UUOT! (upravo u ovom trenutku)

elysium wrote:
meni je strašno to što od mase tih zamolbi koje sam poslala, a naročito sada zadnjih godinu dana van struke - što ne dobijem priliku uopće ni doći na razgovor jer da dobijem tu priliku, vidjeli bi s kim imaju posla pa bi ovisno o tome mogli procijeniti jesam li adekvatna ili ne

primjer je kad sam počela tek tražiti posao tj stručno čim sam dipl, morala sam biti 30 dana na burzi i onda sam poslala par zamolbi, pozvala me na razgovor 2 doma za starije.. na jedan došla, ali je okruženje bilo koma i nisam se trudila jer nisam htjela tamo biti primljena.. dođem nakon 2 dana na drugi razgovor i bez lažne skromnosti, smatram da sam se jako dobro predstavila, pokazala sam i komunikacijske vještine i pazila na govor tijela, stajling, držanje, što i kako govorim, nekako mi je sve to bilo došlo toliko prirodno jer su nas lijepo dočekali, uveli, bila sam prilično samouvjerena i smatram da se to itekako kužilo i da sam upravo zato i bila primljena


no priznajem isto tako da sada nisam baš tako samouvjerena i da sigurno na trenutke iz mene zrači - očajna sam, zaposlite me, iako se trudim ne biti pokisla i demotivirana kad dođem na razgovor

To je ono o čemu sam ti pisala. Kakav god posao da imaš, makar to bilo konobarenje, nećeš dolaziti s tim očajna sam.

Teleoperateri traže komunikativne osobe. Banke traže osobe koje znaju strane jezike za pomoć strankama (info telefon, njih ne smeta što imaš diplomu). 
Vjeruj mi, čim dobiješ bilo koji bezvezni posao dobit ćeš i onaj u struci. To tako ide. :)

Tesko je da ce je sa diplomom primiti na posao konobara.
Preeducirana je za njih. Znaju da to nije na duge staze pa rade zaposle nekoga tko je te struke ili slicne.

Pricam iz iskustva najblizih.

Rabarbara wrote:

Egy wrote:

ovo je baš dobra uputa.
jedino što ona nemože ni stić do razgovora.  i što su natječaji dobrim dijelom samo paravan za već popunjena radna mjesta. ja radim u javnoj upravi, tu teško da itko dobije posao bez veze. svatko ko dođe je nečiji.

Nikad nisam tražila posao u javnoj upravi, to je utopija. Moraš pripadati nekoj stranci, biti nečija ljubavnica, ili biti nečiji sin, kći, rođo. Ovo zadnje nisam, a ona prva dva uvjeta mi se gade. Oni koji su dobili posao bez bilo kojeg navedenog uvjeta bi dobili i na lotu da su ga tad igrali. :)

Ili sam bila poduzetnik ili sam tražila posao u privatnom sektoru. Više se radi, ali možeš i napredovati ako si sposoban. 
Ubilo bi me 8 sati nerada...a moraš biti prisutan. 

Neka se fokusira na privatni sektor. Ima firmi koje su poštene prema radnicima, gdje se cijeni znanje i zalaganje.

Samo da napomenem da pod javnu upravu spadaju mnoga zanimanja od javnog interesa i da dobar dio tih ljudi doista radi. 8 sati i vise. Tu ti spadaju i zdravstveni djelatnici.

nije meni nužno da se zaposlim u struci, velim dugo sam tražila struku i nisam više ni sigurna želim li raditi u struci, htjela sam uz posao u struci upisati studij bibliotekarstva i onda kad se zasitim struke, promijeniti radno mjesto.. ali sve što sam zamislila, neki smjer.. ništa nije ispalo kako sam očekivala
nakon pripravničkog sam bila užasno nabrijana na struku i dugo dugo nije dolazilo u obzir ništa drugo, a sad?

sad sam toliko zapela i tapkam na mjestu da me doslovno strah toga što budućnost donosi jer se bojim da se neću snaći, da će uvijek biti netko bolji od mene koga bi mogli primiti, da ću nekaj zeznuti kad se i zaposlim...

doslovno bih mogla napisati knjigu o psihološkim stanjima koja prolazi osoba dok traži posao.. sad je počela panika i zbog toga što će biti jednog dana s mirovinom.. koliko ću imati staža, mirovina će mi biti u visini socijalne pomoći, radit ću do 80.-e ... ma užas

inače se maksimalno trudim okupirati misli drugim stvarima, svaki dan posjetim stranicu burze, pregledam oglase i zadam si hrpu stvari samo da se ne vrtim ukrug sa time, ali jučer sam vidjela rezultate tog oglasa, očekivala sam barem poziv s obzirom da je struka, no čemu gubiti vrijeme kad je to ''mali od ane'' pa evo njemu radno mjesto, da se ne mučimo previše

klinca znam iz viđenja i ništa me ne čudi, s obzirom na to odakle ga znam... 

nestalo mi sampona okupao se sapunom valja sutra u kupovinu uzeti head and shoulders

elysium wrote:nije meni nužno da se zaposlim u struci, velim dugo sam tražila struku i nisam više ni sigurna želim li raditi u struci, htjela sam uz posao u struci upisati studij bibliotekarstva i onda kad se zasitim struke, promijeniti radno mjesto.. ali sve što sam zamislila, neki smjer.. ništa nije ispalo kako sam očekivala
nakon pripravničkog sam bila užasno nabrijana na struku i dugo dugo nije dolazilo u obzir ništa drugo, a sad?

sad sam toliko zapela i tapkam na mjestu da me doslovno strah toga što budućnost donosi jer se bojim da se neću snaći, da će uvijek biti netko bolji od mene koga bi mogli primiti, da ću nekaj zeznuti kad se i zaposlim...

doslovno bih mogla napisati knjigu o psihološkim stanjima koja prolazi osoba dok traži posao.. sad je počela panika i zbog toga što će biti jednog dana s mirovinom.. koliko ću imati staža, mirovina će mi biti u visini socijalne pomoći, radit ću do 80.-e ... ma užas

inače se maksimalno trudim okupirati misli drugim stvarima, svaki dan posjetim stranicu burze, pregledam oglase i zadam si hrpu stvari samo da se ne vrtim ukrug sa time, ali jučer sam vidjela rezultate tog oglasa, očekivala sam barem poziv s obzirom da je struka, no čemu gubiti vrijeme kad je to ''mali od ane'' pa evo njemu radno mjesto, da se ne mučimo previše

klinca znam iz viđenja i ništa me ne čudi, s obzirom na to odakle ga znam... 

Trebala bi otici vani raditi.
Znam da ti je tesko i nije ni na kraju pameti, ali ovdje jednostavno nema vise nade.

Moja stara ima okruglih 40 godina radnog staza ( radi od dvadesete sada ima sezdeset) o mirovini koju ce imati da ti niti ne pricam. Dok pokriju rezije i kupe hrane za pola mj, mislim da im nista nece ostati.

Nedaj boze da se netko od njih jos teze razboli.

Jako dobro shvacam patnju kroz koju prolazis.

Ako ti ikako mogu pomoci, privatne poruke su uvijek otvorene.

Atlana wrote:

elysium wrote:nije meni nužno da se zaposlim u struci, velim dugo sam tražila struku i nisam više ni sigurna želim li raditi u struci, htjela sam uz posao u struci upisati studij bibliotekarstva i onda kad se zasitim struke, promijeniti radno mjesto.. ali sve što sam zamislila, neki smjer.. ništa nije ispalo kako sam očekivala
nakon pripravničkog sam bila užasno nabrijana na struku i dugo dugo nije dolazilo u obzir ništa drugo, a sad?

sad sam toliko zapela i tapkam na mjestu da me doslovno strah toga što budućnost donosi jer se bojim da se neću snaći, da će uvijek biti netko bolji od mene koga bi mogli primiti, da ću nekaj zeznuti kad se i zaposlim...

doslovno bih mogla napisati knjigu o psihološkim stanjima koja prolazi osoba dok traži posao.. sad je počela panika i zbog toga što će biti jednog dana s mirovinom.. koliko ću imati staža, mirovina će mi biti u visini socijalne pomoći, radit ću do 80.-e ... ma užas

inače se maksimalno trudim okupirati misli drugim stvarima, svaki dan posjetim stranicu burze, pregledam oglase i zadam si hrpu stvari samo da se ne vrtim ukrug sa time, ali jučer sam vidjela rezultate tog oglasa, očekivala sam barem poziv s obzirom da je struka, no čemu gubiti vrijeme kad je to ''mali od ane'' pa evo njemu radno mjesto, da se ne mučimo previše

klinca znam iz viđenja i ništa me ne čudi, s obzirom na to odakle ga znam... 

Trebala bi otici vani raditi.
Znam da ti je tesko i nije ni na kraju pameti, ali ovdje jednostavno nema vise nade.

Moja stara ima okruglih 40 godina radnog staza ( radi od dvadesete sada ima sezdeset) o mirovini koju ce imati da ti niti ne pricam. Dok pokriju rezije i kupe hrane za pola mj, mislim da im nista nece ostati.

Nedaj boze da se netko od njih jos teze razboli.

Moji jedva spajaju kraj s krajem, ja im pomažem. Kad jedan umre, ovaj drugi jednostavno neće moć živjeti sam. Država nam je dno dna.  Bandić vozi bager pod blagoslovom, onaj šmrče kokain u cipelma koje nisu špic a predsjednica jedino čime se spješno bavi je dijeta. Svom djetetu želim da nađe sreću nedje drugdje.

Egy wrote:

Atlana wrote:

elysium wrote:nije meni nužno da se zaposlim u struci, velim dugo sam tražila struku i nisam više ni sigurna želim li raditi u struci, htjela sam uz posao u struci upisati studij bibliotekarstva i onda kad se zasitim struke, promijeniti radno mjesto.. ali sve što sam zamislila, neki smjer.. ništa nije ispalo kako sam očekivala
nakon pripravničkog sam bila užasno nabrijana na struku i dugo dugo nije dolazilo u obzir ništa drugo, a sad?

sad sam toliko zapela i tapkam na mjestu da me doslovno strah toga što budućnost donosi jer se bojim da se neću snaći, da će uvijek biti netko bolji od mene koga bi mogli primiti, da ću nekaj zeznuti kad se i zaposlim...

doslovno bih mogla napisati knjigu o psihološkim stanjima koja prolazi osoba dok traži posao.. sad je počela panika i zbog toga što će biti jednog dana s mirovinom.. koliko ću imati staža, mirovina će mi biti u visini socijalne pomoći, radit ću do 80.-e ... ma užas

inače se maksimalno trudim okupirati misli drugim stvarima, svaki dan posjetim stranicu burze, pregledam oglase i zadam si hrpu stvari samo da se ne vrtim ukrug sa time, ali jučer sam vidjela rezultate tog oglasa, očekivala sam barem poziv s obzirom da je struka, no čemu gubiti vrijeme kad je to ''mali od ane'' pa evo njemu radno mjesto, da se ne mučimo previše

klinca znam iz viđenja i ništa me ne čudi, s obzirom na to odakle ga znam... 

Trebala bi otici vani raditi.
Znam da ti je tesko i nije ni na kraju pameti, ali ovdje jednostavno nema vise nade.

Moja stara ima okruglih 40 godina radnog staza ( radi od dvadesete sada ima sezdeset) o mirovini koju ce imati da ti niti ne pricam. Dok pokriju rezije i kupe hrane za pola mj, mislim da im nista nece ostati.

Nedaj boze da se netko od njih jos teze razboli.

Moji jedva spajaju kraj s krajem, ja im pomažem. Kad jedan umre, ovaj drugi jednostavno neće moć živjeti sam. Država nam je dno dna.  Bandić vozi bager pod blagoslovom, onaj šmrče kokain u cipelma koje nisu špic a predsjednica jedino čime se spješno bavi je dijeta. Svom djetetu želim da nađe sreću nedje drugdje.

Jedan od jako rijetkih iskrenih odgovora koje sam do sada cula.

Uglavnom cujem ono: "sta ces vani, tamo nema nas da ti pomognemo".
"U hrvatskoj je dobro, tu nisi stranac, tu si kod kuce".
Ipak, najgora od svega mi je: "znas, vani se treba puno radit".

Pa sta tu radim hebote, za 70% manju placu?  :yuno:


Radnika kronicno fali. Radi duplo, za mnogo manju placu.

Jos, ako ridtelhi trebaju u dom jer im radi radnog vremena/ obveza ne mozes pruziti pomoc kakvu zasluzuju, a stariji su, dementni, ne znaju za sebe te opasni po sebe i okolinu.

Eh da...

Atlana wrote:

Egy wrote:

Moji jedva spajaju kraj s krajem, ja im pomažem. Kad jedan umre, ovaj drugi jednostavno neće moć živjeti sam. Država nam je dno dna.  Bandić vozi bager pod blagoslovom, onaj šmrče kokain u cipelma koje nisu špic a predsjednica jedino čime se spješno bavi je dijeta. Svom djetetu želim da nađe sreću nedje drugdje.

Jedan od jako rijetkih iskrenih odgovora koje sam do sada cula.

Uglavnom cujem ono: "sta ces vani, tamo nema nas da ti pomognemo".
"U hrvatskoj je dobro, tu nisi stranac, tu si kod kuce".
Ipak, najgora od svega mi je: "znas, vani se treba puno radit".

Pa sta tu radim hebote, za 70% manju placu?  :yuno:


Radnika kronicno fali. Radi duplo, za mnogo manju placu.

ma pusti patetiku, domoljublje i sebičnost, od toga se ne živi. moje dijete se nit ne uklapa u ovu kaljužu i silno želi vidjeti kako je drugdje pa nek ide. ako drugdje ne cvatu bele lale vratit će se doma. al nekako vjerujem da će u nekom tolerantnijem i uređenijem društvu lakše živjeti, bez obzira na primanja i koliko će raditi. ovdje je smrad pre žestog, to ljude tjera da bježe.

Upravo tako!

:)))

Kad ti to kazes iz Zg sta mislis kako je u Slavoniji?

Planira ici van studirati egy? 

Moja necakinja dolazi kod mene na godinu....kako sam se ja jos onomad osjecala kao vanzemaljac sa svojim razmisljanjima,tako se ona sad osjeca,al bar gleda svojim ocima i vidi,ne nosi bisage....

Neće ić van studirat, ne mogu joj to priuštiti. Nije briljantan učenik da pokupi stipendiju a ako joj plaćam smještaj i hranu onda je to bankrot. Postoje neke solucije da se radi uz studij al mislim da to ne bi hodalo, ipak je studiranje na stranom jeziku malo zahtjevnije pa mi se čini da se tu rad ne i uklopio. Za sad je plan otić na razmjenu studenata a kad završi onda pokušat nać posao vani. U svakom slučaju ima volju i želju otić van pa nek ide. Nije za ovo konzervativno, ustajalo i nepromjenjivo društvo. Osim ako se nešto ne promijeni u idućih x godina....al bojim se da neće.

Studij uz rad je tezak i na materinjem jeziku.
Pogotovo, ako se podrobnije pogleda kakvi se studentski poslovi nude.
Moja preporuka da ipak ima papir u rukama i, ako moze, da paralelno usavrsi strani jezik/jezike.

Kad se radi subota,sto studenti masovno rade,moze se...al tih 400€ njima dođe ko džeparac,od toga ne mozes zivjeti...

Atlana wrote:Studij uz rad je tezak i na materinjem1 jeziku.
Pogotovo, ako se podrobnije pogleda kakvi se studentski poslovi nude.
Moja preporuka da ipak ima papir u rukama i, ako moze, da paralelno usavrsi strani jezik/jezike.

Tako i ja razmisljam. A i strah me da ode negdje sama i brine se za sebe s 18 godina... Ajd da je na nekom campusu pod stipendijom...to bi jos prozvakala.

Moxy wrote:Kad se radi subota,sto studenti masovno rade,moze se...al tih 400€ njima dođe ko džeparac,od toga ne mozes zivjeti...

tolko zarade kod nas ljudi u konzumu za cijeli mjesec

Egy wrote:

Moxy wrote:Kad se radi subota,sto studenti masovno rade,moze se...al tih 400€ njima dođe ko džeparac,od toga ne mozes zivjeti...

tolko zarade kod nas ljudi u konzumu za cijeli mjesec

Da.

Studenti isto... vjerujte mi.



Sjecam se kada je kolegica bila radila svaki dan po 12h u obliznjem hotelu tokom sezone. Zaradila bi oko 600€. Ali halo?
Svaki dan? 12h u danu???

Cisto izrabljivanje.