Re: Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji?

by melkior 5/4/2020, 01:13

********

Simbolicna vaznost Kanarskih otoka, kao poslednjeg utocista Atlantidjana, je odslikana u sacuvanim keltskim legendama. Britanski autori Sir James Fraiser i Edgarton Sykes analiziraju informacije ciji se nastanak pripisuje drevnim irskim pisarima Tuatha-de-danaan, za koje se vjeruje da su originalno bili "zaposleni" u hramovima Atlantide. Oni su, nakon destrukcije maticnog kontinenta, doplovili do obala Irske.

U doba kada je Atlantida prolazila kroz zavrsnu fazu destrukcije, dva hrama su ostala sacuvana na njenoj periferiji: na Kanarskim otocima.

Prvi je hram Falias, koji se nalazio na tesko pristupacnom brdovitom terenu. Predvidjajuci kraj svoje civilizacije, svestenici su uspjeli da u ovaj hram uspjesno prebace velicanstveni prijesto. Smjestili su ga u glavnu odaju hrama. Tron je bio isklesan iz meteorita. Atlantidjani su ga zvali "Kamen smrti". Brdovita oblast Falias je uspjela da ostane iznad povrsine vode kada su se okeanske vode podigle nakon potonoca Atlantide. Hram je sluzio svrsi nekoliko stotina godina i bio je cuven po svojoj divnoj muzici koju je nudio svojim stanovnicima i posjetiocima.

Braca Tuirenn, pisari iz Falias hrama su, pema legendi, ukrali kraljevski tron i prenijeli ga u Irsku. Tamo su ga ovi pripadnici reda Tuatha-de-danaan, nazvali "Tron Tare". Receno je da bi tron "zaplakao" svaki put kad bi nepozvan neko sjeo na njega. Najvjerovatnije je zeljezni prijesto jos uvijek bio radioaktivan i izazvao bi sok kod nepoznatih ljudi koji bi prvi put sjeli. Stvarni kraljevi su bili pripremljeni unaprijed i ne bi nista govorili.

Drugi sacuvani hram se zvao Finias i nalazio se u Gradu Sunca, na Kanarskom otoku Tenerife. Atlantidjani su na ovaj otok uspjeli da prebace drugi neprocjenjivo vrijedni simbol svoje civilizacije: zlatnu repliku, u prirodnoj velicini, Posejdonovih kocija, kompletnu sa svim konjima i vozacem. Kada se, nakon potopa, zivot poceo vracati u normalu, svestenici Finije bi iznosili kocije na ulice tokom parada i ceremonija.

U rijetkom historijskom dokumentu iz 330 g.p.n.e., autor Budge pise u svojoj knjizi "Life of Alexander the Great", da je car Aleksandar bio "pozvan u Grad Sunca da posjeti hram u kome se nalaze Kocije Bogova". Vremenom su predivne kocije vjerovatno zavrsile na dnu okeana izmedju otoka Tenerife i Lanzarotte. Podvodna istrazivanja nazalost ne mogu dati pozitivne rezultate, jer metalni i drveni objekti odavno vise nisu prepoznatljivi. Zapravo vec nakon dvadesetak godina morska vegetacija, pijesak, cvrsta lava i vulkanski pepeo prekriju skoro sve sto padne na dno.

********

Malobrojni stanovnici Kanara su nastavili sa pojednostavljenim verzijama inicijacije i magicnih ceremonija tokom hiljada godina. Mnogobrojne pecine su bile idealan prostor za ove dogadjaje. Istovremeno, tamo su skladistene mumije u istom polozaju i istim tehnikama kao i mumije njihovih atlantskih rodjaka u Meksiku, Peruu i ranom Egiptu. Svodovi ovih pecina su bili obojeni crveno (prisjetimo se da je Atlantida bila "crvena zemlja"). Zidovi su markirani sa crtezima zivotinja i jos uvijek neodgonetnutim simbolima i hijeroglifima u crvenoj, sivoj i bijeloj boji.

Dvanaest hiljada godina nakon potonuca Atlantide, Spanjolci su "pronasli" Guanchije i okarakterisali ih kao narod kamenog doba.

Njihovim nestankom izgubljena je jos jedna ziva veza sa nasim duhovnim i fizickim korijenima.

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image013

Otok Guimar, u kompleksu Kanarskih otoka, je mjesto gdje su pronadjeni ostaci stepenastih piramida.

Arhitektura Guancija je identicna gradjevinama Maja, peruanskih kultura ili Sumerana.

Izgradjene su u pravilnom smjeru istok-zapad odslikavajuci izlazak i zalazak sunca.

Stepenice na zapadnoj strani svake piramide su vodile do vrha gdje su se, pretpostavljamo, nalazile opservatorije.

POTOMCI ATLANTIDJANA – BERBERI (15)

12.8.2002.

Houston

Za stolom mi je unikatno drustvo. Da ih predstavim:

- Diodorus Siculus, geograf i historicar sa Sicilije iz prvog stoljeca prije nove ere, proputovao je zemlje duz Sredozemnog mora, od Egipta do Maroka, Kartage i citave sjeverne Afrike, prikupivsi mnostvo informacija o Atlantidi.

- Uz njega je Herodot (485 p.n.e. - 425 p.n.e.), otac historije, Grk koji je neprestano putovao zemjama Evrope, Rusije, zapadne Azije i sjeverne Afrike.

- Njegov sunarodnjak Platon (429 g.p.n.e.) je plemickog porijekla, a prema navodima njegovog oca, oni su direktni potomci boga Posejdona. Ne cudi da je Platon u zelji da prikupi sto vise informacija o Atlantidi prodavao ulje sa svog imanja da bi uplatio za put do Egipta i sreo se sa svestenicima iz Saisa, Heliopolisa i Sebenntys-a te sa studentima Pitagore u Turskoj.

- Klement Aleksandrijski, egipatski svestenik iz sestog stoljeca prije nove ere, jedan od ucitelja Pitagore.

Sa pricom prvi pocinje Klement, upoznavsi drustvo da je Grk Solon, kojeg Platon pominje u svojim "Dijalozima", zbilja posjetio Egipat i sreo se sa Psonchis-om u Saisu i sa Psenophis-om u Heliopolisu. Tamo su mu prenesene informacije o postojanju Atlantide u drevno doba.

********

Platon nastavlja: "Na vrhuncu svoje moci, kraljevi Atlantide su vladali svim otocima u Atlantiku, vecim dijelom americkog kontinenta, i duboko u Mediteranu, Egiptom i sjevernom Italijom. Mnogi Atlantidjani su napustali svoj prenapuceni kontinent i preseljavali se u svoje prekomorske kolonije." (iz Platonovih "Dijaloga: Timije")

(Na obali Maroka su pronadjeni grobovi zajednice od prije 12.000 godina koju su arheolozi nazvali Mulani. Sa kosturima su pronadjeni neobicni kameni "alati" i kosti zivotinja sahranjeni sa ljudima. Fizicke karekteristike Mulana su veoma nalik na dvije druge grupe potomaka Atlantidjana: Guancha sa Kanarskih otoka i Berbera iz sjeverne Afrike.)

********

Rijec preuzima Diodorus Sicilijski: "Plodne zemlje sjeverne Afrike su bile lako pristupacne Atlantidjanima i privukle su dosta iseljenika nedugo prije potapanja kontinenta. Stalne kise osiguravale su kontinuiran dotok vode za irigaciju ovih zemalja (danas pokrivenih uzarenim saharskim pijeskom). Posebno privlacno mjesto bilo je uz obale velikog jezera nazvanog Tritonsko more, koje je bilo preko 150 km siroko, a nalazilo se izmedju juznog Alzira i Maroka..."

Herodot: "... O Tritonisu pisem i ja u svojoj "Historiji, u Cetvrtoj knjizi". Na jednom mjestu pominjem otocic Fla i misteriozne zlatne riznice. Hiljade Atlantidjana su zivjeli napredno, osnovavsi skoro 200 gradica uz obale jezera. Ali, jedne strasne noci, strahovit zemljotres je otvorio tlo od Atlantskog gorja na sjeveru Magreba do sredisnje Afrike na jugu. Erupcije vulkana su slijedile, izbacujuci lavu u atmosferu; voda iz jezera je ispraznjena, a svih 200 gradova je ostalo prekriveno lavom, pepelom, blatom. Prestravljene izbjeglice su se razbjezale u svim pravcima i tek neke od sretnijih grupa su opstale..."

********

Bjezeci od Tritonskog mora prema sjeveru, jedna grupa se kretala prema planinskom lancu. Njen najvisi vrh su nazvali Atlas, jer je vrlo cesto bio okruzen oblacima. To ih je, naravno, podsjecalo, na najpoznatiji planinski vrh njihove stare domovine. Njihovi karakteristicni dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, plave ili sive oci, svijetla ili crvena kosa, jos zadugo ce ostati njihovim fizickim osobinama. A jezik ce im sacuvati autohtonost u milenijumima koji su bili ispred njih.

Kroz generacije ce se medjusobno oslovljavati kao Imazighen - "ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla".

********

Godine su prolazile, klima se mijanjala. Stvaranje Saharske pustinje sirom sjeverne Afrike prije 4.000 godina jos jednom je dramaticno promijenilo zivot svih naroda koji su tu zivjeli. Nazadovanje naroda Imazighen bilo je radikalno. Plemenske grupice su se nastanjivale ili uz (Sredozemno) more ili su nekako nomadski prezivljavali u srcu pustinje. Ratnicki "narod svemocnog Boga vatre" (Tuarezi) su okupirali centralnu Saharu. Njihov najmocniji vladar iz novijeg perioda (prije dvije hiljade i po godina) bio je Heraklit. On je kontrolirao prolaz brodova Gibraltarom i po njemu su dobila ima Heraklova (Gibraltarska) vrata.

(Platon klima glavom: "Ja u svom opisu Atlantide i kazem da je ona bila smjestena iza Heraklovih vrata, u okeanu...")

Kada su ih napokon "moderni" istrazivaci otkrili u XIX stoljecu, Tuarezi su jos uvijek zadrzali svoje kromanjonske osobine: visoki, svijetle puti, a, zahvaljujuci svojoj plavoj odjeci, zvali su ih plavim ljudima. Njihov pisani jezik Tamahak (Tifinag) ima preko 100 rijeci identicnih Guanchima sa Kanara.

Jedan od ritualnih plesova Tuarega, kojim se trazi milost (Atlantskog) Boga vatre sa simbolicnim prinosenjem zrtve, identican je plesu Maskalero plemena Apaca iz Arizone. Tokom ceremonije konjanici se krecu iz pravca Atlantide prema mjestu rituala (u slucaju Apaca krecu se sa istoka; Tuarezi se krecu sa zapada). Na glavama nose zapaljeni trozubac - drevni simbol Atlantidjana, koji je nosio Posejdon - Bog mora i osnivac civilizacije Atlantide. Plamen na glavama ucesnika simbolizira aktivni vulkan sav u dimu i vatri. Konjanici (koji postaju plesacima) prilaze centralnom vatrenom ognju i vode medjusobnu "bitku", podsjecajuci se na svoje daleke pretke i njihov obicaj kojim su zeljeli da udobrovolje bogove vatre.

********

Tuarezi su, kao i njihov maticni narod Imazighen, zadrzali visoku proporciju nulte krvne grupe sa negativnim RH faktorom. Isto kao i njihovi rodjaci Baski, Guanchi i Indijanci.

********

Rast i sirenje Rimskog carstva doveo je do njihovih osvajanja sjevernoafrickih zemalja. Tokom treceg stoljeca prije nove ere sukobljavali su se sa bjelackim stanovnistvom Magreba (region od Maroka, preko Tunisa, Alzira do Libije). Domace stanovnike su jednostavno zvali barbarima (zbog piratskih, "barbarskih" napada na njihove brodove). I taj naziv im je ostao i danas: Berberi. Stotinama godina poslije, pred navalama Arapa i crnackog stanovnistva, Berberi su izgubili veci dio svog rasnog, kulturnog, religijskog i socijalnog identiteta. Desetak miliona pripadnika je rastrkano u nizu zemalja sjeverne Afrike, simbolizirajuci nazadni dio ruralnog stanovnistva.

Djeca ostaju nepismena, jer rano napustaju skolu. A tamo ih uce njima stranom jeziku: arapskom. Maroko, na primjer, pored arapskog priznaje francuski kao sluzbeni jezik, a ne i jezik Berbera. Pri tome vise od 40% stanovnistva priznaje berberski identitet, a preko 60% je berberskog porijekla. Slicno je sa Tunisom, Libijom, Alzirom, a donekle i Egiptom. Pedesetak miliona ljudi ima berbersku krv, mada se danas izjasnjavaju kao Arapi.

********

Male grupe muzicara idu po selima, svirajuci na svadbama i veseljima. Ovaj obicaj je star stotinama godina, i ukljucuje poeziju i drevne price. Berberska muzika ima interesantne utjecaje: oboe i skotske gusle (ocigledno isto porijeklo kao i drevni keltski instrumenti) i stihovi u petercu (drevni kineski muzicki obicaj).

Podsjecanje na davno prosla vremena kada su svi oni imali zajednicko porijeklo.

Berberi sebe nazivaju Imazighen. Da li se sjecaju koje im je to "uzviseno porijeklo"?

********

Nimalo slucajno, Berberi, Tuarezi, Baski, Guanchi, Kelti, Maje... bili bi svodjeni na nivo barbara s kojima se trebalo obracunati i njihovo porijeklo i znanja zatirati.

Tako se sjekao korijen izmedju nas i nasih drevnih atlantskih predaka.

********

Moje drustvo za stolom sa polako razilazi. Sa sjetom.

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image014

Marokanski Berberi se jos uvijek isticu visokom proporcijom nulte krvne grupe sa negativnim RH faktorom,

kao i njihovi rodjaci Baski i Guanci. Dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, sive oci i svijetla kosa

odlike su ovih potomaka Atlantidjana. Autohtoni jezik ih podsjeca da su oni “ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla”.

IRSKA TARA (16)

15.08.2002.

Houston

Dvogodisnja Sara narandzastu boju zove "djadjana". Dvogodisnji Adi je narandjastu boju zvao "natuta".

U razmacima od po nekoliko stotina godina uz Irsku obalu su pristajali brodovi razlicitih grupa; svi su oni govorili slicnim jezikom, jer im je kultura poticala od jedne, maticne: kulture Atlantide.

********

Nakon potonuca Atlantide prije 12.500 godina, vremenski i klimatski uslovi na Britanskim otocima su se znatno promijenili. Nestankom atlantskih planinskih vijenaca vjetar zapadnjak je zapuhao ovim prostorima; nestankom kontinenta, topla golfska struja se pruzila do sjevera Evrope i rastopila ledene gromade. Kopno je ozelenilo, biljni svijet ozivio i privukao zivotinjski. Napokon se, pred izbjeglicama sa Atlantide, pojavilo novo, privlacno tlo.

Pet je mitskih naroda naseljavalo Irske obale.

Prvi su dosli Partoloni. Oralna tradicija ih pominje kao prve doseljenike koji su ubrzo nestali. Njihovo ime na staroirskom znaci "oni koji su odavno otisli na drugu stranu".

Visoki, jaki Nemedi su slijedili. Sebe su zvali "djecom Sunca" i na Irsko kopno su se iskrcali oko 10.000 godina prije nove ere. Ovi Atlantidjani su plovili na srebrnim brodovima koji su bili ukraseni zmijolikim likovima. Bili su predvodjeni svojim liderom Nemedom (nemed - "sveta osoba"). Zemlja se pocinje obradjivati, zivotinje (konji, krave) pripitomljavati, tlo fertilizirati, metalurgija buja. Nakon doba razvoja i procvata doslo je do postepenog nestanka i ovog naroda.

Slicni po stasu, Fomori postaju slijedecim vladarima. Irske legende se sjecaju spiritualnih Fomora kao "podvodnih ljudi" koji su kontrolirali prirodne sile, a poticali su sa "potonulog otoka". (Roberts, "Atlantians Traditions in Ancient Britain"). Keltski mitovi poblize objasnjavaju odnose ova prva tri naroda. Govore o tri stotine godina sukoba izmedju Partolona i Fomora u kojima Partoloni konacno stradavaju od epidemije. Ni Nemedi nisu bili bolje srece u duelu sa Fomorima. Naime, Fomorski kraljevi Mork i Konan su izgradili stakleni toranj na Tory otoku odakle su upravljali svojim kraljevstvom. Od Nemeda su trazili strasni danak: da dvije trecine svoje novorodjene djece predaju Fomorima. Ratovi koji su slijedili su uzrokovali desetkovanje Nemeda, a zatim i njihov nestanak.

Stotine godina su prolazile i doslo je do novog vala imigranata. Rasa niskih i snaznih Atlantidjana, tamnije puti, sa nekadasnjih istocnih planinskih vijenaca potonulog kontinenta, dolazi u Irsku. Novi kolonizatori su se zvali Fir-Bolg. Njihova osnovna karakteristika je bila da su znali kako da upravljaju energijom uzduz Zemljanih energetskih tokova i pri tome da pomjeraju velike kolicine kamena i tla za izgradnju ceremonijalnih objekata i umjetnih brezuljaka. Cesto su ova brda podizali u obliku zmije u znak sjecanja na Atlantidu. Jedan od primjera je Glen Flochan u blizini gradica Oban, dugacak preko 100 metara i visok sedam. Naravno, najimpresivniji objekat je Tara hram, gigantskih razmjera: preko 250 metara dugacak i tridesetak metara sirok. Tara je koristena za metafizicke proslave u kojima su se praktikovali rituali svete Atlantske Sunceve magije. Tara je ostala duhovno srediste Irske i u narednih jedanaest hiljada godina.

Poslednji, peti, prethistorijski narod u Irskoj, bili su Tuata-de-danan. Plavokosi i crvenokosi Atlantidjani sa plavim ocima, poticali su sa sjevernih oblasti Atlantide. Njihovo ime u prijevodu znaci "poplava". Koristili su metale, posjedovali nadnaravne moci i ostali upamceni kao mudar i duhovno superioran narod. Tuate su razumjeli jezik Fir-Bolga, ali nisu bili prijateljski prema njima. Prekinuli su njihovu dominaciju otokom upotrebom "cudnog vatrenog oruzja koje bi stvaralo tamni oblak dima" (Gregory, "Gods and Fighting Men"). Tuate su, slijedeci tradicije svojih predaka, bili poklonici kulta Sunca i konstruisali su masivne objekte od kamenih blokova. Prema dostupnim legendama (D.J. Conway "Celtic Magic") Tuate su u Irsku "dosli sa neba", dok druge izvori tvrde "sa dalekih otoka". Cetiri grada odakle su dosli bili su: Findias, Gorias, Murias i Falias...

(Ovdje je rijec o izvoru - gospodji Conway, koja ne vezuje Tuate za Atlantidu. Medjutim, njeno pominjanje ova cetiri grada nas nedvojbeno vodi na Atlantidu.)

...Sa sobom su "donijeli cetiri blaga": Nuadin mac iz Findias-a, strasnu strijelu iz Gorias-a, carobni kontejner iz Murias-a i kraljevski prijesto iz Falias-a" (o kome smo pisali u prilogu o Guanchima).

Tuate su se iskrcale u Irsku prvog maja i pregovarali o miru i podjeli teritorija sa Fir-Bolgima i Fomorima. Ponuda je odbijena. Na ljetni solsticij, nekoliko sedmica kasnije, doslo je do bitke u blizini danasnjeg mjesta Cong. Sukob je trajao cetiri dana. Nuada, kralj Tuata je izgubio ruku, ali je kralj Fir-Bolga, Eochaid, ubijen. Tuate su odnijelu pobjedu i ponudili petinu Irske svojim protivnicima. Kralju Nuadi je njegov ljekar Diancecht napravio srebrnu ruku koju je mogao pomjerati kao i pravu. Godine su prolazile, ova tri naroda su se i dalje sukobljavali, dok Tuate nisu konacno protjerale svoje prethodnike.

Uslijedilo je prorocanstvo koje je najavilo dolazak prvih smrtnika i kraj bogova. U Aileachu (danasnjem Londonderry-ju) dolaze Milesijanci (prethodnici Gala i Kelta, odnosno Druida). Vremenom, nakon mnogih borbi u kojima ce se koristiti magija na obje strane, Tuate se "povlace ispod zemlje".

Mitski, prethistorijski period Irske je zavrsen. Era bogova je ustupila mjesto eri ljudi.

by melkior 5/4/2020, 01:18

STONEHENGE (17)

20.08.2002.

Houston

Dugovjecnost.

Nasi preci su, u zelji da produze zivotni vijek, vrsili razlicite eksperimente. Svjesni snage energije u fizickom svijetu, nastojali su da je ukrote i nadju originalnu primjenu. Prirodni energetski tok je prisutan u svakoj cestici materije i kao takav predstavlja medij kroz koje magnetne i gravitacione sile mogu imati pozitivno dejstvo na ljudsko tijelo.

Pokojni dr. Wilhelm Reich je (ponovno) otkrio tu energetsku silu za koju su znali nasi Atlantski preci i nazvao je orgonskom energijom. Svoje eksperimente je opisao u knjizi "The Discovery of the Orgone".

Britanski otoci su krcati prethistorijskim primjerima u kojima su neposredni potomci Atlantidjana svoje znanje prenosili na evropsko kopno. Tu su povecali koncentraciju orgonske energije i izlazuci joj se pozitivno djelovali na dugovjecnost i zdravlje organizma.

Pripreme su bile slozene i trazile su postovanje strogih procedura. Prvo bi formirali duboku zemljanu komoru (bilo gradeci umjetne brezuljke ili kopajuci ispod zemlje). Zatim bi komoru oblozili pazljivo izabranim kamenim blokovima koji posjeduju karakteristicna svojstva. Nakon gradnje drvenog plafona, pokrivali bi ga sa nekoliko slojeva gline i zemlje. U svakoj fazi bi se birala odredjena boja i tip zemlje, jer je bilo neobicno vazno da se izmjenjuju slojevi organske i neorganske materije. Na kraju bi se kompletni objekat oblozio zemljom i grmljem.

Sada smo spremni da primimo prve posjetioce. Kandidati se relaksiraju, prociscavaju i duhovno balansiraju. Odlaze u podzemne prostorije vjerujuci da ce im energetski tokovi podmladiti tijelo i um.

Iz Barnes & Nobles-ovog izdanja "Atlas of Mysterious Places" (1998), uz sliku poveceg umjetnog brezuljka u engleskom krajoliku citam: "Enigmatski Silburu Hill se dize iznad okoline pedesetak metara visoko na povrsini od dva hektara. Ovaj umjetni brezuljak je sagradjen oko 2.750 godine prije nove ere i njegova namjena ostaje nepoznata."

Kako su dosli do te godine ne znam; mogu misliti cudjenje arheologa i historicara koji bi se pitali o svrsi ovog grandioznog gradjevinskog poduhvata.

Dvadeset sest kilometara juznije nalazi se jos jedan prethistorijski podzemni objekat za podmladjivanje, ali ovog puta kao sastavni dio mnogo poznatijeg kompleksa: Stonehenge.

********

Moderna oprema otkriva misterioznu energiju u nizu prethistorijskih britanskih centara. Snaga energije varira sa razlicitim vrstama stijena, godisnjim dobima i dobom dana. Ultrasonicni valovi koje stvaraju kameni blokovi su narocito snazni prilikom izlaska sunca. Primjenom gausmetra, koji mjeri snagu staticnog magnetnog polja, uocava se neuobicajeno visoko prisustvo elektromagnetne energije koja cirkulira u i oko nedirnutih prethistorijskih kamenih svetista. Dodatni testovi su otkrili da kamen, sam po sebi, djeluje kao pojacivac energetskih tokova i generira energetske spirale.

Neophodno znanje da se konstruiraju posebno snazni energetski generatori putem kamenih megalita se prenosilo iz generacije na generaciju Atlantidjana. Sa gubitkom maticnog kontinenta, potomci Atlantidjana su zadrzali to znanje i odrzavali ga na drugim kontinentima. Prvo bi izabirali narocito energetski potentna mjesta, zatim podobni gradjevinski materijal, obradjivali ga (kameni blokovi) i zatim ga transportirali.

I dalje se odrzavalo vjerovanje da kameni blokovi absorbiraju energiju iz svoje okoline i vracaju je onima koji na tom mjestu odrzavaju svoje ceremonije.

Vrlo slicni kameni krugovi su izgradjeni u prethistorijsko vrijeme i njihovi ostaci se vide i danas u Francuskoj, Engleskoj, Skotskoj, Irskoj, Meksiku... Ti su krugovi odrzavani uprkos prolazu vremena i nove civilizacije bi ih obnavljale.

Arheolog Geoffrey Bibby (Bibby, "Testimonu of the Spade") procjenjuje da se citavih devet kulturnih (i zemljanih) slojeva nalazi ispod kamenog monumenta u Stonehenge-u.

*********

Engleski plemic Earl of Pembroke-a pozvao je 1620. u posjetu svom imanju tadasnjeg kralja, James-a Prvog. Vidjevsi u blizini grupu uspravljenih kamenih gromada, kralj je naredio da njegov arhitekta, Indigo Jones, prouci strukturu i podnese mu izvjestaj. Jones je studirao arhitekturu u Italiji i dizajnirao nekoliko vaznih zgrada u Londonu. Studirajuci Stonehenge i uzimajuci detaljne mjere, Jones je dosao do slijedeceg zakljucka: rijec je o rusevini Rimskog hrama posvecenog bogu Kelusu sa datumom izgradnje 79. godine A.D.

********

Naravno, lako je danas ismijati arhitektu Jones-a koji je morao kralju podnijeti nekakav izvjestaj. Ali, cetristo godina kasnije, oficijelna nauka nije puno odmakla u svojim objasnjenjima misticnog megalitskog monumenta.

Iz decenije u deceniju datum izgradnje se pomjerao unatrag. Sa dvije hiljade na dvije i po, pa na tri, pa na tri i po... napokon, arheologija priznaje da je Stonehenge star najmanje 5.500 godina, iduci i do cifre od 10.000 godina ("English Heritage", Juni 1996).

U odgovoru ko su bili graditelji, ponovo prisustvujemo licitiranju: od Rimljana, pa Kelta prije njih, pa Druida, pa barbarskih plemena... Medjutim, kada dodju u doba prije 5.500 godina ponestaje im municije. Oficijelna historija ne priznaje iole napredniju humanu zajednicu tog doba.

U objasnjenju svrhe Stonehenge-a, jos uvijek se nojevski drzi glava u pijesku: to je, kazu, bio "centar religijskih rituala".

********

Mi smo, zapravo, kroz prva dva pasusa odgovorili na sva ova "otvorena pitanja": ko i kada je izgradio Stonehenge (Atlantidjani prije 12.500 godina) i zasto (energetski centar zajednice).

Ali, istina o Stonehenge-u je mnogo kompleksnija.

U sredistu kamenog kruga nalaze se blokovi "bluestone"-a (kamen modra galica).

Najblize nalaziste ovog plavkastog kamena teskog 25 tona je u jugozapadnom Velsu, udaljenom 320 km! Centralni krug je izgradjen od sarsenita, sivkastog kamena. Najblizi kamenolom ovih megalita teskih do 60 tona je u velskom Wiltshire-u. Zelenkasti kameni blok, "green sandstone", takodje iz juznog Velsa, ima uloga oltara ispred jednog od trilitona.

Otvara se more pitanja pred modernog covjeka. Zasto ovoliko razlicitih vrsta kamena, kako su bili obradjeni, kako su prebaceni preko 300 km (more, rijeke i kopno - sugeriraju historicari), kako su postavljani u mjestu, a osobito kako su kamene grdosije podizane jedna na drugu formirajuci zatvoreni krug?

Dokazivati da su "primitivni pecinski ljudi" nasli nacina da rijese ova slozena tehnicka pitanja bio bi uzaludan poduhvat. Nema sumnje da je jedan od dva odgovora vrijedna paznje onaj o Atlantidjanima koji su koristili tehnologiju svoje izgubljene civilizacije. Kameni blokovi su lebdjeli po zemaljskim energetskim linijama... u tacno odredjeno doba dana i u odredjeno godisnje doba kada su energetski tokovi najintenzivniji... i tako su prebacivani iz udaljenih regiona.

********

Stonehenge je istovremeno imao funkciju kosmickog i astroloskog hrama, kompjutera, kalendara, i, na koncu, kapije ka svijetu duhova.

Astro-arheolog, americki astronom Gerald Hawkins je potvrdio ulogu Stonehenge-a kao observatorije: prilikom izlaska sunca za vrijeme ljetnog solsticija, sunceve zrake bi izlazile izmedju centralog kamenog bloka u unutasnjoj "potkovici" i dva prednja megalita; Originalni Stonehenge je, naime, pored vanjskog kruga imao kamene blokove poredane u obliku potkovice u sredistu, sa nekoliko desetaka manjih blokova. Svaki od njih je imao svoju ulogu i oznacavao je neku od celestijalnih, nebeskih pojava.

Pored ljetnog solsticija, lako se moglo pratiti izlazak i zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija, izlazak i zalazak mjeseca, te kretanja sazvjezdja iz zodijaka.

Sjedeci unutar Stonehenge-a, iskusno oko je moglo ocijeniti gdje ce se sunce pojaviti, kakav ce biti raspored zvijezda te noci, koji je datum, kada i gdje mjesec izlazi, itd. U skladu sa kretanjem nebeskih tijela i njihovog utjecaja na nasu Planetu, moglo se pripremati za pojedine dogadjaje (sunceva i mjeseceva pomracenja, efekti na psiholosko i duhovno tijelo, itd.). Dakle, Stonehenge je sluzio i za predvidjanje dogadjaja. Dekodirajuci raspored Stonehenge-a, astronomi su otkrili da postoji 56-o godisnji ciklus suncevih eklipsi!

Pomjerajuci manji kameni blok od njegovog inicijalnog polozaja, omogucavalo je prethistoriskim (Atlantskim) astronomima da tacno predvide vazne mjeseceve i sunceve dogadjaje stotinama godina unaprijed. Zapravo, ovaj kompjuter se resetovao jednom u 300 godina. Pomakne se kamen za jedno mjesto. Jednostavno.

*******

Nekada je Stonehenge bio povrsine nogometnog igralista sa desetinama megalita. Danas je ostala samo cetvrtina od kompjuterske masine proslosti. Vremenom su mnogi blokovi razbijeni i iskoristeni u gradjevinske svrhe, za podizanje puteva ili cak u turisticke svrhe. Svojevremeno su posjetioci mogli iznajmljivati cekice u selu Amesbury i odvaljivati komade kamenih blokova za uspomenu. (Zapravo je posebna misterija kako je bilo sta od Stonehenge-a ostalo u zivotu pored modernog covjeka.)

********

Arheokriptografija je nova nauka koja polako ulazi u trag porukama koje nose drevni monumenti.

U Trecem tomu smo pisali o razlozima zasto je prirodan centar Zemaljske geografske (longitudinalne) duzine - Giza. Izbor britanskog Grinica kao nulte geografske duzine je, naravno, bio politicki nametnut.

Ocigledne poruke drevnih piramida i megalita su prepoznatljive pazljivim istrazivacima. Tako, na primjer, piramida Kukulkan ima cetiri stepenista, cetiri ugla, 365 stepenica i devet terasa. Produkt mnozenja je broj 52.560. Ako uzmemo da je istinska nulta geografska duzina Planete Giza, onda se ova piramida nalazi tacno na 119 stepeni, 42 minute i 10,51620648 sekundi zapadno. Pomnozimo li ova tri broja dobicemo 52.560. Drugim rijecima, osmatranjem karakteristika piramide (kamenog objekta) moze se odrediti njegov polozaj u odnosu na najpotentniju energetsku tacku Zemlje - mjesto gdje su Atlantidjani izgradili piramide i sfingu.

Piramida Cuicuilco (o kojoj smo pisali na pocetku ovog Toma), je najstarija pronadjena piramida sa kruznom osnovom. A krug ima 360 stepeni. Geografska sirina ove piramide je 19 stepeni, 18 minuta i tacno 01,05263157894 sekundi.

Produkt tri cifre geografske sirine nam daje rezultat od 360 stepeni!

Stonehenge je originalno imao 30 kamenih blokova na kojima je lezalo takodje 30 blokova. Ovih 60 blokova je formiralo perfektni krug (dakle, 360 stepeni). Rezultat mnozenja broja blokova i stepeni je (60 x 360) je 21.600. Polozaj Stonehenge-a u odnosu na ekvator je 51 stepen, 10 minuta i 42,3529411764 sekundi. Njihov produkt je takodje 21.600!

Sta nam to govori? Da su graditelji Stonehenge-a znali za ekvator, da su znali da krug ima 360 stepeni, da im je globus bio podijeljen na geografsku sirinu i duzinu, da su im sve kamene strukture nosile poruku o svom polozaju, i, na koncu, da im arhitekte pripadaju istoj skoli.

********

Historicar Gerald od Wales-a (Giraldus Cambrensis), pisao je u dvanaestom stoljecu o Stonehenge-u u svojoj knjizi "The History and Topography of Ireland". On ga naziva "Plesom divova", jer je cuo price da su giganti donijeli ove kamene blokove iz Afrike u Irsku i podigle kameni monument na planini Kildare. Kasnije je Aurelius Ambrosius, kralj drevnih Britona, naredio Merlinu da kamenje prenese iz Irske na Britansko kopno i konstruira Stonehenge.

Znamo da magicni prsti Merlinovi nisu ucestvovali u kreaciji Stonehenge-a.

Ali zato nam magija Atlantidjana ozivi sa pogledom na ovaj vjecni spomenik ljudskom znanju.

by melkior 5/4/2020, 01:26

KARNAK (19)

2.9.2002.

Houston

"Tata, koliko ima zvijezda na nebu?"

********

Nekoliko stotina hiljada (!) megalita stajalo je uspravno na Francuskom krajoliku "pogleda" uperenih prema zvjezdanom nebu. Veliki kameni blokovi, visoki izmedju dva i osam metara, obima nekoliko metara, bili su vjesto zabijeni u zemlju. Najtezi medju njima bio je "Vilin kamen" na zapadu Francuske, u pokrajini Bretanji (ili, kako su je Kelti zvali, Brittany), kraj gradica Locmariaquer-a. Visok preko 25 metara i tezine 350 tona (!) danas lezi slomljen na cetiri komada zahvaljujuci zemljotresu iz 1722. godine.

Sistematskim naporima krscanstva broj megalita desetkovan je na oko 50.000.

Medjutim, to je jos uvijek impresivan broj koji trazi odgovor na pitanja ko, kada, kako i zasto?

********

Jedan od glavnih ciljeva "Alternativne historije" je razbiti u parapamcad tvrdnje o postepenoj covjekovoj evoluciji.

Podsjetimo, u razvoju primitivnog covjeka, oficijelna historija pominje slijedece evolutivne faze:

(1) Staro kameno doba (Paleolit) - pocetak od prije 2,5 miliona godina (novije tvrdnje ga smjestaju i do prije 6 miliona godina) sa zavrsetkom 10.000 godina prije nove ere

(2) Srednje kameno doba (Mezolit) - trajalo od 10.000 godina p.n.e. do 3.000 godine p.n.e.

(3) Novo kameno doba (Neolit) - pocelo 8.000 godina p.n.e. u Aziji, sa trajanjem u Evropi od 6.000 g.p.n.e. do 2.000 godine p.n.e.

(4) Bronzano doba - u nekim krajevima, kao Mala Azija, pocelo jos 6.500 g.p.n.e., u evropskim zemljama startalo oko 3.000 g.p.n.e. sa Kretskom (Minoanskom) civilizacijom.

(5) Zeljezno doba - pocetak oko 1.000 godine prije nove ere.

Nasa tabela ima sustinski drugaciji pristup.

(1) Doba pred-civilizacije: 6 miliona – 120.000 godina prije nove ere. U ovoj fazi se pripremaju tri covjekove komponente: fizicka, kroz razvoj majmunolikog covjeka; dusevna, koja je u svojoj hiperborejskoj fazi i boravku u sasvim drugacijim fizickim bicima na Planeti od nas; i treca komponenta, utjecaj superiornih spiritualnih bica u pripremi postanka razumnog covjeka.

(2) Stvaranje kreativnog covjeka genetskom (DNK) intervencijom superiornih bica; covjek postaje "nastanjiv" za dusevnu materiju; otada dusa i fizicko tijelo pocinju da ko-egzistiraju. Period: 120.000 – 100.000 godina prije nove ere

(3) Lemurija - Prva civilizacija covjeka donekle nalik na ove danasnje (to je ujedno i konacna hiperborejska faza u razvoju duse). Covjek je prevashodno duhovno bice. Period: 100.000 – 50.000 g.p.n.e.

(4) Atlantida - Prvi, najnapredniji period Atlantidjana. Covjek je kombinacija duhovnog (telepatija, levitacija, astralna putovanja) i fizickog bica (nauka, tehnologija). Period: 55.000 – 50.000 g.p.n.e.

(5) Atlantida - Druga faza. Traje do 28.000 g.p.n.e. Odlikuje se jos uvijek dominantnom ulogom duhovnog.

(6) Atlantida - Treca faza. Od 28.000 – 10.000 godina prije nove ere. Materijalna stvarnost preuzima dominaciju; spiritualno se pocinje zloupotrebljavati od strane elita. Naucni i tehnoloski vrhunci ("zlatno doba", faza punog prosperiteta i srece, kako su ga i grcko-rimski historicari zvali).

(7) Post-atlantska epoha – 10.000 godina prije nove ere - do danas. Ona ukljucuje pra-indijsku kulturu (stariju od "stare Indije"), slijedi pra-perzijska, egipatsko-haldejska (ukljucujuci Babilonce i Asirijce), grcko-latinska te, kao poslednja, danasnja ("materijalisticko-krscanska") kultura.

Osnovna razlika izmedju "oficijelne" i "alternativne" historije je u tome da na covjeka ne gledamo kao na prosto fizicko bice i alate koje koristi.

Bitan zaokret nastaje u momentu kada se na covjeku vrse genetske promjene koje su ga odvojile od zivotinjskog carstva. Na taj nacin su ga nacinile podobnim da ga nastanjuju duse, koje prolaze kroz zivotne lekcije (reinkarnacija) i duhovnu evoluciju. Covjek, dakle, postaje slozeno, kompleksno bice.

Civilizacije koje su slijedile bile su zapravo borba za dominaciju izmedju dvije dimenzije: duhovne na jednoj, te umne i fizicke supstance tog bica, na drugoj strani. Kako je vrijeme odmicalo tako je granica izmedju ova dva svijeta postajala sve cvrsca. Duhovni organi i spiritualne sposobnosti su ustupali mjesto fizickim, culnim. Koristenje energije duhovnog svijeta i energije Planete Zemlje je zamjenjivano koristenjem gole snage misica te, vremenom, masina (industrijske i tehnoloske "revolucije").

Zbog toga i tvrdimo da razvoj covjeka nije evolutivan: nije isao od primitivnog ka naprednom covjeku. Naprotiv. Zadnjih stotinu hiljada godina se krecemo od naprednog, spiritualnog bica ka primitivnom, fizickom covjeku. Predjen je put od kosmicke harmonije u drustvu i unutar nas, do oholosti i sebicnosti kojom degradiramo prirodu i nase socijalno tkivo.

********

U dosadasnjim prilozima "Cetvrtog toma" predmet naseg interesa je bila epoha prelaza iz trece faze Atlantide u post-atlantsku fazu. Kameni spomenici sirom svijeta djelo su Atlantidjana prije 10.000 – 12.500 godina. Pocev od Srednje Amerike (Teotihuacan), Egipta (piramida i sfinge) do Irske (Tara) i Engleske (Stonehenge i Salisbury Tor).

Danasnji prilog prikazace jedan od najbriljantnijih dokaza Atlantskog uma: megalite u Francuskoj i diljem Evrope.

Malo poznati, slabo istrazeni i prepusteni zaboravu, hiljade kamenih monumenata od obala Bretanje na Atlantiku do juga Francuske na Mediteranu nazalost ne predstavljaju bog-zna-kakvu turisticku atrakciju.

Ne poklanja im se nikakva paznja.

Kemo me sinoc pita pa zasto ti Atlantidjani, ako su postojali, nisu ostavili neku kapsulu znanja kao dokaz svoje civilizacije? Jer, nas moderni covjek takve kapsule salje i u svemir i ostavlja ih na Zemlji za buduca pokolenja pokazujuci u njima svoja dostignuca.

Da bi se citale te informacije potrebne su oci, um i kompjuter.

Atlantidjani su bili mudriji. Ostavili su nam dokaze svog postojanja za koje su nam dovoljne samo oci i um. Ne trebaju kompjuteri, CD-plejeri i video rekorderi.

********

Krenimo od arheoloskih nagadjanja.

"Preko tri hiljade uspravljenih kamenih blokova, aranziranih u avenije, predstavljaju najneobicniji megalitski monument u Evropi. Ogromni blokovi i zemljani brezuljci podignuti u prethistoriji svjedoce o svetoj oblasti oko Karnaka (Carnac) u Francuskoj. Podignute pred vise od 6.700 godina ove kamene strukture su medju najstarijim u svijetu. Da li su imali astronomsku ili religijsku svrhu?" (Nigel Pennick, "The Megalithic Avenues of Carnac", 1998, barnes & Nobles)

(Nekoliko fotografija iz regiona se moze naci na sajtovima: http://www.paleologos.com/brittany.htm ili

http://www.lessing4.de/megaliths/mapfrance.htm )

"Distrikt Karnak je poznat po prethistorijskim grobovima i jedinstvenom tipu struktura, kamenim nizovima. Ove avenije su u prosjeku po 1,5 km dugacke i stotinjak metara siroke, sagradjene od visestrukih redova kamenih blokova. Pojedini nizovi su dugacki i po 6 km i paralelni su sa stranama svijeta. Pojedini nizovi zavrsavaju sa kruznim i kvadratnim formacijama, a pojedini sa natkrivenim blokovima ili podzemnim kamenim odajama. Serija radiokarbonskih testova je otkrila da su grobovi, koji se nalaze uz ove kamene objekte, stari po 5.500 godina. Samo pored Karnaka postoji oko 100 podzemnih prolaza cija je starost jos veca (Kercado grobnica potice iz 3.800 godine prije nove ere)." (Jacquetta Hawkes, "Atlas of Ancient Archeology", 1975)

"Imao sam osjecaj cudjenja i frustriranosti: cudjenja zbog motiva koji su insipirisali drevnog covjeka za takav gradjevinski poduhvat, a frustracije zbog moje nemogucnosti da shvatim znacenje tog poduhvata. Slijedeceg dana sam posjetio profesora Thom Alexander-a koji vjeruje da je pronasao jedan od kljuceva misterije. Nekoliko milja istocno od Karnaka leze cetiri velike stijene, odlomljeni komadi velikog "Vilinog kamena". Dok je bio uspravan, visina mu je bila oko 27 metara. Nakon duzeg proucavanja profesor Thom tvrdi da je ovaj megalit imao funkciju unverzalnog mjeraca Mjesecevog kretanja. Ostali kameni nizovi su vjerovatno bili kompleksni grafikoni kao osnova za rjesavanje matematickih i astronomskih problema." (Robert Morrison, "Megaliths: Europe's Silent Stones", 1979)

Teorije da su kameni blokovi podizani u znak "Boginje plodnosti", ili simbol "obozavanja krave" (?), za "odbranu od poplava" (?), kao "grobnice" ili slicno, nisu vrijedna spomena. Kao ni skrnavljena megalita u rimsko doba (Rimski vojnici bi uklesavali likove svojih bogova) ili u krscansko doba (cementiranje krizeva na vrhovima blokova u poslednjih nekoliko stotina godina).

********

Nealeko od Karanaka je mjesto Gavrinis sa svojim kamenim prolazom i centralnom odajom usjecenom u zemljanom brezuljku. Ulaz je okrenut sjeveroistoku tako da zraci izlazeceg Sunca upadaju u centralnu odaju samo jedamput godisnje - tokom zimskog solsticija. To je istovremeno dan kada Sunce umire i kada se ponovo radja. U kamenim blokovima su uklesani jos nerastumaceni simboli, spirale, krugovi.

Gavrinis je identican Irskom Newgrange-u. Isti arhitekta, isti gradjevinar.

Stotine kilometara juzno, istocno i sjeverno od Karnaka, leze hiljade i hiljade kamenih megalita: Evropa je preplavljena njima.

U Spanjolskoj su megaliti od Los Millares-a do Almerie i Menorce; u Italiji idu juzno do Sardinije, u Holandiji su trilitoni pronadjeni u Drenthe-u, u Belgiji su u Weris-u, u Njemackoj su u Visbek-u, u Danskoj su u Tustrup-u, u Skotskoj su u Callanish-u. O Irskoj, Engleskoj i Velsu smo vec govorili.

Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje sta su oni stvarno predstavljali?

by melkior 5/4/2020, 01:34

********

Megaliti ("gigantski uspravljeni kameni blokovi") su postavljeni od strane Atlantidjana i njihovih potomaka za astronomske i geodetske svrhe.

Zvijezde su koristene za mjerenje Zemlje. I obrnuto. Povrsina planete Zemlje je koristena da bi mjerila zvijezde.

Megaliti, zemljani humovi, kameni spomenici, kameni prolazi i pecine... su koristeni da oznace nebeska tijela na zvjezdanom nebu! Mnogi megaliti imaju uklesane reljefe koji identificiraju pojedine zvijezde prema kojima su megaliti orijentirani. Oblik megalita, uklesani simboli, njihov medjusobni odnos i odstojanje... sve to daje dovoljno informacija da se prepozna zvijezda.

Zemljani brezuljci i kameni spomenici su aranzirani u grupama i na taj nacin odslikavaju pojedine zvjezdane grozdove. Izgled pojedinih kamenih prolaza i raspored pecinskih odaja u vjestackim brezuljcima identificira se sa zvjezdanim konstelacijama (recimo Mlijecni Put ili Veliki Magelanov oblak).

Mnogi megaliti imaju probusene rupe, isklesane krugove, elipse i spirale kojima se oznacavaju eklipse, raspored zvijezda (Sjevernjaca, na primjer), zvjezdani i planetarni sistemi, galaksije, solsticiji...

Posebna paznja je poklanjana bojama pojedinih zvijezda. Koristeni su megaliti koji su sadrzavali odgovarajuce boje. Na primjer, "Crvena Boginja" (die Rote Gottin) u Njemackom Traben-Trarbach-u je megalit crveno-narandjaste boje i simbolizira zvijezdu Dubhe. To je jedina velika crveno-narandjasto-zuta zvijezda u sistemu Ursa Major. Slicno je i sa dvije velike "crvene" zvijezde Antares i Aldebaran, koje su takodje predstvljene sa crvenim megalitima.

Engleski krajolik vrvi kamenim spomenicima. Stonehenge predstavlja zvijezdani sistem Plejada. Wiltshire je Andromeda. Kamene pecine u Kentu su Mlijecni put, a Devon je Magelanov zvjezdani oblak. Zvijezde Sagitarijusa su u sjevernom Velsu... Uzme li se mapa Engleske sa njenim drevnim arheoloskim nalazistima i predstavi se sa njenim astronomskim, nebeskim duplikatima... i zatim presavije, spoje se krajevi i formira lopta (globus)... dobice se kompletna slika zvjezdanog neba! Sa Juznom polarnom zvijezdom na jednom kraju i Sjevernjacom na drugom. Sa Mlijecnim putem i drugim susjednim galaksijama... sa svim glavnim zvjezdanim sistemima koji su imali vaznu ulogu u razvoju covjekove civilizacije (Plejade, Drako, Andromeda, Orion itd.).

Briljantno!

********

Granice megalita bi oznacavale manje ili vece geografske oblasti. Ova, geodetska funkcija megalita, se moze pratiti u Skotskoj. Tamo su oblasti (county) zadrzale pribliznu velicinu, oblik i lokaciju koja odgovara zvjezdanim konstelacijama. Pertshire sadrzava ime zvijezde PERSeus u PERTH-u. Megalitska sredista u Pertshire-u kao Fowlis Wester simboliziraju zvijezde iz sistema Perzej. Relativna velicina i oblik Pertshire-a je imitacija pomenutog sazvjezdja!

Najvisi megalit u srednjoj Evropi, Gollenstein kraj Saarbrucken-a, simbolizira azdaju (odnosno sazvjezdje Hydra) koja je poznata kao "najduza" zvjezdana konstelacija. Megaliti se pruzaju od Gollenstein-a oznacavajuci drevnu prirodnu granicu sa Francuskom.

U pecinama kraj Torbay-a u Engleskoj pokrajini Kent, u kamenu je uklesano lice covjeka. Nakon proucavanja modernim grafickim metodama, otkriveno je da lice skriva u sebi mapu Afrike sa megalitskim simbolima. Profesor Andis Kaulins (University of Trier, Njemacka) se zaputio na put u Centralnoafricku Republiku, u mjesto Bouar, 1982. godine. Tamo je pronasao megalite na mjestu gdje su oni i prikazani na pecinskom licu.

Zasto bas ovdje? Zato sto je ovo vrlo vazna geodetska tacka. Koristenjem metoda triangulacije pronadjena je centralna tacka Africkog kontinenta u kojoj se dodiruju najduze kopnene horizontalne i vertikalne distance.

Pecina u Kentu prikazuje zvijezde koje su koristene za ovaj slozeni matematicki model: te zvijezde su Drako, Cefej (iz galaksije Mlijecni put) i Kasiopeja.

Pecina iz Kenta nam govori toliko toga: prvo, da, mi smo bili tamo (u Africi), drugo, da, mi znamo visu matematiku, i trece, da, za nas gotovo da nema tajni na zvjezdanom nebu.

Zbilja nevjerovatno.

********

Vratimo se djecjem pitanju sa pocetka priloga o tome koliko je zvijezda na nebu.

Ako je samo u Evropi bilo stotine hiljada megalita, to znaci da su Atlantidjani isti broj zvijezda sa nocnog neba obradili i kataloski sredjen sa svim osnovnim informacijama. I ostavili ga pred nasim ocima kao spomenik svojoj mudrosti.

A nasa, moderna astronomija je prve planete izvan Solarnog sistema pronasla tek u zadnjih nekoliko godina.

Predstoji nam jos dug put da pocnemo razumijevati ostavstinu Atlantidjana. Koja nam bode oci i (trebala bi da) intrigira um.

by melkior 5/4/2020, 01:42

ZODIJAK (20)

7.9.2002.

Houston

Godina je 585. prije nove ere. Ratuju kraljevstva (legendarno bogate) Lidije i Medije. Iznenada, krvavi sukob se prekida. Dolazi do totalnog pomracenja (eklipse) Sunca. Planeta tone u privremeni mrak. Rat se prekida. Dvije strane se povlace. Pravi "pobjednik" ovog sukoba je daleko, na sigurnom. Prvi grcki astronom koga zvanicna historija pamti, Tales, je predvidio ovo pomaracenje koje je nastupilo 28. maja 585. godine p.n.e.

Izvor njegovog znanja nije u tradiciji razvijene grcke astronomije. Slicno kao i Hiparh, Eudoks, tako je i Tales i niz drugih ucenih ljudi iz anticke Grcke, svoje znanje i inspiraciju crpio iz drevne sumerske civilizacije. Iz perioda od 4.000 godina prije nase ere.

Grcki ucenjaci su kopirali Sumeransku astronomsku nauku, preuzeli imena zvijezda i sazvjezdja i formirali svoju mitologiju. Zadnjih dvije hiljade godina, Zapadni svijet daje kredit antickoj Grckoj za astronomska dostignuca... kredit koji bi trebao ici znatno dublje u proslost... prvo do Sumera... a onda, naravno, do Atlantide...

********

U astronomskim observatorijama Atlantide dobro obuceni i skolovani astronomi su pomno proucavali nebo. Znali su da Sunce, Mjesec i zvijezde imaju poseban utjecaj na Planetu i njene stanovnike. U srcu Grada Zlatne Kapije, u Posejdonovom hramu, nalazila se najopremljenija observatorija.

Imena zvjezdanih konstelacija i znakovi zodijaka su tu identificirani prije vise od 12.500 godina. Zvjezdanim formacijama su davani ljudski i zivotinjski atributi.

********

Nakon dugogodisnjeg mukotrpnog rada, 1925. godine se medjunarodna astronomska zajednica (ovo lici na nasu otrcanu frazu "medjunarodna zajednica"), slozila u podjeli vidljivog neba na tri regiona: sjeverni, centralni i juzni. U skladu s tim, imenovali su 88 zvjezdanih konstelacija koje pripadaju tim regionima.

Ali, ova kvalifikacija nije bila originalna za homo sapiensa. Sest hiljada godina ranije, u doba Sumera, postojala je identicna podjela zvjezdanog neba na tri pojasa ili "puta": sjeverni put ("Enlil'), juzni ("Ea") i centralni ("Put Anua"). Danasnji centralni pojas koji sadrzi dvanaest zvjezdanih konstelacija zodijaka je identican "Pojasu Anu" koji je imao grupirane zvijezde u "dvanaest kuca."

Objasnimo fenomen zodijaka (grcki "zodiakos kyklos" - zivotinjski krug) koji je vezan uz oblike lava, riba, bika itd.

Planeti Zemlji treba za jedan puni krug oko Sunca godinu dana. Taj krug je podijeljen na dvanaest jednakih dijelova od po 30 stepeni. Sa putanje po kojoj se Zemlja krece vidljiv je uvijek isti sredisnji pojas koji nastanjuju zvjezdane grupe, "kuce", ili konstelacije.

"Zodijak je imaginarni pojas koji okruzuje Zemlju. Dvanaest njegovih znakova zajedno opisuje cjelokupan ciklus covjekovog iskustva... a svaki znak ima razlicito znacenje i utjecaj na covjekovu psihu i ponasanje..." (Nicholas Campion, "The Practical Astrologer", 1987)

"Horoskop je mapa pozicije planeta na nebu u vrijeme vaseg rodjenja. Ova mapa predstavlja krug od 360 stepeni, put kojim se Sunce krece na nebu (ili tacnije Zemaljska putanja oko Sunca). Astronomi je zovu eklipsa. Astrolozi su podijelili ovaj put na dvanaest sektora od po 30 stepeni i formirali znakove Zodijaka ili Sunceve znakove. Oni indiciraju u kom sektoru je Sunce bilo u vrijeme vaseg rodjenja. Na primjer, ako si rodjen pocetkom juna, Sunce je bilo u znaku Blizanca i to je vas Suncev znak." (Frances Sakoian, "The Astrologer's Handbook",1973)

"Prema tradiciji astrologije, prvi kljuc za analizu karaktera pojedinca, lezi u poziciji Sunca prilikom rodjenja. Ovo pokazuje njegov osnovni karakter, sa naglaskom na spiritualne kvalitete njegove prirode. Ako je Sunce dobro postavljeno, to ce se odraziti na covjekove najvise aspiracije. (John Lynch, "Astrology", 1969)

********

Horoskop nije predmet naseg priloga. Niti utjecaj zvijezda na nas karakter. Niti jedna Zemaljska godina.

Pored godisnjeg kruga sto ga Zemlja opase oko Sunca, postoji i krug koji Suncev sistem pravi po svojoj galaktickoj putanji. U okviru te putanje postoji uvijek ista centralna pozadina. I taj krug (360 stepeni) se moze podijeliti na dvanaest sektora po 30 stepeni u kojima se nas Solarni sistem priblizava pojedinim zvjezdanim konstelacijama. Te konstelacije su identicne znakovima zodijaka.

U stvarnosti, te zvjezdane konstelacije su sastavljene od zvijezda koje su razlicito udaljene od naseg sistema. Na primjer, "...zvjezdani klaster Hijada je grupiran oko svijetle zvijezde Aldebaran, u sazvjezdju Bika. Razlicite zvijezde-clanovi ove grupe su udaljene od Suncevog sistema od 68 svjetlosnih godina do 940 svjetlosnih godina." (Michael Leitch, "The Complete Astrologer", 1971).

Sunce, Mjesec i ostale planete Suncevog sistema uticu na Zemlju da oscilira na svojoj osi Sjever-Jug. To osciliranje izaziva sasvim malo odstupanje Sjevernog pola prema zvijezdi Sjevernjaci. To odstupanje nije vidljivo golim okom i potrebno je 72 godine da se akumulira u jedan stepen. Za puni krug od 360 stepeni je potrebno 25.920 godina (72 godine pomnozeno sa 360 stepeni). Drugim rijecima, svakih 25.920 godina ista zvijezda Sjevernjaca se nalazi tacno iznad Sjevernog pola.

Ovaj veliki krug je u astronomiji poznat kao Velika ili Platonska godina.

Trenutno je na nebeskom Sjevernom polu zvijezda Polaris. Prije 3.000 godina je to bila zvijezda Tuban iz Zmajevog sazvjezdja (Drakon). Za 14.000 godina, zvijezda Sjevernjaca ce biti briljantna Vega iz sazvjezdja Lire.

********

Pojavljivanje i raspored razlicitih zvjezdanih grupacija je bio vazan u drevnoj proslosti. Toliko vazan da su ostali dokazi iz proslosti koji govore o superiornom znanju Sumerana i Atlantidjana u odnosu na nasu modernu astronomiju.

********

Suncevom sistemu je potrebno 2.160 godina da zavrsi ciklus u jednoj zodijackoj kuci. Mi smo trenutno pri kraju znaka ribe (zavrsava krajem ovog stoljeca). Zatim slijedi 2.160 godina vodolije. Dvanaest kuca daje punu Veliku godinu od 25.920 godina. Boravak Suncevog sistema u ovim "kucama" bio je znacajan za Sumerane.

Prepustimo rijec, na tren, svjetskim autoritetima koji se bave proucavanjem rane sumerske i mesopotamske civilizacije.

Profesor Langdon (Stephen Langdon, "The Babylonian Epic of Creation", 1923.) otkriva da je cuveni sumerski Nipurijski kalendar (uzor za sve kasnije, ukljucujuci i nas, moderni), ustanovljen prije 6.600 godina. To je bilo doba zvjezdane kuce Bik i "...odslikavao je znanje Sumerana o prelasku iz zodijacke kuce 2.160 godina prije konstelacije Bika."

Profesor Jeremias (Alfred Jeremias, "The Old Testament in the Light of the Ancient near East", 1911.), koji je izucavao mesopotamske astronomske tekstove i uporedjivao ih sa astronomskim tekstovima drevnih Hitita, bio je takodje misljenja da su "... astronomski tableti pokazivali promjenu na zvjezdanom nebu iz znaka Bika u sazvjezdje Ovna" zakljucujuci da su astronomi iz Mezopotamije predvidjeli i narednu dvijehiljaditu promjenu u znak Ribe".

Profesor Hartner (Willy hartner, "The Earliest History of the Constellations in the Near East"), je privukao paznju otkrivanjem slikovnog motiva koji prikazuje "borbu" izmedju bika i lava iz najranijih sumerskih tableta sugerirajuci da "...ovi motivi predstavljaju kljucnu poziciju zvjezdanih konstelacija Bika i Lava posmatracu na 30 stepeni sjeverne geografske sirine, oko 4.000. godine prije nove ere". Ova geografska sirina odgovara drevnom sumerskom gradu Ur.

Vecina naucnika smatra da su Sumerani isticali da boravak Suncevog sistema u sazvjezdju Bika oznacava pocetak njihove civilizacije. Profesor Jeremias je nasao dokaze koji pokazuju da "... sumerska zodijacko-kronoloska nulta tacka pada tacno u doba prelaska sazvjezdja Blizanaca u Bika". Iz niza drugih tableta ovaj naucnik zakljucuje da je "zodijak razvijen u doba suncevog boravka u sazvjezdju Blizanca, sto je prije negoli je sumerska civilizacija osnovana."

I, napokon, nas stari znanac Zecharia Sitchin ("The 12th Planet", 1976), nakon cetiri decenije izucavanja desetine hiljada sumerskih tableta kaze slijedece:

"Sumerski tablet u Berlinskom muzeju, pod rednim brojem VAT.7847, pocinje sa listom zvjezdanih konstelacija sa znakom Lava, vracajuci nas na taj nacin u doba prije 13.000 godina, kada je covjek, navodno, jedva poceo da obradjuje zemlju!"

Profesor Hilprecht je (H.V. Hilprecht, "The Babylonian Expedition of the University of Pennsylvania", 1914.), studirajuci hiljade matematickih tableta iz biblioteka Nipura i Sipara, zakljucio da su "...Sumerani znali za Veliku godinu od 25.920 godina".

********

Nedaleko od egipatskog Luksora, u mjestu Dendarahu, nalazi se kapela pri drevnom hramu. U vrhu kapele je bilo oslikano zvjezdano nebo sa znakovima zodijaka, odnosno zvjezdanih konstelacija, onako kako su oni izgledali na nebu izmedju 10.970 godina prije nove ere i 8.810 godina p.n.e. To je doba kada je nas Suncev sistem bio u sektoru sazvjezdja Lava.

Francuski arheolozi su 1821. godine skinuli kompletni plafon kapele sa ovom neobicnom slikom i prenijeli ga u pariski Luvr muzej.

********

Da bi se dobile nebeske informacije potrebna su milenijska istrazivanja i pracenja kretanja zvijezda i planeta. Potrebna je sofisticirana oprema. Neophodni su matematicki metodi, modeli i koncepti za naprednu astronomiju. A za ova znanja treba i da postoji prakticna svrha.

Sumerani su vrijedno biljezili promjene na nebu, ali ove informacije su njima bile, u najvecoj mjeri, beskorisne.

Jedan od drevnih sumerskih tekstova, tablet broj AO.6478, navodi listu od 26 glavnih zvijezda duz sazvjezdja Raka dajuci pri tom "njihove medjusobne distance mjerene na tri razlicita nacina!" (navod iz Sitchin-ove knjige).

Kome je to u drevnom Sumeru trebalo i zasto?

I, jos dalje u proslost, kome je na drevnoj Atlantidi bilo potrebno takvo precizno astronomsko znanje?

Odgovor se namece sam od sebe: znanja o kosmickim distancama i rasporedu zvijezda trebaju kosmickim putnicima.

Istim onim koji su ucestvovali u naucnom i tehnoloskom bumu Atlantide, koji je zavrsio prije 12.500 godina. I onima koji su odjedamput, nakon nekoliko hiljada godina stagnacije, podigli Sumeransku civilizaciju prije 6.500 godina.

ZVUCNA LEVITACIJA (21)

13.9.2002.

Houston

Kad sam vec dosao u priliku da provedem mjesec dana u Engleskoj, odlucio sam da to bude u njihovom vodecem ljetovalistu. Gradic Bath, kazu, na jugoistocnoj obali, ima najljepse pjescane plaze. Taj avgust 1979. mi ipak nije ostao u narocitom sjecanju: hladna morska voda usred ljeta, pijesak koji se lijepi za noge, i plitko more.

Te godine na istu plazu je dolazila Patricia (Paddy) Slade.

Patricia je 1961. godine bila sa svojim muzem Peter-om, britanskim vojnikom, u Iraku. Odlucili su da za godisnji odmor odu u Indiju, odakle je Peter bio rodom. Nakon nekoliko dana provedenih u mjestu Poona, prijatelj im je predlozio da dodju na lokalnu religijsku ceremoniju obecavajuci da ce im biti zanimljivo.

Ceremonija se odvijala na otvorenom. Jedanaest svestenika u dugim bijelim odorama je okruzilo ogromnu stijenu, tesku barem 40 tona. Svestenici su poceli sa tihim ritimicnim pjevanjem. Napravili su jedanaest krugova oko stijene. Jedan od njih je dao signal da stanu. Zatim su stavili kaziprst na stijenu i ... s lakocom je podigli do visine ramena. Nakon dvadesetak sekundi, drzeci trijumfalno stijenu u zraku, odlucili su da je polako spuste.

Ovaj impresivan dogadjaj je negirao postojanje gravitacije. Patricia je razmisljala da, i ako se tezina stijene podijeli na 11 ljudi, to ipak znaci da bi svako svojim kaziprstom trebao podici 3-4 tone (!?)

Ali, najuzbudljiviji momenti su tek slijedili. Svestenici su pozvali dobrovoljce iz publike da im se pridruze. Na muzevljev uzas, Patricia se prva prijavila. Zajedno sa nekoliko drugih posjetilaca i nekoliko svestenika, formiran je krug i ponovo se pocelo sa tihom pjesmom. Kada su dobili signal, svi ucesnici su postavili kaziprst na stijenu i... podigli je. Patricia je bila iznenadjena sa kakvom lakocom je stijena lebdjela u zraku. Napokon je stijena spustena na tlo.

Patricia je osjecala da pjevusenje nije od njih napravilo superljude koji mogu podizati tone. Nekako je citava ceremonija utjecala na tezinu samog kamena koji se opirao postojanju sile gravitacije.

To je bilo iskustvo iz prve ruke o postojanju sonicne levitacije - ili, jednostavnije, lebdjenja prouzrokovanog zvukom.

********

Poznata je prica o opernim pjevacima koji "visokim Ce" mogu da razbiju vinsku casu. Pronadju rezonantnu frekvenciju case i napadaju je punom snagom. Ali, to ne moze svaki pjevac. Prethodno je potrebno ispuniti dva uslova:

1. Projicirati glas iz dubine stomaka i pri tome ne spustati pluca; time se ne prekida tok kretanja zraka. Jedino dijafragma tjera zrak napolje; pluca su izbacena cime se osigurava neprestano i brzo punjenje zrakom. Sustina je, dakle, imati puni kapacitet pluca uz minimalno disanje.

2. Odrzavati istu frekvenciju citavo vrijeme, sto se postize samo dugogodisnjim treningom. Vecina pjevaca se iscrpi dok pjeva glasno i na istoj visokoj frekvenciji.

Razlog sto casa puca je u neelasticnosti stakla. Kada se glasom proizvede ista rezonantna frekvencija koju ima staklo, i kada se ta frekvencija odrzava neko vrijeme, stvara se pritisak na staklo... prelazi se prag elasticnosti i staklo puca.

********

Slijede jos dva primjera destruktivne moci zvuka.

John Keeley (1827-1898) je proveo 50 godina svog zivota istrazujuci efekte zvuka na fizicke osobine objekata. Njegovih niz invencija su obogatile ovu nama neobicnu granu nauke. Godine 1887. je otkrio kako da dezintegrira kvarc i ostale tipove tvrdog kamena. Americkoj mornarici je demonstrirao prototip svog zvucnog topa. Godine 1898. je eksperimentirao u rudniku zlata u drzavi New York pred bogatim financijerima; testovi su bili toliko uspjesni i zapanjujuci da je izazvao paniku na burzi u San Francisco-u. Dobio je fondove za daljnje istrazivanje i razvoj, ali je insistirao da jedino on moze da odredjuje tempo i da rezultate objavljuje tek kada ih kompletira. To je naljutilo investitore koji su zatim zatrazili da im predoci dotadasnje rezultate. Nakon sto je to odbio, oni su povukli fondove. John je zapalio sve dokumente i unistio opremu, i starost je dozivio siromasan i zaboravljen.

Profesor Gavraud iz Marseilles-a je bio na ivici napustanja svog posla u inzinjerijskom institutu imajuci stalne napade povracanja. Sumnjajuci da je izvor u njegovoj kancelariji, vrsio je testove na kemijske i radioaktivne materije. Nije nalazio objasnjenja dok, s vremenom, nije shvatio da citava kancelarija vibrira na niskoj frekvenciji koju izaziva susjedna tvornica. To ga je zaintigriralo tako da je izgradio infrazvucnu masinu u obliku ogromne dvometarske pistaljke. Nalikovala je na francuske policijske pistaljke koje su generirale zvuk razlicitih frekvencija, ukljucujuci ultrazvuk, uz koristenje osusenog graska. Prilikom prvog testa gigantske pistaljke tehnicar koji je izvodio eksperiment je...pao mrtav kada ju je ukljucio. Prilikom autopsije pronadjeno je da su njegovi organi bili deformisani i stopljeni u bezoblicnu masu. Profesor Gavraud nije stao na prvom testu. Drugi test je izveo u betonskom bunkeru, okruzenom poljanom. Zrak je pustao vrlo postepeno. I pored toga, pistaljka je uspjela da raznese prozore na kilometar daljine. Nastavljajuci eksperimente, Gavraud je polako stavljao pistaljku pod kontrolu. Uspio je da projicira infrazvuk na specificne ciljeve, tako da je mogao da potpuno razrusi zgrade na 8 km daljine.

********

Legendarni arapski historicar iz desetog stoljeca, Al-Masudi, napisao je svjetsku historiju u 30 tomova. Obisao je poznati svijet da bi se smirio u Egiptu. Kao sto je Herodot smatran osnivacem historijske nauke u antickoj Grckoj, tako se na istoj razini ocijenjuje doprinos Al-Masudija arapskoj historiografiji. Uglavnom, Al-Masudi daje intrigirajuce pasuse o gradnji piramida:

"...Prvo je magicni papirus postavljen ispod kamenih blokova koje je trebalo transportirati. Onda je kamen udaren metalnom sipkom koji bi uzrokovao da blok pocne da lebdi i krece se poplocanim putem opasanim metalnom ogradom s obje strane. Blok bi se kretao otprilike pedesetak metara i onda spustao na zemlju. Proces bi se onda ponavljao dok ga graditelji ne bi smjestili na zeljeno mjesto."

Da li nam ovo Al-Masudi govori o kreiranju vibracija nastalih udranjem metalnom sipkom koje bi rezultirale zvucnom levitacijom (lebdenjem)? Ili su, pak, sipka, magicni papirus i metalna ograda proizvodili magnetnu levitaciju?

Na Meksickom Yukatan poluotoku nalazi se hram Uxmal koji se pripisuje Majama. Medjutim, lokalne legende govore o prethistorijskoj rasi koja je izgradila originalni kompleks. Oni su upotrebljavali zvuk za pokretanje masivnih blokova i njihovo ugradjivanje. Legenda dalje kaze (Herbie Brennan, The Secret History of Ancient Egypt, 2001) da su graditelji koristili pistaljke da bi pokretali kamene blokove. Velike poplave iz drevnih vremena su prekrile ove tehnike i ljude koji su ih koristili.

S druge strane Atlantika, u Grckoj mitologiji se govori o Jupiterovom sinu Amfionu, koji je pokretao kamene blokove sviranjem na liri. Pisano djelo "Argonautika" opisuje Amfiona i njegovog brata blizanca Zetusa koji su gradili Tebu. "Zetus je bio pravi radnik koji je snagom misica gradio temelje. Iza njega je isao Amfion svirajuci zlatnu liru ... a slijedili su ga dvostruko tezi kameni blokovi od bratovljevih, lebdjeci zrakom."

Drevna kineska poema kaze: "U starim danima, kamenje je hodalo. Da li je to istina ili laz? U drevnim danima kamenje je zaista hodalo. Ovo je istina, a ne laz."

U Centralnoj i Juznoj Americi, oralna tradicija tvrdi da je nekada davno zvuk koristen da pokrece gigantske stijene zrakom.

Pitanje je, da li su ove rasirene legende plod ciste fantazije ili pak, predstavljaju, iskrivljenu memoriju na nekadasnju stvarnost?

********

Svedski doktor Jarl je svojevremneo studirao na Oksfordu. Za vrijeme studentskih dana se sprijateljio sa mladim Tibetantskim studentom. Nekoliko godina kasnije, dr Jarl je posjetio Egipat u svojstvu clana Engleskog Naucnog Drustva. Te, 1939. godine, posjetio ga je kurir sa Tibeta koji je trazio da dr Jarl hitno dodje na Himalaje. Uskoro je dr Jarl bio u posjeti svom starom prijatelju koji je zauzimao visoku funkciju u Tibetantskoj hijerarhiji. To je bilo doba kada je stari Dalaj-Lama bio bolestan i dr. Jarl je pozvan da da svoje misljenje.

Jednog dana dvojica doktora su posli u obliznji manastir da prisustvuju gradjevinskim radovima. Pri vrhu strme litice bio je otvor u stijeni, nalik na pecinu. Ispred je bila zaravnjena povrsina, plato. Jedini nacin da se dodje do pecine bio je sa vrha litice odakle su se svestenici spustali konopcima. Prilaznog puta nije bilo. Ispred pecine su svestenici imali na programu da izgrade zid. Dr. Jarl je posmatrao liticu visoku 250 metara pitajuci se kako ce da tece gradnja. Polirani kameni blok duzine jednog metra je bio ispred njega i ocito je nekako trebao da bude prebacen na visinu od 250 metara.

Dolaze svestenici sa 19 muzickih instrumenata i formiraju krug od 90 stepeni na udaljenosti od 63 metra od kamenog bloka. Muzicki instrumenti su se sastojali od 13 bubnjeva i 6 truba dugackih po 3 metra. Bubnjevi su bili otvoreni na jednom kraju koji je bio usmjeren prema kamenom bloku. Iza svakog instrumenta je bio red od 8-10 svestenika. Jedan od njih je dao znak i mali bubanj je poceo koncert. Taj bubanj je imao takav ostar ton da se uvijek cuo i kada su svi ostali instrumenti svirali. Ubrzo pocinju i svestenici da pjevuse, polako ubrzavajuci tempo dok nisu dostigli zaglusujucu buku. Prva cetiri minuta se nista ne desava sa kamenim blokom. Sa ubrzavanjem tempa odjedamput se stijena pocinje tresti da bi se uskoro i podigla u zrak povecavajuci brzinu. Smjer je platforma ispred ulaza u pecinu. Nakon tri minute leta kameni blok je prizemljio ispred pecine. Medjutim, koncert se ne prekida. Donosi se novi kameni blok pred svirace i svestenike. Koristeci isti metod, pet do sest blokova dnevno se parabolicno prenosi prema vrhu litice.

Da prica bude interesantnija kompletan tok gradnje je dr. Jarl snimio na svoju kameru. Da ne bi bilo zabune snimio je dva filma koji prikazuju istu stvar. Englesko Naucno Drustvo, za koje je Jarl radio, je konfiskovalo filmove i udarilo na njih pecat "strogo povjerljivo". Rekli su da nece biti deklasifikovani do 1990. godine. Medjutim, ovaj fascinatni prizor sa Himalaja nikada nije ugledao svijetlo dana. A dr. Jarl, kao prvi stranac kome je bilo dopusteno da snimi ovaj dogadjaj, mogao je da pricu prosiri samo svom krugu prijatelja i ponekom magazinu (iz njemackog magazina preneseno u knjizi "The Bridge to Infinity, Bruce Cathie).

Negdje u isto vrijeme, krajem 1930-ih, Austrijski filmski reziser Linauer je bio u posjeti zabacenom Tibetantskom manastiru. Tamo su mu pokazali dva neobicna instrumenta. Jedan je bio gong, precnika tri i po metra. Sredina mu je bila napravljena od zlata, prvi prsten od zeljeza, a drugi od bronze. Udarom u gong bi nastajao kratki, tupi zvuk. Drugi instrument je bio u obliku ovalne posude takodje izgradjen od tri razlicita metala. Zice su bile zakacene njegovom duzinom. Sa instrumentima je koristeno nesto nalik filmskom platnu. Formiranjem zvuka iz prva dva instrumenta, ovo platno je fokusiralo zvuk prema velikim kamenim blokovima. Udarajuci neprestano u gong, svestenici su bili u mogucnosti da s lakocom podizu velike stijene. Ocito je da je zvuk dramaticno smanjivao utjecaj Zemljine sile gravitacije.

Svestenci su objasnili Linaueru da su slicni instrumenti koristeni u drevna vremena za gradnju odbrambenih zidova oko citavog Tibeta. Jos su tvrdili da slicne naprave mogu emitirati zvuk koji razbija stijene u parapamcad, a po potrebi i potpuno razgradjuje bilo koji materijal.

Nakon ovih evropskih posjeta Tibetu dolazi do Drugog svjetskog rata, zatim Kinezi okupiraju Tibet i pocinje doba mraka. Iz kojeg Tibetanci jos nisu izasli.

********

Desmond Leslie je zabiljezio legende o izgradnji egipatskih piramida ("Flying Saucers Have Landed"). Govori o skupinama svestenika koji su pjevali ispred kamenih blokova podizuci ih na visinu zvucnom levitacijom. Na vrhu kamenih zidova su stajali radnici koji su s lakocom primali visetonske blokove i laganim pokretima ih smjestali na zeljeno mjesto. To je bio razlog sto nikakvi nasipi, platforme, uzad i slicni materijali nisu pronadjeni na mjestima gradnje piramida.

********

A sad jedna prica sa americkog kontinenta.

Latvijski imigrant u Ameriku, Edward Leedskalnin, je dosao na Floridu 1920. godine. Niski Latvijac, visok samo metar i po sa manje od 50 kg, jedna je od vodecih misterija za americki naucni establisment. Naime, u svom domu je, u periodu od 20 godina, izgradio kameni "grad" koga je nazvao "Rock Gate park". Zivjeci sam, a radeci nocu, Edward je uspio da obradi (isklese), prenese i konstruira impresivne skulpture od velikih kamenih blokova. Procjenjuje se da je u njegovom floridskom dvoristu smjesteno preko 1.000 tona kamenih blokova iskoristenih u gradnji zidova, kula, kamenog namjestaja i umjetnickih skulptura. Nekako je ovaj zilavi Latvijac uspio da uspravi obelisk od 28 tona, napravi kamenu kapiju od devet tona koja se otvara dodirom prsta, izgradi zidove visoke sedam metara... Najteza stijena na njegovom zemljistu je teska 35 tona.

Sve ovo je uradio on sam bez koristenja ikakve masinerije. Nema oficijelnih izjava kako je to uspio osim "prica iz susjedstva" koje kazu da je Edward podizao kamene blokove u zrak, koji su onda lebdjeli kao baloni. Edward je drzao u tajnosti svoje metode da bi samo jednom izjavio slijedece: "Pronasao sam tajnu piramida. Znam kako su Egipcani i drevni graditelji u Peruu, na Jukatanu i Aziji, koristeci samo primitivne alate, obradjivali i podizali u zrak teske kamene blokove."

U epilogu price mozemo reci da ako je Edward i otkrio tajnu zvucne levitacije, odnio ju je sa sobom u grob.

by melkior 5/4/2020, 01:48

********

Sjedim sa dvoipogodisnjom Sarom na podu. Pitam je da li se znamo iz proslog zivota. Ona mice pogled udesno. Medjutim, u sobi nema nikoga. Da li ona vidi nesto sto ja ne vidim, ili cuje nekoga koga ja ne cujem?

Poznato je, naravno, da djeca i cuju i vide u sirem rangu nego mi, odrasli. Primjera radi, slijepi mis emitira vrlo niske frekvencije koje djeca mogu cuti, za razliku od nas. Doduse, slijepi misevi emitiraju i zvukove u ultrazvucnom rangu koje mogu detekrirati samo precizni instrumenti.

Pocetkom 1970-ih, engleski zoolog koji je studirao slijepe miseve, je imao svoju opremu ukljucenu kada je prolazio pored poznatih britanskih megalita u zoru. Instrumenti su poceli biljeziti vrlo jak i kontinuiran signal. On je to otkrice prenio istrazivacu Paul Devereux-u, koji je, opet, informaciju proslijedio Oksfordskom Institutu za Arheologiju. Tamo ona dolazi do kemicara Don Robins-a koji je bio clan istrazivackog tima za megalite na Britanskim otocima.

Ustanovljava se projekat koji ce trajati nekoliko godina. U oktobru 1978. Robins je instalirao opremu u Oxfordshire-u snimajuci megalite "Rollright Stones". Sa izlaskom sunca, instrumenti su poceli biljeziti brz i stabilan signal koji je dolazio od kamenih blokova.

Naredne cetiri godine projektni tim je obisao sve vaznije britanske megalite. Na svima je pronadjen ultrasonicni zvuk. Vremenom je, naravno, oprema usavrsena i bili su u mogucnosti eliminirati sve smetnje (radio zvukovi, obliznji energetski izvori, geoloski signali). Poredjenje sa modernim gradjevinskim objektima - ulicama, zgradama, mostovima, drvenim i kamenim kucama - su pokazala veliku razliku. Jedini su anticki megaliti generirali ultrazvuk.

Vrijeme, sunce ili kisa, nisu utjecali na pojavu ultrazvuka. Naprotiv.

Kao sto bi citaoci "Alternativne historije" mogli i pretpostaviti, poseban efekat je nastajao kod proljetne i jesenje ravnodnevnice: jutarnji ultrazvuk bi se pretocio u visesatno zvucno zavijanje, znatno intenzivnije nego drugih dana u godini.

Zakljucak je bio iznenadjujuci: kameni monoliti su kreirani sa idejom da proizvode ultrazvucno polje.

Tu iznenadjenja ne prestaju.

Istrazivacki tim se pomjerao u sredinu kamenih objekata. Odjedamput, igla na instrumentima bi pala na nulu. Ultrazvuka tu vise nije bilo. To je izgledalo van pameti. Naime, ultrazvuk proizvodi i pomjeranje trave, lisce, ljudi. Medjutim, ulaskom u centar kao da su se nasli u vakuumu, zasticenom prostoru.

Ekipa je posumnjala da su se instrumenti pokvarili. Uzeli bi druge i - opet bi se ponavljao isti rezultat. Zakljucak koji je slijedio bio je ponovo cudnovat: kameni megaliti su sa svojim sredistem imali ulogu ultrasonicne zastite sa bizarnom tisinom u svom centru.

Pozvani su u pomoc dodatni instrumenti. Gajgerov brojac je poceo mjeriti radioaktivnost. Kameni blokovi kao takvi su pokazivali veci intenzitet od ocekivanog. S druge strane sam centar objekata je pokazivao neuobicajeno niski nivo radijacije.

Magnetometar je pokazao slicne rezultate: megaliti su generirali spiralu od sedam elektromagnetnih krugova koji su opadali u intenzitetu kako su se priblizavali centru. U samom sredistu nije bilo elektromagnetne radijacije.

Zakljucak: nasi Atlantski preci, drevni graditelji megalita su i ovim putem ostavili dokaz o svom sofisticiranom poznavanju ultrazvuka i drugih vrsta radijacije.

********

Americka svemirska agencija NASA je radila na problemu ultrazvucnih signala od 1959. godine. Napokon, 1984. godine je patentiran prvi primjer ultrazvucne levitacije pod brojem 4447251. Patent je usavrsen 1991. godiine u firmi Intersonics sa ekipom kojoj je na celu akusticni inzinjer Tom Danley.

Patent govori o zvucnoj levitaciji u kojoj imamo dva zvucna izvora na dva kraja tube. Oni salju zvucne valove koji proizvode izvore akusticne energije... kojom se objekti mogu podizati (lebdjeti). Promjenom frekvencije jednog izvora zvuka dolazi do pomjeranja objekta na osi izmedju dva kraja tube. Objekat u tubi ne samo da se moze pomjerati zvukom, vec moze mijenjati svoje stanje: od plinovitog u cvrsto, od cvrstog u tecno. Pri tome se intenzitet zvuka znatno pojacava.

Ovaj patentirani pronalazak se dosada koristio na dva leta Kolumbija Satla: STS 7 i STS 51 A. Uzorci keramike su uspjesno otopljeni a zatim i ocvrsnuti primjenom ultrazvuka.

********

Vratimo se u doba razvoja prve civilizacije Atlantidjana prije 55.000 godina.

Njihova tijela, um i dusevna supstanca su bili spiritualno balansirani i materijalno neoptereceni. To je bilo doba kada su Atlantidjani usavrsili do perfekcije zvucnu levitaciju za podizanje velikih i teskih objekata. Prvi grandiozni monumenti datiraju iz tog doba.

Radilo se u grupama koje su koncentrirale svoju energiju za proizvodnju zvucnih valova da bi, zatim, podizali i spustali masivne blokove bez upotrebe masinerije. Pri tome je nekoliko ljudi, spojenih ramena, plesalo u krugu u cijem je sredistu bio kameni blok. U pozadini su bili zvukovi bubnjeva i cimbala te glasno pjevanje. Fokusirani na kamene blokove, njihova ogromna mentalna snaga, kombinirana sa energijom pulsirajuceg zvuka, uzrokuje podizanje teskih objekata. (Vigers, "Atlantis Rising")

Vremenom su inzinjeri sa Atlantide glasove i ples zamijenili sa zvucnim instrumentima koji su proizvodili tacno odredjenu frekvenciju... cija je rezonancija omogucavala da se stijene pokrecu, a gravitacija prevazidje.

O tome pisu Sumeranski glineni tableti od prije 6.600 godina ("zvuk moze podici kamen"). Tako su prenoseni kameni blokovi iz Balbeka od hiljadu tona (!) Tako su gradjene piramide od Kine, preko Mesopotamije i Egipta do Srednje i Juzne Amerike. Tako su nastajali vjestacki brezuljci u Britaniji. Tako je uspravljeno 300.000 megalita u Zapadnoj Evropi tokom poslednje, trece, civilizacije Atlantide...

Veo misterija pada.

Umjesto novih pitanja dajemo odgovore.

TECNI KAMEN (22)

15.9.2002.

Houston

"Dobro Semire, ja sam znala i bez tih knjiga da su oni te blokove napravili u kalupima", kaze Oksana. I nastavlja: "Oni su bili pametniji".

********

Fratar Fray Diego de Alcobaso je bio medju prvim Spanjolcima koji su u sesnaestom stoljecu dosli u Peru. Posjetivsi Tiahuanaco ostavio je zapise koji svjedoce o njegovoj gandioznosti. "Radnici su koristili perfektno odrezane kamene blokove dugacke po dvanaest metara, teske preko 200 tona, a prevozene iz kamenoloma dalekih osamdesetak kilometara..."

Vrijeme je, izgleda, da provjerimo validnost klasicne teze o "obradi i transportu kamenih blokova iz kamenoloma".

********

Jozeph Davidovits vec deset godina ne daje intervjue niti se pojavljuje na TV. Davidovits je izumio proces geopolimerizacije i svjetski je ekspert za moderne i anticke cemente. Profesor je na unverzitetima u Francuskoj, Njemackoj, Americi, Kini... a nedavno ga je francuski predsjednik Chirac odlikovao medaljom casti.

Pocetkom 1980-ih (Simpozij Arheometrije, Bradford University, 1982) profesor Davidovits je uzburkao naucnu javnost svojim tezama o vjestackom porijeklu kamenih blokova sa platoa Tiahuanaco. Tvrdi da je molekularna struktura kamenih blokova re-aranzirana sto sugerira njihovo prethodno tecno stanje.

Drugim rijecima, kameni blokovi ovog drevnog grada nisu dosli iz kamenoloma desetine kilometara udaljenog u cvrstom stanju. Njegova hipoteza glasi: "Originalni graditelji bi otopili kamen putem kemijskih reakcija, zatim bi ga transportirali u tecnom stanju do gradilista, i na koncu bi ga izlili u kalupe." (www.geopolymer.org/pub3.html )

Najpovoljnija smjesa za rastvaranje kamena nastajala je kombinacijom sircetne, limunske i oksalne (ceceljeve) kiseline. Za izvore kiselina koristeno je voce, krompir, agava, fikus, kukuruz i druge juznoamericke biljne kulture.

Pomenuti bio-reagensi bi se sa otopljenim kamenom nalazili u kalupima. Tamo bi se povecavanjem temperature masa u kalupu stvrdla u zeljenoj velicini i obliku.

Davidovits je izazvao prave tektonske poremecaje u krugovima ortodoksnih egiptologa nedugo poslije ovog Simpozija. Godine 1984. je u Manchester-u iznio hipotezu da su kameni blokovi od kojih su gradjene egipatske piramide takodje stvoreni ljudskom rukom. Dakle, vjestacki, u kalupima, a ne isklesani u kamenolomima i transportovani destinama, pa cak i stotinama kilometara (slucaj Asuanskog granita).

Institut za Geopolimere iz Saint-Quentin-a (sjeverno od Pariza), na cijem je celu Davidovits, proucavao je uzorke iz sest kamenoloma pokraj Gize i onda ih poredio sa uzorcima kamena Keopsove, Tetijeve i Seneferuove piramide. Kamenolom je pokazao ocekivane rezultate: 96-99% je cisti kalcit, a u tragovima se nadje i kvarc (0.5-2.5%).

Uzorci piramidinih blokova doveli su do sokantnih rezultata. Pored kvarca (85-90%), pronadjeni su i elementi koji se ne mogu naci u kamenolomima: opal, siliko-aluminati i hidro-apatit. Neminovan zakljucak je bio da kamen od kojih su gradjene piramide nije prirodni kamen.

Sta je to znacilo za egiptologe? Rusi se njihova kula pretpostavki o desetinama hiljada robova koji su klesali, vukli i teskom mukom ugradjivali visetonske kamene blokove u piramide po nekoliko decenija. Jos jedna bajkica je dozivjela svoj kraj.

Razlicit sastav kamenih blokova doveo je do njihovih razlicitih karakteristika. Za razliku od prirodnih stijena koje imaju izrazenu gustocu, ovaj vjestacki kameni blok je rjedji i sadrzi brojne interne zracne balone.

Davidovits objavljuje knjigu "The Pyramids, An Enigma Solved" 1988 godine, da bi mu drugo dopunjeno izdanje trebalo izaci slijedeci mjesec (oktobar 2002).

Najedamput sve poteskoce u pogledu hipoteza kako su 200-o tonski kameni blokovi dovlaceni iz 800 km udaljenog Asuana, dobijaju svoje drugacije objasnjenje.

Radnici su izlivali kalupe na samoj gradjevini formirajuci ogromne blokove. Veza izmedju njih je bila tako precizna da nije bio potreban nikakav vezivni materijal (malter ili cement), a pri tome se nije sjecivo noza moglo uglaviti izmedju dva bloka. Perfektno ravne povrsine takodje dobijaju svoje objasnjenje. Umjesto stotina hiljada robova i decenija gradnje, sad sa dobijaju mnogo realniji rokovi za gradnju.

Davidovits daje objasnjenje za pojavu kamenih vaza i skulptura koje nauka nije mogla objasniti. Naime, nije bilo alata da se obradjuju tako cvrste i tvrde kamene povrsine iznutra i izvana. Kalupi, uz koristenje prirodnih biljnih ekstrakta, postaju logican odgovor. Primjera radi, statua faraona Kefrena od prije 4.600 godina (danas u Kairskom muzeju), napravljena je od diorita. Egipcani nisu imali ni priblizno cvrst metalni alat za obradu diorita. Davidovits nudi prihvatljiv odgovor kako je ona napravljena.

********

Visoko na peruanskim planinskim vrhovima, vracevi potomaka Huanka plemena kreiraju svoje male kamene objekte, a da pri tome ne obradjuju kamen. Kao sirovi materijal koriste komadice kamena (po sastavu siliko-aluminate) i rastapaju ih u ekstraktima biljnih kiselina. Zatim smjesu izlivaju u male kalupe gdje ih oblikuju prema zelji... i zagrijavaju dok ne otvrdnu.

Oni danas prave male kamene statue, a njihovi preci su pravili grandiozne zidove, observatorije i gradove.

Na drugoj strani svijeta, u Egiptu, drevni Egipcani su koristili znanja Atlantidjana i podizali svoje hramove i gradjevine kopirajuci prastare, perfektne objekte sfinge i velikih piramida.

********

Mjerilo napretka jedne civilizacije nije nivo razvijenosti tehnologije, postojanje berzi i aviona na mlazni pogon.

Nasa civilizacija je jos u povojima, jer je odavno zaboravila da su svi odgovori u prirodi i nama samima.

U prirodi, jer biljni svijet krije rjesenje za sve bolesti, za stanovanje, gradnju, ishranu.

U nama samima, jer nam za putovanja, komunikaciju i srecu nisu potrebni brodovi, telefoni i novac. Duboko u nasoj dusevnoj supstanci nude se metode putovanja ka svim tackama u kosmickom prostoru i vremenu i za svu komunikaciju koju zelimo sa dragim osobama.

by melkior 5/4/2020, 01:50

GOLFSKA STRUJA (23)

26.9.2002.

Houston

U aktuelnim americkim planovima napada na Irak pominje se brojka od preko 200,000 vojnika potrebnih za okupaciju zemlje od dvadeset miliona ljudi.

Zamislimo ovu armijsku strukturu: 480.000 pripadnika kopnene vojske; 120.000 vojnika u redovima konjice; 240.000 mornara; 160.000 vojnika koji operiraju sa 10.000 teskih i 60.000 lakih oruzja (kocija). Vise od milion ljudi pod oruzjem. Impoznatna cifra (kojoj bi se i Dario obradovao u svojim kompjuterskim igrama).

Ovdje je rijec o armiji Atlantide prije 12.500 godina cije detalje daje Platon.

Za milion vojnika u mirnodopskim uvjetima potrebna je populacija izmedju 40 i 60 miliona ljudi da ih izdrzava. I teritorija, recimo, Britanskih otoka da se obradjuje da bi se proizvelo dovoljno hrane.

********

Planeta Zemlja rotira oko svoje osi (sjever-jug). Rotacija je najjaca u visini ekvatora - oko 400 metara u sekundi. Upravo u tom podrucju atmosfera pomalo zaostaje za rotacijom Planete... i ta cinjenica dovodi do stvaranja kontinuiranog istocnog vjetra. Ovaj vjetar je karakteristican za citavu tropsku zonu i uzrokuje kretanje vode u okeanima od istoka prema zapadu, na nivou ekvatora. Na Atlantiku to konkretno znaci kretanje toplih tropskih voda od Africkih obala (Gvineja) prema Juznoj Americi (Brazil). Na brazilskoj izbocini ta se vodena struja dijeli na manju, juzniju i na vecu koja odlazi na sjever pored Kube i Kariba u Meksicki zaljev.

Rotacija Zemlje uzrokuje i stvaranje tzv. zapadnih vjetrova na vecim atmosferskim visinama u zoni sjevernije i juznije od tropskih vjetrova. Zahvaljujuci ovim zapadnim vjetrovima dolazi do kruzne vodene cirkulacije.

Zamislimo vodeni bazen, omedjen (kontinentima) sa istocne i zapadne strane. Istocni i zapadni vjetrovi dovode do pravilnog, kruznog kretanja vode.

Izgled Atlantika nalikuje vodenom bazenu. Na istocnoj strani su Afrika i Evropa; na zapadnoj Juzna i Sjeverna Amerika. I mada okeanski bazen nije idealan, u sustini se odigrava zatvoreni sistem cirkulacije vode. Ili, poznatiji, kao Golfska struja.

Plavi vodeni tokovi Golfske struje su siroki nekoliko stotina kilometara. Vode juznog Atlantika i toplo, tropsko Africko more se spajaju u Karibima... i kao vrlo snazan vodeni tok ulaze u Meksicki zaljev. Azurno plava boja Golfske struje, koja potice od visoke slanosti, je lako prepoznatljiva. Tu, u Meksickom zaljevu, biva zatvorena ... odakle nije lako izaci. Vodeni tok usporava kod Jukatana; u Honduraskom zaljevu se zagrijava i krece se duz Teksaskih obala... prema uskom Floridskom prolazu.

Vrijeme provedeno u Meksickom Golfu, uzrokuje da vec topla struja postaje jos toplija pod udarom tropskog sunca; halofilne plave alge i slanost jacaju plavu boju i gustocu vode. Zahvaljujuci toploti, ovaj vodeni tok ostaje pri povrsini, ostavljajuci hladne vode ispod sebe.

U momentu kada Golfska struja napusta Meksicki Zaljev, pocinje da se siri u vode sjevernog Atlantika. U visini Azura, sirina Golfske struje je 800 km! Protok vode iznosi 100 miliona tona u sekundi. Ako bi se sve svjetske rijeke (od Miljacke do Amazona) kombinirale, one ne bi ni priblizno formirale tako mocan vodeni protok. (Otto Muck, "The Secrets of Atlantis", 1978).

Golfska struja ima temperaturu od vise od 20 Celzijusa duz citavog toka prema Evropi.

Ostaje nedjeljiva cjelina; u pocetku grli istocnu obalu Amerike, da bi je od Philadelphia-e potjerali zapadni vjetrovi prema Evropskim obalama. Kako se priblizava Evropi, polako se hladi i pocinje da tone. Kod Britanskih otoka struja se spusta do 800-1000 metara ispod povrsine. Sjeverni pravac Golfske struje odlazi prema Skandinaviji; tamo jos vise gubi od svoje toplote postajuci hladna struja da bi, napokon, zavrsila u arktickim vodama.

Medjutim, prvi dodir Golfske struje sa Evropskim obalama je vazan kao "sistem vodenog grijanja Evrope". Topla Golfska struja uzrokuje da Irski i Britanski otoci imaju puno blazu klimu nego prostori americkog kontinenta na istoj geografskoj sirini... koji nemaju blagotvorni utjecaj Golfske struje. I ne samo to. Ovaj veliki vodeni tok sa sobom donosi i anticiklonu sa toplim kisama i niskim pritiskom.

Primjera radi, zapadna Engleska ima prosjecnu januarsku temperaturu od 5 Celzijusovih stepeni; na americkoj strani, Labrador ima, u prosjeku, minus deset stepeni. Labrador je subarkticki region; Engleska, na istoj geografskoj sirini, ima mnogo blazu klimu kao rezultat djelovanja Golfske struje.

Razlicita klima ima direktnog odraza na biljne kulture i zivotinjski svijet. U Sjevernoj Americi psenica i krompir ne uspijevaju preko 50 stepeni geografske sirine. U Evropi se ove kulture nalaze cak i na 70 stepeni, u Norveskoj. Ista je stvar i sa domacim zivotinjama (konji, magarci, ovce) koji se u sjevernoj Americi ne mogu drzati u hladnim krajevima.

Zakljucak: topla Golfska struja je dosla kao blagoslovljena krajevima Zapadne Evrope, omogucivsi laksu proizvodnju hrane i stvaranje bogatstva.

Sta bi se desilo ako bi odjedamput prestalo djelovanje Golfske struje na obale Evrope?

Znacilo bi radikalnu promjenu. Povratak na "normalnu" klimu za tu geografsku sirinu (kao u Americi ili Aziji, tacnije, hm, u Sibiru).

********

Prva je polovina dvadesetog stoljeca. Americki geolozi proucavaju tlo u regionu Velikih jezera (Chicago, Detroit, Cleveland). Znaju da se vjecni led spustao juznije od Velikih Jezera tokom zadnjeg Ledenog Doba, ali ne znaju kada se to tacno desavalo. Gruba procjena, na osnovu debljine i sastava zemlje (glina, pijesak, kamen), je da je rijec o periodu prije 25.000 godina.

Onda je dosla radiokarbonska C-14 metoda i nauka je progledala. Uzimajuci uzorke tla u Wisconsin-u (Two Creeks), prije pedesetak godina, dobijen je datum od 11.400 godina do kada je led vladao ovim podrucjem. Identicni rezultati su dobijeni za istu geografsku sirinu na evropskoj strani. (Don L. Eicher, "Geologic Time", 1976)

Ovo je bio vrlo vazan datum za geologiju. Njime je oznacen kraj jednog od glavnih perioda geoloske historije Planete: pleistocena. Zapoceo je prije dva miliona godina kao period "Velikog Ledenog doba", a zavrsio prije jedanaest i po hiljada godina.

Kataklizma Atlantide i klimatski poremecaji koji su slijedili su otvorili put danasnjem geoloskom medju-razdoblju. Do novog ledenog doba.

********

Postoje cvrsti dokazi da je, tokom pleistocena, klima sa obje strane Atlantika bila identicna. Srednja i Zapadna Evropa, Britanski otoci i Irska, bili su prekriveni ledom. Istu sudbinu su dijelile sjeverne drzave SAD-a (Dakota, Minesota, Viskonsin) i citava Kanada.

Takodje, lako je dokazati da topla Golfska struja nije zapljuskivala obale Evrope sve do prije jedanaest i po hiljada godina. U protivnom, da je topla voda tada dolazila Evropi, brzo bi otopila podvodne ledene brijegove (kao sto se i naposljetku desilo).

Odsustvo blagotvornog djelovanja Golfske struje prouzrocilo je da Irska bude hladna, arkticka, nepristupacna teritorija na kojoj vlada led. Danas je to zemlja sa blagim zimama i gotovo polutropskom klimom. Irska, s razlogom, svoje ime duguje toploj, nebeskoplavoj morskoj stuji (Ireland - "Emerald Isle").

Ako Golfska struja nije dolazila do evropske strane Atlantika tokom pleistocena, sta se s njom desavalo?

********

(Hajde da na tren zavirimo na poslednju stranicu i potrazimo odgovor. Isto kao kad djeca nestrpljivo okrenu zadnju stranu slikovnice ne cekajuci da im sve redom procitamo. Tamo, na zadnjoj stranici, pise: "Mozemo zakljuciti da negdje, u sredini Atlantika, izmedju Amerike i Evrope, Golfskoj struji je put bio blokiran; ona se odbijala i skretala je sa svog kursa".)

********

Mocni vodeni tok, snazniji nego sve svjetske rijeke zajedno, nije uspijevao da napusti Atlantik milione godina. Sta ga je u tome sprijecavalo?

Kakva se to barijera isprijecila pred 800 km siroku Golfsku struju?

I, na koncu, gdje se ta barijera nalazila?

Da bi se blokirala silina Golfske struje, potrebna je ogromna kopnena masa, dugacka najmanje 1.000 km i siroka 400 km. Dubina bi trebala biti barem 3 km.

Ne treba zaboraviti da je Atlantski bazen ogroman: 16.000 km sa 5.500 km. Vodena masa Golfske struje je samo njegov manji dio. Zbog toga je neobicno vazno da kopnena barijera Golfskoj struji bude postavljena na pravo mjesto. Dakle, da joj se isprijeci tacno po sredini.

Dva zakljucka se mogu izvuci:

prvo, trebao bi postojati dokaz negdje u Atlantiku o postojanju nekadasnjeg kopna ("barijere" kako je zovemo); i,

drugo, s obzirom da je uvijek ista linija po kojoj se Golfska struja krece, onda se moze tacno odrediti polozaj nekadasnjeg kopna.

********

Istrazivanje tla Atlantskog okeana ima zanimljiv historijat. Sve je pocelo sa Svedjanima i njihovom ekspedicijom iz 1860. Slijedili su Britanci sa poznatim Challenger-om iz 1872. Nakon preplovljenih 12.000 km, 370 podzemnih zvucnih i 255 temperaturnih testova dosli su do iznenadjujucih otkrica: okeansko tlo nije ravno vec reljefno.

Istrazivanja iz proslog, dvadesetog stoljeca, otkrili su tajne Atlantika: veliki bazen je podijeljen na dva dijela "Atlantskim platoom" (odnosno "delfinovim ledjima" prema americkom istrazivackom brodu "Dolphin").

Jos preciznije, na geografskoj sirini od 40 stepeni, zapaza se iznenadjujuce siroka kopnena struktura: otprilike 400 km na dubini od 4 km.

Ima izgled ogromne podvodne planine. Iz njenih sredista se ostro izdizu planinski vrhovi koji strce iznad nivoa mora. Ovi planinski vrhunci su danasnji Azorski otoci. Najvise uzvisenje na Azorima je Pico Alto sa visinom preko 2.300 metara iznad povrsine mora. (Podatke zahvaljujemo briljantnom njemackom fizicaru, inzinjeru i inovatoru Otto Muck-u, vodecem istrazivacu na njemackim projektima razvoja podmornica i projektila. U prethodnim poglavljima smo najavili da cemo zaviriti u njegovu knjigu:"The Secret of Atlantis").

Ako racunamo pravu visinu Pico Alta, sa dna okeana, onda prelazi sest hiljada metara! ("Mocna planina Atlas bila je uvijek u oblacima".)

Kopno Azorskih otoka je vitalno za nas danasnji prilog. Ono se nalazi tacno na putu Golfskoj struji. Medjutim, za velicanstveni vodeni tok Golfa, mali otocici danas ne predstavljaju ozbiljniju barijeru.

Ovo je, ujedno, i jedino mjesto gdje Golfska struja prelazi preko Atlantskog platoa.

Zamislimo da se nalazimo u avionu tacno iznad ove tacke u Atlantiku. Ispod nas je Azorski plato. Pretpostavimo da nivo mora opadne za 3.000 metara. Sta se desava?

Pred ocima nam se dize ogromna kopnena masa sa visokim planinama i strmim liticama. Ukazuje se tacno na mjestu gdje dolazi Golfska struja. Plavi vodeni tokovi udaraju u blago zakrivljenu obalu. Cestice vode se rasprsuju po zraku, a glavni vodeni tok Golfske struje pravi siroki luk i vraca se prema Karibima i Sargaskom moru.

S druge strane ovog kopna je evropsko tlo. Tople vode Golfske struje do tamo ne dopiru. Hladne zime i ledeni pokrivac ne odaju dojam gostoljubivosti.

Ovaj model o spustanju nivoa mora se nije odigravao u proslosti. Desilo se upravo suprotno: kopno je potonulo 3.000 metara, a samim tim je i uzrokovalo spustanje okeanskog tla. Barijera ispred Golfske struje je nestala, a ova je veselo krenula u novi izazov: otapanje evropskog leda.

********

Ovo je prica o Atlantidi ispricana kroz azurne oci tople vodene struje.

********

Cujmo, jos jedamput Platona:

"Nalazio se tada" (prije 9.500 godina), "iza morskog tjesnaca koji vi zovete Herkulovi stubovi" (Gibraltarski moreuz), "otok, veci nego Azija i Libija zajedno" (Azija je Turska Mala Azija, a Libija je sjeverna Afrika), "odakle je bilo moguce ploviti na druge otoke" (uz Atlantidu se nalazilo niz drugih otoka prema Karibima), "a odatle i na citav kontinent sa druge strane" (Amerika), "koji je zatvarao more" (Atlantski okean), "uistinu nazvan po tom otoku" (Atlantidi)...

Platon nastavlja: "Na tom otoku Atlantidi egzistiralo je velicanstveno i napredno kraljevstvo..." o kome smo pisali ranije.

Zbilja, kada otvorimo prozore Gibraltarskog prolaza, zapljusne nas vlazni Atlantski zrak sa pogledom na Atlantidu (Azore).

Barijeru Golfskoj struji.

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image022

Azorski otocic Efaial je nekada bio dijelom kopna Atlantide od kojeg se Golfska struja odbijala

ne dozvoljavajuci joj da zagrije evropske obale. Potonucem Atlantide

klima se promijenila i zivot je poceo da buja u zapadnoj Evropi.

JEGULJE (24)

29.9.2002.

Houston

Modro-zelena Neretva se probija kroz bosanske klance. Povise, na putu, stajemo u Ostroscu i uzimamo vrucu lepinju sa kajmakom. Malo nize, Hercegovina siroko otvara vrata Neretvi koja se mirno valja prema Jadranu. Uz italijanski Po, Neretva je jedina rijeka koja formira deltu na ulazu u Jadransko more. Prolaskom Metkovica, priblizavamo se tromedji Sarajeva, Splita i Dubrovnika. Tu, prije Ploca, ceka nas nezaobilazan restoran "Teta Olga" sa svojim morskim specijalitetima. Jegulja je jedan od njih.

Kazu, slatkovodna jegulja. Istina je malo komplikovanija.

********

Mora se obicno nalaze uz kopno. Ali ne i Sargasko more. Usred Atlantika i potpuno razlicito od okolnih voda, smjestilo se toplo Sargasko more. Jednako je udaljeno, stotinama kilometara, od Kariba (jugozapad), americke obale (sjeverozapad) i Azora (istok). Veliko je kao centralna Evropa. Granice mu odredjuju morske struje: Golfska na sjeveru, Kanarska na istoku, Ekvatorijalna na jugu, Karipska i Floridska na zapadu.

Sargasum na portugalskom znaci morska trava i to je ono sto ovo more razlikuje od svih ostalih. Citavom svojom zapreminom, Sargasko more je ispunjeno nepreglednom djunglom morskih trava dugackih po nekoliko stotina metara. Medjusobno se ispreplicu, omogucavajuci raznovrsnim algama da ih nastanjuju. I mada je more okruzeno jakim strujama, njegov centralni dio jedva da se pokrece. Stagnira, stiteci morske trave da ih vodene struje ne raskidaju. Elipticno Sargasko more sa svojom travnatom djunglom je nepromijenjeno vec milionima godina.

Paleontolozi smjestaju nastanak jegulja u zadnje doba mezozika, prije stotinjak miliona godina. Ovi zmijolika stvorenja su na taj nacin savremenici dinosaurusa i krokodila. Oni startaju svoj zivot u Atlantiku uvijek na istom mjestu: u toplom, travnatom raju Sargaskog mora.

Odatle se manji dio tek izleglih larvi jegulja zapucuje prema americkim rijecnim tokovima na put dug nekoliko stotina kilometara. Veci dio se, pak, okrece prema Evropskim rijekama na put dug hiljadama kilometara. Male, providne larve se otisnu do ivica Sargaskog mora odakle ih preuzima Golfska struja. Na taj nacin pocinje neizvjestan put koji traje pune tri godine!

Od desetkovanih jegulja koje prezive put do evropskih rijeka, samo zenke ulaze u rijecne tokove. Muzjaci ostaju da plivaju ispred usca cekajuci svoje partnere. I to cekanje potraje dvije godine!

Sada, kao petogodisnje zeleno smedje odrasle jegulje, parovi se ponovo ujedinjuju... i krecu na put nazad, prema Sargaskom moru. Putovanje ce trajati 140 dana i mnogo jegulja ponovo strada: od ptica, delfina, podvodnih grabljivaca. Po ulasku u Atlantik, jegulje se spustaju nisko, do podvodnih hladnih struja koje idu u smjeru suprotnom Golfskoj struji. Po dolasku u Sargasko more, medju isprepletenim morskim travama, jegulje se pare, mlade larve dolaze na svijet, a njihovi roditelji umiru. Ciklus zivota je zaokruzen.

Nekoliko pitanja trazi odgovor na misteriju evropskih jegulja. Prvo, zasto bi se ova tek rodjena stvorenja izlagala tako opasnom i dugom putu kada imaju kopno nekoliko desetaka puta blize (Karibi, Amerika)? Drugo, sta uopste traze u evropskim rijekama? I, trece, ako zenke i trebaju da odu do hladnih, slatkovodnih tokova, zasto muzjaci prave toliki put, koji ce uglavnom provesti u cekanju u toplim morskim vodama odvojeni od zenki? Zasto ih jednostavno ne bi sacekali u Sargaskom moru?

Pouzdan odgovor nauka je dala samo na pitanje zasto zenke ulaze u rijecne tokove. Razlog je u tome da zenke jegulja postaju seksualno zrele samo u hladnoj, slatkoj vodi. Detalji kemije ovih bica nisu do kraja razradjeni, ali se sa sigurnoscu odredila cinjenica o njihovom seksualnom preobrazaju u rijekama Neretve, Krke, Zrmanje, italijanskim, francuskim, itd.

Ostala pitanja i dalje vise.

Zdravi razum namece zajednicki nazivnik za njih: Golfska struja!

Ima nesto u prepustanju svoje sudbine Golfskoj struji sto tjera jegulje na ovaj nelogican put. I mada one stradavaju u velikom broju od morskih gramzljivaca ili ptica, jegulje bespogovorno predaju svoje zivote toplom kurentu koji ih nosi ka dalekom kopnu na istok. I to ne samo danas, vec oduvijek. Generacija za generacijom, milionima godina.

Jegulje su razvile instinkt da se puste strujama Golfa, jer je to bio nacin da se njihova vrsta odrzi. Iz toplih morskih voda do hladnih rijecnih. I nazad.

Problem nastaje kada se odrzanje vrste dovodi u pitanje tako dugim i opasnim putem.

********

Spasonosno rjesenje pruza potonulo kopno Atlantide.

Nalazeci se izmedju Sargaskog mora i Evrope, Atlantida je bila barijera koja je odbijala Golfsku struju nazad prema zapadu. Tu, u sirokom luku, Golfska struja je zaokretala, vracala se nazad prema Karibima i uokvirivala Sargasko more. Topli kurenti su stitili Sargasko more i podrzavali bujanje biljnog svijeta.

Larve jegulja bi se predale toploj struji koja bi ih prenijela do najblizeg kopna na istoku: do Atlantide. Tamo bi zenke uskakale u brojne rijecne pritoke postajuci seksualno zrele. Na uscima rijeka bi ih cekali muzjaci... da bi se, zatim, zajedno otisnuli Golfskom strujom nazad prema Sargaskom moru i parili na zasticenom.

Visestruko kraci put bio je sigurniji, a populacija jegulja mnogo veca.

Od dalekih vremena ova zivotinjska vrsta je naucila da vjeruje Golfskoj struji. I to nadalje cini, mada ih vise ne nosi uokolo sigurnih travnatih morskih povrsina, vec ih odvlaci do dalekih evropskih obala. Ali, one moraju ici u Evropu, jer Golf tece tamo! Zadnjih 12.000 godina to je struja (put) u jednom pravcu... Nebrojene jegulje stradavaju, ali ova vrsta je gluha i slijepa na bilo sta drugo... jedino sto znaju je da se moraju pustiti Golfskoj struji da ih ona nosi.

Ovo je vrsta zasnovana na instinktu, a ne iskustvu. Milionima godina izgradjivan refleks jaci je od opasnosti koje se postavljaju pred danasnje pripadnike vrste. Instinkt i postoji da bi novorodjenim mladima pruzio zastitu u prezivljavanju i odrzanju vrste.

Jegulje ne znaju da Atlantida vise ne postoji. One nisu svjesne da se Golfska struja vise ne odbija od kopno Atlantide i vraca direktno do Sargaskog mora.

Pocetak i kraj zivota jegulja mora se bazirati u zasticenom habitatu Sargaskog mora. Golfska struja je pri tome prirodni saveznik ovoj vrsti kojoj se mora slijepo vjerovati.

Potonucem Atlantide cijena za odrzavanje ciklusa jegulja se mnogostruko povecala. Nebrojene jegulje stradavaju tokom dva prelaska Atlantika.

********

I tako vidimo da naucna misterija jegulja i nije misterija. Nestanak Atlantide promjenio je prirodne uslove i narusio zivotnu harmoniju jedne vrste.

Ali, ta vrsta, ocigledno, ima bolju memoriju nego covjek. Mi smo zaboravili proslost i postojanje Atlantide. Ali, jegulje nisu. One ne mogu zaboraviti postojanje kopna na istoku. Svaka novorodjena larva, svaka od nebrojenih jegulja, tihi je svjedok postojanja Atlantide.

I one koje zavrse kao rijedak specijalitet u restoranima duz Neretve.

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image023

Nepregledna djungla morskih trava Sargaskog mora je raj za jegulje koje su se milionima godina prepustale Golfskoj struji

da ih odatle nosi ka hladnim rijecnim vodama Atlantide gdje bi postajale seksualno zrele.

Potonucem Atlantide, cijena za odrzavanje ciklusa jegulja se mnogostruko povecala.

Danas ih Golfska struja nosi na mnogo duzi i opasniji put ka evropskim rijekama.

by melkior 5/4/2020, 11:31

********

Lemurija je drevna civilizacija koja je egzistirala prije i uporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Lemurija prostirala u juznom Pacifiku, u trokutu izmedju Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije stanovnici Lemurije su bili vrlo duhovno razvijeni.

Pravo ime Lemurije je zapravo MU. Naziv Lemurija datira iz doba kad su potonuli drevni otok pored Indije nazvali Lemurija. A legenda o ovoj civilizaciji govori o velikom broju otoka potonulih uslijed kataklizme koja ih je zadesila prije 12,000 godina. I tako se uvrijezilo ovo ime.

Kronoloski gledano, Lemurija je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu zivjeli u takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se pridruzila civilizacija Atlantide. Atlantidjani su bili vise naucno-racionalno nastrojeni, za razliku od umjetnicki i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da su obje civilizacije, zbog tehnoloskih eksperimenata na Atlantidi, zbrisane sa povrsine Zemlje.

Stanovnici Lemurije su koristili tehnologije koje ne zagadjuju prirodu. Postovali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.

Lemurija se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema prezivljavanja i borbe za opstanak u drustvu. Do kraja svjesna, Lemurija predstavlja neprevazidjeni vrhunac zivotne organizacije na povrsini nase Planete. Otud ne cudi da je interes za nju danas jaci nego ikada u proteklih nekoliko hiljada godina.

Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way - Remembering Your Essential Nature" (decembar 1999.). Kaze:

"Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomicno kanalisanu od strane mudraca Lemurije. U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i objasnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u Lemuriji."

Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, obicaja kod rodjenja, zajednica, tipicnog dana itd.

Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta (Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskrsnji Otok i na kljucnu ulogu delfina.

Aktualiziranje Lemurije je neobicno vazno i zbog moderne humane dileme: materijalno ili duhovno. Mudrost Lemurije nudi personalnu integraciju: postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.

Ovo nam je izazov. I poruka.

********

U novembru 1998. primio sam e-mail sa slijedecom pricom:

"...Mt. Shasta u Kaliforniji je magicno mjesto okruzeno misterijom i drevnim legendama. Godinama sam tamo isao u posjetu da bi se napokon i preselio. Gradic u podnozju vulkana ima oko tri hiljade stanovnika. Stariji se mjestani sjecaju prica iz proslog stoljeca o cudnim, visokim ljudima koji su mijenjali zlatne grumenje za sol i sulfate. To je sve sto su zeljeli i nikada nisu uzimali kusur od svojih kupovina. Onda bi jednostavno nestajali nazad u planini..."

********

Interesantnu pricu cula je i grupa japanskih turista obilazeci Sedonu i Santa Fe.

"Prije priblizno 14,000 godina kultura znana kao Lemurija je bila na vrhuncu. Uz nju su bile i druge, kao Atlantida, na primjer. Proroci Lemurije su postajali svjesni da ce doci do velikih transformacija i da ce Zemlja proci kroz dramatican preokret. Vi ga danas tumacite kao stradanje Atlantide. Ovi drevni stanovnici Lemurije su poceli da sire svoje ucenje o Zemlji i historiji na sto veci broj ljudi kako bi ga sacuvali. Vjerovali su da ce na taj nacin informacije biti skladistene unutar celija ljudskih tijela. I sacuvane zauvijek.

Takodje su skladistili informacije u kristale. Zatim su ih odnijeli duboko pod zemlju, na sigurno. Oni su, takodje, bili u stanju da izgrade detaljne mape podzemnih tunela i sklonista koje egzistiraju izmedju energetskih tacaka Planete...

Godinu prije kataklizme, jedan broj se preselio ispod povrsine zemlje i izgradio stabilne zajednice... Kada je katastrofa napokon dosla, najveci broj ljudi na povrsini je stradao.

Kada su se vode povukle, dio njih se vratio na povrsinu. Sada je to bila sasvim drugacija slika u odnosu na nekadasnju.

Ovaj "izlazak iz Zemlje" predstavlja pocetnu tacku u historiji americkih Indijanaca. U bukvalnom smislu. U uskom krugu indijanskih samana i mudraca jos uvijek se prenosi ovo znanje.

Ali, oni nisu bili jedini koji su prezivjeli ovu promjenu. U Australiji, to su bili Aboridjani. Druidi u Engleskoj, koji su sacuvali znanje Atlantidjana. I Egipcani. Domoroci Pacifika nosili su informacije Lemurije. Pleme Ainu u Japanu je jedno od onih koje ima dio ovog znanja.

Mudraci su znali da ce se, poslije kataklizme, covjecanstvo udaljavati od svetih ucenja. I da ce biti dug period u kome ce ucenja trebati biti sakrivena. Ali isto tako su znali da ce ono, jednoga dana, ponovo isplivati iz svake individue na povrsinu. To se upravo desava vasoj generaciji.

Kako se memorija aktivira u vama, tako ce dobijatu formu unutrasnje mudrosti i spiritualnosti. U drevna vremena nije nikada bilo religije. Niti je itko bio tjeran da vjeruje u nesto. To se, zapravo, samo vama desavalo do sada. Drevni mudraci su, naprotiv, imali unutrasnju mudrost o kojoj se nije nikad diskutiralo ili prepiralo.

Iako je svatko bio unikatan i imao svoja spiritualna vjerovanja, ultimativno ta su vjerovanja zasnovana na istoj ideji. Na bazicnom nivou. A to je:

- vjerovanje u visu moc/energiju,

- ljubav i postovanje prema drugima,

- ljubav i postovanje prema Zemlji.

Ovo je fundament spiritualnosti. Kako onih u drevno doba, tako i ovih iskri koje se bude u vama.

Pitanje koje se tako cesto postavlja: Da li ce doci do nove kataklizme?

Ovaj put, promjena ce se desiti u vama. Vi cete osjetiti vlastiti, unutrasnji zemljotres u kome ce nestati danasnji sistem vjerovanja koji ne sluzi nicemu. Na izvjestan nacin, doci ce do destrukcije i - kraja ciklusa. Ali ne na povrsini Zemlje i u fizickom svijetu. Desice se na jos mocnijem mjestu - unutar vas samih.

Ne bojte se kraja vladajuceg sistema vjerovanja. A pogotovo se ne plasite istrazivanja nepoznatog u vama. Ostanite otvoreni i istrazivackog duha.

U Santa Fe-u postoji vrlo mocno mjesto koje se zove Bandolier. To je mjesto gdje se integrira zvjezdana energija i drevna Zemljana energija. Kada ga posjetite osjeticete jaku ET (izvanzemaljsku) energiju, ali cete osjetiti i jaku prisutnost energije majke Zemlje. Slicno je i sa planinom Mount Kurama u Japanu..."

********

Jedan od japanskih turista je upitao: "Ko su bili Snake-People?"

"Ljudi-zmije su vrlo drevno pleme, starosti oko 6,000 godina. Oni su bili potomci originalnih cuvara znanja Lemurije. Zmija je, na simbolickoj razini, uvijek koristena kao simbol mudrosti.

Danas vam je pokazano mjesto Montezuma's Well. Mit kaze da je to bila jedna od tacaka na kojoj su se potomci Lemurije pojavili na povrsini. Oni su zivjeli visoko, na liticama. U to vrijeme Sedona je bila lanac otoka. Ljudi-zmije su potomci potomaka Lemurije.

Takodje ste vidjeli velike kolicine kvarcnog kristala u crvenim stijenama. Znate da oni mogu skladistiti informacije i znanje. Sedona je izabrana kao tacka izlaska upravo zbog prisutnosti ovih kristala... Zbog toga mnogo ljudi biva privuceno Sedonijom. Oni koji imaju drevnu vezu sa Lemurijom ce, prirodno, osjetiti bliskost sa ovim mjestom. Svi vi koji ste danas ovdje, nekada davno, pripadaste plemenu Ljudi-zmija..."

********

Slijedeca poruka je sa interesantnog sajta www.onelight.com/telos/adama.html

i vodi nas u nastavak price sa ovovremenskim junacima. Naime, prema Dianne Robbins, autoru knjige o podzemnom gradu Telosu, postoji telepatska komunikacija sa predstavnicima Lemurije.

"Pozdrav iz Telosa. Ja sam Adama, drevni ucitelj i visoki svestenik Telosa, podzemnog Grada ispod planine Mt. Shasta u Kaliforniji. Diktiram ovu poruku iz mog doma ispod povrsine zemlje, gdje nas milion i po zivi u stalnom prosperitetu i miru.

Mi smo u ljudskom oblicju kao i vi, osim cinjenice da nam zajednicka svijest omogucuje vjecnost i perfektno zdravlje. Stoga se mozemo zadrzavati u istom tijelu jako dugi period vremena.

Dosli smo ovdje prije 12.000 godina prije termo-nuklearnog rata koji je unistio povrsinu Zemlje. Posto je bilo nemoguce tamo vise zivjeti, odlucili smo da nastavimo svoju evoluciju ispod povrsine. Obratili smo se Duhovnoj Hijerarhiji Planete za dozvolu da renoviramo vec postojecu podzemnu pecinu unutar planine Mt. Shasta.

Kada je rat poceo, bili smo upozoreni da pocnemo evakuaciju. Nadali smo se da cemo spasiti sve stanovnike Lemorije. Nazalost, to je uspjelo samo 25.000 dusa. Ostatak je nestao u kataklizmi.

Proteklih 12.000 godina smo rapidno duhovno evoluirali, ponajvise zahvaljujuci nasoj izoliranosti od vanzemaljaca i ostalih bandi koje su operirale na povrsini.

Populacija na povrsini upravo dozivljava znacajne skokove u spiritualnosti u pripremi humane zajednice za prolaz kroz fotonski omotac. Iz tog razloga smo i mi poceli kontaktirati vas na povrsini. Jer da bi Zemlja i covjecanstvo nastavili da se duhovno razvijaju moraju se ujediniti u jednom Svijetlu..."

********

Ovaj sajt na Internetu sam posjetio sredinom 1998. Sest mjeseci kasnije, na e-mail-u primam poruku Aurelie Louise Jones, koja tvrdi da je telepatski primila poruku od Adame. Poruka slici gornjoj, ali dalje potcrtavajuci da se dnevno povecava broj ljudi koji bolje shvataju svoju kosmicku prirodu i misiju, pri tome koristeci "ljubav" kao metod i sredstvo.

********

Moje zanimanje za Lemuriju nije bilo inicirano duhovnim. Naprotiv. Cisto materijalnim, arheoloskim nalazom.

Prica ide ovako.

Poslednje tri godine, osnivac web-sajta www.onelight.com (Greg) startao je sa svojim debatnim klubom. Ja sam bio medju prvih desetak clanova. (Danas ih je nekoliko hiljada.)

Ovo je poruka od 31.07.1998.

"Prosle godine (1997.), pitao sam Mikos-a da mi da informacije koje ce dati dokaz aktuelnom postojanju civilizacije ispod zemljine povrsine. Kao pravi gospodin, Mikos mi je dao ove informacije koje ce, vjerujem, potpuno demantirati skeptike.

Mikos je opisao "zid" koji ce biti otkriven nedaleko od obala Japana sa natpisima koji ce povezati ljude sa kulturom civilizacije MU (Lemurije). Nakon toga, bice samo tehnicko pitanje kada ce ova vrst vremenske kapsule biti dekodirana.

Greg"

********

Nedaleko od Okinawe (Japan), na dubini od 30-40 metara, otkriveni su kameni monumenti koji sugeriraju da su nekada davno pripadali jednoj od nestalih civilizacija.

U blizini najjuznijeg japanskog otoka Yonaguni nalazi se drugo nalaziste sa pet kamenih nivoa koji su, najvjerovatnije, predstavljali ceremonijalni prostor. Ukupno je osam pronadjenih nalazista koji se smatraju "anomalijama".

Anomalijama?

Svi geolozi, dosada ukljuceni u projekat, tvrde da su podvodne strukture stare najmanje 12.000 godina.

S obzirom da nasa oficijelna historija tvrdi da je prva, sumerska, civilizacija stara oko 6.000 godina dolazimo do sustinske diskrepancije. Kako protumaciti ostatke civilizacije od prije 12.000 ili mozda 20.000 godina, kada im ne priznajemo postojanje?

Kako se eskavacija nalazista nastavlja, tako se nalaze i novi dokazi da priroda nije sama oblikovala kamene strukture. Oko podvodnih monumenata otkriveni su putevi koji ih okruzuju i prolaze izmedju njih. Dakle, nema sumnje. Djelo covjeka. Veliki kameni blokovi su, nadalje, zahtijevali obradu sa masinerijom, koja opet znaci visok nivo tehnologije.

********

Zamislimo se na tren. Koliko daleko unatrag seze nase kosmicko sjecanje? Sta je sve zapisano u nasim celijama i, jos dublje, nasem genetskom kodu?

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image006

Osamdesetak kilometara od japanske obale, pronadjeni su ostaci podvodnog grada. Trgovi, ulice, prolazi… pravilno isklesani kameni blokovi. Zna se da spustanja tla nije bilo u poslednjih 12.000 godina u ovom regionu. Na taj nacin dolazimo do jednog od prvih opipljivih dokaza za postojanje prve ljudske civlizacije – Lemurije.

Telos

25.03.2000.

Prohladno sarajevsko vece. Snijeg. Iza ponoci. Tramvajska stanica preko puta Predsjednistva. Stotinjak mladih ljudi cupka cekajuci tramvaj. Trojku. Godinu dana prije Olimpijade. Do pet ujutro tramvaji dolaze jednom, svaki sat. Mi smo u malom parku. Provirujemo prema Titovoj, u pravcu iz kog tramvaj treba doci. Osjetim potrebu da recitiram Jesenjina. Rijeci same polaze:

"Ti me ne volis i ne zelis

zar lijep nisam ni malo mala..."

(Stabla i snijeg formiraju kulise, ljude vise i ne vidim. Stojim na pozornici.)

"... Sa kezenjem mlada osjecajnim

ja s tobom nisam ni njezan, ni zao.

Koliko si ih milovala sjajnih

ko ti je sve dosad ruke, usne dao."

(Vise ne osjecam sarajevsku hladnocu. Ni studen u nogama.)

"Znam, oni su prosli kao sanke, mila

ne dodirnuvsi tvog oganj u snima.

Na koljenima mnogima si bila

a sada, evo, sjedis na mojima."

(Manirom glumca, razmisljam o stihovima koji slijede. Intonaciji. Reakciji slusaoca.)

"...I nista nece dusu da zanjise.

Nit u drhtanje moze da je svali.

Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.

Izgorjelog, niko ne zapali."

(Da li sam se blago naklonio? I cuo rukavicu o rukavicu?)

Kao da su se svijetla ponovo upalila. Temperatura spustila. A ja ponovo vidio prolaznike. Tu, na povrsini, na sarajevskom trotoaru. Izlozenom snijegu i suncu, cudima prirode.

********

A ispod betona grada, nervoze njegovih stanara, ratova i bolesti, kometa i bjelosvemirskih posjetilaca, ispod povrsine svih civilizacijskih problema, na sigurnoj dubini, suocavamo se sa interesantnom mogucnoscu: postojanju mreze podzemnih gradova.

Preko stotinu podzemnih gradova formira mrezu koja se naziva Agartha. Pri tome nalikujuci na svojevrsne Ujedinjene Nacije. Sjediste vlade za taj "unutrasnji svijet" je u gradu Shambala Lesser. I dok je glavni grad duboko pod zemljom, njegove satelitske kolonije su zatvoreni ekosistemi locirani neposredno ispod zemljine kore ili diskretno smjesteni unutar planina.

Svi gradovi koji cine Agartha Network su fizicki, materijalni, ali i gradovi svijetla, duhovnosti. Iz tih sredista se presudno utjecalo na duhovne skole na povrsini. I na bica kao Buda, Isus/Sananda, Isis, Osiris i drugi.

Razlog da su izabrali zivjeti pod zemljom?

Samo zamislimo magnitudu Zemljinih geoloskih promjena koje su pustosile njenom povrsinom u protelih 100.000 godina. Tome dodajmo i dugotrajni sukob izmedju Atlantide i Lemurije sa upotrebom termonuklearnog oruzja (koje ce, eventualno i uzrokovati potapanje maticnih kontinenata ove dvije visoko razvijene civilizacije). Primjeri devastacije su vidljivi i danas: Sahara, Gobi, australijske i sjevernoamericke pustinje.

Ima li smisla potraziti skloniste za stanovnike i uskladistiti njihova znanja, informacije, ucenja i tehnologije daleko od agresivne povrsine Zemlje?

Prica dalje kaze da su vodeci gradovi slijedeci:

1. POSID

Primarno sjediste Atlantidjana. Grad je lociran ispod regiona Mato Grosso u Brazilu. Populacija: 1.3 miliona ljudi.

2. SHONSHE

Skloniste za kulturu Uighur, koja je potekla sa Lemurije. Jos prije 50.000 godina oni su odlucili da formiraju svoju koloniju pod zemljom. Ulaz je sticen od lama na Himalajama. Populacija: 750.000 stanovnika.

3. RAMA

Ostaci povrsinskog grada Rama u Indiji, smjestenog u blizini Jaipur‑a. Stanovnici su poznati po svojim hindu karakteristikama. Populacija: 1 milion.

4. SHINGWA

Potomci sjeverne migracije kulture Uighur. Locirani su na granici Mongolije i Kine. Manji, sekundarni grad je smjesten u planini Mt. Lassen, u Kaliforniji.

5. TELOS

Unutar planine Mt. Shasta, u Kaliforniji, oko milion i po stanovnika. Telos prevedeno znaci "komunikacija sa duhom".

Zbilja, kako moze preko milion ljudi da zivi pod zemljinom povrsinom?

Ostavimo dosta prostora masti i zamislimo dobro pripremljen i funkcionalan eko‑sistem. Dimenzije ovog kupolastog grada? Sirina tri, a dubina cetiri kilometra. Sastoji se od 5 nivoa.

PRVI NIVO:

Na najvisem nivou je centar trgovine, obrazovanja i administracije. Hram piramidalnog oblika je centralna struktura, kapaciteta 50.000 mjesta. Okruzuju ga vladine zgrade, ekvivalentne sudovima koje promoviraju vrlo napredan pravosudni sistem. Uz njih su zgrade arhive, umjetnosti i zabave. Tu je i hotel za strane emisare te palaca "Ra i Rana MU", suverena Telosa. Nadalje, slijedi komunikacioni toranj, svemirski aerodrom, skole, skladista hrane i odjece i veci dio naselja.

DRUGI NIVO:

Centar proizvodnje te stambeni dio. Zgrade su kruznog oblika. Standard su kuce za samce, parove i viseclane familije.

TRECI NIVO:

Staklenici. Visokorazvijena hidroponska tehnologija hrani citav grad. Nesto viska ide u medjugradsku razmjenu. Zita su veca, voce ukusnije, raznovrsna povrca cine dijetalnu ishranu zanimljivom. Stanovnici su kompletno vegetarijanci.

CETVRTI NIVO:

Jos staklenika, jos proizvodnje i nekoliko prirodnih parkova.

PETI NIVO:

Prirodni nivo. Gotovo dva kilometra ispod nivoa povrsine, ova oblast predstavlja nedirnuti prirodni okolis. Sluzi kao habitat za raznovrsni biljni i zivotinjski svijet. Medju njima su i, na povrsini iskorijenjene, zivotinjske vrste. Sva bica rastu u ne‑nasilnoj atmosferi. Na povrsini Zemlje mesozderi; zvijeri postaju umiljate na (u) Telosu. Sabljasti tigar uziva u interakciji sa ljudima i hrani se sojinim "biftecima". Ovaj nivo je vazan jer, zajedno sa ostalim, proizvodi dovoljno kiseonika da odrzava biosferu.

JEZIK:

Dijalekti variraju od jednog do drugog grada. Ipak, "Soalra Maru" ili solarni jezik, je zajednicki svima. Ovaj jezik je i u korijenu svetih "povrsinskih" jezika kao sto su sanskrit i hebrejski.

VLADA:

Savjet Dvanaestorice, sastavljen od sest muskaraca i sest zena, zajedno sa Ra i Rana MU. Rjesavaju kolektivne probleme i sluze kao vodici i zastitnici ljudi. Visoki svestenik, imenom Adama, takodje je sluzbeni predstavnik.

KOMPJUTERI:

Agartian kompjuterski sistem je zasnovan na amino‑kiselini i obavlja niz razlicitih funkcija. Svi podzemni gradovi su povezani sa visoko spiritualiziranom informacijskom mrezom. Sistem prati medjugradsku i galakticku komunikaciju. Istovremeno, obavlja i sve funkcije vazne za individuu: tjelesni vitaminski i mineralni nivo, poducava i podstice duhovni razvoj.

NOVAC:

Ne postoji. Sve osnovne potrebe su zadovoljene. Luksuzni proizvodi se mijenjaju kroz sofisticirani barter sistem.

TRANSPORT:

Pokretne pjesacke trake, liftovi medju nivoima, elektromagnetna vozila (nalik nasim snomobil‑ima). Za putovanje izmedju gradova, stanovnici koriste "tubu" ‑ elektromagnetnu podzemnu zeljeznicu koja razvija brzinu do 5.000 km/h. Stanovnici Agarte su vrlo verzirani u intergalaktickim putovanjima i zvanicno su clanovi Planetarne Konfederacije. Svemirska putovanja su dovedena do savrsenstva kao i mogucnost medjudimenzionalnog skoka koji, opet, cini ova vozila "nevidljivima" nasim uredjajima.

ZABAVA:

Teatar, koncerti, umjetnost, holodeks. Holodeks je (trodimenzionalna) igra zasnovana na hologramu; u njoj se sudionici mogu programirati u bilo koji historijski period i postati dio njega.

PORODJAJ:

Bezbolni tromjesecni period, zena ide u hram na tri dana, doceka bebu sa divnom muzikom i pozitivnim mislima. Standardno je vodeno poradjanje.

VISINA:

Visina varira u razlicitim gradovima. U Telosu je oko 190‑220 cm; najvise su osobe od 3.5 metra u Shambali.

ZIVOTNO DOBA:

Bez ogranicenja. Smrt sa starenjem tkiva jednostavno nije realnost u Telosu. Vecina stanovnika bira da izgleda u tridesetim godinama, mada, tehnicki, mogu biti stari i nekoliko hiljada godina. Ne vjerujuci u smrt, ova civilizacija nije ni ogranicena smrcu. Nakon sto kompletira jedno iskustvo, idividua moze reinkarnirati po volji.

********

E sad, zasto bi ovaj svijet ispod nasega, dobrovoljno pristajao da ostaje dole i, plus toga, da nas ne kontaktira?

Odgovara izaslanik mreze Agartha, princeza Sharula Aurora Dux, kcerka Ra i Rana MU.

"Naucili smo opasnosti i zaraznost rata i nasilja... i strpljivo smo cekali da i vi izvucete iste zakljucke. Mi smo njezne duhovne konstrukcije. Vasa ruzna misao nam izaziva fizicku bol. Tajnost je bila nasa zastita dosada. Mogli ste nas samo posjetiti putem duha. Ulazi u nase podzemne gradove zavise od cistoce misli i vasih namjera te kapaciteta da mislite pozitivno... "

Nadalje, kaze da "... nekoliko stotina njenih sunarodnika radi na povrsini. Da bi ostali neotkriveni, prosli su kroz privremeni celijski tretman, koji ih je ucinio fizicki identicnim ljudima na povrsini. Ali, mogu biti prepoznati po blagoj, osjetljivoj prirodi i pomalo misterioznom naglasku... Svrha njihovog rada je da priblizi dva svijeta... da dovede ideje, informacije, znanja i nove arhetipove koji ce pomoci da se Planeta ujedini.

Jer, u biti, mi smo jedna Planeta, a ne dvije polovine..."

********

Konac treceg mjeseca, u Sarajevu je opet neki dan padao snijeg. Sa plina, toplane prelaze na mazut. Popodneva su hladna. Jesenjina ne recitiram vise, njegova balerina je ko zna gdje.

********

Kad nesto procitamo, u sebi, duboko negdje, znamo da li nam to lezi, je li istina ili ne. I to, na kraju, i jeste jedino mjerilo. One veceri, dvadeset‑trogodisnjak nije osjecao ni zimu ni snijeg dok je izgovarao rijeci poetske.

Da li smo spremni da osjetimo i prihvatimo da je ova nasa Planeta puno kompleksnija nego sto je zvanicno predstavljamo i ucimo o njoj?

Jos jednom, istina je duboko u nama.

http://www.alternativnahistorija.com/AH2.htm

by melkior 5/4/2020, 11:45

Mikos

26.03.2000.

Brak. Bracni partneri.

Nije rijedak slucaj da se, nakon deceniju ili dvije zajednickog zivota, on iznenadi kako ona razmislja. Ili, ona ostane 'paf' na njegovu konzervativnost i ne‑fleksibilnost.

Ali, ima i suprotnih, pozitivnih primjera.

Ljeta 1998. sam donio dvadeset dvije stranice prvog intervjua Mikosa. Oksana je sa zanimanjem procitala sve. Nakon petog intervjua i preko stotinu stranica teksta, ona je trazila jos. (I danas, ponekad, upita, "jel' nam pisao Mikos"?)

********

Mikos je Catharian, "radi" u njihovoj centralnoj biblioteci. Kazu da su Katarijani duhovna elita svijeta ispod nas. Razgovor je kanalisan putem telepatskog prevodioca i ide od Mikosa do Greg‑a. (Greg, opet, ima vrlo zivu Internet aktivnost, cije poruke primam dnevno. Zadnja stvar za njega bi bila da ga nazovem cudakom. On jednostavno ima fokusirano podrucje interesovanja na duhovno.)

Intervjui su inspirativni. U tolikoj mjeri da ne mora biti bitno vjerujemo li u njihove sudionike.

Odgovore iz intervjua cu znatno skratiti, pojednostaviti i prilagoditi. I pokusati zadrzati osnovne ideje.

(Mikos ce biti "M", Greg "G", moji komentari su u zagradi.)

G: Da li su ti poznate religije i mitologije na povrsini?

M: Da.

G: Da li neke od njih govore o tvojoj rasi?

M: Stare mitologije su govorile dosta o nama.

G: Da li se to nalazi u Starom Zavjetu Biblije?

M: Ponegdje. Naprimjer, gdje se pominje svestenstvo Melchizidek.

G: Da li ste genetski superiorniji u odnosu na nas? Vise esencije?

M: Esencije, da.

G: Postoje li skole gdje mozemo uciti o vama, na primjer Essene Mystery School?

M: Da.

G: Kako bi poredio vas stupanj evolucije sa nama?

M: Mi ne volimo da klasificiramo evoluciju.

G: Da li si visok?

M: U odnosu na sta?

G: Na mene.

M: Da. Visok sam oko cetiri metra.

G: Jesi li mlada osoba?

M: Da. Oko 483,000 godina.

G: Pretpostavljam da imas dosta znanja.

M: Mi uvijek ucimo.

G: Da li ti je Isus poznat? Neki od mesija sa povrsine?

M: Znamo za njih.

G: Da li su oni kao vi? U znanju?

M: Da, kad smo mladji.

G: Kad ste "mladji"? Vi ste kao oni?

M: Oni su kao mi.

G: Sta je vas cilj? Sta jos morate postici?

M: Vec smo to ispunili.

G: ?

M: Mi smo zivi. U miru smo sa zivotom. U miru sa svakom stvari koji prebiva u prostoru i planeti oko nas.

********

G: Pitacu te nekoliko tehnickih pitanja. Znas li za letjelice?

M: Postoje razliciti tipovi.

G: Da li vi imate neke koje mi vidimo na povrsini?

M: Da.

G: Da li su one ovdje da komuniciraju s nama?

M: One mogu komunicirati, da. Letjelice, same po sebi, su rezonantni uredjaji. I bez posade.

G: Da li su u materijalnoj formi?

M: Da.

G: Kako izgledaju?

M: Nekoliko je razlicitih tipova koje su iz razlicitih kolonija.

G: Vi se identificirate prema svojim letjelicama?

M: Naravno.

G: Postoje li kanali?

M: Da. Oni sluze kao ulazni portali za druga bica koja zive u vodenim oblastima.

********

G: Nama je na povrsini receno da postoje razliciti gradovi u unutrasnjosti Zemlje.

M: Da.

G: I imena kao Shambahallah, Agartha? Da li su ovo stvarna mjesta?

M: Postoje imena koja se odnose na lokacije, da.

G: Da li su ovi gradovi funkcionalni?

M: To su ljudski termini i ne moraju da vaze i za nas.

G: Znas li za tibetantske budiste?

M: Da.

G: Da li su oni u kontkatu s vama?

M: Na odredjenom nivou, da.

G: Koja je potreba njihove komunikacije s vama?

M: Njihova zelja.

G: Oni bi zeljeli zivjeti slicnim nacinom zivota kao i vi?

M: Da. Mirnim zivotom.

G: I oni studiraju puteve za takvim nacinom zivota. Nirvana?

M: To je jedan od mnogih puteva, da.

********

G: Postoji li neko centralno mjesto ili grad o kome bi zelio govoriti?

M: Porthologos ("Place of ages").

G: Postoje li biblioteke tamo?

M: Da, ja sam bibliotekar.

G: Nije ni cudo da si tako smiren. Mozes li opisati knjige?

M: Postoje mnoge razlicite forme.

G: Mozes li opisati jednu?

M: Bazicni tip, kako bi ste ga razumjeli vi na povrsini.

G: Da li su velike?

M: Neke od njih, da.

G: Da li imaju stranice?

M: Bazicne knjige, da.

G: Koja bi forma bila iznad bazicne?

M: One koje su kondenzirane u kristalnoj strukturi.

G: Da li te vidite na ekranu? Kako je citate?

M: Zavisi od individualnih vrsta koje citaju ‑ ali, to je tacno, na ekranu.

G: Da li imate umjetnike?

M: Da.

G: Kojim medijima se sluze?

M: Bojama, holografskim imidjima.

G: Da li oni rade uljanim tehnikama ili vodenim bojama kao mi?

M: Samo telepatskim mislima.

********

G: Da li ti je poznat Internet?

M: Da.

G: Kako ga dozivljavas?

M: Mi nemamo emocija.

G: Dobro. Neke od ovih stvari o kojima razgovaramo ce se naci na Internetu.

M: Da.

G: I to je u redu?

M: Da nije, ne bi komunicirali.

G: Imam pitanje. Vrlo me interesuje mjesto na Antarktiku, "Dugin grad"...

M: Da.

G: Da li znate za ovo mjesto?

M: Poznato nam je.

G: Ko ga je izgradio?

M: Stvaraoci vremena.

G: Je li Rainbow City jos uvijek tamo?

M: Dio jeste. Dio je sa nama.

G: Ako bi neko otisao tamo, da li bi vidio grad?

M: Mogao bi.

G: Ali ga nije lako identificirati?

M: Nije.

G: Sakriven je? Ili, jednostavno star?

M: Vrlo je star.

G: Da li ima bica u Gradu, sada?

M: Ne.

G: Da li je bilo ljudi u poslednjih 50 godina?

M: Da.

G: I gdje su oni sada?

M: Neki su ostali s nama.

G: Da li su sretni?

M: Otisli bi da nisu.

G: Imam pitanje za planet Mars. Da li je i on supalj?

M: Da.

G: To je istina?

M: Dijelovi planete jesu.

G: Da li je Zemlja...? Napravicu ti mali crtez sada. Ovako mi zamisljamo suplju planetu Zemlju. Rupa je na povrsini na Sjevernom polu i jedna na Juznom polu. A u sredini unutrasnjosti je centralno sunce. Da li tako izgleda Zemlja, u principu?

M: Ne.

G: Kako onda izgleda?

M: Otvori su manji.

G: Koliko milja?

M: Moze biti velika ili mala, kako mi to pozelimo.

G: Znaci, vi u stvari otvarate...

M: Kontroliramo.

G: Kontrolirate prolaz.

M: Da.

G: Da li je na ivicama polova zemaljski materijal?

M: Mi manipuliramo zemaljski materijal.

G: A sto se tice Centralnog sunca u sredistu, da li je to samo uzarena atmosfera?

M: Da.

G: Znaci nema pravog sunca?

M: Ne.

G: Znaci da su oni elektricni ispustili neku vrst energije da "zapale" atmosferu?

M: Da.

G: Da li je to kontrolirano od Katarijana, takodje?

M: Kontrolirano je od svih koji tu zive.

G: Unutar?

M: Da.

G: Jer su njihova tijela iluminirana?

("Iluminirana", prevedimo to kao duhovno osvijetljena.)

M: Da.

G: Znaci da nemate noci?

M: Nema potrebe.

G: Da li spavate?

M: Odmaramo se.

G: Na primjer, kada bi se neko usetao unutra, moze li se sresti sa bicima?

M: Samo ako je pozvan.

G: Da li imate velike zidove?

M: Postoje.

G: Da li imate "cuvare kapija" na zidovima?

M: Da.

G: Ali, svi se slazu u unutrasnjosti?

M: To je samouprava, demokracija.

G: I ima dosta za jesti?

M: Uvijek je dovoljno svega.

G: Zabave? Plesa i pjesme?

M: Komunikacije, da. Pricana historija je nasa zabava. Price kako je nekad bilo.

G: Puno je prica, hiljade?

M: Zato ga i zovemo Porthologos, "grad vremena".

G: Da li je mnogo objekata, struktura tamo?

M: Ima jedna.

G: Samo jedna?

M: Da. I sve informacije se daju simultano.

G: Sve se dogadja istovremeno!?

********

G: Porthologos je kao bozje prebivaliste, zar ne?

M: Ne razumijem.

G: Da li je to sveto mjesto?

M: U ljudskim terminima, da.

G: A u vasim?

M: Znanje je uvijek sveto. Kao i iskustvo. Postoje kristalne strukture kojim se mogu koristiti sve druge kolonije. A informacije se mogu koristiti simultano.

G: Mogu li osobe u astralnom tijelu posjetiti vas grad?

M: Da. Mnogi jesu.

G: Mogu li i ja probati?

M: Da. Kada se govori o ovom mjestu postoje velike i divne informacije. Ali, postoje one koji mogu uznemiriti. Ako je informacija uznemirujuca za um, fizicko tijelo se moze izmijeniti.

G: Adaptirati?

M: Ne. Mijenja se i postaje gusce.

G: I to nije dobro?

M: Vise nisi u mogucnosti da posjecujes ovo mjesto u fizickoj formi, jer postoji razlicita frekvencija.

G: Nisam bas potpuno razumio.

M: Ako se uznemiris, uzbudis, ili postanes uplasen!

G: Ako, na primjer, procitam vrlo cudne stvari?

M: Da.

G: Znaci da bih morao da citam samo spiritualne i zabavne stvari da bih ostao tamo?

M: Sve je relativno. Postoje cetiri lokacije Porthologos‑a koje su ovdje.

G: One su kao otvorene biblioteke?

M: Da.

G: I od cega su napravljene?

M: Kristala i svijetla. Postoji i nesto gusci materijal koji radi kao reflektor. Imamo i stijene. One odbijaju svijetlo i gustocu.

G: Volio bih govoriti s tobom u buducnosti. Je li to u redu?

M: Bazicno predstavljanje je uvijek prihvatljivo i neophodno.

(Slicno je i kada novinari unaprijed posalju pitanja intervjuiranima. Da bi se ovi pripremili i ocijenili vrijedi li govoriti sa novinarima. )

G: Interesira me vas familijarni zivot? Imate li familije?

M: Da.

G: Koliko velike?

M: Nekoliko stotina u jednoj.

G: Mora da se medjusobno izuzetno volite?

M: Diskriminacija ne postoji kod nas.

G: To je duboko, zar ne?

M: To je neophodno.

G: Nesto kao krscanska ljubav?

M: U bazicnoj formi, da.

G: Dok je bio na povrsini Planete, da li je Krist znao za Katarijane?

M: Da.

G: Da li je bio prijatelj s vama?

M: Bio je.

G: I gdje je sad on?

M: S nama. I s vama.

G: Znaci da je njegovo tijelo na mnogim mjestima?

M: Njegovo tijelo je zemaljsko, da.

G: I on je "bozjeg" porijekla?

M: Forma bozanskog, da.

G: Kao i svi mi?

M: Naravno.

G: Hvala na dolasku. Dio ovoga ce se naci na Internetu.

M: To je u redu. Tvoje intencije su mi poznate.

G: Volio bih opet razgovarati.

M: Znas gdje sam.

(Kraj prvog intervjua.)

********

G: Da li su ti poznate price ljudi koji tvrde da su putovali u unutrasnjost Zemlje? Jedna od njih je knjiga "Smoky God" o Norvezaninu koji tvrdi da je sa svojim ocem imao to iskustvo?

(Knjigu sam procitao lani. Stotinjak zilvernovskih stranica je napisano koncem proslog stoljeca. Mozda im posvetim jedan buduci prilog.)

M: Da. Mnostvo informacija je dodato i izmisljeno. Od strane onih koji su editirali knjigu. Stvarni utjecaj njihovog isksutva previse bi uzbudio javnost njihovog vremena.

G: Razumijem?

M: Kako je on?

G: Olaf Jensen? Cini mi se da je umro u 87. godini u Glendale‑u, u

Kaliforniji. Da li si ga sreo?

M: Ne.

G: On je prezivjeo put, ali njegov otac...

M: ...nije.

G: Da li je istina da je umro na putu ili nesto drugo?

M: Njegova zelja da ostane je nadjacala onu da ode odavde.

G: Mnostvo je ilustracija u knjizi koje opisuje gigante unutra. Da li su te ilustracije primjenjive na sadasnje vrijeme?

M: Trenutno, da.

G: Da li ima mnogo promjena u unutrasnjosti gdje zivite?

M: Promjene su jako spore.

G: Da li je Zil Vern ikada posjetio unutrasnjost?

M: Ona mu je poznata. Njegova familija je bila ovdje.

G: Obitelj koja ga je odgojila?

M: Da.

G: Da li je on sada tamo?

M: Nije.

G: Da li ti je poznat admiral Byrd?

M: Poznat mi je.

G: On je, navodno, otisao na oba pola i ulazio je u unutrasnjost.

M: Da.

G: Da li su ti poznata njegova putovanja?

M: Da.

G: Da li je do njih i doslo?

M: Da.

G: Da li mu je neko od vas pomogao u pisanju njegovog dnevnika ... ili dobijanju informacija?

M: Ne direktno. Ali je vidio letjelice kako ulaze, "cudna svijetla na nebu".

G: Ali on nikada nije usao unutra?

M: Dosao je do ulaza.

G: Da li njegov dnevnik zapravo opisuje...

M: Da.

G: ...sta je vidio na svom putovanju?

M: Najvise dokle je sezala mogucnost da shvati ono sto je vidio.

G: Znas li za dusu pod imenom Tesla?

M: Znam.

G: Da li je on bio iz Unutrasnjosti?

M: Da.

G: Imate li mamute koji su nekad bili brojni na povrsini?

M: Da.

G: Da li zive u miru sa Unutrasnjosti?

M: Ne bi u protivnom bili ovdje.

G: Da li imaju visi nivo svijesti nego sto mi pretpostavljamo?

M: Da. Ali trenutno ih premjestamo.

G: Premjestate, gdje?

M: Na drugu planetu.

G: U nasem suncevom sistemu?

M: Da.

G: Mogu li znati ime planete?

M: Ne sada.

(Kraj drugog intervjua.)

********

G: Postoji plan kada ce sva bica morati da odu sa Zemlje. Da li ce biti neka bica koja ce ostati ovdje?

M: Da.

G: Katarijani...ili?

M: Reptilijanci. Dolazi do odredjenih prirodnih promjena u Unutrasnjosti i oni to koordiniraju. Oni rukovode takvim promjenama vec mnogo milenijuma.

M: Mi smo se morali evakuirati nekoliko puta za mog zivotnog vijeka (483.000 godina). Vrijeme dolazi kada cemo imati jos jednu evakuaciju. Ovaj put vecina zivog svijeta ce napustiti planetu s nama.

G: Znaci, doci ce do sustinske promjene u enrgije Planete?

M: Da, tacno. Trenutno je suvise bica koja naseljavaju povrsinu. Stoga je veliki pritisak i na unutrasnjost.

G: Koji je direktni utjecaj na nas?

M: Osnovne mentalne, spiritualne i fizicke promjene kod ljudi.

G: Da li to znaci da se mi sporo duhovno razvijamo?

M: Djelomicno. Posmatrajuci ljude uocili smo da se vrlo cesto odmicu od znacajnih stvari.

G: Kao na primjer?

M: Individualna evolucija, na primjer. Kulturni standardi. Mnogi od vas su zaboravili na drevne mudrosti. Vi ste nasi potomci. Kada smo bi dosli na ovu planetu... da je razvijemo, nadali smo se da ce razvoj zivota ici istim tempom i u Unutrasnjosti i na povrsini. I mi smo nekada zivjeli na povrsini. Kako su se promjene desavale u evoluciji svijesti ‑ tako se civilizacija kretala dublje pod povrsinu. Zbog zastite, sklonista, sigurnosti. Mi smo oduvijek bili historicari, cuvari znanja, bibliotekari...

M: Mi imamo vecu koncentraciju kiseonika nego vi na povrsini. Vi biste mogli disati ali je atmosferski pritisak veci. Mi smo blize centru zemlje i gravitacijskom sredistu.

G: Bio bi veci pritisak na nase tijelo.

M: Da. Ipak, 36.000 ljudi zivi u Unutrasnjosti.

G: Da li su oni samo u jednoj oblasti?

M: S vremena na vrijeme se krecu okolo.

G: Da li se slazu dobro sa ostalima?

M: Da. Okolis je relativno kontroliran. Kristal zna misli svih onih koji su prisutni.

G: Postoji li Katarijani koji su stari milijardu godina?

M: Da.

G: I izgledaju mladoliko?

M: Da.

G: Znaci, oni su fizicki besmrtni iz nase perspektive?

M: Da. Iz vase perspektive."

(Kraj petog intervjua.)

Patent No. 1096102

28.03.2000.

Gospodin Marshall Gardner iz Aurore, Illinois, je svojevremeno podnio prijavu za patent Americkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodisnjeg istrazivanja dao je naucno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvrijezenog misljenja javnosti. Nakon 18 mjeseci, 12.05.1914. Americka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala naucni certifikat o valjanosti teorije. Prva verzija teorije izasla je kao knjiga na 240 stranica. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljajuci da prikuplja dokazni materijal iz oblasti astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.

Naslov knjige je: "Putovanje u Unutrasnjost Zemlje" sa podnaslovom "Da li su polovi zaista otkriveni". Patent, a i knjige, postaju povjerljivom vojnom tajnom. Neki tvrde "najpovjerljivijom" svih vremena.

I, ako nismo pristalice svih teorija obradjenih dosada, ovo je jedna od onih koje nas ne ostavljaju ravnodusnim. Umjesto odbacivanja ili objeruckog prihvatanja, mislim da se tema uklapa u ciklus "Alternativne historije".

I da nam daje povoda da se zamislimo nad vlastitom agresivnoscu i sebicnoscu. (Bez obzira da li prica o svijetovima u Unutrasnjosti ostaje samo prica i nista vise, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bica ne zele s nama dijeliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne procistimo.)

Ukratko.

U pocetku, prije 4-5 milijardi godina, Zemlja je jos uvijek bila sireca lopta super-vruceg rotirajuceg plina. Postepeno se pocela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike traze da se plinovi koji se hlade zgusnjavaju. Samo-centrirajuca gravitacijska sila je smanjivala dijametar plinovite lopte... ali do odredjene tacke.

(Upravo na ovom mjestu nastaje razlika izmedju Gardnera i stare teorije o formiranju nase Planete. Ta teorija govori da se te zgusnjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala tecna u sredistu. Prema Gardneru, ovaj scenarij vazi samo za velika svemirska tijela, ponajprije sunca. Ali, to ne vazi za tipicne planete.)

Drugi faktor je centrifugalna sila. I dok gravitacija nastoji da uvuce sav materijal prema centru, postoji i suprotna sila. Centrifugalna. Dvoboj dvije prirodne sile ide do momenta dok se ne postigne balans. Prema Gardneru, on nastaje kad se formira sfera radijusa 8.000 milja.

Nadalje. Centrifugalna sila ima jos jednu karakteristiku koju ne treba smetnuti s uma. Uzmimo primjer vode u kadi. Okupamo se. Dignemo cep. Voda se prazni iz kade. Oko rupe se ubrzo stvori vir (vorteks): prazan prostor sa ubrzano-rotirajucim materijalom. Primjenimo isti princip na nasu Planetu u doba dok se stvrdnjavala. Na desnim rotacijskim zavrsecima (danas ih zovemo "polovima"), centrifugalna sila je bila znacajno slabija nego na ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadrzala cvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Iduci ka polovima bila je manje uspjesna i kontrakcije su prestale 1.400 milja pred polarnim regionima.

Zakljucak? Prirodnim kompromisom nasa Planeta je nastala kao suplja lopta sa polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!

I jos dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala sredisnja lopta ("unutrasnje sunce"). Izmedju zemljine kore i sredisnjeg sunca je raspolozivi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom sredistu rotacije.

(Sjetim se sedamdesetih, dodje Zdravka u posjetu, mi upalimo gramofon na najjace, mama zatvara usi. Kad malo bolje pogledamo gramofon, primjetimo da je u centru uvijek bilo prasine. Okrenimo gramofon na "78" sve ce se razletiti osim prasine u sredistu rotacije. To je ta slaba centrifugalna sila.)

Bazirano na njegovim studijama planetarne nebule kroz observtorijske fotografije, Gardner je zakljucio:

- tvrdi Zemljin omotac je debeo oko 800 milja,

- polarni otvori su oko 1.400 milja siroki,

- gravitacioni sredisnje sunce u planetarnom centru je radijusa 600 milja,

- konstantni sudar toplog sa hladnim polarnim zrakom uzrokuje stalnu pokrivenost polarnih otvora sa viseslojnim gustim oblacima.

U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove

misterije, kao:

- dramaticno poboljsanje klime sto se vise priblizava polovima,

- bizarnost cuvene Aurore Borealis (rijec je o "sjevernim svijetlima"),

- ekscentricno ponasanje kompasa priblizavanjem polovima.

- dramaticno povecanje biljnog i zivotinjskog svijeta priblizavanjem polovima,

- kamenje, drvece, prasina, polen i blato nadjeni na vrhovima ledenih brijegova,

- anomalijsko ponasanje radio-valova u polarnim regionima,

- gravitacijski porast izmjeren na polarnom vrhu, dovoljan da odrzava odvojenost slane i slatke vode,

- cudna situacija sa sjevernim Eskimima, narodom sa unikatnim jezikom, cija oralna tradicija kaze da su potekli iz toplih zemalja, jos sjevernije, sa konstantnom dnevnom svijetloscu,

- dubina polarnog mora i jako juzno strujanje na Arktiku,

- perfektno ocuvani svjezi mamuti pronadjeni u ledu

********

Devetnaestog februara 1947. admiral Richard Byrd je napustio bazni kamp "Arctic" i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su nagadjanja sta se stvarno desilo za vrijeme toga historijskog leta i da li je admiral Byrd zaista letio "iza" Pola u Unutrasnjost te se sreo sa naprednijim bicima koji su mu dali poruku za covjecanstvo.

Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. marta 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se oglasavao godinama. Bio je vojnik i ponasao se u skladu sa naredjenjima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objasnjenja uz njega idu slijedeci ulomci:

"Tokom svog arktickog leta od 1.700 milja "iza" sjevernog pola, radiom je javio da je ispod vidio, ne snijeg i led, vec kopno prekriveno planinama, sumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama... a na proplancima je zapazio cudne zivotinje koje su ga podsjetile na mamute...

U januaru 1956. admiral Byrd je vodio jos jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je usao 2.300 milja "iza" juznog pola. Radio izvjestaj iz tog doba kaze da je Byrd izjavio da je... nasa ekspedicija otkrila ogromno neistrazeno novo tlo... Oblast iza pola je srediste velike nepoznanice."

Za desetak dolara se, 45 godina nakon poslednjeg Byrd-ovog putovanja, moze naci u prodaji knjiga pod naslovom "A Flight to the Land Beyond the North Pole - Missing Diary of Admiral Richard Byrd". Centralni momenat knjige je slijedeca prica:

"Zelimo vam dobrodoslicu na nasim prostorima, admirale", obratio mi se covjek kojemu se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmijesio se. Govori tiho i nastavlja: "Pustili smo vas da udjete zbog vaseg karaktera i zbog toga sto ste poznati na povrsini, admirale."

"Na povrsini?", zaustio sam.

"Da, vi ste u oblasti Arianni, u Unutrasnjosti Zemlje. Necemo odugovlaciti sa vasom misijom i otpraticemo vas uskoro natrag na povrsinu. A sada bih vam, admirale, zelio reci zasto ste ovdje. Nase zanimanje za povrsinu je pojacano kada je vasa rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirosimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali nase letjelice, "Flugelrads", da istraze sta je to vasa rasa uradila."

(Cini mi se da smo pominjali ove letjelice u jednom prilogu iz prvog toma. One su letjele uporedo i sa saveznickim i nacistickim avionima koncem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao spijunske avione bez posade. Inace, ova tema se dosta rabila i na TV-u kao nerazjasnjena misterija iz proslog velikog rata.)

"To je sada, vec, historija. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se dosada nismo nikada mjesali u vase rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugacije. Vi ste ovladali odredjenim silama koje nisu za covjeka, atomskom energijom. Nasi izaslanici su vec poslali poruke silama vaseg svijeta. No, one su se oglusile na nasa upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da nas svijet zaista postoji. Kao sto vidite, nasa kultura i nauka su mnogo hiljada godina ispred vase rase, admirale."

"Ali, kakve to veze ima sa mnom?", prekinuo sam ga.

Njegove oci kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon sto me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: "Vasa rasa je dostigla tacku sa koje nema povratka. Neki od vas bi radije unistili citav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolazu... Mi smo vas od 1945. pokusali kontaktirati, ali nasi napori su docekani agresivno...Na nase letjelice ste pucali... Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vasem svijetu. Nauka nece nuditi sigurnost. I sve moze zavrsiti u opcem kaosu... Ovaj prethodni rat moze biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to mozemo sagledati mnogo jasnije nego vi... U daljoj buducnosti vidimo da ce, iz vase ruinirane civilizacije, izaci novi svijet koji ce potraziti sigurnost kod nas. Kada dodje to vrijeme, mi cemo vam izaci u susret i pomoci ozivljavanje vase kulture i rase... Mozda cete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja... i nakon toga, vasa nauka i kultura ce se posvetiti izgradnji novog pocetka...

A ti se, sine moj, vrati na povrsinski svijet sa ovom porukom."

Cini se da se nas sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za momenat kao u snu... ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domacini, koji su me doveli ovdje, ponovo su bili sa moje strane. "Ovim putem, admirale", pokazali su. Okrenuo sam se jos jednom prema "Ucitelju". Blagi osmijeh na drevnom licu. "Zbogom, sine moj", rekao je. Mahnuo je i nas sastanak je time bio zavrsen."

Ray Mabus, da li su ovo bili tvoji? - Page 3 Image007

Admiral Richard Byrd, legendarni istrazivac Antarktika i juznog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o posjeti u unutrasnjosti Zemlje.

http://www.alternativnahistorija.com/AH2.htm

by Sponsored content