Podaci su neumoljivi: u Jugoslaviji se puno bolje živjelo nego danas

ljubo1212 wrote:red bi bilo ispričati se mihi, ali to pretpostavljam nije gnječov modus operandi :)

tre911 wrote:

michaellcmacha wrote:

tre911 wrote:Podatci su neumoljivi, prije djetetu nisi mogao priuštiti voće i djeca su ga bila željna i zato ne znam djete iz tog doba koje nije išlo haračiti po tuđim voćnacima od jagoda do kasnih sorti jabuka i krušaka, trešnje su bile nešto kao jugoslavima beograd-neodoljive snage privlačnosti...danas djeci ne pada na pamet da idu krasti jer roditelji sve to djeci priušte bez jebemti. Nema kuće koja nema auto a tada se to moglo samo sanjati, nabaviti nešto na širokom lageru od fiće do stajadina preko škode i trabanta, tv se gledao kod njih par u ulici i to kad nas puste kao djecu gledati brusa lija ili sandokana..danas je nezamislivo da se u kući ili stanu ne nalaze dvije plazme ili LCDa, kupatila u kući umjesto klozeta vani, kada ili tuš kabina je zamjenila korito....a što vi mislite da je to sve besplatno i da to treba pasti sa neba na nama u krilo i to besplatno da bi mi bili zadovoljni.

sve bi mi to imali i da je ostao provokatorov i šojkin socijalizam i još više i ljepše...... i starije.... ;)

Ae, šojka bi i dalje tražila radio luxenburg na srednjoj valnoj dužini i pitala se zašto to više ne može uhvatiti i hebala ustašama i vatikanu majku jer su garant oni to sjebali :)

Stribor wrote:Neumoljiva je jedino ljudska bedavost auktora članka. Tadašnja Jugoslavija je jednostavno došla do svojeg ekonomskog, političko-ideološkog i državno-okvirnog konca. Natrag se nij' moglo, napred takaj. Svit i Europa ki su zaprav iz svojih interesov stvorili i potli izdašno podupirali tu tragičnu državnu tvorevinu bili su va ''resetiranju''. Zaprav, ta država nij' niti tribala nastat 1918. niti se obnovit 1945. Prišparalo bi se mnogo nesriće i muke ljudem.

Gnječ wrote:

tre911 wrote:

michaellcmacha wrote:

tre911 wrote:Podatci su neumoljivi, prije djetetu nisi mogao priuštiti voće i djeca su ga bila željna i zato ne znam djete iz tog doba koje nije išlo haračiti po tuđim voćnacima od jagoda do kasnih sorti jabuka i krušaka, trešnje su bile nešto kao jugoslavima beograd-neodoljive snage privlačnosti...danas djeci ne pada na pamet da idu krasti jer roditelji sve to djeci priušte bez jebemti. Nema kuće koja nema auto a tada se to moglo samo sanjati, nabaviti nešto na širokom lageru od fiće do stajadina preko škode i trabanta, tv se gledao kod njih par u ulici i to kad nas puste kao djecu gledati brusa lija ili sandokana..danas je nezamislivo da se u kući ili stanu ne nalaze dvije plazme ili LCDa, kupatila u kući umjesto klozeta vani, kada ili tuš kabina je zamjenila korito....a što vi mislite da je to sve besplatno i da to treba pasti sa neba na nama u krilo i to besplatno da bi mi bili zadovoljni.

sve bi mi to imali i da je ostao provokatorov i šojkin socijalizam i još više i ljepše...... i starije.... ;)

Ae, šojka bi i dalje tražila radio luxenburg na srednjoj valnoj dužini i pitala se zašto to više ne može uhvatiti i hebala ustašama i vatikanu majku jer su garant oni to sjebali :)

Našla se dva eksperta pričat o LCD panelima

michaellcmacha wrote:

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:

Noor wrote:


Ti si se baš najeo hrane iz yuge da možeš ovdje trkeljat o njenoj kvaliteti
Hotel Promaja....ko još neki.

kvaliteta je bila.... ispod svake kvalitete.... i onda kao i danas se jedan manji broj ljudi hranio namirnicama koje su bile iz domaćih izvora, a većina se hranila gavrilovićevim i podravkinim majburgerima u kojima je bilo 50 soje iz vojvodine koja nije imala prođu u izvozu, kupovale su se polovice prek sindikata koje su se plaćale 12 mjeseci, a isto tako su se kupovali i kiseli krastavci i fileti paprike. na tržnicama i prije 35 godina su dominirale lubenice iz makedonije, isto tako i svježa paprika.. i onda se ko i danas varaždinski kupus uzgajao u istri, a  krumpir ko i danas, se uzgajao u međimurju. 
u ono doba mnogi od nas su imali nekog na selu pa smo većina nas imali iskustvo domaćeg svježeg i suhog sira i vrhnja, špeka, šunke i domaćih češnjovki i krvavica što prosušenih na dimu, što odmah spremljenih u zamrzivač.
danas ako i imamo koga na selu taj nas kad dolazimo u posjetu zamoli da mu u kauflandu kupimo glavicu kristalke salate, i većina njih odu u kaufland pa na akciji kupuju carsko meso za sušiti i lopaticu ili but bez kosti za kobasice i buđole.... uglavnom kao i mnoge druge stvari i po tom pitanju mi volimo malo (puno) idealizirati.... iako se svi dobro sjećamo (neki više, neki manje) da su svi već sredinom 60-tih bježali glavom bez obzira, sa sela u grad, ili u njemačku i rijetko tko da se na selo vratio.... i onda se mi čudimo gdje je nestao domaći sir i vrhnje i mislimo da nam djedovi i babe mogu živjeti 120 godina....

Dokaži to što tvrdiš. Gdje se ikada u Istri uzgajao varaždinski kupus???? Ne lupetaj, ne laži ali uzalud kad je lupetanje i laganje tvoj svakodnevni modus operandi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

tre911 wrote:

Stribor wrote:Neumoljiva je jedino ljudska bedavost auktora članka. Tadašnja Jugoslavija je jednostavno došla do svojeg ekonomskog, političko-ideološkog i državno-okvirnog konca. Natrag se nij' moglo, napred takaj. Svit i Europa ki su zaprav iz svojih interesov stvorili i potli izdašno podupirali tu tragičnu državnu tvorevinu bili su va ''resetiranju''. Zaprav, ta država nij' niti tribala nastat 1918. niti se obnovit 1945. Prišparalo bi se mnogo nesriće i muke ljudem.

Saće ti provo i gnječ i šojka hebati majku ustašku. Dobro došao u klub :DD

Stribor wrote:Neumoljiva je jedino ljudska bedavost auktora članka. Tadašnja Jugoslavija je jednostavno došla do svojeg ekonomskog, političko-ideološkog i državno-okvirnog konca. Natrag se nij' moglo, napred takaj. Svit i Europa ki su zaprav iz svojih interesov stvorili i potli izdašno podupirali tu tragičnu državnu tvorevinu bili su va ''resetiranju''. Zaprav, ta država nij' niti tribala nastat 1918. niti se obnovit 1945. Prišparalo bi se mnogo nesriće i muke ljudem.

Stribor wrote:

tre911 wrote:

Stribor wrote:Neumoljiva je jedino ljudska bedavost auktora članka. Tadašnja Jugoslavija je jednostavno došla do svojeg ekonomskog, političko-ideološkog i državno-okvirnog konca. Natrag se nij' moglo, napred takaj. Svit i Europa ki su zaprav iz svojih interesov stvorili i potli izdašno podupirali tu tragičnu državnu tvorevinu bili su va ''resetiranju''. Zaprav, ta država nij' niti tribala nastat 1918. niti se obnovit 1945. Prišparalo bi se mnogo nesriće i muke ljudem.

Saće ti provo i gnječ i šojka hebati majku ustašku. Dobro došao u klub :DD

Kad vidim meritum tog trojca morem jedino reć - hvala, jošće bolje vas našal!

sitting_bull wrote:

michaellcmacha wrote:

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:

Noor wrote:


Ti si se baš najeo hrane iz yuge da možeš ovdje trkeljat o njenoj kvaliteti
Hotel Promaja....ko još neki.

kvaliteta je bila.... ispod svake kvalitete.... i onda kao i danas se jedan manji broj ljudi hranio namirnicama koje su bile iz domaćih izvora, a većina se hranila gavrilovićevim i podravkinim majburgerima u kojima je bilo 50 soje iz vojvodine koja nije imala prođu u izvozu, kupovale su se polovice prek sindikata koje su se plaćale 12 mjeseci, a isto tako su se kupovali i kiseli krastavci i fileti paprike. na tržnicama i prije 35 godina su dominirale lubenice iz makedonije, isto tako i svježa paprika.. i onda se ko i danas varaždinski kupus uzgajao u istri, a  krumpir ko i danas, se uzgajao u međimurju. 
u ono doba mnogi od nas su imali nekog na selu pa smo većina nas imali iskustvo domaćeg svježeg i suhog sira i vrhnja, špeka, šunke i domaćih češnjovki i krvavica što prosušenih na dimu, što odmah spremljenih u zamrzivač.
danas ako i imamo koga na selu taj nas kad dolazimo u posjetu zamoli da mu u kauflandu kupimo glavicu kristalke salate, i većina njih odu u kaufland pa na akciji kupuju carsko meso za sušiti i lopaticu ili but bez kosti za kobasice i buđole.... uglavnom kao i mnoge druge stvari i po tom pitanju mi volimo malo (puno) idealizirati.... iako se svi dobro sjećamo (neki više, neki manje) da su svi već sredinom 60-tih bježali glavom bez obzira, sa sela u grad, ili u njemačku i rijetko tko da se na selo vratio.... i onda se mi čudimo gdje je nestao domaći sir i vrhnje i mislimo da nam djedovi i babe mogu živjeti 120 godina....

Dokaži to što tvrdiš. Gdje se ikada u Istri uzgajao varaždinski kupus???? Ne lupetaj, ne laži ali uzalud kad je lupetanje i laganje tvoj svakodnevni modus operandi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

govoriš o sjemenu, a ne o proizvodnji kupusa.

kao da uspoređuješ  bundevu na svojim ramenima i koštice...

ljubo1212 wrote:

sitting_bull wrote:

michaellcmacha wrote:

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:
kvaliteta je bila.... ispod svake kvalitete.... i onda kao i danas se jedan manji broj ljudi hranio namirnicama koje su bile iz domaćih izvora, a većina se hranila gavrilovićevim i podravkinim majburgerima u kojima je bilo 50 soje iz vojvodine koja nije imala prođu u izvozu, kupovale su se polovice prek sindikata koje su se plaćale 12 mjeseci, a isto tako su se kupovali i kiseli krastavci i fileti paprike. na tržnicama i prije 35 godina su dominirale lubenice iz makedonije, isto tako i svježa paprika.. i onda se ko i danas varaždinski kupus uzgajao u istri, a  krumpir ko i danas, se uzgajao u međimurju. 
u ono doba mnogi od nas su imali nekog na selu pa smo većina nas imali iskustvo domaćeg svježeg i suhog sira i vrhnja, špeka, šunke i domaćih češnjovki i krvavica što prosušenih na dimu, što odmah spremljenih u zamrzivač.
danas ako i imamo koga na selu taj nas kad dolazimo u posjetu zamoli da mu u kauflandu kupimo glavicu kristalke salate, i većina njih odu u kaufland pa na akciji kupuju carsko meso za sušiti i lopaticu ili but bez kosti za kobasice i buđole.... uglavnom kao i mnoge druge stvari i po tom pitanju mi volimo malo (puno) idealizirati.... iako se svi dobro sjećamo (neki više, neki manje) da su svi već sredinom 60-tih bježali glavom bez obzira, sa sela u grad, ili u njemačku i rijetko tko da se na selo vratio.... i onda se mi čudimo gdje je nestao domaći sir i vrhnje i mislimo da nam djedovi i babe mogu živjeti 120 godina....

Dokaži to što tvrdiš. Gdje se ikada u Istri uzgajao varaždinski kupus???? Ne lupetaj, ne laži ali uzalud kad je lupetanje i laganje tvoj svakodnevni modus operandi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

govoriš o sjemenu, a ne o proizvodnji kupusa.

kao da uspoređuješ  bundevu na svojim ramenima i koštice...

govori o uzgoju, ne proizvodnji, a sjeme ne možeš proizvoditi ako ne uzgajaš čistu liniju kupusa, naravno varaždinskog...u istarskoj županiji
a tko misli da sjeme prodano po sloveniji nije sijano i u istri, da bi se ostvarila proizvodnja kupusa za kiseljenje, ima opakih problema

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:

Noor wrote:


Ti si se baš najeo hrane iz yuge da možeš ovdje trkeljat o njenoj kvaliteti
Hotel Promaja....ko još neki.

kvaliteta je bila.... ispod svake kvalitete.... i onda kao i danas se jedan manji broj ljudi hranio namirnicama koje su bile iz domaćih izvora, a većina se hranila gavrilovićevim i podravkinim majburgerima u kojima je bilo 50 soje iz vojvodine koja nije imala prođu u izvozu, kupovale su se polovice prek sindikata koje su se plaćale 12 mjeseci, a isto tako su se kupovali i kiseli krastavci i fileti paprike. na tržnicama i prije 35 godina su dominirale lubenice iz makedonije, isto tako i svježa paprika.. i onda se ko i danas varaždinski kupus uzgajao u istri, a  krumpir ko i danas, se uzgajao u međimurju. 
u ono doba mnogi od nas su imali nekog na selu pa smo većina nas imali iskustvo domaćeg svježeg i suhog sira i vrhnja, špeka, šunke i domaćih češnjovki i krvavica što prosušenih na dimu, što odmah spremljenih u zamrzivač.
danas ako i imamo koga na selu taj nas kad dolazimo u posjetu zamoli da mu u kauflandu kupimo glavicu kristalke salate, i većina njih odu u kaufland pa na akciji kupuju carsko meso za sušiti i lopaticu ili but bez kosti za kobasice i buđole.... uglavnom kao i mnoge druge stvari i po tom pitanju mi volimo malo (puno) idealizirati.... iako se svi dobro sjećamo (neki više, neki manje) da su svi već sredinom 60-tih bježali glavom bez obzira, sa sela u grad, ili u njemačku i rijetko tko da se na selo vratio.... i onda se mi čudimo gdje je nestao domaći sir i vrhnje i mislimo da nam djedovi i babe mogu živjeti 120 godina....

Dokaži to što tvrdiš. Gdje se ikada u Istri uzgajao varaždinski kupus???? Ne lupetaj, ne laži ali uzalud kad je lupetanje i laganje tvoj svakodnevni modus operandi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

Istrasjeme je bila firma tvornica (kažem bila je jer više ne postoji pošto su je tvoji državotvorni rvat'ne uništili ) koja je kako joj ime kaže proizvodila sjeme. Nije uzgajala nego proizvodila sjeme.

Ali još nisi dao dokaz link jel? opet moramo na silu vjerovati tvojoj unjkavosti?

michaellcmacha wrote:ja ne znam koji je tebi kurac.... kao pod fol si iz istre a ne znaš o istri kurca osim da su ju prije svih poharali partizani, pa među njima vrlo vjerojatno i tvoj djed...... da gnječko u istri se čudo kupusa proizvodilo i dan danas proizvodi između ostalog i zato što je za njegovu proizvodnju pogodan i ph zemlje, ali i klima.... jel znaš da postoji i nešto što se zove istarska paprika.... zašto u istri, pa zato jer se jedino tamo može dobiti cca 30 tona po hektaru.... domicilni prostor (varaždin i okolica i međimurje) iznjedri tek malo više od 15 tona/ha.... pa je onda logičnije ga uzgajati u istri... i daj ne seri više u pičku materinu i ti i onaj ko te otelio tako mutava....;), aj sad briši i ne dosađuj, zametno sam muhomlat....

ljubo1212 wrote:

sitting_bull wrote:

michaellcmacha wrote:

Gnječ wrote:

michaellcmacha wrote:
kvaliteta je bila.... ispod svake kvalitete.... i onda kao i danas se jedan manji broj ljudi hranio namirnicama koje su bile iz domaćih izvora, a većina se hranila gavrilovićevim i podravkinim majburgerima u kojima je bilo 50 soje iz vojvodine koja nije imala prođu u izvozu, kupovale su se polovice prek sindikata koje su se plaćale 12 mjeseci, a isto tako su se kupovali i kiseli krastavci i fileti paprike. na tržnicama i prije 35 godina su dominirale lubenice iz makedonije, isto tako i svježa paprika.. i onda se ko i danas varaždinski kupus uzgajao u istri, a  krumpir ko i danas, se uzgajao u međimurju. 
u ono doba mnogi od nas su imali nekog na selu pa smo većina nas imali iskustvo domaćeg svježeg i suhog sira i vrhnja, špeka, šunke i domaćih češnjovki i krvavica što prosušenih na dimu, što odmah spremljenih u zamrzivač.
danas ako i imamo koga na selu taj nas kad dolazimo u posjetu zamoli da mu u kauflandu kupimo glavicu kristalke salate, i većina njih odu u kaufland pa na akciji kupuju carsko meso za sušiti i lopaticu ili but bez kosti za kobasice i buđole.... uglavnom kao i mnoge druge stvari i po tom pitanju mi volimo malo (puno) idealizirati.... iako se svi dobro sjećamo (neki više, neki manje) da su svi već sredinom 60-tih bježali glavom bez obzira, sa sela u grad, ili u njemačku i rijetko tko da se na selo vratio.... i onda se mi čudimo gdje je nestao domaći sir i vrhnje i mislimo da nam djedovi i babe mogu živjeti 120 godina....

Dokaži to što tvrdiš. Gdje se ikada u Istri uzgajao varaždinski kupus???? Ne lupetaj, ne laži ali uzalud kad je lupetanje i laganje tvoj svakodnevni modus operandi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.

Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.

govoriš o sjemenu, a ne o proizvodnji kupusa.

kao da uspoređuješ  bundevu na svojim ramenima i koštice...

govori o uzgoju, ne proizvodnji, a sjeme ne možeš proizvoditi ako ne uzgajaš čistu liniju kupusa, naravno varaždinskog...u istarskoj županiji
a tko misli da sjeme prodano po sloveniji nije sijano i u istri, da bi se ostvarila proizvodnja kupusa za kiseljenje, ima opakih problema

[size=34]Jednostavan recept[/size]

30 hektara sadi Ciburiprodukta, no otkupljuju i od kooperanata

michaellcmacha wrote:ja ne znam koji je tebi kurac.... kao pod fol si iz istre a ne znaš o istri kurca osim da su ju prije svih poharali partizani, pa među njima vrlo vjerojatno i tvoj djed...... da gnječko u istri se čudo kupusa proizvodilo i dan danas proizvodi između ostalog i zato što je za njegovu proizvodnju pogodan i ph zemlje, ali i klima.... jel znaš da postoji i nešto što se zove istarska paprika.... zašto u istri, pa zato jer se jedino tamo može dobiti cca 30 tona po hektaru.... domicilni prostor (varaždin i okolica i međimurje) iznjedri tek malo više od 15 tona/ha.... pa je onda logičnije ga uzgajati u istri... i daj ne seri više u pičku materinu i ti i onaj ko te otelio tako mutava....;), aj sad briši i ne dosađuj, zametno sam muhomlat....