Vukov čardak ni na nebu ni na zemlji

Mi smo age Sarajlije

Vuk i Metilda Čardašijan  aus Chardakistan

Sora wrote:Mi smo age Sarajlije

tu si u pravu... 

...branit cemo cardak do posljednje kapi rakije..

vuksadinare wrote:

Sora wrote:Mi smo age Sarajlije

tu si u pravu... 

Nisam.
Ali ti po obicaju ne razlikuješ salu od ozbiljnih stvari

Sora wrote:

vuksadinare wrote:

Sora wrote:Mi smo age Sarajlije

tu si u pravu... 

Nisam.
Ali ti po obicaju ne razlikuješ salu od ozbiljnih stvari

....ovo mi nije licilo na salu nego na zbilju...

CARDAK MORA PASTI

Sora wrote:CARDAK MORA PASTI

..samo preko nas pijanih.... 

vuksadinare wrote:

Sora wrote:

vuksadinare wrote:

Sora wrote:Mi smo age Sarajlije

tu si u pravu... 

Nisam.
Ali ti po obicaju ne razlikuješ salu od ozbiljnih stvari

....ovo mi nije licilo na salu nego na zbilju...

Sličilo brate fuko
To je jos iz one pjesme o anđelima kpji ti LICE

vuksadinare wrote:

Sora wrote:CARDAK MORA PASTI

..samo preko nas pijanih.... 

Ti si znaci vec pao

Ajd ..i vrijeme ti je
Odmori malo

seosko domacinstvo 'cardaklije'

https://www.youtube.com/watch?v=zkZpS6WnZRE

Dogodilo se na danasnji dan u Domovinskom rat 5.7.1001

'Predsjednik dr.Franjo Tuđman danas je obisao podrucje Daruvara,Grubisinog polja i Bjelovara te se sastao sa celnicima Kriznih stozera tih gradova.U razgovoru je zakljuceno da je to podrucje u vrlo delikatnoj situaciji i da se to podrucje nalazi u velikosrpskim planovima.Na podrucju opcina daruvar i Grubisino polje u posljednje vrijeme je doslo do niza teskih incidenata gdje je bilo mrtvih,ranjenih i otetih građana Republike Hrvatske.Shodno tome na sastanku je također zakljuceno da se posalju dodatne snage MUP-a i ZNG-a na ovo podrucje jer danasnje nisu dostatne da potpuno kontroliraju situaciju.Velike probleme radi i tzv.JNA tj bjelovarski garnizon JNA cije oklopne jedinice cesto krstare prometnicama ovih podrucja te dostavljaju pomoc teroristima na ovom podrucju kao i postavljaju tzv.'tampon zone' najcesce na stetu hrvatskog naroda i drugih nesrpskih naroda ovog podrucja.Trenutno najkriticnija situacija je na podrucju opcine Daruvar kao i samog grada.Na rubnim dijelovima grada nalaze se cetnicke paravojne formacije i teritorijalci koje je naoruzala tzv.JNA a samom gradu je i velika prijetnja kasarna i skladiste tzv.JNA Polom tek cetri kilometra udaljena od centra Daruvara.Zabiljezeno je i nekoliko incidenata u samom gradu gdje su srpski teroristi i paravojnici pokusali staviti pod kontrolu neke dijelove grada ali to im nije uspjelo zahvaljujuci alobrojnim redarstvenim snagama i samoorganiziranoscu građana Daruvara no sasvim je sigurno da od tog cilja nisu odustali i bice sigurno novih pokusaja'.

Pod ovim naslovom održan je koncert pesnikinje Svetlane Makarovič i njenih više od sto gostiju-izvođača, 29.6. na Kongresnom trgu u Ljubljani. Pesma sa istim naslovom autora i izvođača Primoža P Rama Sitera već je nekoliko godina veoma popularna – on je nastupio i na koncertu. Reč je o laganoj, nežnoj pesmici koja se postepeno pretvara u borbenu… Svetlana Makarovič je suvereno vladala scenom sve vreme koncerta, koji je trajao preko tri sata: pevala je svoje pesme, pevali su njene pesme, njeni komentari dizali su publiku na noge kao i tačke programa. U režiji Nike Bezeljak, nastupili su orkestar Kraški Ovčari&Ovce, solisti Darko Nikolovski, Martina Feri, Polona Vetrih, Andrej Rozman – Roza (inače kandidat za predsednika Slovenije), Tomaž Mihelič – Marlena, Janja Majzelj, Višnja Fičur, Miha Bezeljak, Joži Šalej, Nino de Gleria, Jure Tori, Janez Levec i glavna kolektivna zvezda programa, Tršćanski partizanski hor Pinko Tomažič. Darko Nikolovski je izuzetno zanimljiva pojava, jer je izmislio nešto što bismo mogli nazvati „partizanski rap“. Polona Vetrih, slavna glumica i aktivna članica Jevrejskog udruženja, otpevala je savršeno nekoliko ladino i jidiš pesama: to je lokalno povezano sa nedavnim negiranjem Holokausta koje je upriličio član Janšine stranke SDS. Vrhunac koncerta bio je, očekivano, nastup Tršćanskog partizanskog hora Pinko Tomažič: njihov standardni repertoar sadrži pesme kao što su Bella Ciao, Konjuh planinom, Bilećanka, Oj sokole, Hej brigade! (pesma grada Ljubljane), Na juriš!, Vstala Primorska, Comandante Che Guevara… I publika je zahtevala sve od njih. Publike je bilo toliko da je ispunila Kongresni trg: bilo je oko 1000 sedećih mesta, sve ostalo bilo je puno. Svedok iz Zagreba tvrdi da je bilo preko 7000 ljudi, procene uglavnom počinju od 5000. Kiša je milosrdno prestala dva sata pre koncerta, publika je masovno nosila zvezde, videla sam i psa sa zvezdom. Gospođe u redu ispred mene znale su napamet reči svih pesama hora, i Svetlaninih.

Slovenci razvijaju partizanski rap

Zato i jesu jaci od nas

Jbt. Kad se ova Hrvatska sama od sebe uruši u svom autarhičnost, izolacionizmu u kojem nema veze sa svijetom
NI SA SVOJOM PROSLOSTI ..
BIT CE TO IMPLOZIJA ...

...ajd bje'z 

vuksadinare wrote:...branit cemo cardak do posljednje kapi rakije..

bome...    stavi neki avatar, vidiš da se kic igra, svi bez avatara pretvoreni su u kokoši..

(FOTO) Goli otok: Komunistički logor za mučenje postaje memorijalni i duhovni centar
 
Među ljetnim programima koje udruga Magis organizira već treću godinu zaredom, kamp na Golom otoku redovito privlači najviše pažnje. Ove godine se na Golom otoku odvijaju tri programa u četiri termina.

Ovaj je tjedan u tijeku, od 02. – 08. srpnja radno-ekološki kamp. Goli otok koji je dio Kvarnerskog otočja nalazi se na Senjskim vratima što ga čini teško dostupnim za vrijeme bure. Otok je po svojoj prirodi ogoljen i nema prirodnog izvora pitke vode. Sudionici ovog termina za cilj imaju očistiti što veći dio otoka i podmorja od smeća, ali će imati prilike i za odmor, molitvu i edukaciju te priliku upoznati otok i saznati što se na njemu događalo kroz povijest, a posebno onu prošlog stoljeća kad ga je Titov režim pretvorio u koncentracijski kamp za političke zatvorenike – sve one koji su po procjeni komunističkog režima bili stvarni ili „potencijalni neprijatelji“. S obzirom da je otok zahtjevan za boravak zbog jakog sunca i pustinjačkog ambijenta, od sudionika se očekuje dobra kondicija, prilagodljivost i otvorenost za nova iskustva.

Povijesno-politološka škola traje od nedjelje, 9.7. do 15.7.: Ovaj kamp izbalansirana je kombinacija politoloških i povijesnih tema, fizičkog rada, sunca i mora te duhovnosti. Uz žarko srpanjsko sunce i hladno more, različiti će predavači nastojati približiti problematiku ostavštine totalitarnih režima u suvremenim demokracijama. Uz širenje vidika i usvajanje novih znanja iz povijesti i politike, sudionici će biti potaknuti da kroz fizički rad i duhovne sadržaje steknu nova iskustva i zavire u svoju nutrinu. Pružiti mladima ovako zasnovan sadržaj, na Golom otoku, davanje je na neki način i zadovoljštine prekinutom sjećanju naroda, u svim žrtvama koje su ginule u granicama njegove zemlje, ali i prilika da se mladi čovjek neposredno upozna s prostorom stradanja, patnje, boli, lažima sustava koji je otuđio i čovjeka i čovječnost.

Duhovne vježbe – dva zadnja tjedna u srpnju, od 16.-22.7. i 23.-29.7.: Ideja duhovnog kampa na Golom otoku je približiti i voditi sudionike kroz duhovne vježbe sv. Ignacija s naglaskom na osobno iskustvo vjere. Svaki dan će sadržajno bit ispunjen duhovnim nagovorima, razmatranjima i razgovorom s pratiteljem. Namijenjen je osobama koje žele susresti Gospodina i prepoznati ulogu patnje u životu čovječanstva i svom osobnom u specifičnom ambijentu „golootočke“ pustinje.
 
Evo nekih iskustava od prošle godine:
 
Zvonimir Kvesić, (38), nastavnik suvremenog plesa, sudionik:
Uz svu težinu koju Goli otok nosi, boravak na prošlogodišnjem povijesno-politološkom tjednu mi je bilo važno i pozitivno iskustvo. Prije svega zbog izbora odličnih predavača, koji su svaki u svome području iznimno stručni, zbog duhovnog dijela koji je sve objedinio i stalno nas podsjećao na ono bitno te zbog međusobnog druženja svih polaznika i sudionika koja su se nastavila i nakon boravka na otoku.
 
Marko Vladić, (22), Student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sudionik:
S obzirom da sam student povijesti, a na fakultetu sam imao kolegij posvećen povijesti logora na Golom otoku, činilo mi se kao idealna prilika da svoje znanje upotpunim na autentičnoj lokaciji. Osim što sam upotpunio svoje znanje, upoznao sam sjajne mlade katolike s kojima sam ostvarivao zanimljive komunikacije i polemike.
 
Monika Burja, (22), Studentica Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sudionik:
Čim sam vidjela SKAC-ovu objavu na Facebooku o Golom otoku, odmah sam se vidjela tamo. Straha je, priznajem, bilo – ipak ću provesti tjedan dana na mjestu jednog od najzloglasnijih logora u prošlom stoljeću. Dolaskom na otok, sav je strah nestao, a počeo je izvrstan tjedan, s izvrsnim mladim ljudima i predavačima koji su nam prenijeli dio svog znanja i tako nas obogatili. Osim predavanja, uvijek je bilo dovoljno vremena za osvježiti se u moru ili se upustiti u duhovne misli i spoznaje za vrijeme „Pustinje“

Katarina Elisa Jurić (24), studentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, sudionik:
Mene kao studenticu povijesti je ovaj kamp oduševio, to je fantastičan spoj duhovnog i svjetovnog. O Golom otoku bi se trebalo više pričati te je ovaj kamp i program odličan početak za to.
 
Jakov Blagojević (19), Maturant Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, sudionik:
Izvrsno osmišljen i pomno isplaniran kamp isprepliće nekoliko viđenja povijest golootočke tragedije viđene sa znanstvenog, duhovnog i umjetničkog gledišta. Kamp u kojem, osim upoznavanja samih činjenica, imate priliku diskutirati o važnim društvenim, povijesnim i političkim temama s ljudima bliskih stajališta, otkrivati dosad možda sasvim zatomljena područja interesa, odmoriti se u predivnoj prirodi, zabaviti se, isključiti od civilizacije, posvetiti se sebi, duhovno narasti i obaviti ponešto na uređivanju samog zapuštenog jugoslavenskog torturnog kompleksa.
 
Luka Vitić (23), student Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, sudionik:
Oduševljen sam spojem rada, molitve i edukacije koji kamp pruža. Izolacija otoka kao i njegova povijest omogućuje duboku sabranost u promišljanju o patnji, zlu, ali i o pobjedi dobra. Mislim da s ovog kampa nitko ne odlazi ravnodušan.
 
https://narod.hr/kultura/foto-goli-otok-komunisticki-logor-mucenje-postaje-memorijalni-duhovni-centar

metilda wrote:

vuksadinare wrote:...branit cemo cardak do posljednje kapi rakije..

bome...    stavi neki avatar, vidiš da se kic igra, svi bez avatara pretvoreni su u kokoši..

..ne da mi se..samo muka...

...druze tito ljubicice bijela vojska ustaska volila te cijela...

vuksadinare wrote:...druze tito ljubicice bijela vojska ustaska volila te cijela...

Ovih dana, po sredstvima priopćavanja, vode se žestoke rasprave koje ime dati jednom trgu u Zagrebu. Pristiglo je više prijedloga i pokušaja rješavanja gorućeg problema. Jedni su da se nazove:“ Trg Republike Hrvatske“.


Zagovornici ovoga imena pozivaju se na činjenicu da svaka država ima trg, tako i država Hrvatska mora dobiti svoj trg. Pristigao je i jedan jako zanimljiv prijedlog, ovaj trg bi se mogao zvati: „Trg djedice Sašice Broz“. Ovaj prijedlog većina i ja osobno ne bih prihvatili iz jednog razloga, mnogo je bilo dragih djedica u povijesti Hrvatske. Opet drugi predlažu da se ovaj trg imenuje:“Trg zločinca Broza“. Na ovaj prijedlog pristiglo je najviše negativnih komentara, s pravom navodeći, da je ovo mali prostor i mali trg na količinu djedovih zločina. Predlažu da bi taj trg zločinca Broza trebao biti od Blajburga do juga Makedonije, jer je na toj relaciji djedica pobio i u jame pobacao stotine tisuća nevinih ljudi. I tako prijedlozi pristižu, rasprave se vode, atmosfera je prilično zagrijana.


Prateći cijeli tijek događanja, točno sam se zabrinuo. A gdje je on? Kako se on još uvijek nije oglasio? Od kada su ga nepravedno optužili i izbacili iz Antifašističke udruge boraca Hrvatske, kao da je u zemlju propao. On je uvijek i za sve imao pravo i na argumentima utemeljeno salamonsko rješenje, koje je svima prihvatljivo. Dakako pitate se, tko je to? Vidi čuda! Kada se najmanje očekivalo, javio se, ukazao se naš dobri duh Stipica. I to gdje? U šeher Mostaru, na Neretvi vodi hladnoj, kraj ćuprije Sulejmana Veličanstvenog. Okupio Stipica ekipu starih bravarovih pionira, i znanost, dakako zasnovana na argumentima može početi. Tema jako zanimljiva, povijesna. Nedavna povijesna događanja u Regionu. Uzgred, spominjao se tu i podivljali galopirajući „fašizam“ osobito hrvatski. Istini za volju, moram priznati da ne znam što je to i gdje je to i tko su ti, ali Stipici i starim bravarovim pionirima treba se vjerovati.


Ovoga puta vrli Stipica svoje izlaganje nije započeo budnicom: „Evo zore evo dana evo Jure i Bobana“, koju je tako srčano pjevao, dok je u džepove trpao dolarske čekove, prikupljene od australsko-hrvatskih „fašista“, koji su istina Bog, kao u dobrom iluzionističkom triku zauvijek isparili. Da ne bi povrijedio osjećaje starih bravarovih pionira, vjerojatno bi ga i oni izbacili iz svoje staropionirske udruge, mudro i šeretski Stipica je izostavio i svoj poznati govor na temu Drugog svjetskog rata. Šteta ga je ne čuti još jednom:“U Drugom svjetskom ratu, vidite Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikome ispričavati. Ovo što traže od Hrvata – ajde idite kleknite u Jasenovac, kleknite ovdje…. Mi nemamo pred kim što klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja, kada su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom“. Kako ovakvom čovjeku ne vjerovati? Tko može u sumnju dovoditi njegova izlaganja o svačemu? To uistinu mora biti zloban čovjek koji i trunke posumnja u vjerodostojnost i argumente vrlog Stipice.
Počeo je Stipica svoje izlaganje o novijoj povijesti Regiona, iznoseći stenogram za stenogramom, koje je on dok bijaše predsjednik države, protiv koje je svjedočio gdjegod je stigao i tko god ga je pozvao, dilao tko je htio i kako je htio, bez ikakva reda i pravila. Sve je činio i sve čini Stipica da optuži i osudi "fašistu" Tuđmana i njegovu novonastalu državu, koja je sve činila da podjeli Bosnu. Opet čujem od drugih da nije bio Franceka, Bosna bi zauvijek nestala sa zemljopisni karata, ono što je u devedesetima obranjeno uglavnom je obranjeno uz veliku pomoć Franceka, a najveći dio koji je kasnije oslobođen, opet je oslobodio Francek i njegovi bojovnici bili oni HV ili HVO. Ali vrli Stipica ima svoju istinu, koja je dakako neupitna. Nosio je Stipica tisuće stenograma po Europi, po Hagu, samo radi istine o događajima u Regionu. Međutim oni tamo mu rekoše: „Stipica ti si dobar čovik, mi smo to pogledali, pročitali i nakon pomnog razmišljanja zaključili da si nas ti ipak malo lagao“.


Vrli Stipica dobro zna i ima nepobitne argumente da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu pobijedili dva puta 1941g. i 1945.g. S tim činjenicama se lako složiti i lako ih je prihvatiti. Međutim, malkice mi je Stipica ostao nedorečen, s kim smo se tukli, koga smo to pobijedili 1991.g. i 1995.g.? Čiju i koju „Narodnooslobodilačku armiju“ smo to do nogu potukli i zauvijek protjerali? Je li to bila armija djedice Sašice Broz, koja je pod zvijezdom petokrakom i 1945.g. i 1995.g. klala, razarala i uništavala po Regionu, a osobito po Hrvatskoj i po Bosni koju je Francek svim silama htio podijeliti? Uz sve to neću ulaziti u detalje Stipičinog znanstvenog izlaganja – to je neupitno, jednom znanstvenik uvijek znanstvenik.


Svakako najvažnija misao koju je Stipica u akademskoj večeri povijesti Regiona iznio jest: „Ako skidamo oznaku trga maršala Tita pa daj onda se odreknimo i Dalmacije i ostrva i Istre i Međimurja, to sve što je Tito donio, odreknite se toga! I lijepo dajte trg neka se zove dr. Ante Pavelića“. To je to! To je hrvatski narod čekao, da mudri Stipica kaže rješenje i pravorijek! Moram priznati da se sa Stipicom slažem 50%. Stipica zna kako zadovoljiti sve hrvatske „fašiste“. Međutim, treba biti fer i korektan i zadovoljštinu pružiti i Titovim starim pionirima. Tako predlažem da se trg zove: „ Trg doktora Ante Pavelića i bravara Josipa Broza“. Da bi „fašisti“ bili zadovoljniji ako smijem predložiti da se na ploči uz hrvatski jezik stavi natpis i na izvornom „fašističkom“ jeziku: „Piazza di dottore Antonio Pavelić e di fabbro Giuseppe Broz“. Kako to odmah znanstvenije zvuči?


Kod nabrajanja dobročinstava koje je bravar Broz donio hrvatskom narodu, Stipica se malo zanio pa je ona najvažnija izostavio, pa bi ja malkice nadopunio. Ne treba zaboraviti dobročinstvo da je djedica Broz, Hrvatsku oslobodio o stotina tisuća mladih ljudi, što pobio što po svijetu protjerao. Hrvatsku onoga koji je pobijedio 1941.g., oslobodio je od cijele Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Srijema do Zemuna, od cijele Boke Kotorske. Stipica ovo bih ti gadno zamjerio, ali znam da su to tvoje šeretske lukavštine da bi zavarao stare pionire.


Još jednom podržavam ideju mudrog Stipice, obraćam se svim hrvatskih „fašistima“ iako ne znam ni tko su ni gdje su i imali ih uopće, osim u glavama bravarovih starih pionira, da zdušno podrže ovo rješenje za zagrebački trg. Po logici staropionirskoj „fašisti“ su svi oni koji ne vole djedicu Sašice Broz i koji ne pate za njegovom zločinačkom tvorevinom. Iskreno moram priznati nikada nisam bio zaljubljen niti u djedicu niti u propalu tvorevinu, ne znam ljudi, jesam li i ja „fašist“?
 
Ivan - Iko Šarić


http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/47230-trg-doktora-ante-pavelica-i-bravara-josipa-broza