Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji

Dogodilo se na danasnji dan u Domovinskom ratu 24.7.1991..

'Danas je doslo do vrlo neugodnog incidenta sa jedinicom tzv.JNA sjeverno od Siska na prostoru sela Desno Trebarjevo,Martinska ves i Zircice.Kolona vozila tzv.JNA u kojoj je bilo kamiona,oklopnih transportera i u kojoj se nalazilo oko sedamdeset pripadnika tzv.JNA kretala iz smjera Ivanić Grad prema Sisku.Kretanje te kolone bilo je odobreno u dogovoru mup-a i komande pete vojne oblasti u Zagrebu.Po planovima odredisni cilj te kolone bila je Petrinja.Na kontrolnom mostu na rijeci Savi kod Desnog Trebarjeva gdje je bio kontrolni punkt pripadnika mup-a i zng-a zapovjednik kolone tzv.JNA odbio je pokazati papire za kretnju ove kolone mada je bio dogovor da zapovjednik kolone mora pokazati papire na kontrolnim punktovima pripadnicima mup-a i zng-a.Nastala je u tom trenutku neugodna situacija pripadnici mup-a i zng-a na mostu nisu dozvolili prolazak kolone dok se ne pokazu papiru,zapovjednik kolone i njegova pratbnja repetirali su oruzje i u tim trenucima nastala je pat pozicija narocto za pripadnike mup-a i zng-a koji su bili malobrojniji u odnosu na ljudstvo tzv.JNA koje se nalazilo u koloni.Dio pripadnika mup-a i zng-a zauzeo je borbene polozaje na mostu i oko mosta.Pripadnici tzv.JNA također su se rasporedili oko vozila i prijetilo je da sukob preraste u oruzani.Nadobudni i agresivni zapovjednik kolone prijetio je da ce otvoriti vatru iz sveg raspolozivog oruzja po pripadnicima mup-a i zng-a kao i po Desnom Trebarjevu a prijetio je da ce pozvati i avione.Ipak prevladao je donekle razum pa se dogovorilo da se dio kolone propusti a dio zadrzi dok se ne provjere papiri.Ipak to nije bilo dovoljno da se situacija potpuno smiri nakon sto je nekoliko vozila tj kamiona propusteno dolaskom u obliznju Martinsku Ves neki ratoborni vojici ili rezervisti su u Martinskoj Vesi pucali iz automatskog oruzja u zrak a jedan rafal je ispaljen i prema vozilu mup-a koje je bilo parkirano uz cestu ali pripadnika mup-a na svu srecu nije bilo ti kamioni su nastavili dalje do Zircice gdje su zaustavljeni od pripadnika mup-a.Nakon sto je utvrđeno tko je pucao u Martinskoj Vesi u dogovoru je dogovoreno od strane zapovjednika kolone tzv.JNA da ce pocinioci ovog djela navodno biti kaznjeni.Kolona je pustena u smjeru Siska'.

Miševi bjeze s broda

Ante Todorić, stariji sin Ivice Todorića, odlučio je otići iz Hrvatske, pišu 24 sata kojima je ta informacija potvrđena od dva izvora bliska obitelji Todorić, a vijest stiže paralelno s neslužbenom informacijom da su istražitelji DORH-a u Agrokoru našli materijala za otvaranje istrage.

Kako kažu osobe bliske obitelji, Ante je već unajmio kuću u blizini Beča, a Ante i supruga Martina su navodno obavili i druge radnje koje su nužne da bi isplanirali i uredili novi obiteljski život u drugoj državi.

- On odlazi jer kaže da ovdje nema posla. Bavit će se nekretninama. Ako bi policija bilo što trebala, bit će im dostupan – kaže jedan prijatelj obitelji Todorić.

Stan ipak nije dolazio u obzir jer im je premali, pa će živjeti u kući. Obitelj je navikla živjeti u dvorcu, pa je potrebno prostora i za slobodne aktivnosti djece.

Kako saznaju 24 sata, stariji sin Todorić trebao bi nešto raditi i samostalno, ali se navodno povezao sa poduzetnikom Reneom Benkom.

Benko je kao 40-godišnjak vlasnik tvrtke jedne od najvećih nekretninskih poduzeća Signa Holding. U Hrvatskoj su oni prije 10 godina preuzeli Hoto toranj od Tomislava Horvatinčića. Tvrtka gradi luksuzne nekretnine po Beču i Austriji, a Benko je jedan od moćnijih poslovnih ljudi.

Benko je u Austriji uvjetno osuđen za pokušaj podmićivanja bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera. Prema optužbi koju je potvrdio sud, nudio je 2009. godine 150.000 eura Sanadaru za posredovanje kod tadašnjeg premijera Italije Silvija Berlusconija. S Berlusconijem je trebao riješti porezni spor.



Ante nije jedni koji se seli. O odlasku u inozemstvu navodno razmišlja i Iva Balent, kći Ivice Todorića. Iako o tome raspravlja unutar obitelji, konačnu odluku još nije donijela, dok se treće dijete, mlađi sin Ivan Todorić još se može sresti u Zagrebu. Često je u centru grada, pustio je bradu, nosi sunčane naočale i šiltericu kako bi ga što manje ljudi prepoznalo. Ali još kupuje u skupim dućanima u Zagrebu.

Obitelj se očito sprema na to da bi DORH protiv njih mogao pokrenuti istragu, što svjedoči i angažman odvjetnika. Kako smo neslužbeno doznali, istraga bi mogla biti otvorena već u rujnu nakon što su istražitelji od travnja u Agrokorovu tornju te su od Vlade dobili pet milijuna dodatnih kuna da utvrde ima li kaznenih djela u poslovanju.

Prema neslužbenim informacijama 24 sata, otvoren je potpuno novi krak u izvidima. Istražitelji su, navodno, skupili prilično dokaza da je preko faktoring kuća u biti izvlačen novac iz koncerna.

Inace interesantno za ovaj slucaj kolone jna i incidenta blizu Siska je da je zapovjednik ove kolone bio kasnije zloglasni zapovjednik petrinjske vojarne i poligona 'vasil gacesa' slobodan tarbuk..i ta jedinica je pripadal dijelu bjelovarskog garnizona koja je dislocirana u petrinju kao pojacanje a slobodan tarbuk je dvadesetak dana kasnije postao zapovjednik petrinjskog garnizona jer je njegov prethodnik smjenjen jer nije bio dovoljno 'ucinkovit'

Miševi bjeze s broda


Vlasnik Agrokora Ivica Todorić dom svoje obitelji založio je 24. travnja 2014. kao garanciju vraćanja kredita od 100 milijuna eura koji je podignuo kako bi kupio slovenski Mercator. U to vrijeme Agrokor je posudio ukupno 600 milijuna eura od ruskog Sberbanka, od čega je 100 milijuna išlo preko njihova europskog ogranka.

Dva mjeseca kasnije Todorić je, nakon višegodišnjih pokušaja, uspio preuzeti slovenski trgovački lanac s tim da mu ta akvizicija na koncu nije donijela ono što je očekivao, već ga je, među ostalim stvarima, dovela na rub propasti.

Hipoteka koja je poslužila za kupnju Mercatora s Kulmerovih dvora skinuta je 29. travnja 2015. godine.

Inače, Todoriću to nije bilo prvi put da osobnom imovinom garantira vraćanje kredita. U proljeće 2006. nad šestinskom rezidencijom podignuto je založno pravo u korist društva Hypo-leasing Kroatien za kredit od 23,8 milijuna eura. Krajem te godine Todorić se s obitelji uselio u Kulmerove dvore. Ta je hipoteka skinuta tri godine kasnije.

Bijedna nasa sve poduzima da spriječe Ruse u naplati i ulasku u vlasničku strukturu

SVE . NOVE DUGOVE. NOVE OGROMNE KAMATE.

Frka s Agrokorom završit će kako jedino i može završiti – sramotno, u konačnici tragično za državu ne samo zato što više neće imati „nacionalni koncern“ sposoban koliko-toliko nositi se s međunarodnom konkurencijom nego i stoga što je maloumno pristala na kukavičje jaje enormnih gubitaka uvaljeno u gnijezdo svojih građane. A to će dugoročno biti bolno i za građane i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. Nikakav izvanredni vladin povjerenik, ma kako se zvao, ni vatrogasni „zakonski okvir“ (sic, okvir?), tzv. lex Todorić/Agrokor ili službeno Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH – pa još i neusklađen s Europskom komisijom i pravnom stečevinom kakvu je Hrvatska pristupno potpisala s Unijom – neće eskulpirati vladu od posljedica dobrih namjera koje vode u pakao. A te se „dobre nemajere“, nevjerodostojno tvrdi premijer Andrej Plenković, ne odnose na spašavanje privatnog vlasnika koncerna Ivicu Todorića od pada u grobnu jamu koju si je sam iskopao, nego na spašavanje barem 40.000 Agrokorovih radnih mjesta u RH, od 60.000 u cijelom regionalnom lancu od BiH, Crne Gore i Srbije do Dežele.

„Želim reći da je vlada reagirala ne samo pravovremeno, učinkovito i odgovorno“, kazao je premijer u četvrtak na početku vladine sjednice, „već je pokazala da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema. Želim da svi shvate da bi u nekom drugom scenariju koji ne bi podrazumijevao donošenje Zakona bili u kontekstu uobičajenog stečajnog postupka koji bi prijetio gubitkom radnih mjesta možda i 200.000 ljudi (zajedno s izravno i posredno povezanim poslovnim subjektima, od najkrupnijih dobavljača do zadnjeg OPG-a negdje bogu iza nogu, op. M.V.), manjkom poreznih prihoda, financijskim nekontroliranim lančanim reakcijama to je važno. Bitno je da ovaj trenutak bude prekretnički za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj.“

U te političke bajke za populističku uporabu uoči lokalnih izbora 21. svibnja, istina, ne vjeruje nitko ozbiljan, jer u kapitalističkom sustavu, kakav prakticira EU, država nema što tražiti u privatnoj tvrtci, čiji se vlasnik „nije snašao“ u tržišnom nadmetanju, zapao je u dugove te se vlastitom krivnjom doveo na rub bankrota. Hrvatska je u slučaju ove Todorićeve grandomanije, kojoj vlasnik koncerna, pokazalo se, nije dorastao jer je zinuo više nego što je mogao uredno poslovno progutati, prekršila ključna pravila kapitalističke doktrine. Stoga će premijeru Plenkoviću trebati u tjednu nakon Uskrsa znatno više od sreće kad se u Bruxellesu nađe oči u oči s gazdama prvog kata ili tzv. prve brzine EU-a ne bi li im uvjerljivo objasnio, a da se ne naljute, što je pisac želio reći tzv. lex Todorićem/Agrokorom.

Ako je takvo što uopće moguće očekivati od trenutnog premijera, koji se nikad u svoj svojoj diplomatskoj karijeri nije znao/želio vjerodostojno suprotstaviti washingtonsko-bruxelleskom interesnom mainstreamu, nego je pokorno/primjerno odrađivao zadane birokratske poslove. I na njima udobno čekao ne samo političke benefite. Vrlo moćna manjina tih iz prve brzine EU-a, koji uistinu odlučuju pa i građanima Bijedne Naše presudno kroje gaće, bile im po mjeri ili ne, a najčešće su kritično pretijesne, dolaze upravo iz zemalja čije banke-kćeri i korporacije-kćeri izvlače natprosječne profite iz RH, s područja Plenkovićeve premijerske nadležnosti i odgovornosti, a bitno diktiraju tempo u ključnom Agrokorovom sektoru djelovanja, trgovini hranom. Zašto bi stranim financijskim i gospodarskim subjektima bilo u interesu spašavati – konkurenciju? Pa onda i Berlinu, Beču, Parizu, Budimpešti i takvima spašavati, i k tome bildati poslovne mišiće Agrokoru? Nema šanse.

Ako smo braća u „obitelji kojoj i Hrvatska oduvijek pripada“, da parafraziramo pučku mudrost, „kese nam nisu sestre“. Najmanje u kapitalističkom sustavu za koji analitički plaćenici svjesno govore neistinu, da je u povijesti ljudskog društva – najbolji model.

„Favoriti“ na klupi za rezerve

Pravna stečevina EU-a skrojena po mjeri multinacionalnog, korporativnog kapitala, tržišta na kojem financijsko-politička moć bogatih i razvijenih protekcionistički obilno ubire vrhnje te ostavlja iza sebe katastrofalne socijalne razlike neviđenih posljedica i razmjera. Mali igrači tipa balkanskog kiflića čiji nesavjesni, uvlakački vođe namjerno ne poštuju životne interese vlastitih sugrađana, tzv. malih ljudi ne bi li bili pripušteni zobati materijalno-političke mrvice ispod stola za gozbâ uistinu moćnih, u toj su igri kapitala i interesa samo likovi s klupe za rezerve. Nikad neće dobiti minutažu u prvoj momčadi. Radi psihološkog dojma o važnosti u momčadi, trener ih tek tu i tamo šalje na zagrijavanje. Ništa više od toga.

Agrokorov je vrč napokon došao na vodu i – razbio se. Taj vrč koji neki s pravom ili trunčicom pretjerivanja nazivlju prenapuhanim balonom megalomanije nesposobnog, ekonomski neukog i nesavjesnog poduzetnika Ivice Todorića, zapravo je alter ego same hrvatske države. Koja će, predviđaju i neki ozbiljni ekonomski autoriteti u zemlji i inozemstvu, također skončati – pitanje je samo vremena – agrokorovski neslavno i jako bolno za gro njezinih žitelja. O toj će konačnici odlučiti potpuno isti ekonomski i razvojni razlozi, uzrokovani maloumnim tzv. „državnim“ ili „domoljubnim“ politikama izgradnje RH od 1990-ih godina na paradigmi legalne pljačke tzv. društvene, „ničije“ imovine te nacionalističke isključivosti i široke klerikalizacije/pokatoličenja društva.

Ta polit-ekonomska agenda, u ključnim sastavnicama podređena vlasnicima licencije hrvatske samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, unaprijed je osuđena na ograničen rok trajanja. Na to zorno upućuju u prošlih 27 godina sva politička, domovinsko-ratna, ratno-profiterska, tzv. pretvorbena, društvena i vjerska zbivanja u Bijednoj Našoj, čiji su rezultati negativni. Jedva da bi se u cijeloj hrvatskoj povijesti od doseljenja Hrvata na Balkanski poluotok našlo primjera veće nesloge, podijeljenosti, razdora i sukoba u nacionalnom korpusu od ovih što sada potresaju društvo i strmoglavo vuku zemlju na dno. Jamačno je politička nesposobnost i ekonomska ovisnost/podložnost Zapadu učinila beznadnom svaku mogućnost restrukturiranja Bijedne Naše na zdravoj osnovi baš kao što nikakvo tzv. restrukturiranje Agrokora po vladinom/državnom obrascu ne može čak ni spasiti sva radna mjesta, kamoli zadržati na okupu šezdesetak tvrtaka i namiriti vjerovnicima možda i znatno više od 50 milijarda kuna raznih dugova.

Kao što se propašću Agrokora pokazalo da Ivica Todorić nije znao držati uzde svog poslovnog giganta, u slučaju političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog posrnuća RH na rubu nekog novog građanskog rata i gubitka licencije državne tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti dnevno se potvrđuje kako (i zašto) Hrvati ne znaju vladati sami sobom i kad im se posreći, doduše rijetko/iznimno u povijesti – državotvorna prigoda. Neki neozbiljan, jelte, vicmaher ovih je dana u emisiji „Konvoj“ Hrvatskog radija kazao da je Hrvatska sada vlasnica samo državne zastave, grba i himne. I ničeg više. Međunarodno nevalidna kuna, koju se već sada želi zamijeniti eurom, te hrvatski jezik, kritično samokontaminiran pretežno anglizmima, nacionalna su obilježja još samo za kućnu uporabu posesivnih etničkih fantasta.

Judine škude i varljiva toplina „partnerskog“ tapšanja po ramenu hrvatskih državnih vođa svih su četvrt stoljeća Bijedne Naše sirenski zov iz „zapadne obitelji kojoj RH oduvijek pripada“. Oni mu nisu kadri odoljeti ni svezani uz jarbol, ne kontroliraju svoju svijest i razum, pa državotvorna prigoda svaki put – ode dovraga. Kao što će sad otići i koncern Agrokor kakav je znala i na koji je navikla javnost u regiji.

Nije vjerodostojna vladina sugestija „između redaka“ da premijer Andrej Plenković odjednom, kad se Agrokorov vrč već razbio, zna/može ono, što nije znala/mogla ni jedna vlada u prošlih 26 godina, koje su sve odreda tolerirale Todorićevu poslovnu megalomaniju. Kao što su tolerirale katastrofalnu i kriminalnu tajkunizaciju Bijedne Naše, na maloumnoj matrici prvog hrvatskog predsjednika (sic) Franje Tuđmana iz 1990-ih godina o „150-200 hrvatskih obitelji koje će učiniti od RH drugu Švicarsku ili Norvešku“. Sve su te vlade zapravo armirale gospodarsku katastrofu tuđmanovsko-tajkunskog tipa, kojoj su Ivica Todorić i Agrokor tek jedan od vrhova pogubne sante zbog koje je RH danas na samom europskom dnu, čak ispod ili ravna s Bugarskom i Rumunjskom, a kao SRH u sastavu SFRJ zemlja je bila prva gospodarska sila u Federaciji i treća među srednjerazvijenim zemljama zapadne Europe.

„Hrvatski tajkun ima klišeiziran životni put“, pišu 8. travnja 2017. na internetskom portalu Express.hr B. Rašeta i F. Lepan u članku „Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama“. „Na točki A stoji skromna potleušica i ‘bosonogo djetinjstvo’, na točki B je rezidencija koja gradu i svijetu treba pokazati milijunaševu veličinu, a između tih dviju točaka nalaze se povremeni ili stalni, ali u pravilu nezaobilazni sukobi sa zakonom. Naš je tajkun, naime, često kontroverzni poduzetnik kojega nije pametno pitati za prvi milijun. Neki od njih, poput bivšeg kralja mlijeka Luke Rajića (vozača kamiona u Dukatu, op. M.V.), to i otvoreno priznaju. Drugi pak tvrde da su na početku kupili jabuku za kunu, potom je prali i glancali do visokog sjaja, a onda prodali za dvije kune. Tada su kupili dvije jabuke, pa Jovo nanovo… a onda je umrla bogata teta iz Amerike i ostavila im milijun dolara…“

Neki iz galerije „150-200 bogatih hrvatskih obitelji“ po Tuđmanovom obrascu (i izboru?), uključujući njegovu djecu Nevenku i Stjepana te unuka Dejana Košutića, već su odavno profućkali svoja poslovna carstva, neki su u smrtnom hropcu, a neki će uskoro ili za nešto duže vrijeme neminovno podijeliti neslavnu Todorić-Agrokorovu sudbinu. Javnost i da hoće ne može zaboraviti „poduzetnička“ imena janjevačkog tajkuna Josipa Gucića, pa Miroslava Kutle, Tomislava Horvatinčića, Željka Keruma, Ivića Pašalića, Franje Pašalića, Vladimira Zagorca, Hrvoja Petrača, Zdravka i Višnje Pevec, Joško Svaguša, Stipe Gabrića-Jamba…

„Zanimljivo je da su skoro svi veliki hrvatski tajkuni – osim Tedeschijevih – potekli iz identičnih društvenih okolnosti“, piše Express.hr. „Potleušice, radničko ili seljačko socijalno podrijetlo, pješačenje, oskudica, ponekad i glad. Nema sumnje da su godine teškog lišavanja razvile snažnu potrebu za dokazivanjem i nadoknađivanjem propuštenog. Često bez obzira na cijenu.“

To je bitna politička i ekonomska, ali i popudbina određene ne-svijesti koja nadilazi premijerovu poruku javnosti u vezi s Agrokorom. Budući da nije politički neuk niti diplomatski nepismen čovjek, teško da Plenković i sam vjeruje u to u što nastoji uvjeriti oporbu i širu društvenu javnost. Vlada nije reagirala pravodobno, kako tvrdi, nego se našla zatečenom Agrokorovim krahom na način kako se dogodio. Reagirala je brzopleto, a posljedice te brzopletosti tek predstoje. Do danas se ne zna tko je u vladi ili za vladu pisao tzv. lex Todorić/Agrokor, ako ponajbolji pravni stručnjaci za tu tematiku nisu, niti su konzultirani. Čak ni profesori specijalizirabnih katedri pravnih fakulteta u RH i znanstvenih instituta.

Bjedna nasa i bjedni joj tajkuni

gdje si ovo izvukla..

vuksadinare wrote:inace taj srbin tada oficir jna da mu prezime en spominjem...1991 u petom mjesecu skinuo se iz jna i otisao u hrvatski mup...njogovi su mu u vojnoj zgradi tad opako prijetili...a godinama nije smio posjetiti roditelje u zapadnoj slavoniji jer su njegovi zivjeli kod okucana..cak nije smio doci 1993 na pokop oca...

Ja nakon 1. godine faksa vec bio pratkticno primljen u Vojnu Akademiju Rajlovac. Zabavljao se sa jednom curom kojoj je otac bio Slavonac, Hrvat, potpukovnik, a majka Srpkinja. Mala se opako karala ali to nije tema.

Njen stari me gotivio i otvoreno zelio za zeta i stalno me nagovarao da idem na Vojnu Akademiju i nakon 1. godina faksa sam prakticno bio primljen, obavio razgovore i preglede, i onda doslo do prekida izmedju mene i te male i ja sam izgubio interes i odustao. A nisam se jos bio ni uclanio u SKJ a stari je to na sebe bio preuzeo.

U miliciju su po dubokom uvjerenj mladih Sarajlija svih naroda isli samo seljaci i papci. Tu ne bih ni mrtav. Imam i nekoliko rodjaka koji su pozavrsavali Vojne Skole i Akademije i danas su casnici HV.

Pusti mi suplje price.

Sora wrote:Bjedna nasa i bjedni joj tajkuni

Ali to su nacionalno podobne Rvatine. Nemoj tako.

.....ovaj srbin ej bio ok...zena mu ej bila hrvatica zagrebcanka..vec tad se vidjelo 1986 da mu je pomalo puna kapa politike jna...inace je bio major i radio je u kadrovskom odjelu pete vojne oblasti.....mada nam je rekao d ane moze nista 100% obecati jer se cudni kroje arsini u vojsci..

Ringo10 wrote:

Sora wrote:Bjedna nasa i bjedni joj tajkuni

Ali to su nacionalno podobne Rvatine. Nemoj tako.

...ova ti navija za muđehide i armiju bh-a...

Hrvati se mogu pohvaliti s precednicom koja je kopija Marije Antonaete ..
Kraljice koja je rekla narodu da jede kolace ako nema kruha

Nasa Kraljica dnevno seta po dve tri razne dizajnerske komplete, frizure i uradak odličnog šminkera i visazista
Nasa Marija Antoaneta studira
Voli Ameriku, vojsku i oruzje
Ponekad lupi jezivu glupost. Ali boze moj.

Kraljevna je to.

Uza sve što predsjednica Republike čini i što je činila u prošlih nešto više od dvije godine mandata, Kulmerova bi kraljevska raskoš na sjevernim padinama Zagrebačke gore taman pristajala njezinoj taštini (bez pokrića). Predsjedničini ormari pretrpani dizajnerskom odjećom i obućom, koju za potrebe vizualne promidžbe svog lika i djela mijenja triput dnevno, samo su još potrebiti tuceta-dva odgovarajućih krinolina. Što njezinom krojačkom timu, u slučaju potrebe, nije nikakav problem: gdje ona okom, oni skokom. Jer, zašto bi se Grabar-Kitarović uopće obzirala na „zle jezike“ javnosti, koji joj spočitavaju neumjereno, često neukusno prešetavanje frizura, odjeće i obuće pred tv-kamerama. Kako bi tek neumornoj globtroterici monarhističkih manira izvrsno sjele veličanstvene odaje u dvorcu što ih je Ivica Todorić dao urediti i opremiti kremi londonskih eksperata za tu vrst interijera!

vuksadinare wrote:

Ringo10 wrote:

Sora wrote:Bjedna nasa i bjedni joj tajkuni

Ali to su nacionalno podobne Rvatine. Nemoj tako.

...ova ti navija za muđehide i armiju bh-a...

Gdje je Đuri Gavrilovicu DOMLJUBLJE ?

U Chiile odletio svojim helikopterom
Đuro Gavrilović (65), vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora tvrtke "Gavrilović", osma generacija Gavrilovića na čelu te mesne industrije iz Petrinje o čijoj povijesti svjedoči pisani dokaz iz 1690. godine, proteklih mjeseci proslavio je važnu obljetnicu. Prošlo je deset godina otkako se vratio u Petrinju i preuzeo tvornicu koja je nacionalizacijom oduzeta njegovu ocu i tadašnjim suvlasnicima 1945. Gavrilović je ušao u Petrinju neposredno nakon oslobođenja 1995. Tvornicu je kupio četiri godine prije, kad je tvrtka bila u stečaju i pod okupacijom.
Iako je danas najjača mesna industrija u Hrvatskoj, sa svjetski poznatom zimskom salamom i paštetama koje se odnedavno nakon 15 godina ponovno prodaju u SAD-u, "Gavrilović" još uvijek funkcionira poput obiteljske tvrtke. Upravu kompanije čine supruga Greta i sin Đuro mlađi, a Gavrilovićeva desna ruka i osoba od povjerenja njegova je nećakinja Daška Domljan, kći njegove sestre i nekadašnjeg HDZ-ova predsjednika Sabora Žarka Domljana, zadužena za ljudske resurse i medijsku prezentaciju. Važnu ulogu ima i supruga Gavrilovićeva sina, koja u tvrtki vodi marketing.

Dobar dio Gavrilovićeva života i poslovanja obilježila je obiteljska tradicija, ali i politički progon oca kojeg je komunistička vlast osudila na doživotni zatvor. Tako je Đuro Gavrilović kao 16-godišnjak 1957. s ocem, koji je pomilovan i pušten iz zatvora, pobjegao u Austriju gdje je proveo osam godina u izbjeglištvu i dobio državljanstvo koje i danas ima. Gavrilovićeva supruga je Austrijanka, a od početka 90-ih generalna je konzulica Republike Austrije u Rijeci, odakle mu je majka.
Od nekih najstarijih poslovno-obiteljskih običaja ne odstupa ni danas. U to smo se uvjerili kad je nakon razgovora s Nacionalovim reporterima užurbanim korakom krenuo prema gornjem dijelu poslovne zgrade u kojoj smo vodili intervju, uz ispriku da mora testirati zimsku salamu proizvedenu dan prije. U istoj zgradi na trećem katu, u središtu tvorničkog kruga u Petrinji, pri kraju je gradnja stanova za vodstvo tvrtke jer, kaže Gavrilović, obiteljska tradicija nalaže da vlasnik živi pokraj tvornice.

Sora wrote:

vuksadinare wrote:

Ringo10 wrote:

Sora wrote:Bjedna nasa i bjedni joj tajkuni

Ali to su nacionalno podobne Rvatine. Nemoj tako.

...ova ti navija za muđehide i armiju bh-a...

Gdje je Đuri Gavrilovicu DOMLJUBLJE ?

U Chiile odletio svojim helikopterom
Đuro Gavrilović (65), vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora tvrtke "Gavrilović", osma generacija Gavrilovića na čelu te mesne industrije iz Petrinje o čijoj povijesti svjedoči pisani dokaz iz 1690. godine, proteklih mjeseci proslavio je važnu obljetnicu. Prošlo je deset godina otkako se vratio u Petrinju i preuzeo tvornicu koja je nacionalizacijom oduzeta njegovu ocu i tadašnjim suvlasnicima 1945. Gavrilović je ušao u Petrinju neposredno nakon oslobođenja 1995. Tvornicu je kupio četiri godine prije, kad je tvrtka bila u stečaju i pod okupacijom.
Iako je danas najjača mesna industrija u Hrvatskoj, sa svjetski poznatom zimskom salamom i paštetama koje se odnedavno nakon 15 godina ponovno prodaju u SAD-u, "Gavrilović" još uvijek funkcionira poput obiteljske tvrtke. Upravu kompanije čine supruga Greta i sin Đuro mlađi, a Gavrilovićeva desna ruka i osoba od povjerenja njegova je nećakinja Daška Domljan, kći njegove sestre i nekadašnjeg HDZ-ova predsjednika Sabora Žarka Domljana, zadužena za ljudske resurse i medijsku prezentaciju. Važnu ulogu ima i supruga Gavrilovićeva sina, koja u tvrtki vodi marketing.

Dobar dio Gavrilovićeva života i poslovanja obilježila je obiteljska tradicija, ali i politički progon oca kojeg je komunistička vlast osudila na doživotni zatvor. Tako je Đuro Gavrilović kao 16-godišnjak 1957. s ocem, koji je pomilovan i pušten iz zatvora, pobjegao u Austriju gdje je proveo osam godina u izbjeglištvu i dobio državljanstvo koje i danas ima. Gavrilovićeva supruga je Austrijanka, a od početka 90-ih generalna je konzulica Republike Austrije u Rijeci, odakle mu je majka.
Od nekih najstarijih poslovno-obiteljskih običaja ne odstupa ni danas. U to smo se uvjerili kad je nakon razgovora s Nacionalovim reporterima užurbanim korakom krenuo prema gornjem dijelu poslovne zgrade u kojoj smo vodili intervju, uz ispriku da mora testirati zimsku salamu proizvedenu dan prije. U istoj zgradi na trećem katu, u središtu tvorničkog kruga u Petrinji, pri kraju je gradnja stanova za vodstvo tvrtke jer, kaže Gavrilović, obiteljska tradicija nalaže da vlasnik živi pokraj tvornice.

ne znam..ali znam da su ringa kao taoca drzali muđehidi i armija bh-a...covjek jedva zivu glavu izvukao...

Na sto se to zali Đuro Gavrilovic ?
Na osudu i politicki progon za vrijeme komunista
Ha ha ha
Tobejarabi

Nece mu Hrvati nista . Samo nek lijepo uživa.
U hrvatskpj VISE NE STANUJE POSTENJE.

Sora wrote:Hrvati se mogu pohvaliti s precednicom koja je kopija Marije Antonaete ..
Kraljice koja je rekla narodu da jede kolace ako nema kruha

ni ovaj kontekst i pozadinu ove priče ne znaš... samo se blamiraš, ali daj ti ako ti se to sviđa...

Umjesto da osudi Sanadera , sutkinja trazi novo vještačenje

Sanader ne bi bio u Londonu da je u srijedu osuđen u predmetu "Planinska", vjerojatno bi se vratio iza rešetaka. Drugim riječima, neuobičajena odluka vijeća zagrebačkog Županijskog suda pod predsjedanjem Jasne Smiljanić, koje je na kraju postupka, umjesto najavljene presude, odredilo novo vještačenje, bila je prijeko potreban preduvjet da bivši hrvatski premijer svjedoči u korist mađarske naftne kompanije.

Naime, arbitražni je proces u siječnju 2014. godine pokrenut kao odgovor na MOL-ovu tužbu protiv Hrvatske o kojoj se odlučuje na arbitražnom sudu u Washingtonu. S obzirom da je u bogatoj paleti optužbi protiv bivšeg premijera i ona da je primio mito kako bi 2009. godine njegova Vlada sklopila ugovor kojim MOL-u prepušta operativnu kontrolu nad Inom, jasno je da odluka zagrebačkih sudaca o odgodi presude za "Planinsku" ide u prilog Mađarima. Sanader, sasvim sigurno, neće svjedočiti na njihovu štetu jer bi tako radio protiv sebe.

Ostavimo arbitražu po strani, vraćamo se domaćim pravosudnim terenima. Ne bismo se usudili kladiti da će Sanader čak i pred nerijetko popustljivim hrvatskim sucima dokazati nevinost. Optužnice su ozbiljne, a u svim dosad pokrenutim postupcima čulo se dovoljno iskaza i vidjelo dosta dokaza za dugu zatvorsku kaznu.

Istina, ni obrana nije ostala bez argumenata, uspješno je iskoristila sve procesne instrumente i spretno svoga klijenta izvukla na slobodu.

Prethodni pasus ispisan je kao pokriće za sljedeću spekulaciju – što ako Sanader bude oslobođen? Teško, ali postoje igre na sreću čiji je rezultat lakše predvidjeti od ishoda sudskih postupaka u Hrvatskoj. Što ako ipak?

Jednostavna računica

– U tom slučaju ima osnove tužiti Republiku Hrvatsku zbog neosnovanog lišenja slobode i tražiti novčanu odštetu – veli nam jedan poznati odvjetnik.

– Praksa je da se u takvim slučajevima traži odšteta do 50 eura po danu, no u njegovu slučaju išao bih i na 100 eura, zbog velikog zanimanja javnosti, činjenice da se mnogo pisalo o postupcima. Mogao bi tražiti naknadu i za pretrpljene duševne boli – kaže naš sugovornik.

metilda wrote:

Sora wrote:Hrvati se mogu pohvaliti s precednicom koja je kopija Marije Antonaete ..
Kraljice koja je rekla narodu da jede kolace ako nema kruha

ni ovaj kontekst i pozadinu ove priče ne znaš... samo se blamiraš, ali daj ti ako ti se to sviđa...

Cuj stara , nadam se da si ponovila gradivo i provjerila navode
Posto nema drugih prigovora ..
Preporucam se
KUSDIHAND ..Frau MUTILDA

Dakle da SVRSIM

IMAM 3 ( tri) imena u zamjenu za Titu na trgu kod kazalista :

TRG IVE SANADERA
TRG IVANA TODORICA
TRG ĐURE GAVRILOVICA


MOZETE DA GLASUJETE
SAD !

Posto Hrvatima bas nista ne znaci Tito i socijalizam
I sve blagodati te drzave , mozemo sad analizirati kpji od ovih tajkuna je vise ZADUŽIO HRVATSKU .
TESKO CE BITI .
MENI JE FAVORIT SANADER
A VAMA .