Re: Asylum

by metilda Fri 24 Sep - 14:53

violator wrote:
metilda wrote:
violator wrote:Hildegarda je bila izuzetno zanimljivo bice. Hvala na danasnjem postu o njoj jer si me podsjetila na ovo lijepo predavanje. Ostavljam ga ovdje i na "Tolkienu".

Svaki je svetac izuzetno zanimljivo biće, ugrađen kao dragi kamen u temelje Crkve:

Jako dobro znas da me ne zanima ovakva vrst marketinskog programa. Hildegarda je osebujna i bez toga, bila bi jednako zanimljiva i da se pojavila u nekom africkom plemenu... Naravno, tada se ne bi "izrazavala kroz krscansko - teolosku alegoriju", vec simbole primjerene za taj kulturno - drustveni krug..

Ostavih predavanje, a ti s njime ucini sto ti je drago. Zanemari ili poslusaj, izbor je na tebi.

Vratit ću se na priču o svetoj Hildegardi. Prema ponuđenom videu koji je propagandni uradak new agea razvidno je da new age ne samo želi prisvojiti svetu Hildegardu nego izvlači pojedine djeliće njenog učenja i promatra ih izvan konteksta kojemu one pripadaju a to je nauk Katoličke Crkve.
2012. sveta Hildegarda proglašena je naučiteljicom Crkve. Da je bilo čime izišla izvan nauka KC to se ne bi dogodilo. Zato je preuzetno govoriti o mandalama u njezinim ilustracijama kao i nekoj drugoj antropologiji i kozmologiji. Hildegarda je uronjena u život Trojstva od svoje treće godine kada ima prve vizije. Borila se protiv krivovjerja katara jednako kao i protiv sablažnjivog ponašanja svećenika i kraljeva doba u kojemu je živjela. Smatrala je da se Crkva treba i mora i može obnoviti jedino pravovjernim življenjem i tumačenjem Pisma unutar same Crkve.

by metilda Fri 24 Sep - 14:59

metilda wrote:
violator wrote:
metilda wrote:
violator wrote:Hildegarda je bila izuzetno zanimljivo bice. Hvala na danasnjem postu o njoj jer si me podsjetila na ovo lijepo predavanje. Ostavljam ga ovdje i na "Tolkienu".

Svaki je svetac izuzetno zanimljivo biće, ugrađen kao dragi kamen u temelje Crkve:

Jako dobro znas da me ne zanima ovakva vrst marketinskog programa. Hildegarda je osebujna i bez toga, bila bi jednako zanimljiva i da se pojavila u nekom africkom plemenu... Naravno, tada se ne bi "izrazavala kroz krscansko - teolosku alegoriju", vec simbole primjerene za taj kulturno - drustveni krug..

Ostavih predavanje, a ti s njime ucini sto ti je drago. Zanemari ili poslusaj, izbor je na tebi.

Vratit ću se na priču o svetoj Hildegardi. Prema ponuđenom videu koji je propagandni uradak new agea razvidno je da new age ne samo želi prisvojiti svetu Hildegardu nego izvlači pojedine djeliće njenog učenja i promatra ih izvan konteksta kojemu one pripadaju a to je nauk Katoličke Crkve.
2012. sveta Hildegarda proglašena je naučiteljicom Crkve. Da je bilo čime izišla izvan nauka KC to se ne bi dogodilo. Zato je preuzetno govoriti o mandalama u njezinim ilustracijama kao i nekoj drugoj antropologiji i kozmologiji. Hildegarda je uronjena u život Trojstva od svoje treće godine kada ima prve vizije. Borila se protiv krivovjerja katara jednako kao i protiv sablažnjivog ponašanja svećenika i kraljeva doba u kojemu je živjela. Smatrala je da se Crkva treba i mora i može obnoviti jedino pravovjernim življenjem i tumačenjem Pisma unutar same Crkve.

by metilda Fri 24 Sep - 15:01

by metilda Fri 24 Sep - 16:44

by metilda Fri 24 Sep - 18:21

by metilda Fri 24 Sep - 20:49

by metilda Sat 25 Sep - 7:18

Zanimljiva je sveta Hildegarda. Stavit ću u sljedećem postu jedno njezino pismo, ali prije toga jedno kratko zapažanje. Pismo je pisano u dvanaestom a mi smo u dvadeset i prvom stoljeću. I Crkva još uvijek postoji. Prva tri stoljeća postojanja preživjela je krvavi progon. Danas nam režimski mediji plasiraju samo otpad od Crkve. Njega je uvijek bilo i bit će, kako u prvom tako i u 21. stoljeću. Nije to ništa neobično. Bezbroj Juda hoda oko nas. Ali još je više apostola. 12 :1. Brojni su mladi koji u svojoj adolescentskoj pobuni postanu ateisti. Još ih je veći broj koji u Crkvi i Kristu pronađu smisao života. Tome nam svjedoče brojne molitvene i karizmatske zajednice, tomu nam svjedoči i Mladfest u Međugorju. Susreti mladih koje je započeo sveti Ivan Pavao II okupe stotine tisuća mladih. To prođe ispod radara. Oni koji se raduju što unuci za bake i djedove stavljaju da su ateisti imaju se pravo smijati. I ja se smijem. Mislim da je jasno čemu.

by mativka Sat 25 Sep - 9:08

Metka, evo vic za dobar dan

:

Tri su ateista umrla. Nakon kratkog vremena došli su na drugi svijet i tamo vidjeli pakao i ljude koji gore, a ne izgaraju. Tada se pred njima pojavi sveti Petar. „Dobar dan. Oprostite, htjeli bismo razgovarati s Bogom…“, rekli su. Petar ode do Boga, reče mu da ga trebaju tri ateista i upita ga što da im kaže. „Reci im da me nema“, odgovori Bog…

by metilda Sat 25 Sep - 9:55

Dobar! Tata ima smisao za humor! :tu

Evo još jedan:

Kaze covjek Bogu:
- "Cijeli zivot nisam grijesio, dopusti mi da malo uzivam prije smrti. Uvijek sam zelio vidjeti Havaje, ali strasno se bojim aviona, a na brodu mi nije dobro. Mozes li mi napraviti most do Havaja da tamo odem automobilom."
Bog mu rece:
- "To zaista nema smisla, gdje bi bili potporni stupovi, more je nemirno, voziti tamo bilo bi opasno. Stvarno, to sto zelis je jako tesko i tehnicki neizvodivo. Mogu li ti ispuniti neku drugu zelju?
- "Dobro", kaze covjek. "Zelio bih razumjeti zene, zasto govore jedno, a misle drugo. Zasto placu. Zasto nas ne razumiju. Zasto ne mogu biti otvorene i iskrene. Zasto ne vide neke stvari ili ih krivo tumace, to zelim. Razumjeti zene!"

Bog na to odgovori:
- "Hoces li most s dvije ili cetiri trake?"

by metilda Sat 25 Sep - 10:01

A evo i jedan subotnji:

Ide Arap kroz pustinju kad se dize oluja. On se pomoli Bogu i oko njega sve 100 metara mirno a okolo oluja.
Bio krscanin na brodu i dignu se valovi i on se pomoli Isusu i oko njega 100 m mirno a okolo i dalje bujaju valovi.
Ide Jevrej kroz carsiju subotom i naidje na punu vrecu para. A subotom se kod Jevreja ne uzimaju pare. I on se pomoli i oko njega 100 metara sve cetvrtak.

by metilda Sat 25 Sep - 11:18

metilda wrote:Zanimljiva je sveta Hildegarda. Stavit ću u sljedećem postu jedno njezino pismo, ali prije toga jedno kratko zapažanje. Pismo je pisano u dvanaestom a mi smo u dvadeset i prvom stoljeću. I Crkva još uvijek postoji. Prva tri stoljeća postojanja preživjela je krvavi progon. Danas nam režimski mediji plasiraju samo otpad od Crkve. Njega je uvijek bilo i bit će, kako u prvom tako i u 21. stoljeću. Nije to ništa neobično. Bezbroj Juda hoda oko nas. Ali još je više apostola. 12 :1. Brojni su mladi koji u svojoj adolescentskoj pobuni postanu ateisti. Još ih je veći broj koji u Crkvi i Kristu pronađu smisao života. Tome nam svjedoče brojne molitvene i karizmatske zajednice, tomu nam svjedoči i Mladfest u Međugorju. Susreti mladih koje je započeo sveti Ivan Pavao II okupe stotine tisuća mladih. To prođe ispod radara. Oni koji se raduju što unuci za bake i djedove stavljaju da su ateisti imaju se pravo smijati. I ja se smijem. Mislim da je jasno čemu.

Prema priznanju same sv. Hildegarde, glavni joj je odgoditelj bila Božja mudrost. Još kad je imala tri godine, vidjela je u svojoj duši neko nutarnje svjetlo koje je svojom lijepom latinštinom nazivala umbra lucis viventis – sjenom živoga svjetla.
Na svome posljednjem apostolskom putu god. 1170. pobožna i učena opatica došla je u švapsko mjesto Kirchheim. Ondje ju je Werner von Kirchheim pozvao da progovori jednoj zajednici svećenika.
Nakon toga ju je isti svećenik Werner iz Kirchheima u jednom pismu zamolio za ovo: “U majčinskoj dobroti ne propustite napisati i poslati nam što ste nam, poučeni od Duha Svetoga, usmeno objavili o nemarnosti svećenika kod službe Božje, da nam to ne ispadne iz pamćenja, već da to još pažljivije držimo pred očima. Jer, na žalost, mi ovdje više nego što je potrebno žudimo za svjetskim stvarima pa onda dosta često bacamo u vjetar samo izgovorene riječi.”

Na to je sveta Hildegarda napisala istom svećeniku značajno pismo koje je kasnije uvršteno u Migneovu patrologiju Patres Latini i što ga je u novije vrijeme ponovno objavio u zbirci Mater Ecclesia o. Hugo Rahner, DI.

Iz tog se pisma jasno vidi koliko je svetica revnovala za nutarnju obnovu Crkve i pri tom jasno spoznala da takva obnova mora početi od svećenika. Iako je to pismo staro preko 800 godina, još uvijek je veoma suvremeno.

by metilda Sat 25 Sep - 20:00

metilda wrote:Zanimljiva je sveta Hildegarda. Stavit ću u sljedećem postu jedno njezino pismo, ali prije toga jedno kratko zapažanje. Pismo je pisano u dvanaestom a mi smo u dvadeset i prvom stoljeću. I Crkva još uvijek postoji. Prva tri stoljeća postojanja preživjela je krvavi progon. Danas nam režimski mediji plasiraju samo otpad od Crkve. Njega je uvijek bilo i bit će, kako u prvom tako i u 21. stoljeću. Nije to ništa neobično. Bezbroj Juda hoda oko nas. Ali još je više apostola. 12 :1. Brojni su mladi koji u svojoj adolescentskoj pobuni postanu ateisti. Još ih je veći broj koji u Crkvi i Kristu pronađu smisao života. Tome nam svjedoče brojne molitvene i karizmatske zajednice, tomu nam svjedoči i Mladfest u Međugorju. Susreti mladih koje je započeo sveti Ivan Pavao II okupe stotine tisuća mladih. To prođe ispod radara. Oni koji se raduju što unuci za bake i djedove stavljaju da su ateisti imaju se pravo smijati. I ja se smijem. Mislim da je jasno čemu.

Evo pisma:

“Kad sam god. 1170. od Utjelovljenja Gospodnjega dosta dugo ležala na bolesničkoj postelji, gledala sam, budna tijelom i duhom, lik veoma lijepe žene. Izvrsna u ljupkosti, privlačna u svojoj ljubaznosti, posjedovala je takvu ljepotu da to ljudski duh nije mogao shvatiti. Njezin se lik dizao sa zemlje do neba. Bila je obučena u blještavu odjeću od bijele svile, u plaštu što bijaše ukrašen dragim kamenjem – smaragdom i safirom – te biserima i biserčićima. Na nogama je nosila obuću od onyxa. Ali lice joj bijaše pokriveno zemaljskom prašinom, a njezina svilena odjeća na desnoj je strani bila rastrgana. Plašt joj je izgubio sjaj prvotne ljepote, dok su joj cipele odozgora bile zamazane. Ona je snažnim, zvonkim glasom vikala gore prema nebu u visine i govorila: ’Čujte nebesa i vidite kako je moje lice puno praha! Tuguj, zemljo, jer moja je odjeća rastrgana! Ustrepti, bezdane, jer moje su cipele zamazane! Lisice imaju jame i ptice nebeske svoja gnijezda, ali ja nemam nikakva pomoćnika ni tješitelja ni štapa o koji bih se mogla osloniti i održati.’

I dalje je govorila: ’Nekoć sam bila skrivena u Očevu krilu sve do dana kad je Sin čovječji, začet i rođen od djevičanske čistoće, prolio svoju krv. S tom krvlju, kao svojim mirazom, on me je sebi zaručio, da bih u čistom, jednostavnom ponovnom rođenju iz Duha i vode ljudima što su osakaćeni i otrovani pjenom zmije mogla ponovno darovati život. Ali oci, koji su me morali hraniti, svećenici naime, koji su moje lice morali učiniti sjajnim kao jutarnja zora, koji su morali učiniti da moja odjeća slijeva kao munja, a moj plašt kao svjetlucanje dragog kamenja te moje cipele kao sjajno svjetlo, oni su moje lice obasuli prahom, moju odjeću razderali, od mog plašta učinili zamazanu sjenu te zablatili moje cipele. Oni koji su bili pozvani da me u svemu poljepšavaju, nanijeli su mi takvu rugobu. Moje lice blate time što su podvrgnuti velikoj nečistoći svojih razvratnih običaja, opakoj zamazanosti bluda i preljuba, odvratnoj pohoti za novcem, u kojoj se bave kupovinom i prodajom, a što ne spada na njihovo zvanje, vrše tajne i tijelo i krv moga Zaručnika primaju u ruke i usta i tako ga bacaju u jamu, kao kad bi se čisto djetešce bacilo u blato pred svinje. Jer isto tako, kao što nekoć čovjek, kad ga je Bog oblikovao od gliba zemaljskoga, bijaše tijelo i krv, dok mu Stvoritelj nije udahnuo u lice dah života, pretvaraju se istom stvoriteljskom snagom darovi kruha i vina na oltaru, kad svećenikova riječ doziva božanstvo, u pravo tijelo i pravu krv Kristovu, koja je moga Zaručnika. Samo što to čovjek, koji je zbog Adamova pada baštinio zaslijepljenost, još ne može vidjeti.

I tako, svježe krvareći, još zjape otvorene rane moga Zaručnika i zjapit će tako dugo dok budu otvorene i rane ljudskih grijeha. I baš te rane kaljaju svećenici koji bi me ipak morali obući u bijelo platno i služiti mi u neokaljanoj čistoći, kad se iz neutažive želje za posjedovanjem sele iz crkve u crkvu.

A moju odjeću razdiru ti izdajnici zakona, Evanđelja i svećeničkoga dostojanstva, i potamnjuju sjaj moga plašta, kad dužnosti svoga zvanja obavljaju nemarno te ne hode u dobroj volji, kreposnim činima, u smaragdu uzdržljivosti i drugim dobrim i pravednim djelima, kojima bi Bog kao po raznim vrstama dragoga kamenja bivao slavljen. I kaljaju gornji rub moje obuće kad ne idu pravim, tvrdim i strmim putovima pravednosti, ne dajući svojim podložnicima ni kakav dobar primjer. Pa ipak tamo dolje kod nekih nalazim svjetlo istine…’

I čula sam glas s neba, koji je govorio: ’Slika te žene predstavlja Crkvu. Stoga, o čovječe, koji to vidiš i slušaš riječi tužbe, naviještaj to svećenicima koji su postavljeni da vode i poučavaju Božji narod te kojima je isto kao i apostolima bilo rečeno: Idite po svem svijetu i naviještajte Evanđelje svakome stvorenju! Jer kad je Bog stvorio čovjeka, označio je u njemu sve stvorenje, kao što je označeno vrijeme i broj cijele jedne godine na malom komadu pergamene. Zbog toga je Bog nazvao čovjeka – svim stvorenjem!’

I drugi put sam ja siromašna slaba žena vidjela iz korica izvučen mač, koji je lebdio u zraku. Jedna je strana bila obrnuta protiv neba, druga protiv zemlje. Taj mač bio je nadvijen nad svećenstvo, a koji je i prorok nekoć predvidio, kad je pun začuđenja zaviknuo: ’Tko su oni što lebde poput oblaka, ko golubovi prema golubinjacima svojim?’ (Iz 60,8). Jer ti su ljudi uzdignuti iznad zemlje te odijeljeni od običnoga puka. Zato bi morali živjeti sveto te hoditi i djelovati u djetinjoj jednostavnosti. No oni su sada u svom vladanju i djelovanju zli. I vidjela sam kako je taj mač u veoma mnogim mjestima uništio svećenstvo. Vidjela sam ipak ujedno i veliku skupinu čistih, bogobojaznih i jednostavnih svećenika, koje će Bog u tome pohodu izuzeti, onako kao što je nekoć odgovorio Iliji: ’Ostavit ću u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala’ (1 Kr 19,18). O da se ipak i vi obratite toj četi dobrih pa da bi na vas opet strujao neugasivi oganj Duha Svetoga!

’Sadašnje vrijeme nije vrijeme ozdravljenja. Po načinu života što je sličan zmiji, koja se s ljudima sad igra, a sad ih opet grize, naše vrijeme stoji u novim i starim ranama, koje su pune boli. Crkva je, naime, napustila stanje pravednosti. Sjeverni vjetar brije oko Crkve, trese njezinim dijademom, vuče njezine haljine, tako da svećenstvo dolazi do kolebanja. To će trajati tako dugo dok ne bude došlo do očišćenja koje traže grijesi grješnoga puka. Mnogi u svojoj smiješnosti idu u korak sa saducejima. Po tima i drugim grijesima ljudi dere se odjeća Crkve i njezino se kraljevsko ime zastire žalošću. Pa ipak Crkva čuva svoje pouzdanje u svoga Zaručnika, u nadi da će po njemu zadobiti opet sjaj svoje krune i svoje odjeće te ugledati divan dan kad će, nakon uništenja zloće i nevjernosti, po sunčanom sjaju vjere biti urešena kao naušnicama. I kad bi vas sada Duh Sveti mogao zapaliti, da se po Božjoj milosti očistite od svakoga grijeha te i dalje koliko je to samo moguće opet pridonosite sjaju Crkve!’”

by metilda Sat 25 Sep - 21:48

metilda wrote:
metilda wrote:
https://www.vecernji.hr/vijesti/knjiga-koju-moraju-procitati-vjernici-da-shvate-kako-ono-sto-misle-da-je-bog-nije-bog-1525293

"Nijedan oblik, lik, slika ili kakav drugi nebeski ili zemaljski, naravni ili nadnaravni pojam koji može pasti na pamet nije Bog."

Sveti Ivan od Križa

Ova Hildegardina slika ilustrira devet korova/stupnjeva/levela anđela koji obavijaju Boga u sredini kružnice. Bog nema oblik, Bog je misterij, stoga je središte ostavljeno praznim.

Podjela anđela na korove/stupnjeve dolazi od Pseudo-Dionizije Areopagita (5./6.st.) čije je naučavanje o anđelima prihvatio i sv. Toma Akvinski. U «Nebeskoj hijerarhiji» Dionizije piše o tome kako su veliki teolozi prenijeli znanje o 9 anđeoskih korova, podijeljenih u tri trostruka reda.

Krenuvši od sredine (Boga) prema rubu kružnice na prvom mjestu su Serafini, oni koji izgaraju od božanske ljubavi (hebrejski seraph znači doslovno gorući). Oni okružuju Božje prijestolje, oni su Božja vatra. Boga nitko nikad ne vidje (Iv 1,18), stoga centar ostaje prazan i tako samo nagovješta Božju prisutnost koja je neizreciva, dakle neopisiva. Hildegarda je Serafine prikazala tradicionalno ikonografski. Na Zapadu se takav prikaz izgubio, dok je u Pravoslavlju i dalje prisutan.

Kao i Serafini i Kerubini su prekriveni očima koje označavaju Božje sveznanje,Providnost. Kerubinima se posebno pripisuje znanje koje potječe iz kontemplacije Boga, dok su Prijestolja kao neki simboli Božjeg jedinstva i njegove moći.

Drugi red anđela (4, 5, 6) čine korovi Gospodstva, Vlasti i Moći. Njima se pripisuje upravljanje materijalnim svijetom. Gospodstva pritom određuju što treba činiti, Vlasti daju vlast za izvršavanje, a Moći određuju kako treba naređeno izvršiti i uklanjaju zapreke.

Treći, najniži red (7, 8, 9) čine izvršitelji. Oni su neposredno nad ljudskim hijerarhijama. Tu su Poglavarstva, koja predvode izvršavanje onoga što je naloženo po višim korovima. Arkanđeli su izvršitelji-glasnici velikih, a Anđeli svakodnevnih stvari. Anđeli čuvari također pripadaju najnižem koru.

Tri reda anđela povezana su također s trostrukim božanskim djelovanjem pročišćenja, prosvjetljivanja i sjedinjenja. Iako su ta tri aspekta uvijek prisutna, najnižem redu anđela pripada usavršavanje, srednjem prosvjetljivanje, a najvišem sjedinjenje. To su ujedno tri stadija kršćanskog života (kojeg vizualno vidimo krećući se izvana prema unutra, do Boga), pri čemu početak duhovnog života predstavlja buđenje (obraćenje, pročišćenje i usavršavanje), prijelaz na put prosvjetljivanja označen je tamnom noći osjetila, koji vodi do sjedinjenja.

Na toj liniji shvaćanja stoji i Hildegarda kada kaže da je čovjek stvoren kako bi ispunio deseti kor anđela (“prazninu” u sredini kružnice), tj. sjedinio se s Bogom na najuzvišeniji način (Scivias III.2.19).

Asylum - Page 27 E858da7100eda5c0f50e493a0af0eb4a

by metilda Sat 25 Sep - 22:25

Ima nade.

U Međugorju na tisuće vjernika. Rijeke hodočasnika. Pozdravljam se sa Splićanima, Zagrepčanima, Vinkovčanima. Iz Rijeke je vlč. Bunoza došao sa 130 vjernika mojih Riječana

Rijeka molitelja. Predivno.

Ima nade. Ima nade dok god naš narod sklapa ruke u molitvu. Ima nade dok god naš narod pada na koljena u klanjanju pred Stvarnom Prisutnošću. Ima nade dok god se moli, posti, odlazi na svete mise, čita Biblija.

Ima nade. Neće dobri Bog Otac napustiti svoju djecu. Ne napušta nikada one koji se u svojoj slobodi utječu Njemu - Kralju Svemira.

Predivno je euharistijsko klanjanje u Međugorju. Jedno od najposebnijih na svijetu. Tu sam sa svojim kćerima, Martom i Lucijom. Naša Danijela je isto tu. S nama. Samo nas ona zagovara iz nebeskog Jeruzalema. A mi kada poniremo duhom u molitvi - otvara se Nebo. Oni odozgor i mi dolje zajedno oko živog Isusa

Nevjerojatna je ta dimenzija istine. Duhovni svijet je jednako stvaran kao i svijet materije. Odnosno i stvarniji - jer je vječan i ne podlaže raspadljivosti. To je posve vidljivo očima duha. Nije opasna tjelesna sljepoća... uopće. Duhovna sljepoća je iznimno opasna.

Ima nade. Nas narod je vjeran Isusu. Zato smo opstali kroz sva stoljeća. Zato ćemo i opstati. Po onoj proroka Izaije koji kaže da nestaju oni s lica zemlje koji izaberu - nevjernost.

Marin Miletić

by metilda Sun 26 Sep - 8:51

Domovina je sveta zemlja, kao što je čovjek svet. Jer domovina je priroda, ali to su i ljudi. U prirodi su ljudi pokopani, njihova krv je tu oplodila zemlju. Njihovo djelo, kultura, umjetnost, hrabrost i odvažnost, njihovi životi su tu utkani za čovjeka koji danas u njoj živi.

Domovinu treba ljubiti i ne smijemo dopustiti da je ideologije ubijaju.

VIII. međunarodni studij, transkript - Tomislav Ivančić

by metilda Sun 26 Sep - 10:40

by metilda Sun 26 Sep - 10:55

by metilda Sun 26 Sep - 11:01

by metilda Sun 26 Sep - 11:21

Život je borba

Prvo, dobro je posvijestiti si istinu svemira: život je borba. Nerijetko vrlo teška. One vrste koja pušta ožiljke, duboke i teške. I treba govoriti ovu istinu, izbjeći sladunjavu romantiziranu bajku koja život predstavlja nečim što život nije. U toj borbi s trnjem i kamenjem bačenim s lijeva i desna mi se možemo predati i tako se utopiti u olujama ili se možemo ne predati i time u tim olujama postajemo vrsni mornari. Mornari koji se ne plaše nevera, velikih vjetrova. Dok mi tako dižemo i zatežemo ta naša jedra, cijelo vrijeme jasno znamo: kormilo je u Kristovim rukama. I nebitno je što se brod nekada naginje, nebitno je što brod nekada pušta more, nebitno je što su nekada i ti mornari slabi. Kormilo čvrsto drži naš jedini Kapetan - Kralj Svemira - Isus Krist.

Bit će u životu i brdo radosti. Smijeha. Uživanja. Zezancije. Hoće, jer sve je to život. Samo je važno slijedeće: križ koji nam je dan nije tu da nas slomi - nego da nas posveti. Nije tu da pod njim padamo, nego da baš preko njega prijeđemo provaliju naših slabosti i grijeha i uđemo u stanove nebeskog Jeruzalema.

Prihvati križ.
Ljubi križ.
Zagrli križ.
Da bi se spasio.

by metilda Sun 26 Sep - 11:24

by metilda Sun 26 Sep - 11:36

by Sponsored content