Grofu Nikolausu vraćeno 1500 ha šuma, dvorac, vila u Opatiji...

melkior wrote:

Maggie19 wrote:Tko je ono bio za smanjenje ovlasti predsjednika?

Mesić, Račan i Šeks.

Tri notorne ništarije; prvi Cigan i birtijski mudrijaš, drugi komunist i treći pijandura i hulja.

AssadNaPodmornici wrote:pošteno, privatna imovina je svetinja.

da bi taj imao svu tu imovinu , to je tebi pošteno
a jesi kreten u pičku materinu

netko je to održavao sve godine, netko je rintao za male pare , netko će i dalje rintati i biti sluga ...
jer ne može biti bogat klipan s titulom ako drugog ne iskorištava

nek se plemstvo obnavlja..
isustimater

još odvratniju želju nisam pročitala jutros

sve oteto treba vratiti, crkvi također

Kakvo vam je ovo hrvatsko plemstvo sa srpskim prezimenom?

marcellus wrote:sve oteto treba vratiti, crkvi također

A vatikanske ugovore kojima dobivaju miljone i plaće što su dobili u kompenzaciju za nekretnine koje nisu vraćene da im isto ostavimo pa da imaju obadvoje ili da ukinemo ovo pa vratimo nekretnine?

kaya wrote:

marcellus wrote:sve oteto treba vratiti, crkvi također

A vatikanske ugovore kojima dobivaju miljone i plaće što su dobili u kompenzaciju za nekretnine koje nisu vraćene da im isto ostavimo pa da imaju obadvoje ili da ukinemo ovo pa vratimo nekretnine?

u tom slučaju bi naravno prestali primati naknadu za otetu imovinu. Ili se vraća imovina ili se plaća odšteta. Da vrate crkvi imovinu (bolnice, škole, gimnazije, i cijeli novi zagreb koji je sagrađen na crkvenom zemljištu) prošli bi puno gore, pa im je bolje da plaćaju. Inače to što se daje crkvi je sitniš spram onog što se daje udrugama (ckrva dobije nekih 250 milijuna godišnje, plus plaće za po dva župnika po ne znam čemu ono - babe, cms, iskorak i pride i ostala bagra dobiju jedno deset puta više, najbolji biznis osnovat udrugu za ljudska prava, love pun kurac a kao volontiraš)

uostalom ak je vraćena ili nadoknađena imovina židovima (jedno triput) i srbima nakon oluje (daš pupovcu pet somova eura a on pola da HDZ-u pa ti ministarstvo odobri obnovu kuće o trošku države plus jakuzi po želji) može se vratit i crkvi

marcellus wrote:sve oteto treba vratiti, crkvi također

znamo da si postao vjernik-imaš rak?
ali ako vraćaju crkvi neka vrate i meni.
znam da vi iz kradezeja volite blagajnice u konzumu, a one u trafici, cinestaru i to vam nisu baš drage jer nedjeljom upražnjavte zornicu.

marcellus wrote:sve oteto treba vratiti, crkvi također

znamo da si postao vjernik-imaš rak?
ali ako vraćaju crkvi neka vrate i meni.
znam da vi iz kradezeja volite blagajnice u konzumu, a one u trafici, cinestaru i to vam nisu baš drage jer nedjeljom upražnjavte zornicu.

dzango wrote:Kakvo vam je ovo hrvatsko plemstvo sa srpskim prezimenom?

Grofovi Draškovići


Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ovo je glavno značenje pojma Grofovi Draškovići. Za druga značenja, pogledajte Drašković.

[th]Grofovi Draškovići [/th][th]Vladavina[/th]

hrvatska velikaška obitelj

od 1567

Grofovi Draškovići su hrvatska velikaška obitelj koja je tijekom niza stoljeća imala značajnu ulogu u političkom, društvenom, kulturnom i gospodarskom životu hrvatskog naroda i hrvatske države u svim njenim vidovima postojanja (od personalne unije s Ugarskom preko sastavnog dijela habsburške monarhije do rascijepljene pokrajine u prvoj južnoslavenskoj državi).

Sadržaj

• 1 Podrijetlo i začetci loze
  
• 2 Uspon i širenje moći
  
• 3 Vojskovođe protiv navale Osmanlija
  
• 4 Predvodnici kulture i umjetnosti
  
• 5 Razgranatost plemenite loze Draškovića
  
• 6 Obitelj koja je dala četiri hrvatska bana
  
• 7 Članovi obitelji u Hrvatskoj u novije doba
  
• 8 Galerija
  
• 9 Vidi još
  
• 10 Izvori
  
• 11 Vanjske poveznice
  

Podrijetlo i začetci loze

Do 15. stoljeća nema puno vjerodostojnih podataka o Draškovićima. Najvjerojatnije je da potječu od starohrvatskog plemena Kršelaca, a zna se da su u 15. stoljeću imali posjede oko sela Zažično Donje (današnje Donje Pazarište) u Buškoj župi (Bužani), zapadna Lika, i da su pripadali ondašnjem nižem plemstvu.
Modruški urbar, važan hrvatski pravni dokument iz 1486. godine pisan glagoljicom, navodi da je plemićka obitelj Drašković posjedovala sedam kmetskih gazdinstava.
U trima ispravama iz 1490. godine, također pisanima glagoljicom, koje se čuvaju u mađarskom državnom arhivu u Budimpešti, spominje se „35 plemenitih ljudi Draškovića“, među kojima je i Juraj Drašković (živio između 1450. i 1490. godine).
U jednom dokumentu iz 1520. godine spominje se ime Bartol Drašković Kninjanin, što upućuje na to da je potonji imao posjede oko Knina. Njega se zapravo smatra začetnikom velikaške loze te obitelji. U navedenom dokumentu iz 1520. godine on je spomenut kao kancelar (tajnik) Dore Frankopan. Drugi izvori spominju da je bio odgajatelj bana Ivana Karlovića. Oba su podatka podudarna, jer je Ivan Karlović bio sin Karla Kurjakovića, krbavskog kneza podrijetlom iz starohrvatskog plemena Gusića, i njegove supruge Dore rođ. Frankopan.
Zbog turske opasnosti Bartol Drašković je krajem dvadesetih ili početkom tridesetih godina 16. stoljeća napustio stare obiteljske posjede i svoj dvorac u Bilini, zapadno od Knina, te se sa svojom obitelji preselio u sjevernije krajeve, na područje Pokuplja.

Uspon i širenje moći

Trakošćan, kultni dvorac Draškovićâ
Premda je obitelj u vrijeme turske prijetnje osiromašila, Bartol je, uz pomoć rodbinskih veza, uspio svojim sinovima Jurju, Gašparu i Ivanu omogučiti solidno obrazovanje, što je, uz ostalo, doprinjelo jačanju njihove moći i utjecaja. Bartolova supruga Ana je, naime, bila sestra kardinala Jurja Utješinovića, velikovaradinskog biskupa, podrijetlom iz Bartolovog zavičaja, koji je pomogao sestrinoj obitelji u nevolji, osobito nakon što je Bartol umro 1538. godine i ostavio same suprugu i troje djece.
Najstariji sin Juraj bio je teolog, biskup i hrvatski ban od 1567. do 1576., postavši pred kraj života i kardinal, a najzaslužniji je što su Draškovići dobili od kralja Maksimilijana 1567. godine barunsku titulu. Drugi Bartolov sin Gašpar (I.) je dvije godine kasnije, zajedno s bratom Jurjem (na ime neisplaćene njegove banske plaće), dobio na korištenje dvorac Trakošćan. Od njega potječu svi daljnji Draškovići, jer je jedini imao potomstvo; bio je u braku s Katarinom Sekelj od Ormoža i imao sinove Ivana (II.) /1550-1613/ i Petra (I.) /1555-1614/, koji su osnivači dvaju ogranaka obitelji. Treći Bartolov sin Ivan (I.) poginuo je, prema povijesnim izvorima, prigodom junačke obrane Sigeta 1566. godine, boreći se uz bok Nikole Zrinskog Sigetskog.
Sljedećih godina i desetljeća članovi obitelji šire svoj utjecaj i stječu nove posjede (na primjer Klenovnik 1572, Medvedgrad 1604, Božjakovinu 1685. itd.), čime se ta plemićka loza učvrstila na sjeverozapadu Hrvatske. Tako su negdašnji Draškovići od Biline postali Draškovići Trakošćanski.
Tijekom 17. stoljeća Draškovići dosižu svoj zenit, osobito za vrijeme Ivana III. (živio 1603-1648.), kada su bili najjači i najbogatiji. Ivan III. Drašković jedini je Hrvat u povijesti koji je izabran za ugarskog palatina, najvišeg dvorskog dužnosnika i kraljevog zamjenika (1646-1648.); bio je na glasu kao sposoban vojskovođa, te nosio titulu Viteza „Zlatne ostruge“. Za njihove zasluge Draškovićima je godine 1631. kralj Ferdinand II. dodijelio naslov grofa.

Vojskovođe protiv navale Osmanlija

U razdoblju najžešćih turskih navala na ostatke ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog, kao i nakon toga, Draškovići su intenzivno sudjelovali u obrani, ali i oslobađanju i povratku hrvatskih krajeva matici zemlji, iznjedrivši niz vrsnih vojskovođa. Osim već navedenog Ivana III., istaknuo se, primjerice, njegov otac Ivan II., koji je zajedno s tadašnjim banom Tomom Bakačem Erdödyjem, obranio Sisak od osmanlijske invazije 1593. godine, da bi kasnije i sam postao hrvatskim banom (1596-1608).


Portret Ivana V. Draškovića u Trakošćanu
Početkom pak 18. stoljeća (točnije 1716. godine) Ivan V. Drašković (također kasniji ban) oslobodio je od turske okupacije niz naselja, među kojima Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Nije mu, na žalost uspjelo vratiti i neka druga važna hrvatska područja i utvrde na njima, kao što su na primjer Bihać i tadašnji Novi Grad, odnosno Bosanski Novi, kako bi cijelu hrvatsku istočnu granicu s ondašnjim Bosanskim ejaletom (pašalukom) postavio na rijeku Unu, nego je ona trajno ostala takva kakva je i danas, s Bihaćem i “Cazinskom krajinom“ zauvijek izgubljenima za Hrvatsku.

Predvodnici kulture i umjetnosti

Kao i svaka viđenija i obrazovana plemićka obitelj, Draškovići su posjedovali bogatu knjižnicu. Ali ne samo to, nego su neki njezini članovi i sami pisali knjige, a mnogi su bili mecene u hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Biskup Juraj II. je, na primjer, financirao tiskanje „Kronike“ Antuna Vramca godine 1578., a grof Janko Drašković, poznati Ilirac, skoro sav je svoj imetak žrtvovao u političke, ali i kulturne svrhe. Smatran najobrazovanijim Hrvatom na kraju 18. i na početku 19. stoljeća, potonji je godine 1832. dao tiskati svoje najpoznatije djelo Disertaciju, svojevrsni politički, gospodarski i kulturni program hrvatskog narodnog preporoda.
Značajna je povezanost obitelji Drašković s obitelji Zrinski, koja je 1645. godine učvršćena brakom Nikole Zrinskog Čakovečkog s Marijom Euzebijom, kćeri grofa Gašpara II. Draškovića, odnosno unukom Petra I. Jedna od posljedica te veze je bila ta da je dio knjiga iz knjižnice Draškovića završio u čuvenoj Nikolinoj Bibliotheci Zriniani, koja se danas nalazi sačuvana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Jedan dio knjiga koje su nekad posjedovali članovi obitelji Drašković, i to poglavito knjige starije od onih koje se nalaze u dvorcu Trakošćanu, čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Razgranatost plemenite loze Draškovića

Dvorac u Vinici, u vlasništvu Draškovića do 1852.
Tijekom 17., 18. i 19. stoljeća grofovi Draškovići su se razgranali u nekoliko ogranaka i postali vlasnici brojnih veleposjeda, dvoraca, kurija i gradskih palača, ne samo u Hrvatskoj, nego i na području drugih zemalja koje su tada bile u sklopu Habsburške Monarhije (npr. Slovenije, Mađarske, Austrije i Slovačke), te izvan nje (npr. Švicarske). U njihovim su rukama bila hrvatska vlastelinstva i dvorci kao što su Trakošćan, Klenovnik, Vinica, Opeka, Zelendvor, Veliki Bukovec, Bisag, Hrašćina, Božjakovina, Brezovica i Rečica.
Osim što su dali hrvatske banove, oni su uspjeli biti i visoki crkveni dostojanstvenici (biskupi, kardinali), vojni časnici najvišeg ranga (generali, podmaršali), te najviši državni dužnosnici (ugarski palatin, kraljevski kancelari, kraljevski savjetnici, suci i drugo).


Dvorac Brezovicu kod Zagreba izgradio je u 18. stoljeću Josip Kazimir Drašković, habsburški podmaršal
Neki pripadnici obitelji vratili su pak se nakon oslobođenja od turske okupacije i opasnosti u svoju postojbinu Liku, točnije u okolicu Kosinja, a bilo je ogranaka i u okolici Ogulina i Tounja.
Među poznatije i važnije članove plemenite loze Draškovića spadaju:

• Juraj I., (oko 1450-1490.)
  
• Bartol „Kninjanin“, (*?, †1538.)
  
• Juraj II., Bartolov (najstariji) sin (*1525, †1587.), kardinal i hrvatski ban (1567-1576.)
  
• Gašpar I., Bartolov (drugi) sin (*1530, †1591.), dobio naslov baruna 1567.
  
• Ivan I., Bartolov (treći) sin (*?, †1566(?), poginuo u bitki kod Sigeta
  
• Ivan II., Gašparov sin (*1550, †1613.), hrvatski ban (1596-1608.)
  
• Ivan III., sin Ivana II. (*1595 ili 1603, †1648.), dobio naslov grofa 1631, hrvatski ban (1640-1646.), ugarski palatin (1646-1648.)
  
• Ivan V., unuk Ivana III. (*1660, †1733.), hrvatski ban (1732-1733.)
  
• Josip Kazimir, sin Ivana V. (*1716, †1765.), stekao čin podmaršala Habsburške vojske
  
• Janko, unuk Josipa Kazimira (*1770, †1856.), Ilirac
  
• Ivan X., (*1916, †1993.), posljednji vlasnik Trakošćana
  

Obitelj koja je dala četiri hrvatska bana

Iz razgranate obitelji Drašković potekla su četiri hrvatska bana: Juraj II., Ivan II., Ivan III. i Ivan V.
Juraj II. se istaknuo kao izuzetno sposoban i utjecajan svećenik i političar. Školovavši se u Krakowu, Beču, Bologni i Rimu, već je u tridesetdrugoj godini života 1557. postao pečuškim, a 1563. zagrebačkim biskupom. Godine 1573. imenovan je kaločkim nadbiskupom, da bi naposlijetku 1585. bio unaprijeđen u kardinala. Hrvatskim banom postao je 1567. godine, zajedno s Franjo Frankopanom Slunjskim, a kada je ovaj iznenada umro 1572., Juraj je nekoliko sljedećih godina upravljao Hrvatskom sâm. U to se vrijeme zbila i čuvena seljačka buna Matije Gupca, koju je banska vojska ugušila u krvi. Godine 1578. Juraj je postao kraljevim kancelarom, a 1584. kraljevim namjesnikom u Ugarskoj, što pokazuje kakvo je Rudolfovo povjerenje s vremenom stekao. Smrt ga je zatekla početkom 1587., nakon što je imenovan kardinalom i bio na vrhuncu slave.
Podrobniji članak o temi: Juraj II. Drašković


Natpis na grobu Janka Draškovića na zagrebačkom Mirogoju.
Ivan II. bio je sin Jurjeva mlađeg brata Gašpara. Poznat je kao vojskovođa koji se istaknuo u bitkama protiv Turaka, a imenovan je i za potpredsjednika Dvorskog ratnog vijeća. Naročito je znamenita njegova uloga u obrani sisačke tvrđave i teškog turskog poraza u bitki kod Siska 1593. Proširio je svoje posjede, osobito na Krapinu i njenu okolicu, te na područje Medvedgrada. Dužnost hrvatskog bana obnašao je dvanaest godina (1596-1608).
Ivan III., sin Ivana II., doveo obitelj Drašković do zenita, kada su bili najjači, najutjecajniji i najbogatiji. Ostvarivši mnoge pobjede u bitkama protiv agresivnih Turaka, organizirao je istovremeno obranu, utvrđujući gradove i izgrađujući granične fortifikacije, te je u ono vrijeme bio poznat kao defensor Croatiae, to jest branitelj Hrvatske. Hrvatskim banom postao je 1640., a naslijedio ga je mladi Nikola Zrinski Čakovečki.
Podrobniji članak o temi: Ivan III. Drašković
Ivan V. Antun bio je unuk Ivana III., a sin Ivana IV. Stekao je čin podmaršala Habsburške carske vojske, a tek je u poodmaklim godinama života 1732. imenovan hrvatskim banom, ostavši na tom položaju do 1733., kada je i umro. O njegovoj vojničkoj slavi koja se očuvala do danas govori i podatak da je na početku Domovinskog rata jedna od vojarni Hrvatske vojske u Varaždinu nazvana imenom ’’Ivan V. Drašković’’.

Članovi obitelji u Hrvatskoj u novije doba

Nakon Drugog svjetskog rata Draškovići su izgubili svoja, tada nacionalizirana, imanja u domovini i odselili su u inozemstvo te se konačno naselili u Gussingu u Austriji. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske stvorili su se uvjeti za njihov povratak, pa je to iskoristio nositelj nasljednih prava i predstavnik posljednjeg preostalog ogranka ovog starog hrvatskog roda dr. Karl grof Drašković (rođen 1923. godine), koji je živio u Austriji, otkupivši 1998. svoj nekadašnji posjed u Velikom Bukovcu kod Ludbrega. Sa sinom Nikolausom (rođenim 1968.) on se tamo kroz tvrtku Agroludbreg d.d. bavi poljoprivrednim poduzetništvom. Tako se barem na jednom mjestu u Hrvatskoj nastavila mnogostoljetna tradicija opstojanja velikaške obitelji Drašković.
Nikolaus Draskovich oženio se libijskom plemkinjom Rulom s kojom ima blizance Ivana Aleksandera i Mariju Alisar te mlađeg sina Karla.^[1]


https://hr.wikipedia.org/wiki/Grofovi_Dra%C5%A1kovi%C4%87i

da li posjeduju dokaze kako su sve što su stekli pošteno i platili
ili je dovoljno posjedovati samo dokaz da su sve imali u svojoj vlasti ?
jadac, posebno ako se radi o nehrvatima

Hrvatska obitelj jer su po narodnosti Hravati ili Hrvatski samo zato jer su bili na Hrvatskom tlu kao i mnogi drugi nehravati

Mislim da im prezime Drašković ima veze s njihovim grbom odnosno dva zmaja, tj. da se radi o kroatiziranoj verziji latinske riječi za zmaja (draco)

mortal wrote:da li posjeduju dokaze kako su sve što su stekli pošteno i platili
ili je dovoljno posjedovati samo dokaz da su sve imali u svojoj vlasti ?
jadac, posebno ako se radi o nehrvatima

Imaju darovnice za zemlju i šume od hrvatsko-ugarskih kraljeva, što nisu stekli ženidbenim vezama...ovo je sad denacionalizacija. 
Realno, ako će država vratiti sve posjede nekadašnjem plemstvu, pa Crkvi, koja je bila najveći feudalac ovih prostora, pa onda malo Židovima, a nedavno se bio javio nekakvi lažni nasljednik loze Frankopan koji je oko područja Karlovca tražio na stotine tisuća hektara šume (pa su ga ladno otfikarili)


http://arhiva.nacional.hr/clanak/13230/hrvatska-misija-laznih-frankopana

I šta bi grofu i crkvi  vratili a mojoj babi nisu, bar ne zgrade gdje škola, muzej i tako. Takav je zakon bio, ne vraća se ako nešto za javnu korist..mojoj baki je bilo potrebnije od grofa, puno je voljela švrćkati se

kaya wrote:I šta bi grofu i crkvi  vratili a mojoj babi nisu, bar ne zgrade gdje škola, muzej i tako. Takav je zakon bio, ne vraća se ako nešto za javnu korist..mojoj baki je bilo potrebnije od grofa, puno je voljela švrćkati se

zgodan izraz, sviđa mi se

epikur37 wrote:

melkior wrote:

epikur37 wrote:

melkior wrote:

epikur37 wrote:Ljudi su kvarni, puno ljudi, puno sitnih interesa, puno kvarnosti...kratki mandati, nigdje odgovornosti.

Bilo bi dobro imati jaču političku  figuru, za početak....pojačati predsjednički mandat.

Predsjednik države je jedina politička figura u Hrvatskoj koja ima izravni politički legitimitet,  jedini se bira na neposrednim izborima, a sveden je na ulogu političke manekenke. I mi se pitamo zašto nam ne funkcionira demokracija. Zato jer ne poštujemo sami sebe. 12 izbornih jedinica, glasanje mrtvih na izborima, raspisivanje referenduma nemoguća misija, politička odgovornost 0 bodova, raspašoj.

kokošinjac...

Ništa da se uhvati trajnije, odgovornost nula bodova. Karakter nigdje...sve šuplja tehnokracija i korupcija.


Treba barem pojačati predsjednički mandat ako ne i uvesti predsjednički sustav.

Sve jake zemljeimaju predsjednički sustav, degradacija te uloge je namijenjena poraženima kojima je određen nered i nacionalna konfuzija.

Prodano pod firmom demokracije i slobode i kurca palca.

Jaka predsjednička figura u suštini znači i jaki ratnički mentalitet i vojni kodeks časti. Jake predsjedničke ovlasti podrazumijevaju jakog lidera. A tu onda ne prolazi beskičmenjaštvo, beskarakternost i kukavičluk. Jake zemlje koje nemaju jakog predsjednika države su monarhije sa stoljetnom tradicijom. Druge jake zemlje koje nisu monarhije imaju jaku središnju figuru u osobi predsjednika države. Nama je uzor jedna Njemačka ili Austrija s jakim kancelarskim sustavom, iako su obje spušile II.svjetski rat, i ne samo da su spušile već bile i okupirane. I da, Njemačka dok je imala cara i fuhrera je bila politička svjetska sila, strah i trepet Europe, Austrija dok je imala cara držala je u vlasti čitavu Srednju Europu, kad su prešle na kancelarski sustav, naučile su samo slušat pobjednike i radit. Ok, radit su znale i prije, ali su lijepo naučile slušat i ispričavat se za zločine od prije 70 godina 

Za monarhije se  ne možemo hvatati, ali zato predsjednički sustav.

Ova priča s kancelarom  i  protokaolarnim predsjenikom je za uškopljene nacije.



Nacija i država su povijest i zajednica, vrijednosti, suverenitet i suvren...nije to jebena firma d.o.o.

Eh ... kad sam ovdje zagovaral (i ne samo ja) predsjednički sustav onda sam dobil odgovor od tvog zemljaka da nama ne trebaju figure s faraonskim ovlastima.

kaya wrote:I šta bi grofu i crkvi  vratili a mojoj babi nisu, bar ne zgrade gdje škola, muzej i tako. Takav je zakon bio, ne vraća se ako nešto za javnu korist..mojoj baki je bilo potrebnije od grofa, puno je voljela švrćkati se

Pa nisu im vratili zarad lijepih očiju nego zato što su se isti fajtali svim sredstvima za povrat njihova vlasništva.

Je l' ti baba tražila protuodštetu?

Ako nije, nemoj se žaliti.