagoško, industrijsko  ili bilo koje drugo za koje ti imaš interes i proučavaš ga?

Naravno da postoji. 
Vjeru pokušavam živjeti, bez da proučavam kako su to radili drugi koji bi mi kao trebali biti putokazi, a druge stvari koje ne mogu shvatiti srcem, njih proučavam.

a odakle znaš u što vjeruješ?

Metka, to su triki pitanja. :)

Od kud znaš da si uopće živa?
od kud znaš da baš voliš svoju djecu?

Od kud znaš da ovo ne piše robot? 

kod mene nije triki pitanje nego ti zapravo ne znaš na njega odgovoriti pa se izvlačiš 

Evo, priznajem. Ne znam odgovor pa se izvukoh. Na tvoj način 

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan.

Upravo suprotno. Nauk KC je da Boga   možemo primiti svaki dan putem Euharistije.

Naravno. 
Nema crkve (posrednika) nema Boga.

Nema ruku nema čokolade. 

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan.

Upravo suprotno. Nauk KC je da Boga   možemo primiti svaki dan putem Euharistije.

Naravno. 
Nema crkve (posrednika) nema Boga.

Nema ruku nema čokolade. 

A tebi se Bog naravno osobno obraća, ćaskate svaki dan pomalo i rastjerujete rimljan(k)e 

Rabarbara wrote:

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

vjeruj mi, ja često zažalim što sam toliko toga pročitala i naučila. jednostavnije je biti vjerski neuk i držati se jednostavnog povjerenja u Boga  negoli znati sve te stvari, evo kao naprimjer ove oko svetog Franje...

I poželjnije, barem meni. :)

Zašto bi vijernik trebao znati toliko toga o sv. Franji (ili bilo kojem drugom svecu)? 

Bog je centar, sve drugo (i svi drugi) je sporedno i zapravo nebitno.

Naravno da ne mora znati.
No, poanta je u tome da je sam Bog teško dostižan, river deep mountain high apstrakcija, predaleko je i previsoko za ogromnu većinu tzv. običnih ljudi, jednostavnih vjernika, kojima je ipak potreban putokaz u vjerničkom životu i prakticiranju duhovnosti nekog običnog brata magarca, a sveti Franjo je jedan od vjerojatno boljih primjera u tom smislu.

Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan. Da, apstrakcija je ako koristimo um, ako ga tražimo s figom u džepu, bez da uključimo ono što poslije nećemo moći vratit - srce. 
Jer, ako i kad uključimo srce, morat ćemo živjeti po njegovim pravilima. A to nije lako. Otud te fige u džepu.



Putokazi su neophodni dok ne shvatimo koji put vodi tamo gdje trebamo stići.
Ali, ne možemo cijeli život koristiti putokaze, štapove, kompase i ostala pomagala. 

Neke stvari moramo naučiti i praktično, sami, hodajući tom stazom. 
Trebamo dati nešto svoje Bogu, bez citiranja drugih i korištenja njihovih iskustava. Naše spoznaje koje smo dobili trudeći se ne iznevjeriti ga, vraćajući se svaki put ponovo u svoje srce nakon što smo ga izbacili jer je tako bilo lakše živjeti.

Ma što to bilo, ma koliko mizerno se nama činilo, to 'svoje', to iskreno, vjerojatno ima svoju cijenu kod Boga kao i bezbrojna mrmljanja molitve odsutni duhom.

No, svi mi imamo svoje načine na istom putu i nema smisla o tome raspravljati. Upravo zato sve ove godine nisam pisala na religiji, tako da je ovo stvarno izuzetak.

Da ne bude zabune, nemam ništa protiv proučavanja religije. Dapače. Cijenim znanje (s bilo kojeg područja), cijenim vrijeme koje je utrošeno na tom putu, divim se ljudima koji imaju volju učiti cijeli život... 

Ali imam puno protiv farizejstva. Iznenadi me, rastuži, kad se oni koji su nakupili gomilu teoretskog znanja bahato postave nad "običnim pukom" dijeleći packe, visoko uzdižući čelo i ne videći koliko zapravo skaču sami sebi u usta, čineći sve ono što ne bi smjeli. 

Znanje koje ne možeš i/ili nećeš i ne znaš prenijeti drugima (običnim jezikom, prihvatljivim i onima koji nisu na toj razini znanja, bez da osuđuješ, kudiš, gadiš sve drugo što nije iz tvojih knjiga), je jalovo znanje, koje je samo sebi svrha. Šteta vremena koje se utrošilo u skupljanje istog. Smiješno je hvastati se njime. 

Kao prvo, spomenuo sam ogromnu većinu, što znači da postoji i debela manjina i tako stvari funkcioniraju u praksi.
Kao drugo, slažem se da je riječ o demagogiji, no ne iz istih razloga kao ti.
Ja za razliku od KC tvrdim da je Bog nama ljudima potpuno nedostižan. Mi samo bauljamo po pustopoljinama života, a da nemamo stvarnog pojma niti koji je naš temelj, odakle, dolazimo i kamo idemo, a kamoli koji je smisao svega toga. Najčešće se pri tome pouzdajemo u naknadne racionalizacije, a tu vrijedi ona famozna da su nakon bitke svi generali pametni. No, od toga je slaba korist, osim možda one da nismo skloni ponavljati pogreške koje smo već jednom načinili, a i to je puno rijeđe nego se obično misli da jeste.
Sve se u konačnici svodi na obično naklapanje gdje je najčešća ako ne i najpouzdanija (što ne znači da je i potpuno pouzdana) metoda upotreba putokaza u vidu primjera ljudi koji nam se iz nekog razloga sviđaju, koji nam imponiraju svojim stavovima ili životom ili što već, jer je čovjek doduše individua ali ponajviše biće zajednice i laže samoga sebe svatko tko ne uvažava tu činjenicu.
U konačnici, znanost sada već jako dobro zna da nas kao mentalno zrele odrasle ljude najviše određuje upravo kultura u kojoj se osjećamo prihvaćenima (emocionalna reakcija) i to prosječno oko 50%, genetika je na drugom mjestu sa 40%, a direktan utjecaj roditelja samo 10%.
Također se odavno zna da je um prije svega kulturološki, a ne nikako biološki fenomen odnosno organ kao mozak (a mozak i um nisu jedno te isto - um je najgrublje rečeno ono što mozak radi - Steven Pinker), pa je jasno koliki utjecaj na cijelokupno naše biće ima fenomen kulture koji je prije svega kolektivni (makar postoji i individualna komponenta).
Farizejstvo koje služi za uzdizanje pojedinca iznad slabije obrazovanih ili manje elokventnih masa ili čak samo pojedinaca je vrijedno svakog gađenja i takvi ljudi imaju problem sa vlastitim egom ili čime već, ali to ne podrazumjeva opravdanost generalizacija po kojima ispada da je um bezvrijedan, a emocije i osjećaju su jedino vrijedni.
Svaka čast emocijama i osjećajima, na kraju krajeva i oni su sastavni dio našeg uma, ali um je u cjelini gledano ipak puno pouzdaniji alat koji nam je na raspolaganju, lakše je provjeriti točnost njegovih zaključaka.
Svaka čast i iskustvima putovanja, ali se to nažalost u praksi svodi na dokonu zabavu ako se ne zna kamo se putuje i iz kojeg razloga i što se na taj način želi ili čak može naučiti, pogotovo jer je odavno ne samo u neurologiji nego i običnoj filozofiji poznato kako je apsolutni empirizam potpuno pogrešna metoda učenja odnosno stjecanja novih znanja.

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan.

Upravo suprotno. Nauk KC je da Boga   možemo primiti svaki dan putem Euharistije.

Naravno. 
Nema crkve (posrednika) nema Boga.

Nema ruku nema čokolade. 

A tebi se Bog naravno osobno obraća, ćaskate svaki dan pomalo i rastjerujete rimljan(k)e 

To je ono o čemu sam pisala Šejkeru. Oholost potkrijepljena sarkazmom. :)


Metka, Bog se svima obraća svaki dan na bezbroj načina. 
Problem je što ga mi ignoriramo, ne čujemo, ne vidimo, ne osjetimo. 

Ne vidimo ljepotu, ne osjećamo dobrotu, nismo zahvalni, ne volimo, ne tražimo smisao u onom što imamo, čeznemo za onim što nemamo itd.

speare shaker wrote:Ja za razliku od KC tvrdim da je Bog nama ljudima potpuno nedostižan

ovo će ih valjda napokon uvjeriti na ne zamjenjujemo nickove

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
Demagogija katoličke crkve je upravo u tome da je Bog teško dostižan.

Upravo suprotno. Nauk KC je da Boga   možemo primiti svaki dan putem Euharistije.

Naravno. 
Nema crkve (posrednika) nema Boga.

Nema ruku nema čokolade. 

A tebi se Bog naravno osobno obraća, ćaskate svaki dan pomalo i rastjerujete rimljan(k)e 

To je ono o čemu sam pisala Šejkeru. Oholost potkrijepljena sarkazmom. :)


Metka, Bog se svima obraća svaki dan na bezbroj načina. 
Problem je što ga mi ignoriramo, ne čujemo, ne vidimo, ne osjetimo. 

Ne vidimo ljepotu, ne osjećamo dobrotu, nismo zahvalni, ne volimo, ne tražimo smisao u onom što imamo, čeznemo za onim što nemamo itd.

vidiš, ja sam u tvojim triki pitanjima i napomeni o oholosti zbog razmetanja znanjem također vidjela sarkazam i okrenula drugi obraz...