Društveno-ekonomski sustavi

Sora wrote:  2. Ok 
   U socijalizmu drzava ti sve riješila. Nemaš kaj misliti, jebe ti se jel Madžarska ima more.itd 
    Reci mi Abene , koji si pametan i to ti priznam,ZA ČEGA SE TREBALO ONNDA  U SOCIJALIZMU BUNITI . 

Pa zato što će ta ista država od višak vrijednosti koji ja pošteno zaradim uzeti putem visokog poreza, te preraspodijeliti i dati nekoj fukari koja ne želi raditi, koja "ladi jaja" i ima partijsku knjižicu, sve u ime nekakve "socijalne pravde".
A svatko treba i mora dobiti onoliko koliko zasluži svojim radom, inteligencijom, sposobnostima.

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Pojasni, ali na malo manje vulgaran način, ako može?

aben wrote:

Sora wrote:Nisi mi odgovorio za čega se u socijalizmu trebalo buniti 
Ha?

ma jesam, ono o održivosti i ono o slobodi.

dakle, ako si na srednjoj funkciji u socijalizmu i dobro ti je- moraš se buniti jer moraš znati da nije održivo i da će ti djeca gladovati

ako nisi na funkciji i nije ti dobro u socijalizmu, moraš se buniti jer ti nije dobro, a to ne smiš reći  i posljedično, ne možeš popraviti.

Sloboda je relativan pojam 
Nije ovisna isključivo o drustv
Uvijek je. U igri  
Pojedinac i njegov duh i njegovo osjećanje i doživljaj slobode 
Kužiš ? 
Ja tebi kao i ovom drugom mogu reci da se hvalite slobodom kao ona ona junferica koju nije nitko htio jebat pa je ostala nevina 
To ti je to 

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Pojasni, ali na malo manje vulgaran način, ako može?

Objasnila sam
 Sloboda ima i vrlo osoban smisao 
 Koju slobodu i koliku želimo to je osobno
Eto recimo neki muževi u braku žele i dalje svoju slobodu a neki su sretni da su zauzeti 
  Sloboda u sustavu kao politički termin je na vagi između obveze i nužnosti i slobode 
Tako da se neki apsolutni izrazi slobode uvejk moraju dovesti u konkretnu povijesno-političku situaciju 
Te načelno pizdarije o vise slobode u kapitalizmu 
Ma joj ... 
Stalno vam govorim da nema slobode bez ekonomske .a za većinu nas je to malo para malo muzike 

Zato molim da me prestanete maltretirati s tom slobodom 
Fakat ste dosadni

Sora wrote:

aben wrote:

Sora wrote:Nisi mi odgovorio za čega se u socijalizmu trebalo buniti 
Ha?

ma jesam, ono o održivosti i ono o slobodi.

dakle, ako si na srednjoj funkciji u socijalizmu i dobro ti je- moraš se buniti jer moraš znati da nije održivo i da će ti djeca gladovati

ako nisi na funkciji i nije ti dobro u socijalizmu, moraš se buniti jer ti nije dobro, a to ne smiš reći  i posljedično, ne možeš popraviti.

Sloboda je relativan pojam 
Nije ovisna isključivo o drustv
Uvijek je. U igri  
Pojedinac i njegov duh i njegovo osjećanje i doživljaj slobode 
Kužiš ? 
Ja tebi kao i ovom drugom mogu reci da se hvalite slobodom kao ona ona junferica koju nije nitko htio jebat pa je ostala nevina 
To ti je to 

Upravo tako, i zato ne može postojati komitet koi će određivati mjeru slobode, kriterij odnosno granica je tuđa sloboda.

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti ćeš razmišljati o tome drugačije kada se približis starosti 
Ovo je kaj sad veliš čista nebuloza 
 Ali ... Da te podsjetim kao i sebe 
SKJ je poticao razvoj demokracije to je čisto politicko sranje kaj vi prodajete kao neku dikataturu
S tim sranjima je srušen recimo gadafi 
 A kaj Obama nije isto diktator ? 

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Pojasni, ali na malo manje vulgaran način, ako može?

Objasnila sam
 Sloboda ima i vrlo osoban smisao 
 Koju slobodu i koliku želimo to je osobno
Eto recimo neki muževi u braku žele i dalje svoju slobodu a neki su sretni da su zauzeti 
  Sloboda u sustavu kao politički termin je na vagi između obveze i nužnosti i slobode 
Tako da se neki apsolutni izrazi slobode uvejk moraju dovesti u konkretnu povijesno-političku situaciju 
Te načelno pizdarije o vise slobode u kapitalizmu 
Ma joj ... 
Stalno vam govorim da nema slobode bez ekonomske .a za većinu nas je to malo para malo muzike 

Opet krivo koristiš pojmove. I usput, relativiziraš.
Pojam "ekonomske slobode" upravo je i vezan uz kapitalizam, a označava (citiram) - mogućnost članova nekog društva da samostalno poduzimaju ekonomske radnje.
Tko onda smanjuje moju mogućnost ekonomskog djelovanja, ako ne politika u socijalističkim ili socijalno orijentiranim demokratskim društvima?

A tvojom logikom i poimanjem "slobode" kao nekakvoga "osobnog shvaćanja" značilo bi da opravdavaš i npr. sjevernokorejski režim, jer tko je kriv jadnom sjevernokorejcu ako se ne osjeća slobodno, nek poradi na sebi, jel?
Budalaština.

Molim ?!  
Ne moze postojati komitet?! 
Pa postoji u svakoj državi
O čemu ti anarhistu sanjaš ?

Sora wrote:Zato molim da me prestanete maltretirati s tom slobodom 
Fakat ste dosadni

Haha, pa to je poanta- slobodna si nečitati:)

Internet je, uz jezik, najbolji primjer kako slobodne individue mogu slobodnim neprisilnim voljnim angažmanom osigurati najbrži mogući razvoj

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Pojasni, ali na malo manje vulgaran način, ako može?

Objasnila sam
 Sloboda ima i vrlo osoban smisao 
 Koju slobodu i koliku želimo to je osobno
Eto recimo neki muževi u braku žele i dalje svoju slobodu a neki su sretni da su zauzeti 
  Sloboda u sustavu kao politički termin je na vagi između obveze i nužnosti i slobode 
Tako da se neki apsolutni izrazi slobode uvejk moraju dovesti u konkretnu povijesno-političku situaciju 
Te načelno pizdarije o vise slobode u kapitalizmu 
Ma joj ... 
Stalno vam govorim da nema slobode bez ekonomske .a za većinu nas je to malo para malo muzike 

Opet krivo koristiš pojmove. I usput, relativiziraš.
Pojam "ekonomske slobode" upravo je i vezan uz kapitalizam, a označava (citiram) - mogućnost članova nekog društva da samostalno poduzimaju ekonomske radnje.
Tko onda smanjuje moju mogućnost ekonomskog djelovanja, ako ne politika u socijalističkim ili socijalno orijentiranim demokratskim društvima?

A tvojom logikom i poimanjem "slobode" kao nekakvoga "osobnog shvaćanja" značilo bi da opravdavaš i npr. sjevernokorejski režim, jer tko je kriv jadnom sjevernokorejcu ako se ne osjeća slobodno, nek poradi na sebi, jel?
Budalaština.

Ekonomske slobode u kapitalizmu 
Za 50 milijuna siromašnih Amera 
Za 3 milijuna siromašnih Hrvata 
Hahaaaaaaaaa

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti ćeš razmišljati o tome drugačije kada se približis starosti 
Ovo je kaj sad veliš čista nebuloza 
 Ali ... Da te podsjetim kao i sebe 
SKJ je poticao razvoj demokracije to je čisto politicko sranje kaj vi prodajete kao neku dikataturu
S tim sranjima je srušen recimo gadafi 
 A kaj Obama nije isto diktator ? 

Je, "sranje" je željeti živjeti u društvu gdje mogu slobodno govoriti i aktivirati se bez da mi prijeti privođenje na obavijesni razgovor u miliciju.
Sranje je kad mogu kritizirati vlast a da ne izgubim materijalna prava i da ne završim u kaznionici poput Golog otoka.

Gadafi nije srušen nikakvom demokracijom (opet zamjena teza) nego su određene države iskoristile pojam demokracije kao izliku da ga ruše, jer mu nisu htjele vraćati dugove za naftne koncesije, a on je prijetio da će po isteku koncesije dati Rusiji i drugima.

Ali ništa novo za tebe, da brkaš formu i sadržaj.

Sora wrote:Molim ?!  
Ne moze postojati komitet?! 
Pa postoji u svakoj državi
O čemu ti anarhistu sanjaš ?

Pardon, "...ne može postojati djelotvoran..."

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti i tebi slični živite kao fukara 
U relativnoj slobodi  ste ali neovisni o bilo kome 
To je kao da se junferica hvali da je nevina nitko ju nije htio jebati 

Pojasni, ali na malo manje vulgaran način, ako može?

Objasnila sam
 Sloboda ima i vrlo osoban smisao 
 Koju slobodu i koliku želimo to je osobno
Eto recimo neki muževi u braku žele i dalje svoju slobodu a neki su sretni da su zauzeti 
  Sloboda u sustavu kao politički termin je na vagi između obveze i nužnosti i slobode 
Tako da se neki apsolutni izrazi slobode uvejk moraju dovesti u konkretnu povijesno-političku situaciju 
Te načelno pizdarije o vise slobode u kapitalizmu 
Ma joj ... 
Stalno vam govorim da nema slobode bez ekonomske .a za većinu nas je to malo para malo muzike 

Opet krivo koristiš pojmove. I usput, relativiziraš.
Pojam "ekonomske slobode" upravo je i vezan uz kapitalizam, a označava (citiram) - mogućnost članova nekog društva da samostalno poduzimaju ekonomske radnje.
Tko onda smanjuje moju mogućnost ekonomskog djelovanja, ako ne politika u socijalističkim ili socijalno orijentiranim demokratskim društvima?

A tvojom logikom i poimanjem "slobode" kao nekakvoga "osobnog shvaćanja" značilo bi da opravdavaš i npr. sjevernokorejski režim, jer tko je kriv jadnom sjevernokorejcu ako se ne osjeća slobodno, nek poradi na sebi, jel?
Budalaština.

Ekonomske slobode u kapitalizmu 
Za 50 milijuna siromašnih Amera 
Za 3 milijuna siromašnih Hrvata 
Hahaaaaaaaaa

sjeti se usput i 400 milijuna siromašnih kineza prije tržišnih reformi,
i kompletne siromašne populacije Sjeverne koreje, Kube, 
sjeti se GLADI u SSSR-u.

Eto ti tvoje "socijalističke ekonomske slobode".
Fuj...

I da, po stoti put ponavljam, RH je siromašna zbog toga što je politika uzurpirala društvo i gospodarstvo, nema slobodnog razvoja i nema pravila igre jednakih za sve. Klasično naslijeđe socijalizma.

Bran_Do wrote:

Sora wrote:

Bran_Do wrote:

Sora wrote:Inače da , radje na Kubi stogodišnji siromah 
Nego milijunaš kojeg odnese  hercklop nakon 56.te

Upravo suprotno.
bolje jednu minutu slobodno i časno, sa životom te minute u svojim rukama koliko je to moguće,
nego sto godina kao fukara i dojenče, koje je ovisno o odlukama partijskog vrha i kolektivizmu.

Ti ćeš razmišljati o tome drugačije kada se približis starosti 
Ovo je kaj sad veliš čista nebuloza 
 Ali ... Da te podsjetim kao i sebe 
SKJ je poticao razvoj demokracije to je čisto politicko sranje kaj vi prodajete kao neku dikataturu
S tim sranjima je srušen recimo gadafi 
 A kaj Obama nije isto diktator ? 

Je, "sranje" je željeti živjeti u društvu gdje mogu slobodno govoriti i aktivirati se bez da mi prijeti privođenje na obavijesni razgovor u miliciju.
Sranje je kad mogu kritizirati vlast a da ne izgubim materijalna prava i da ne završim u kaznionici poput Golog otoka.

Gadafi nije srušen nikakvom demokracijom (opet zamjena teza) nego su određene države iskoristile pojam demokracije kao izliku da ga ruše, jer mu nisu htjele vraćati dugove za naftne koncesije, a on je prijetio da će po isteku koncesije dati Rusiji i drugima.

Ali ništa novo za tebe, da brkaš formu i sadržaj.

Ma čovječe Policija postoji i postojati će
Ne kužiš ti to čemu ona sluzi ha . 
Ne spominji mi goli otok  kao argument za slobodu u socijalizmu 
Tamo su bili politički protivnici i nije na. Čast 
Ali kao danas nema isto to
Pa SAD imaju najviše POLITIČKIH ZATVORENIKA NA SVIJETU 
Niti Snowden nije Marsovac niti komunista pa je najebo

RH je opljačkana opljačkano je ono sto je u socijalizmu stečeno 
To je nesporno svima osim majmunima na grani
I da .. Molim također da me se izuzme iz obrane sj Koreje i Kine 
Ja stalno branim socijalizam u nas 
O njemu ti lažeš 
Eto to je to sto neću pristati da se laže o nečemu o čemu sam svjedok 
Nećeš to uspjeti ni ti ni tvoje kreteni glupi 
Ok?

Sora wrote:RH je opljačkana opljačkano je ono sto je u socijalizmu stečeno 
To je nesporno svima osim majmunima na grani
I da .. Molim također da me se izuzme iz obrane sj Koreje i Kine 
Ja stalno branim socijalizam u nas 
O njemu ti lažeš 
Eto to je to sto neću pristati da se laže o nečemu o čemu sam svjedok 
Nećeš to uspjeti ni ti ni tvoje kreteni glupi 
Ok?

Licemjerno, nastojiš raditi razliku između socijalizma u Jugi i socijalizma u Sj. Koreji i Kini, a kad govorimo o kapitalizmu onda se pozivaš isključivo na anti-kapitalizam iz RH i predstavljaš ga kao nekakav reprezentativni model.

A osim toga, iz gornjeg upisa može se zaključiti samo jedno: sentimentalno si vezana uz vrijeme kad je tebi osobno kratkoročno bilo dobro, pa nisi i ne možeš biti objektivna kad se radi o tom sistemu koji je bio APSOLUTNO NEODRŽIV i TRUO. Da, u Jugoslaviji. Pogledaj istini u oči.

Tebi je nekakav argument za jugoslavenski socijalizam taj što se sada živi loše, a to nema veze s ozbiljnom argumentacijom.
A što se tiče "laganja", ne lažem nego ti ne želiš pogledati činjenicama u oči, a to je da je standard u socijalizmu bio u velikoj mjeri fiktivan.



Ajmo probati detaljnije objasniti, rasturiti tvoje mitove jednoga po jednoga (statističke podatke i tekst preuzeo sam iz jednog teksta M. Holjevca), pa da konačno još jednom detaljno dokažemo da tvoja obrana socijalizma u SFRJ nije objektivna niti utemeljena na realnim činjenicama, već sentimentalna i subjektivna:

1. mit - "U jugi su svi bili zaposleni"

Jesu, ako su kupili kartu za München u jednom smjeru. Takvih je bilo preko pola milijuna samo u prvih pet godina nakon što je Tito otvorio granice, u periodu 1968 - 1973., a kasnije im se pridružilo još oko milijun ljudi. Pad nezaposlenosti u tim godinama upravo odgovara broju ljudi koji su - odselili. Službeni podaci o nezaposlenosti u SFRJ kažu: ona se osamdesetih uglavnom kretala oko 15-16%, dakle bila je osjetno veća nego u Hrvatskoj prije krize, i nešto manja nego što je to danas. Problem je međutim što je ona eksponencijalno rasla iz godine u godinu, naročito među visokoobrazovanima.
I unatoč prividno povoljnim brojkama s kraja 1980-ih (Hrvatska, 9% nezaposlenih po statistici), sve studije, domaće i strane, su upućivale da u Jugoslaviji postoji ogromna skrivena nezaposlenost, kao posljedica "političkog zapošljavanja". Naime, postojao je, prema svim istraživanjima, višak zaposlenih koji je iznosio 20-30% radne snage. Radilo se o ljudima koji su samo na papiru imali radno mjesto, ali su zapravo bili čisti "tehnološki višak", balast. To je bilo naročito izraženo u velikim državnim sistemima koji su služili i kao socijalni amortizer. Mnogi su bili zaposleni samo statistički, a u stvarnosti nisu dolazili na posao, ili su jednostavno sjedili na radnom mjestu, ne radeći ništa. Kao posljedica toga, nezaposlenost među mladima i visokoobrazovanima do 25 godina je bila u svjetskom vrhu - 1985 godine je čak 59,6% nezaposlenih bilo mlađe od 25! Naime, u Jugoslaviji niste mogli ostati bez posla ma kako ste loši bili, ili podkvalificirani. Ali posljedica je bila ta da mladi nisu mogli naći posao. To jest, jesu, ako su bili spremni iskeširati desetak tisuća maraka za radno mjesto na Ininoj crpki, što bi se krađom goriva vratilo za manje od godinu dana. Ili jednostavo otići van. Znalo se: bez dobre veze je bilo gotovo dobiti naći posao, naročito u velikim firmama. Jednom kad ste ga našli, niste morali ništa raditi.
U konačnici, puna zaposlenost u Jugoslaviji je mit. Nezaposlenost je bila među većima u svijetu, a prikrivala se masovnim odlaskom na bauštele u Njemačku i, ponajviše, zapošljavanjem preko veze na fiktivna i nepostojeća radna mjesta ("direktore, imam jednog malog, ekonomiju je završio, stavi mu negdje jedan stol nek nešto radi"), dok je plaća u mnogim firmama do sredine osamdesetih spala na razinu socijale: prosječna radnička plaća je tih godina bila stotinjak dolara, što su zaposleni nadoknađivali krađom i velikim socijalnim povlasticama.

2. mit - "Jugoslavija je imala samo 20 milijardi dolara duga, a mi sad imamo mnogo više"

Da, samo je tih 20 milijardi, koliko je dug iznosio krajem sedamdesetih, iznosilo preračunato u kupovnu moć otprilike kao današnjih stotinu milijardi. Tada ste naime u Americi kuću mogli kupiti za nekoliko desetaka tisuća dolara, a novi VW Golf za 7.995 dolara. 

No problem duga Jugoslavije je bio u nečem drugom: dolar je, kad je Jugoslavija uzimala kredite, vrijedio oko 1,7 maraka - dugi niz godina je bio zacementiran na tom tečaju. Dolaskom Reagana na vlast, dolar naglo skače na tri, u jednom trenutku čak četiri marke! A kamate su istovremeno drastično rasle. Jugoslaviji se doslovce dogodio scenarij onih koji su uzimali kredite u "švicarcima". Glavni izvor deviza Jugoslaviji su bile marke od turizma, i devizne doznake gastarbajtera - također u markama. A dug je bio denominiran - u dolarima. Dug se u markama uvišestručio za nekoliko godina, iako je na papiru, u dolarima, ostao isti.

Kako je to izgledalo u brojkama? Jugoslavija je sedamdesetih krenula u snažan razvojni ciklus, i krenula se zaduživati. Na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. - 5,8%, 1976. - 5,1%, 1977. - 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. 

No, potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a ispustivši kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na lihvarskih 16,8%, dakle, cijena se novca Jugoslaviji povećala gotovo trostruko. Istovremeno, dugovi su rasli: 1977. - 9,540 milijardi dolara, 1978. - 11,833 milijardi, 1979. - 14,952 milijardi, 1980. - 18,395 milijardi, 1981. - 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata nominalni dug se više nego udvostručio, a u markama učetverostručio.

Istodobno je inflacija 1981. dosegla 45%, i krenula u nezadrživ rast koji je do Markovića narastao na preko 1000% godišnje, doprinoseći osjećaju bijede i beznađa. S tržišta je nestala skoro sva uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u proizvodnji, počelo se s mjerama poput vožnje par nepar i bonova za gorivo - nastupila je ekonomska kriza koja će trajati do raspada Jugoslavije.

Potkraj 1979, uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Smrtno bolesni Tito nije odobrio devalvaciju jer je smatrao da to škodi ugledu zemlje, pa je, prema Bilandžiću, rekao delegaciji savezne vlade: "Lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopće dođe."

Mjesec dana nakon Titove smrti, u lipnju 1980., savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.
1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim  građanima nije objavila (no objavili su drugi), te prestala plaćati sve obaveze prema inozemstvu, što je rezultiralo golemim nestašicama. 

Jugo­sla­vija je, dakle, 1991. godinu doče­kala s oko 20 mili­jardi dolara duga. Njen dug se prodavao za 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Pret­hodno joj je Među­na­rodni mone­tarni fond uma­njio dug za 1.8 mili­jardi jer zemlja jed­no­stavno nije imala sred­stava za vra­ća­nje ni kamata, a kamoli glav­nice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spriječi rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizirao dinar, no taj novac se istopio u šest mjeseci. Ovom je pret­ho­dilo neko­liko desetljeća izgrad­nje eko­no­mije čija je struktura bila takva da joj je opsta­nak zavi­sio baš od stal­nog pove­ća­nja vanjskog duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije - nje nije bilo, naprotiv, cjelokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inozemstvu i turizmu.


3. mit - "Jugoslavija je izvozila i imala snažnu industriju"

Je, ali u bajkama. Industrija je zapravo bila potemkinovo selo. Ako pogle­damo uku­pan jugo­slo­ven­ski trgo­vin­ski defi­cit tokom sedam­de­se­tih godina pro­šlog stoljeća, vidimo da on ubr­zano raste između 1970. i 1980., unatoč brojnim ograničenjima uvoza i ogromnim carinama. 

U brojkama, to je izgledalo ovako: Trgovinski deficit - dakle razlika uvoza i izvoza - je 1977. iznosio 4.4 milijarde dolara, 1978. 4.3 milijarde, 1979. 7.2 milijardi; pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. Danas je ta razlika čak i nešto manja, i to službeno. Neslužbeno, deficit je, kad se doda sitni prekogranični šverc, bio i osjetno veći. U Jugoslaviji su svi nešto sitno švercali - kavu iz Graza, traperice iz Trsta, računala čiji je uvoz bio zabranjen. Savezna vlada se protiv toga pokušala boriti zabranama uvoza, obaveznim depozitom za odlaske u inozemstvo... bez uspjeha.

Jedan dio te razlike bio je, kako sam već naveo, pokri­ven dozna­kama emi­gra­nata. Na pri­mjer, ukupne doznake emi­gra­nata su 1971. izno­sile 1.3 mili­jarde dolara, a 1972. 2.1 mili­jardu. Ipak, pri­ljev strane valute kroz kre­dite i doznake emi­gra­nata nije bio dovoljan da pokrije sav trgo­vin­ski defi­cit i spriječi odljev deviza iz Jugo­sla­vije. Ekonomska kriza osamdesetih je otkrila svu bijedu ekonomskog sustava Jugoslavije. Indikator vrlo niske izvozne snage privede je podatak da je 1978. izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 dolara, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd. Standard je pao u razdoblju 1979-1984  34%, a mirovine čak 40%, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i početkom 1985.

I za kraj: godišnji gubici poduzeća u Jugoslaviji su iznosili, 1989. godine, 15% BDP-a!. Toliko o tome da je Jugoslavija živjela od industrije. U stvari, industrija je živjela od gastarbajtera i turizma.... a najviše od stranih kredita. U posljednjoj fazi Jugoslavije, kad zaduživanje više nije bilo moguće, prešlo se na inflatorno financiranje gubitaka, tj. tiskalo se sve više novčanica kako bi se isplatile plaće, što jasno nije riješilo ništa, osim što je onemogućilo regularno poslovanje i razvilo crno tržište do neslućenih razmjera. 

Općenito, tvornice su se gradile bez ideje o ekonomskoj isplativosti i bez svijesti da proizvod, u konačnici, nekom treba i prodati, i to u određenoj količini i po određenoj cijeni, da bi se zaradilo. Epitom takvih ulaganja je bila tvornica glinice u Obrovcu, koja je progutala stotine milijuna dolara, da bi bila zatvorena nakon samo nekoliko mjeseci. Drugi dobar primjer je Agrokor "babe" Abdića, koji se financirao izdavanjem mjenica bez avala i pokrića, te tako održavao privid rasta.

Danas ljudi rado pamte sedamdesete kad je standard je rastao zahvaljujući zaduživanju i usmjeravanju sredstava u javnu potrošnju. Upravo zato se jugonostalgičari prisjećaju „zlatnih sedamdesetih". Međutim, taj umjetni rast je doveo do najveće krize u povijesti Jugoslavije, koja ju je i odnijela s povijesne scene. Industrija u koju se ulagalo nije donijela očekivanu dobit, naprotiv, pokazala se kao kamen oko vrata.


4. mit - "Jugoslavija je gradila autoceste, stanove, pruge, bilo je besplatno školstvo i zdravstvo..."

Pozitivne strane socijalističke Jugoslavije je što je ulagala u obrazovanje, zdravstvo, kulturu i infrastrukturu. Ipak, tu treba napomenuti par stvari. Prvo, Jugoslavija je u 45 godina uspjela sagraditi 45 kilometara auto cesta. Za cestu do Splita smo dali samodoprinos, međutim su sredstva preusmjerena u prugu Beograd - Bar, a auto cesta proglašena "nacionalističkom". I sve zato da bi se promet iz Rijeke prebacio u Bar, o hrvatskom trošku... a pruga smo u Hrvatskoj devedesete, u kilometrima, imali manje nego 1939!
Zdravstvo je bilo besplatno, na papiru. U praksi, lijekova osamdesetih kao i ničeg uvoznog nije bilo, Zagreb je imao jedan jedini uređaj za dijalizu koji je češće bio u kvaru nego što je radio, a ako ste htjeli na operaciju bez da čekate tri do pet godina, morali ste dati mito doktoru, ili imati dobru vezu u bolnici.

Istina, gradili su se stanovi. Ali, isti takvi stanovi su se gradili za sirotinju u američkim crnačkim četvrtima ili u Engleskoj. Mit o jakoj srednjoj klasi? Ta "srednja klasa" je živjela poput Del Boy Trotera iz "Mućki", od sitnog šverca i na 17. katu nebodera u socijalnom stanu od 50 kvadrata! A Del nije bio nikakva "srednja klasa" (to su ipak liječnici i pravici). Nije bio čak ni radnička klasa. Bio je - socijalni slučaj. Usto, mnogi ni takav stan nisu dobili... ali su platili nečiji tuđi. Jer bi sin od direktora uletio na listu, temeljem bodova na članstvo u partiji i kojekakvih.. pa, mućki. 

Školstvo je također bilo upitne kvalitete, s izuzetkom par boljih tehničkih škola poput ETF-a (danas FER), PMF-a i strojarstva u Zagrebu. Društvene i humanističke znanosti su posve zanemarene i ideologizirane, relevantna literatura nije prevođena iz ideoloških razloga, FFZG je bio ustanova za partijsku indoktrinaciju gdje su sinovi članova partije mogli steći diplomu, a svjedodžbe legendarnih sveučilišta poput "Đure Pucara Starog" u Banja Luci ili "Džemala Bijedića" u Mostaru su se, ako ste bili dovoljno visoko u partiji, mogle dobiti poštom uz odgovarajuću naknadu. ("Čuj direktor si, druže, nije red da imaš četiri razreda osnovne, daj da ti sredimo diplomu, javi se onom profesoru u Bihaću...")

U konačnici, Jugoslavija je, unatoč "besplatnom" školstvu, imala tek oko 8-9% visokoobrazovanog stanovništva među radnom snagom. Točan broj nije moguće dati, zbog manjkave evidencije koju je Jugoslavija vodila. Za srednje razvijenu državu, minimum je oko 20%. 




Iz svega navedenog, moglo bi se komotno reći da Jugoslavija nije bila u stanju riješiti niti jedan životni problem svog stanovništva, od građevnih dozvola i vođenja gruntovnice, javnih usluga, opskrbe gorivom i strujom, do osiguravanja održive ekonomije koja bi mogla funkcionirati bez zavisnosti o stranom novcu i tehnologiji. Što ne znači da jugonostalgija nema svoje temelje, ali oni svakako nisu u sferi realne ekonomije, niti realnosti općenito.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/121437-bolji-zivot-jugoslavija-u-brojkama.html

Sa sorom treba polako, tobje puno podataka odjednom. 
Sićan se sebe  kako san se ja žestia u pretvorbi kad se govorilo da će nam stranci pokupovati banke, bia san zaražen socializmom iako dolazin iz najnižih najširih slojeva koi se nisu okoristili:)

aben wrote:Sa sorom treba polako, tobje puno podataka odjednom. 
Sićan se sebe  kako san se ja žestia u pretvorbi kad se govorilo da će nam stranci pokupovati banke, bia san zaražen socializmom iako dolazin iz najnižih najširih slojeva koi se nisu okoristili:)

Većina nas je ili je bila zaražena socijalizmom.
I još uvijek nismo dosegnuli kritičnu masu da bismo se od njega otkačili jer političke strukture koče taj proces.
Jer bez socijalizma i jake države, političke elite ne bi imale mikakav smisao postojanja. Njihova borba protiv ekonomskog liberalizma, uime neke tobožnje socijalne osjetljivosti, zapravo je borba za nastavak njihova parazitiranja na novcu građana.

1. Teza je laž , da je puna zaposlenost bila zahvaljujući Njemačkoj . Iz moje generacije je u Njemačku otišlo oko 20 posto ljudi. Ostali su radili i nitko nije bio besposlen. Ti ne možeš ljude koji su išli za većim primanjima smatrati ničim osim ekonomskom rmigracijom , ali to nije dokaz za nezaposlenost u jugi. I laž je da si se mogao zaposliti samo ako si platio radno mjesto. Ja sam se zaposlila bez toga. Ako su se ere i Imoćani dotepli u zgb , tražili su veze, Dabome. Jer su se svi gurali u zgb kao i danas. 
2.teza o vanjskom dugu juge , bio je kao sto i sam priznas takav. Mali ustvari. Laž je da su SAD ŽELJELE SAČUVATI JUGU. nego je dapače preko MMF. Podizanjem kamate skrsila državu. Plus sto su centralne institucije bile mrežom unutarnjeg napada na banke jer se zna dasu Srbi maznuli lovu u centralnoj banci. 
3. Teza je najveća glupost i laž 
Evo ovak : u mojoj kući su bili gotovo isključivo proizvodi jugoslavenske industrije : friz i vesmasinu gorenje, namještaj od Šavrica, TV od Končara , haljine od Vesne i Varteksa , cipele od hmm ...auto prvi koji sam imala je bio fico ...hrana isključivo domaća  Koji kurac je danas nas hrvatski ? 
4. Teza da je juga gradila autoceste . Nije. Kao mi gradimo. Pa nisu uopće naše. Izgrađene su kreditima i tuđim novcem i veliko je pitanje hoćemo li te kredite imati čime otplatiti. A da je zdravstvo i školstvo bilo bolje ... Ma to uopće neću komentirati. Jer znam da je. Radila u školstvu . Koristila zdravstvo. Nebo i zemlja je  razlika. Te pizdarije o lošem školstvu možeš  nekom pričati tko ne zna. BAr sto se tiče Zagreba i hrvatskog školstva. Najbolji su kadrovi otuda izlazili i bili visoko cijenjeni vani. A .. Bih ..kaj ja znam. Uvijek ste bili zaostali ...
4. Jugonostalgiju eh je .. Pa kaj se bojite toliko ?!? Jugonostalgija vas muci vise nego mene . Ja sam svoje proživjela u ljepom društvu, mirno, brz mržnje i nasilja, u zajedništvu i perspektivnoj budućnosti. 
Izaći van s jugoslavenskim pasosem je bila Dika i ponos. Na istoku smo bili kapitalisti sa   Zapada a na zapadu su nam se klanjali kao dobrim potrošačima.