The White Croats and Kievan Rus

Croats In Nestor’s “Primary Chronicle” -The most important and earliest major manuscript with information on Rus’ history and of the East Slavs is Nestor’s Primary Chronicle, written in the late 11th and early 12th centuries. It is a history of Kievan Rus’ from about 850 to 1110 and lists the twelve Slavic tribal unions who by the 9th century settled between the Baltic Sea and the Black Sea. These tribal unions were Polans, Drevlyans, Dregovichs, Radimichs, Vyatichs, Krivichs, Slovens, Dulebes (later known as Volhynians and Buzhans), White Croats, Severians, Ulichs, Tivertsi.  Croats are also among the first five Slav people to be cited by their own names in Nestor’s “Primary Chronicle”.




http://www.slavorum.org/the-white-croats-and-kievan-rus/

Po tome su Hrvati ipak slaveni, plači zemljo :)

No kad bolje razmislim orjunaški naslovi i podvale me ne čude.

Hrvati i Ukrainci braća nije tajna, Ukrainci govore Ikavicom kao mi u Dalmaciji , netreba ti ništa drugo

Panslavizam ima osnova od Vladivostoka do Istre.

preko_vode_do_slobode wrote:Hrvati i Ukrainci braća nije tajna,  Ukrainci govore Ikavicom kao mi u Dalmaciji , netreba ti ništa drugo

jedan dio njih,da..inace mi je najizglednija ona opcija da jesmo dosli iz drugog mjesta,a kako smo bili nomadi,uzimali zene gdje bismo zastali..odatle jezik,obicaji..etc..

Hungarian raids in the 10th century

https://en.wikipedia.org/wiki/Hungarian_invasions_of_Europe

Ugarska invazija na Europu
Iz Wikipedija
Mađarski pohodi u 10. stoljeću

Ugarski pohodi na Europu vođeni su tijekom 9. i 10. stoljeća.
Povijest

Nakon naseljavanja Besarabije, Vlaške i Moldavije i ujedinjenja pod vodstvom Arpada, Mađari 862. godine izvode prvi pljačkaški upad u Bavarsku. Potom upadaju na Balkanski poluotok, a 891. godine, na poziv bizantskog cara Lava VI Mudrog, pokreću rat protiv Bugara. Sljedeće godine, na poziv njemačkog kralja Arnulfa, Mađari ulaze u rat sa Velikomoravska Kneževina. Krajem 9. stoljeća naseljavaju Panonsku nizinu. Mađarske snage izbile su još u jesen 898. godine u sjevernu Italiju i dospjele do rijeke Brente. U proljeće sljedeće godine ponovno upadaju sa jačim snagama i izbijaju do Pavije. Lombardijski kralj Berengaria I prisilio ih je na povlačenje. Mađari su prešli na desnu obalu Poa i nastavili sa pljačkanjem. Opljačkali su Modenu i Reggio Emiliju. Naredne godine upali su iznenada preko rijeke Erns u Bavarsku poslije čega su Bavarci pristupili utvrđivanju svojih granica i podigli Ensburg. Godine 901. Mađari su ovladali dolinama Mure i Drave, prirodnim putem za prodore u Italiju. U bitci kod Bratislave (907) nanijeli su težak poraz udruženoj bavarsko-karantanskoj i moravskoj vojsci. Potom su srušili oslabljenu Moravsku i prisilili Bavarce na plaćanje danka i propuštanje njihove vojske u pohodima na Zapad.
Bitka na Lehu


U narednih pola stoljeća, Mađari su poduzimali brojne pohode na Francusku, Njemačku, Italiju i Balkanski poluotok. Pod vodstvom Arnulfa, Bavarci su 913. godine tukli Mađare na rijeci Inu. Međutim, godine 924. Mađari ponovo prodiru kroz teritorije Bavarske i Švapske, prelaze Rajnu, pustoše Alzas i Lorenu, pa se preko Šampanje i južne Njemačke vraćaju na Dunav. Iste godine prelaze Julijske Alpe, upadaju u Lombardiju, spaljuju Paviji i preko Alpa prelaze u južnu Francusku. U Saksoniju upadaju 933. godine, ali su poraženi u bitci kod Merzeburga nakon čega su se slovenska granična plemena oslobodila mađarske vlasti. U pohodima 934. i 943. godine dosežu do Carigrada, a 937. godine do Capue. Godine 942. i 943. prokrstarili su Lombardijom i prodrli do Rima, ali su u povratku tučeni u Abruzzo. Godine 953. ponovno pokreću pohod na Saksoniju, ali ih je njemački kralj Oton I potukao na rijeci traŭnâ. Najveći pohod Mađari pokreću 954. godine; opljačkali su Bavarsku i donji Alsace, upali preko Meze u Francusku, a zatim iu Burgundiju gdje su naišli na jači otpor. Međutim, probili su se preko Alpa i kroz Lombardiju se vratili u Panoniju. Njemački kralj Oton I zadao je Mađarima 10. kolovoza 955. godine odlučujući poraz na rijeci Lehu. Pohodi su nakon bitke kod Lecha nastavljeni još neko vrijeme samo na Balkan. U međuvremenu su Mađari prešli na sjedilački način života naseljavajući se u Panoniji.

lipo da se i istarsko srpce osjeca Horvatom...

Avari i Mađari ....dva pojma koji mnogi poistovjecuju au osnovi dva razlicita nomadska naroda.

....

Avarski kaganat je naziv za avarsku državu koja je postojala u srednjoj Europi između 6. i 8. stoljeća. Osnovali su je Avari, narod turskog podrijetla, koji se doselio na te prostore 567. godine iz istočne Europe. Prema nekim izvorima, Kaganat je bio avarsko-slavenska država, jer su u njoj, pored Avara, znatan dio stanovništva činili i Slaveni, u statusu pokorenog stanovništva i vojnih saveznika Avara. Kaganat su uništili Franci 796. godine, nakon čega je njegovo područje podijeljeno između Franačke države i Bugarskog carstva.

Franačko-avarski ratovi
Nakon konačnog osvajanja Bavarske (788.) franačka država je došla u izravan dodir s Avarima, dotadašnjim bavarskim saveznicima.
Sukobe s Avarima, Franci započinju još 791. godine kada sin Pipina Malog, Karlo Veliki, prodire u Podunavlje, zauzima neke avarske logore (ringove) i vraća se natrag. Iste godine, kada se saznalo za Pipinove pobjede, dvije franačke kolone, idući sa sjevera lijevom i desnom stranom Dunava dolaze do Emsa i prelaze avarsku granicu i Karlo Veliki objavljuje rat Avarima. Koristeći se već započetim napadom, Franci stižu bez većeg otpora do ušća Dunava, gdje se poslije 52 dana pustošenja vraćaju iz avarskog teritorija.
Markgrof Erich Furlanski, iskoristivši neslogu Avara, 795. godine kreće u borbu protiv Avara u savezu s hrvatskim knezom Vojnomirom i zauzima glavni avarski ring između rijeka Tise i Dunava. Međutim tek 796. godine Pipin ponovno upada u avarski teritorij, ruši glavni avarski ring i učvršćuje franačku vlast nad Avarima, koji poslije toga i nestaju.

Bajan, osnivač avarske države 567. godine prelazi Karpate i u savezu sa Langobardima uništava Gepide i zauzima područja istočno od Dunava. Kada su Langobardi napustili Panoniju, Avari ostaju jedini gospodari ovog područja i šire svoju vlast prema Dalmaciji ali i prema Češkoj i prema Alpama. Iako su bilo malobrojni, vrlo brzo su potčinili sva slavenska plemena koja su se tu našla.
Uz povremene upade u Furlaniju i u Franačku državu, Avari su uglavnom najveći problem predstavljali Bizantu, pa su pod Bajanom ovladali bizantskim uporištima u Panoniji, Sirmijumom i Singidunumom , a učestalo su upadali preko starih rimskih putova i u Dalmaciju. Njihov najveći pothvat je bio neuspjeli napad na Carigrad 626. godine, u kojem su osim Avara sudjelovali i Slaveni i Gepidi, nakon čega su odbačeni s velikim gubicima. Porazom kod Carigrada i počinje prestanak njihove moći. Avari se razdjeljuju, ali ipak u Panoniji uspijevaju sačuvati još dva naredna stoljeća svoju moć, sve do 796. godine kada Karlo Veliki (vidi: Franačko-avarski ratovi) ulazi u Panoniju i uništava Avare, koji poslije toga i zauvijek nestaju.

Krajem petog stoljećaLangobardi su se našli u današnjoj Austriji, u području koje su, prije stapanja s Ostrogotima, naseljavali Rugijci, a početkom šestog stoljeća, vođeni kraljem Wachom, naselili su rimsku provinciju Panoniju kao federati, uz dozvolu cara Justinijana. Savezništvo Langobarda i Bizanta vodi langobardsku vojsku u oslobađanje Italije od Ostrogota, gdje pomažu njihov potpunu uništenju 552. u bitci kod Tagine.

Osvajanje Italije

Na svjetsku scenu Langobarde dovodi kralj Alboin. Došavši na vlast 560. Alboin se morao suočiti s prijetnjom Avara koji su sa sjevera provalili u Panonsku nizinu. Stoga je Alboin prvo porazio susjedne Gepide i pokorio ih (566.), a onda, u proljece 568., poveo Langobarde preko Julijskih Alpi, zajedno s Bavarcima, Sasima, Gepidima i Tirinžanima, te Bugarima, u osvajanje sjeverne Italije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Langobardi

Uglavnom Avari ovo ono al malo ih je i Slaveni pješadija dakle seoba naorda ....napadnu Carigrad i popuše jer ovi imaju zidine i povucu se na DVA stoljeća u panoniju .....dođe Karlo veliki i satare ih al onda Slaveni naprave svoj prostor i da bi pobjedio tu panonsku državu ono Mađari sa istocne obale Dunava provale ovamo itd itd itd .....i tu ostanu i to ti je ta zapadna Mađarska danas.

...............


Velikomoravska Kneževina
Velikomoravska kneževina bila je najsnažnija država Zapadnih Slavena. Nastala je u 9. stoljeću sjedinjavanjem moravskih plemena . Nakon što je Franačko carstvo uništilo Avarski kaganat u Panoniji došli su i u doticaj s novonastalom kneževinom kojoj su ubrzo nametnuli plaćanje danka, ne stupajući u sukob s njom. Nakon Verdunskog ugovora 843. godine moć Franačke opada, pa će se tako pod vlašću kneza Rastislava (846. - 870.) kneževina osamostaliti. Ali time nije prestao tuđinski utjecaj na kneževinu, jer kako je kneževina u crkvenoj organizaciji bila pod upravom Salzburške nadbiskupije slani su joj njemački misionari koji su provodili neizravnu germanizaciju i sa sobom donosili mnoge druge njemačke koloniste. Najveći teritorijalni opseg imala je u 9. stoljeću, kada je obuhvaćala prostor uz gornji tok Labe, Odre i uz rijeku Moravu. Najveće pretenzije na Velikomoravsku kneževinu imali su Nijemci, koji su svoj utjecaj širili putem kršćanstva. Da bi se odupro ponjemčivanju, velikomoravski knez Rastislav zamolio je bizantskog cara da mu pošalje učitelje koji će propovijedati i pokrštavati na slavenskom jeziku. Bizantski car je poslao braću Ćirila i Metoda. Oni su, prema grčkom alfabetu, sastavili glagoljicu. Njemački svećenici optužili su ih da šire krivovjerje te su braća pozvana u Rim na saslušanje, gdje su uspjeli dokazati ispravnost svog učenja. No, Konstantin je uskoro obolio, pa je ostao u rimskom samostanu gdje je uzeo ime Ćiril i uskoro je tamo umro. Nijemci su tada na pobunu potakli Rastislavovog nećaka Svatopluka, koji je uz njihovu pomoć i zavladao Velikom Moravskom kao njemački vazal. Metod je uskoro uhićen i zatočen, ali je oslobođen na intervenciju pape. Nakon ponovnog opravdanja svoga rada, papa je Metodu istodobno odobrio služenje mise na slavenskom i njemačkom jeziku. Kasnije je papa Stjepan V., protivnik Bizanta i slavenskog bogoslužja, zabranio uporabu slavenskog jezika u crkvama. Metodovi učenici su zato morali napustiti Veliku Moravsku. Utočište su pronašli u Hrvatskoj, Bugarskoj i Makedoniji. Kliment Ohridski je sastavio novo pismo, koje je po svome učitelju Ćirilu nazvao ćirilicom. Svatopluk je ojačao kneževinu i vlast proširio na Češku i Malu Poljsku, no borba njegovih sinova za vlast je oslabila kneževinu. Velikomoravsku kneževinu su početkom 10. stoljeća uništili Mađari. Na zapadnim krajevima tog prostora je kasnije nastala Češka.

zašto  ona plemena završavaju na ić i di su crveni?
treba li reč da je poljički statut u nekim djelovima potpuno istovjetan kijevskoj (rskoj) pravdi?

Uglavnom sve se svodi nato da Avari upadajuu panosnku nizinu i pljackaju sve živo okolo a slavenska plemena su im pješadija jer Avara je bilo relativno malo ....stolovali su u Panoniji dva stoljeća dok ih Karlo veliki nije porazija al nestankom Avara nazapadnoj strani DUnava sad ostaju samo slaveni i onda li la borbe i Mađari pređu DUnav i oni su ti koji odvajaju sjeverne slavene od južnih.


Panonska Hrvatska nije ništa doli slavenska zona nastala porazom Avara ( franacko hrvatska koalicija ) al onda Česi i to tamo zauazima Panoniju i nastaje opet sukob sa Francima tj Ljudevit posavski je sad tu protiv franacke države.

Poslije upadaju Mađari.

..............

Ljudevit tada traži saveznike među susjedima. Knez Primorske Hrvatske Borna već je ranije pristupio uz Franke, kako bi u njima stekao jakog saveznika u odnosu na Bizant, dok su uz Ljudevita pristali Karantanci i Timočani, i jedni i drugi Slaveni. Već u jesen 819. novi furlanski markgrof Balderik kreće s vojskom u Karantaniju gdje poražava Ljudevita u bitci na Dravi. Istodobno, prema sjeveru nadiru i snage Primorske Hrvatske te dolazi do bitke na Kupi. Pritom s Bornine strane na Ljudevitovu prelaze Gačani iz župe Gacke, koje predvodi Ljudevitov tast Dragomuž i time odlučuju pobjednika. Na povratku će Borna ponovno pokoriti Gačane. Ljudevit već u prosincu iste godine provaljuje na jug protiv Borne čija se vojska zatvorila u utvrde i iz njih i s planina napadala panonsku vojsku, pa se ova morala povući na sjever. U tim je bitkama Ljudevit izgubio oko 3000 vojnika, preko 300 konja i mnogo hrane.

Braslavova kneževina

Rane hrvatske kneževine
Braslav je bio posljednji poznati knez Panonske Hrvatske, a vladao je iz Siska krajem 9. stoljeća.
U izvorima se Braslavova zemlja naziva regnum inter Dravum et Savum flumine (područje između rijeka Drave i Save.
Dio Braslavove vladavine obilježen je opasnošću sa sjevera, odakle je prijetio sve jaći velikomoravski knez Svatopluk koji je bio osvojio nekadašnju Koceljevu donjopanonsku državu. Zbog toga se 884. Braslav nalazi u Konigsstadtenu (kod Tulna u današnjoj Donjoj Austriji) kako bi se ondje poklonio caru Karlu III. Debelom i s carem uspostavio bližu suradnju protiv Svatopluka, no tada se s carem pomirio i Svatopluk. Nakon Karlove smrti (887.) Arnulf Karantanski poduzima pohod protiv Svatopluka, a na franačkoj strani sudjeluje i Braslav. Arnulf u taj rat poziva i Mađare koji prelaze Karpate i pomažu Francima u pobjedi nad Svatoplukom, a potom se vraćaju u svoja područja. Ipak, već 896., prisiljeni bugarskim napadima, prelaze ponovno Karpate i naseljavaju se u središnjoj Panoniji. Tada Arnulf daje Braslavu upravu nad Donjom Panonijom (nekadašnjim Blatonskim Koštelom), no Braslav je ne uspijeva obraniti od Mađara, a Mađari dolaze na granice njegove kneževine, prodiru i u nju, a preko nje vrše pohode do Primorske Hrvatske, pa čak i do sjeveroistoka današnje Italije. Čini se da je već 896. (možda i godinu-dvije kasnije) Braslav poginuo u sukobima s Mađarima.
Početkom 10. stoljeća primorski knez, a potom hrvatski kralj Tomislav sjedinit će Panonsku Hrvatsku s Primorskom u jedno kraljevstvo.

Arnulf u taj rat poziva i Mađare koji prelaze Karpate i pomažu Francima u pobjedi nad Svatoplukom, a potom se vraćaju u svoja područja. Ipak, već 896., prisiljeni bugarskim napadima, prelaze ponovno Karpate i naseljavaju se u središnjoj Panoniji. Tada Arnulf daje Braslavu upravu nad Donjom Panonijom (nekadašnjim Blatonskim Koštelom), no Braslav je ne uspijeva obraniti od Mađara, a Mađari dolaze na granice njegove kneževine, prodiru i u nju, a preko nje vrše pohode do Primorske Hrvatske, pa čak i do sjeveroistoka današnje Italije. Čini se da je već 896. (možda i godinu-dvije kasnije) Braslav poginuo u sukobima s Mađarima.

Blatonski Koštel

Panonska država za vladavine Pribine

Panonska država za vladavine Kocelja
Blatonski Koštel (ponekad i "Bijela Hrvatska") je kratkotrajna politička tvorevina iz 9.stoljeća

Sadržaj

• 1 Predigra
  
• 2 Državnost
  
• 3 Nacionalna slika
  
• 4 Uništenje
  
• 5 Kontroverze s imenom
  
• 6 Literatura
  

Predigra

Borbe za nasljedstvo tada još živog Ludovika I. Pobožnog cara Franačkog Carstva rezultirale su slabljenjem centralne kontrole nad Panonskom nizinom koja je bila osvojena tek 797. godine. Tadašnji sinovi starog cara su postali prezauzeti svojim građanskim ratom da bi obraćali pažnju na događaje u financijsko nevažnoj provinciji. Takav razvoj događaja je doveo u napuštenom području do nastanka dvije nezavisne slavenske države. Na području između Krakova, Požuna i Praga tada nastaje Velikomoravska kneževina, dok u južnom dijelu nizine Pribina poraženi knez Nitre (danas Slovačka) stvara 839. godine kratkotrajnu južno slavensku državu.

Državnost

Osnovna zasluga za proglašenje nezavisnosti Bijele Hrvatske spada u kratkotrajni panonski politički vakuum nastao povlačenjem franačkih trupa i nemogućnosti moravskih da ih zamjeni. Granice države su bile rijeke Raba, Drava, Mura i Dunav, dok se glavni grad nalazio u mjestu Blatonski Koštel. Zbog minimalnog broja povijesnih zapisa koji su većinom preostali zbog tamošnjeg posjeta Ćirila i Metoda podataka o ovoj državi veoma je malo. Sa sigurnošću se jedino može reći da su državni vladari bili knez Pribina i knez Kocelj čijom smrću dolazi do gubljenja nezavisnosti. Cijela Panonska nizina tijekom 9. stoljeća je veoma slabo naseljena tako da ova država živi u stalnom strahu od svojih neuporedivo brojnijih susjeda.

Nacionalna slika

Minimalni broj povijesnih zapisa dovodi do nikad riješenog pitanja o nacionalnosti tamošnjih žitelja. Procjene se najčešće bacaju ovisno o nacionalnosti samog pisca, činjenica u kojoj se svi slažu je da su bili Slaveni. Najzapadniji kraj države je vjerojatno spadao u slovensko nacionalno područje, južni dio neupitno spadao u hrvatsko (između jezera Balaton i Drave), a područje sjeverno od Balatona je bilo nacionalno pomješano između Hrvata i Moravaca-Slovaka čije glavne točke naseljavanja tijekom seobe naroda su se nalazile u današnjoj Slovačkoj.

Uništenje

Mir sklopljen 874. godine između Moravske države i Istočnog Franačkog carstva je ujedno značio kraj Blatonskog Koštela. Franačka vojska koja je do tada bila vezana u gotovo vječitom ratom s Moravskom tada dobiva slobodne ruke za njeno pripajanje 876. godine.
Tada to cijelo područje postaje ponovno pokrajina Istočnog Franačkog Carstva. Tijekom sljedeća tri desetljeća ovom Carstvu, kao i Moravskoj državi na sjeveru katastrofalne poraze nanose Mađari, koji se naseljavaju na području Panonske nizine. Posljednji pokušaj nezavisnosti ovog područja se događa između 896. i 901. godine kada dolazi do mađarskog osvajanja. Slavenski narod koji dotada živi na ovom području doživljava ubrzanu prisilnu asimilaciju tako da se o njemu već do 1000 godine gube svi tragovi.

Kontroverze s imenom

Kao što se povjesničari danas ne slažu oko tamošnje nacionalnosti tako slični problemi postoje i oko samog imena. Čak i unutar engleskog jezika postoje dva potpuno različita imena za ovu državu. Po Encyclopædia Britannica ime joj je Panonija, po engleskoj wikipediji ono je Balatonski principat.

dawson wrote:

Croats In Nestor’s “Primary Chronicle” -The most important and earliest major manuscript with information on Rus’ history and of the East Slavs is Nestor’s Primary Chronicle, written in the late 11th and early 12th centuries. It is a history of Kievan Rus’ from about 850 to 1110 and lists the twelve Slavic tribal unions who by the 9th century settled between the Baltic Sea and the Black Sea. These tribal unions were Polans, Drevlyans, Dregovichs, Radimichs, Vyatichs, Krivichs, Slovens, Dulebes (later known as Volhynians and Buzhans), White Croats, Severians, Ulichs, Tivertsi.  Croats are also among the first five Slav people to be cited by their own names in Nestor’s “Primary Chronicle”.




http://www.slavorum.org/the-white-croats-and-kievan-rus/

I eto nas na bijeloj Hrvatskoj .....tocno između današnje SLavonije i zapadne Ukrajine.



Principality of Lower Pannonia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Not to be confused with Lower Pannonia (9th century).

[th]This article has multiple issues. Please help improve it or discuss these issues on the talk page. (Learn how and when to remove these template messages)[/th] This article's factual accuracy is disputed. (July 2012) This article possibly contains original research. (July 2012)

Balaton Principality
← 846–875 →
Realm under Koceľ
Capital		Mosapurc (Zalavár)
Government		principality
Historical era		Middle Ages
•	Established	846
•	Disestablished	875
Today part of		Hungary  Croatia  Slovenia  Serbia  Austria

The Balaton Principality (Slovak: Blatenské kniežatstvo) or Principality of Lower Pannonia, was a Slavic principality, vassal to the Frankish Empire,^[1] or according to others^[2] a comitatus (county) of the Frankish Empire, led initially by a dux (Pribina) and later by a comes (Pribina's son, Kocel). It was one of the early Slavic polities (Kocel's title was "Comes de Sclauis" - Count of the Slavs)^[3] and was situated mostly in Transdanubia region of modern Hungary, but also included parts of modern Slovenia, Croatia, Serbia and Austria.

Contents

• 1 Background
  
• 2 History
  
• 3 Geography
  
• 4 Rulers
  
• 5 See also
  
• 6 References
  
• 7 Sources
  

Background

The Slavic settlement of Pannonia started in the late 5th century after the fall of the Hunnic tribal union.^{[citation needed]} In the late 6th century the Slavs in the territory became subjects of the Avar tribal union (Avar Khaganate).^{[citation needed]} Trouble by internal conflicts as well as external attacks by Frankish Empire (led by Charles the Great) and Bulgarian Khanate (led by Khan Krum), the Avar polity collapsed by the early 9th century. Initially, Lower Pannonia lay between the Drava, Danube and Sava rivers, whilst Upper Pannonia lay north of the Drava river. Collectively, the southeastern Slavic marches of the Carolongian empire were called the Eastland (Plaga Orientalis). During the first two decades of the ninth century, Lower Pannonia was ruled by Slavic Prince Ljudevit Posavski, a Frankish vassal. After his rebellion, Louis removed the lands from the Friuliun Duke and placed them under his son's (Louis the German) Bavarian sub-kingdom and the river Raab became the new border between Upper and Lower Pannonia, with the core and the name of Lower Pannonia moving north of the river Drava. The turmoils did not end, as in 827, the Bulgarians invaded much of Lower Pannonia, but were then pushed back by Louis the German the following year.

History

This section does not cite any sources. Please help improve this section by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed. (November 2010) (Learn how and when to remove this template message)

Principality during Prince Pribina's reign, around 846 AD
In the course of the creation of Great Moravia in 833 to the north of the Danube, Pribina, until then the Prince of Nitra, was expelled from his country by Mojmír I of Moravia. After several adventures, he was eventually given the Frankish lands in Lower Pannonia in 846, where he founded a principality. This was a calculated move on the part of Louis the German, who aimed to curtail the power of his prefect, Ratbod, as well as gain an ally (and buffer) against the potential threats of Great Moravia and Bulgaria. Pribina's capital was Blatnograd (Mosapurc), a city built at the Zala river near Keszthely, between the small and large Balaton lakes (Blatno in Slavic, meaning "muddy [lake]"). He greatly fortified this city, and surrounded by swamps and dense forests, it lay in a strategically powerful position. Pribina was Louis the German's dux. His state grew powerful and Pribina ruled for two decades. His state contained a retinue of followers, including Carantanians, Franks and even Slavicized Avars. Pribina allowed the Archbishop of Salzburg to consecrate churches in the area.
After an attack by Carloman during his rebellion against Louis the German, Pribina's son, Kocel, fled to the court of Louis. He was soon re-instated in his father's lands. In the summer of 867, Kocel provided short-term hospitality to brothers Cyril and Methodius on their way from Great Moravia to the pope in Rome to justify the use of the Slavic language as a liturgical language. They and their disciples turned Blatnograd into one of the centers that spread the knowledge of the new Slavonic script (Glagolitic alphabet) and literature, educating numerous future missionaries in their native language.
Although a Frankish vassal, it later started resisting the influence of German feudal lords and clergy, trying to organize an independent Slavic archdiocese.^{[citation needed][dubious – discuss]} Eventually, after Kocel's death in 876, Lower Pannonia was again made a direct part of the East Francia, ruled by Arnulf of Carinthia. During the succession strife in East Francia, in 884, the area was conquered by Great Moravia in ca. 894. After a few years of peace, Arnulf renewed his wars with Moravia, and recaptured Lower Pannonia. After he claimed the Imperial crown in 896, Arnulf gave Lower Pannonia to another Slavic duke, Braslav, as a fiefdom. Soon afterwards, in 901 it was conquered by the Magyars (Hungarians), who became the new ruling core, but retained many elements of Slavic political organization.^{[citation needed]} The territory became part of the arising Hungarian state.

Geography

Pribina's authority stretched from the Rába river to the north, to Pécs to the southeast, and to Ptuj to the West.^[3] Temporary, it also included territory in the east of the Danube^[4] and in the south of the Drava,^[4] i.e. parts of present-day central Hungary (between Danube and Tisa), northern Serbia (Bačka, west Syrmia) and eastern Croatia (west Syrmia, east Slavonia).
The capital or seat was Mosapurc (Mosapurc regia civitate),^[5] present-day Zalavár (in Old-Slavonic Blatengrad, in Latin Urbs Paludarum).

Rulers

[th]Monarch[/th][th]Reign[/th]

Pribina	ca. 846–861[citation needed]
Koceľ	ca. 861–876[citation needed]

Bijeli Hrvati je istočnoslavensko pleme; djelomično preci ukrajinske nacije; preci Hrvata na Jadranskom moru. Bijeli Hrvati su vjerojatno jednim dijelom također preci Slovaka, Čeha i Poljaka, ili su makar imali veliku ulogu u konsolidaciji slovačkog, češkog, poljskog i ukrajinskog naroda tijekom 10. i 11. stoljeća. Tragovi Bijelih Hrvata nalaze se po središnjoj i istočnoj Europi odnosno cijeloj Ukrajini, Slovačkoj, Češkoj, južnoj Poljskoj i jednim dijelom u sjevernoj Rumunjskoj. Pretpostavlja se da je mnogobrojan bjelohrvatski narod raspršen među navedenim nacijama zbog provale Mađara u 9. stoljeću i potom Mongola u 13. stoljeću. Bijeli Hrvati su također imali ogromnu ulogu u formiranju srednjovjekovne Mađarske države.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bijeli_Hrvati

Zapadna UKrajina i ta zona ....spustili se zapadnom obalom DUnava preko panonske nizine ( skupa s Avarima ) .....

TO ti je to.