James Hart - Sokrat sreće Isusa

Sokrat:
Dobro jutro Isuse! Čuo sam mnogo o tvojim velikim djelima. Na svoj skroman način i ja sam filozof ovdje u Ateni. Rečeno mi je da posjeduješ veliku mudrost i to nesumnjivo navodi skupljanje ljudi da te slijede na ulicama. I ja ću to priznati ako me prosvijetliš odgovorima na zagonetne probleme, sa kojima sam se snažno borio cijelog svog života.
Isus:
Ja sam kao ribar za ljude u svom traženju sljedbenika. Ja nosim istinu o Bogu svim ljudima. Traži i naći ćeš, pitaj i bit će ti odgovoreno, kucaj i bit će ti otvoreno.
Sokrat:
Ima jedno osnovno pitanje koje mi je uvijek najviše bilo na umu. Mada mi je uvijek bilo kao nepremostiva prepreka za mene u mom traženju za istinom i smislom, siguran sam da će tvoje učenje naći da je to i suviše lako i misliti o meni kao o luckastom starcu. Uvijek sam žudio da živim časno i velikodušno, ali čini mi se da sam jednostavno prošao kroz život čak bez znanja što je to čast i velikodušnost. Sa svojim ograničenim shvaćanjem, čini mi se često da život, čak sa svom svojom čvrstinom i žestinom, stvarno nije ništa značajno. Molim te reci mi kako čovjek treba živjeti i što je svrha života?
Isus:
Da služi i moli se Bogu.
Sokrat:
Kojem Bogu?
Isus:
Samo je jedan Bog.
Sokrat:
O, treba da živiš ovdje u Ateni. Imamo njih nekoliko za izabrati.
Isus:
Samo je jedan pravi Bog.
Sokrat:
Naravno. I koji je jedini pravi Bog?
Isus:
Pravi bog je Gospodin Bog.
Sokrat:
Da, ali tko je Gospodin Bog? Ili što je on?
Isus:
On je beskrajnost protkana mudrošću, ljubavlju, sažaljenjem, mirom, i milosrđem. On je tvorac raja i zemlje i svih stvari u svemiru.
Sokrat:
Svih stvari?
Isus:
Da, svih stvari. On je svemoguć. On je gospodar i tvorac svih stvari. On je svuda prisutan - ništa se ne može dogoditi, a da on za to ne sazna unaprijed.
Sokrat:
Da li je stvorio bijedu, ratove, smrt, bol i nesreću?
Isus:
Ne. Te stvari i sva ostala zla i tragedije dolaze od vraga, princa tame; ili od ljudskih slabosti i zle prirode. Bog su svo dobro i sloboda od zla; samo dobro može doći od Boga.
Sokrat:
I tko je pak sad taj vrag? Sigurno on mora biti bog kada je u stanju da veliku nesreću sruči na ljudski rod! Štoviše, upravo si mi rekao da je samo jedan Bog. Također si mi rekao da sve to baš potiče od Boga; i sada mi kažeš da samo dobro dolazi od Boga i da sva zla dolaze od nekog zvanog Vrag. To mi se čini da je proturječnost. Bojim se da je tvoja religija previše zamršena za ovu staru glavu da bi je razumjela. Štoviše ja ću biti energičan student i snažno pokušati razumjeti ako mi samo pomogneš. Molim te objasni mi tko je ili što je taj vrag i kako to da sve stvari mogu da dolaze od Boga i da opet ne dolaze od Boga?
Isus:
Vrag je pali anđeo koji je slavoljubiv. On se pobunio protiv Boga i želio uništiti sva njegova djela.
Sokrat:
Što je za ime Zeusa jedan anđeo?
Isus:
Jedan anđeo je jedan anđeo.
Sokrat:
Naravno, to je kao istovjetnost. Sokrat je Sokrat. Ali, vidim to mi ne znači ništa, neiskusan kao što sam ja u tvojoj religiji. Iako je to točno da točnije ne može biti, ne odnosi se na bilo što što ja mogu razumjeti sa nečim meni poznatim.
Isus:
Anđeo je anđeo.
Sokrat:
Molim te oprosti mi za glupu neukost. Razumi da ja nemam važnost kao ti. Nikad nisam vidio anđela ili čuo za nekog. Rečeno mi je da si imao puno čudnih vizija kada si 40 dana tumarao pustinjom i kada nisi jeo. Molim te, reci kako izgledaju ti anđeli?
Isus:
Oni imaju krila.
Sokrat:
Kao i komarci. Možeš li biti malo više određeniji?
Isus:
Oni liče na ljude samo što imaju krila.
Sokrat:
Što još? Oni mogu letjeti, pretpostavljam.
Isus:
Da, zato i služe krila.
Sokrat:
Naravno. Trebao sam znati. Rekao si da liče na ljude. Kako se oni razlikuju od ljudi?
Isus:
Oni su mnogo bolji od ljudi, i oni nikada ne umiru.
Sokrat:
Koliko bolji od ljudi?
Isus:
Sposobniji su i puno su moćniji. Puno, puno, moćniji.
Sokrat:
Oni su nadljudi onda.
Isus:
Da, apsolutno!
Sokrat:
Onda su oni nadljudi i oni su besmrtni. Mi u Ateni možemo zvati takva bića bogovima.
Isus:
Ne! Bog je puno moćniji od njih.
Sokrat:
Pa i Zeus je puno moćniji od svih ostalih Olimpijskih bogova, ali drugi su i dalje definirani kao, i nazivaju se Bogovima. Kako bi mogao objasniti termin Bog?
Isus:
Bog je tvorac svega. On je svemoguć, sveznajući, svemudri i sadrži pravdu, milost, sažaljenje, dobro i mir.
Sokrat:
Te kvalitete, međutim, nisu potrebno suglasni. Nemoguće je za osobu da bude pravedna, miroljubiva i milosrdna, sve na jednom primjeru ili situaciji. Ako osoba ili neki narod zasluže kaznu po zakonu pravde, ti je moraš kazniti ili voditi rat sa njim, ali to bi onda bilo kršenje zakona o miru i milosti. Ni jedno biće ne može imati sve te kvalitete zato što su jedan drugom proturječne; ne mogu opstati u istoj osobi u isto vrijeme. To je kao kad bi čovjeka stavili na lijevoj i desnoj strani istog ugla u isto vrijeme, da još ostane čitav i cjelovit.
Isus:
Čudni su putovi Božji.
Sokrat:
Čini mi se da imaš mnogo bogova kao mi u Ateni, samo ih ne zoveš tako.
Isus:
Ne! Bog je svemoćan.
Sokrat:
Onda jedina razlika je u stupnju snage?
Isus:
Ne. Bog je bolji i puno sposobniji od njih. Grijeh je nemoguć za njega.
Sokrat:
A što je to grijeh?
Isus:
To je jedan čin nepokoravanja bogu.
Sokrat:
Iz ovoga vidim da Bog ne može pogriješiti, zato što ne može ne poslušati sebe. Ali pošto je grijeh za njega nemoguć, za njega nije veći uspjeh da bude bezgrješan nego što je za kamen uspjeh da se ne pomakne. To jedva da je stvar definicije. Što rade, ti anđeli?
Isus:
Oni izvršavaju zadatke za Boga.
Sokrat:
Zašto ako je Bog svemoćan, da li mu trebaju drugi da izvršavaju zadatke za njega?
Isus:
Sviđa mu se tako.
Sokrat:
Oni su njegovi robovi, onda?
Isus:
Ne, oni ga dobrovoljno služe.
Sokrat:
Što se dogodi ako ga ne žele dobrovoljno služiti?
Isus:
Bilo je nekoliko anđela predvođenih Sotonom, vragom, koji se pobunio protiv Boga i oni su izbačeni iz raja, na vječne muke i kaznu.
Sokrat:
Što je to raj?
Isus:
To je predivno mjesto visoko na nebu. Ulice su pokrivene zlatom. Sve je mirno i prelijepo tamo. Bog tamo živi i svi koji vjeruju u boga odlaze tamo kad umru. Čovjek ima vječni život tamo i dana su mu krila i klanja se Bogu i sviraju harfe u vječnom blaženstvu i sreći zauvijek. To je svrha i cilj svih ljudskih života – da odu u raj kada umru.
Sokrat:
Ta mišljenja liče na prikaz koji sam čuo od onih koji su jeli lotosov cvijet. Ako je to bila svrha života, mogli bismo jednostavno biti opijeni vinom ili drogama i osjećati se tako svo vrijeme, kao prosjaci i pijanci koje vidimo na drugoj strani grada?
Isus:
Biblija kaže da ne smiješ piti vino ili jaka pića.
Sokrat:
Ako je to jedina svrha čovjekovog života, da ode u raj , zašto se jednostavno ne ubije i ode tamo?
Isus:
Ne smiješ se ubiti.
Sokrat:
Ako Bog želi da čovjek ode u raj, zašto je uopće čovjeka prvo smjestio na Zemlju? Zašto jednostavno nije od početka smjestio čovjeka u raj? Teško mi je povjerovati da je čovjek sa svim svojim sposobnostima, željama i složenostima bio stvoren da jednostavno sjedi i klanja se i ulaguje i moli se. Svakako nema, niti je ikada bilo, ljudskog tlačitelja tako uobraženog i ponosnog da on želi od svojih podanika samo da mu se klanjaju i ponizno ulaguju i da su mu ropski ponizni od svitanja do sumraka, a kamoli za sva vremena. Svakako mogu razumjeti zašto je Sotona želio da se pobuni protiv tako statičnog, okrutnog i dosadnog društva. Sudeći po onome što si mi do sada rekao, ja bih se morao udružiti sa Sotonom u pobuni, jer iako sebe smatram skromnim čovjekom, koliko je to moguće, ne mogu po cijeli dan da se klanjam i budem ponizan i pjevati hvalospjeve biću koje mi prijeti kaznom i vječitom mukom ako to ne učinim.
Isus:
Gospodin Bog je ljubomoran Bog, i ti ne smiješ imati druge bogove osim njega.
Sokrat:
Zašto se Sotona pobunio? Da li je znao da je Bog bio tako moćan kako si mi ga opisao i da će biti nesumnjivo poražen?
Isus:
Sotona se pobunio zato što je bio ponosan i što je želio da on gospodari rajem. On je djelomično znao za Božje velike moći (da su bile veće od njegove vlastite), ali želio je moć tako jako da je bio spreman na sve.
Sokrat:
Sotona je onda bio svakako vrlo hrabar; da se bori protiv neprijatelja koga nije mogao pobijediti.
Isus:
On je bio grješan zato što se nije pokorio volji Gospodinovoj.
Sokrat:
Čini mi se da je jedina razlika između Sotone i Boga u stupnju snage.
Isus:
Bog je savršen; On je svemoćan, sveznajući, i bezgrješan.
Sokrat:
Naravno, prema definiciji on je bezgrješan zato što ne može biti neposlušan sebi. Jedina prava razlika između njih je stupanj moći. Prema tome Sotona nije pogriješio ili nije grješan za pobunu protiv Boga, jedino je pogriješio što je izgubio pobunu. Jer, da je on pobijedio, onda bi Bog bio grješnik: Bog bi onda bio poslušan Sotoni, koji bi postao od Boga i ostalih anđela, zato što on nije mogao da pogriješi protiv sebe samog. To je nepokoravanje sebi samom, i mogao je potvrditi sebi svu svoju moć. Da je Sotona pobijedio, on bi postao Bog, po tvojoj definiciji i zato što bi bio svemoćan i bezgrješan. Tko zna da se to i nije dogodilo? Prema tvom opisu Boga počinjem da sumnjam, u tom pogledu, da se to dogodilo.
Isus:
Bog je puno više nego gola moć i pravednost, neimanje grijeha: on je beskrajna pravda, milosrđe, mir i sažaljenje i sveoprostivi. Sotona je zloban, sebičan, razoran i zao.
Sokrat:
Što se dogodilo Sotoni nakon izbacivanja iz raja?
Isus:
On je bačen u pakao od strane Boga gdje je zlostavljan i mučen za sva vremena.
Sokrat:
Što je to pakao i zašto je Sotona ostao tamo ako je to tako bolno i neprijatno?
Isus:
Bog ga je zatvorio u pakao i nije mu bilo dozvoljeno da ode. Bog je napravio pakao kao mjesto za kažnjavanje Sotone i svih ljudi koji ne vjeruju u Boga. To je jedno vječno goruće podzemlje mučenja, agonije i muke; svi grješni ljudi koji nisu molili Boga za oproštaj i nisu imali vjere u njega, idu tamo za sva vremena da budu mučeni od strane vraga.
Sokrat:
Ako je Bog pravedan ili milosrdan, kako može to raditi jednom neprijatelju koji se borio sa njim u bitci. Zašto Bog nije jednostavno oprostio Sotoni poslije pobjede kao što ljudi često rade porobljenim nacijama, pošto ih pobjede? Čovječanstvo bi izgleda bilo mnogo milosrdnije od Boga; oni ne tretiraju pobijeđene tako strašnim mukama, ni cijelog života, a kamoli za cijelu vječnost. Zašto Bog ne pokaže kvalitete koje si opisao, kao što su njegova pravda, milost, sažaljenje i opraštanje prema Sotoni? Nesumnjivo Božja ratoborna priroda je u kontrastu sa tvojom definicijom termina Boga kao miroljubivog, milosrdnog i svepraštajućeg bića.
Isus:
Čudni su putovi Božji, njegova čuda se ispunjavaju.
Sokrat:
Ako je Sotona zatvoren u paklu, kako on može donositi kuge, tlačiti čovječanstvo i zašto je Bog dozvolio to ako je svemoćan i svedobar. Zašto ga nije uništio? I ovako počinjem da se čudim ovoj taktici, da li bi suprotan način vladanja možda bio bolji?
Isus:
Bog je dozvolio Sotoni da bude slobodan i sprovodi mučenje i torturu nad čovječanstvom sa naredbom da kazni čovjeka za njegovu grešku u rajskom vrtu.
Sokrat:
Što je to rajski vrt?
Isus:
Kada je Bog stvorio prvog čovjeka i ženu, Adama i Evu, stavio ih je u rajski vrt. Kada su bili stvoreni bili su nevini i bezgrješni. To je kakve ih je Bog napravio. Rajski vrt je bio predivni raj, snabdjeven sa svim što su Adam i Eva trebali imati. Oni nisu morali raditi, već jednostavno samo brati voće sa grana bujnih drveća. Oni su bili nevini i bez nesreće, kao djeca i nisu znali ništa o tjelesnoj ljubavi. Imali su jedno drugo za društvo i obožavali su i milili se Bogu koji ih je povremeno posjećivao.
Sokrat:
Zašto je Bog stvorio čovječanstvo?
Isus:
Bio je usamljen.
Sokrat:
Zašto nije naprosto napravio dodatne anđele koji bi bili više jednaki njemu, nego te mnogo niže oblike života, ljude? Može li biti da je želio ponizne sluge kako bi mogao da gleda dole na one koji bi ga se plašili, duboko ga poštovali i klanjali mu se?
Isus:
Budući da je on naš tvorac, mi mu dugujemo poštovanje, naklonost i pokornost.
Sokrat:
Da li je dijete kriminalca predodređeno da bude poslušno svom ocu, ili da ima pravo i obavezu da sudi samo za sebe između pravog i pogrešnog? Kakav grijeh, kakve je to neposlušnosti čovjek počinio u rajskom vrtu?
Isus:
U središtu rajskog vrta, Bog je zasadio drvo znanja i rekao Adamu i Evi da ne jedu voće sa tog drveta. Sotona je došao u vrt, prerušivši se u zmiju i rekao Evi da će dobiti veliko znanje, ako pojede voćku. Sotona je rekao da im je Bog kazao da ne jedu voće, plašeći se da ako to urade onda će postati veliki kao što je on. Eva je nagovorila Adama da pojede jabuku. Pošto su pojeli, oni su naučili o seksualnoj ljubavi. To je bio pravi grijeh.
Sokrat:
Da li je znanje zlo, da li Bog želi da ga sačuva od nas? Zašto je Bog želio da nam uskrati dobivanje znanja? Da li je želio da nas drži kao ponizne robove puzeći pod njegovim stopama? Čini mi se da mi dugujemo Sotoni zahvalnost i obožavanje zbog njegove pomoći. Sotona liči skoro kao Prometej, koji je u neposlušnosti prema drugim bogovima donio čovjeku znanje o vatri. Za tu uslugu čovjeku, Prometej je kao Sotona bio izložen mučenju i torturi za sva vremena. Nesumnjivo, ljudski život bi mnogo manje vrijedio bez ljubavi, vatre i znanja.
Isus:
Ali Sotona je lagao Evi, zato što nismo postali veliki kao Bog jedući voće. On nam je lagao čisto zato što je želio uništiti Božje djelo.
Sokrat:
Ako je Bog svemoguć, zašto je Sotoni dozvolio dolazak u vrt i zavođenje Eve? Ako Bog nije želio da jedu voće, zašto je zapravo zasadio drvo u vrtu? Ako Bog nije želio da čovjek vodi ljubav, zašto je čovjeka opremio organima potrebnim za to? Ako Bog nije želio da čovjek učini prvobitni grijeh, zašto je dao čovjeku želju za znanjem, iskustvom, avanturom i požudom?
Isus:
Bog je zasadio drvo u vrtu i dopustio Sotoni da dođe tamo zato što je želio iskušati ljudski rod?
Sokrat:
Maločas si rekao da je Bog sveznajući; onda on zna sve što se događa i prije nego što se dogodi. Nesumnjivo, Bog je unaprijed znao kako bi se čovjek ponašao u svakoj situaciji.
Isus:
Bog je dao čovjeku slobodnu volju. To je upravo mogućnost za čovjeka da bude čestit i služi Boga, kao što čovjek može biti grješan i da ne slušati riječ Božju.
Sokrat:
Da li je znao da će čovjek zgriješiti?
Isus:
Znao je da će čovjek zgriješiti, ali je dozvolio čovjeku slobodnu volju da bi sam odabrao.
Sokrat:
Da li je Bog mogao napraviti čovjeka da ne može zgriješiti? Da li je Bog mogao napraviti čovjeka da ne može zgriješiti u toj naročitoj situaciji?
Isus:
Da, budući da je Bog najmoćniji on je mogao to učiniti ali nije želio da ljudi budu lutke, želio je da ljudi imaju slobodnu volju.
Sokrat:
Da li je Bog mogao stvoriti čovjeka sa dvije glave ili tri noge ili na neki drugi način ako je to želio?
Isus:
Bog je mogao napraviti čovjeka na svaki način kako je želio.
Sokrat:
Da li je Bog napravio čovjeka na način kako je to namjeravao? Da li je namjeravao da čovjek ima jednu glavu, dvije noge i da izgleda točno onako kako i danas izgleda?
Isus:
Naravno; Bog je savršen i svemoćan; nije mogao napraviti grešku.
Sokrat:
Onda Bog nije napravio grešku, ali je napravio čovjeka točno onako kako je namjeravao u svakom slučaju.
Isus:
Da.
Sokrat:
Onda smo Ti i Ja napravljeni točno onako kako je Bog namjeravao da budemo? I Adam i Eva su napravljeni točno onako kako je Bog namjeravao da izgledaju?
Isus:
Da, to je ono što sam rekao.
Sokrat:
Da li sve što je dio čovjeka dolazi od Boga?
Isus:
Da. Bog je gospodar i kontrolor svega.
Sokrat:
Da li je vraga neka druga sila stvorila, neki dio čovjeka?
Isus:
Ne. Bog je jedini tvorac svega.
Sokrat:
Onda, ako je Bog kreirao čovjekove oči, noge i misli, on je također stvorio ljudske želje; sve njegove želje, čak i njegovu želju za znanjem i seksom. Zašto je čovjek zgriješio?
Isus:
On je zgriješio radi njegove slabosti i zle prirode.
Sokrat:
Da li je ljudska priroda dio čovjeka, kao što su ruke i stopala dio čovjeka?
Isus:
Da. Čovjekova priroda je dio čovjeka.
Sokrat:
Tko je stvorio čovjeka?
Isus:
Bog.
Sokrat:
Tko je stvorio čovjekove ruke i stopala?
Isus:
Bog.
Sokrat:
Tko je dao čovjeku dvije ruke i dva stopala i stvorio ih točno onako kako izgledaju danas, kao što su to bili i u vrijeme Adama i Eve?
Isus:
Bog.
Sokrat:
Tko je stvorio čovjekovu narav?
Isus:
Bog.
Sokrat:
To je dao čovjeku njegovu zlu narav i slabosti? Bog je dao, zato što je to dio čovjeka i to dolazi od Boga i od Boga samoga.
Isus:
Bog je dao čovjeku slobodnu volju.
Sokrat:
Tko je namjeravao da čovjek ima dvije ruke, vrag?
Isus:
Ne. Bog je namjeravao da čovjek ima dvije ruke.
Sokrat:
Tko je namjeravao da čovjek ima slabosti i zlu prirodu, vrag? Ne, Bog je namjeravao da čovjek ima slabosti i zlu prirodu. Ako je čovječanstvo grješno ili zlo ili slabo, to je zato što je Bog stavio grijeh ili slabosti tamo i namjeravao da tamo budu. Dopusti mi da ti ispričam drugu priču. Da li si ikada vidio da ptice ubijaju ribu u moru? Tko je nametnuo da ptica hvata i ubija te leteće ribe? Koga proklinjati, čovjeka, kada se sam sudac optužuje?
Isus:
Čovjek ima slobodnu volju. Bog ga nije natjerao da zgriješi. On mu je samo toliko dao mogućnost da bude čestit i grješan. Čovjek ne bi bio vrijedan Bogu, da ga je on napravio samo kao lutku koja ne može ništa da radi osim dobra. On je želio da čovjeku pruži priliku da bude dobar ili zao, prema njegovoj vlastitoj vrijednosti i izboru.
Sokrat:
To je apsurd, da Bog kazni čovjeka poslije njegovog stvaranja. To je kao da Homer napiše odu o svinji i onda trga stranice i baca ih u vatru, zato što ne voli kvalitete te životinje. Ili da najbolji kipar napravi perfektnu statuu svinje i onda je šiba za svu vječnost, zato što ne voli crte te životinje.
Isus:
Bog nije stvorio čovjeka sa zlom prirodom da bude predodređen da mora griješiti.
Sokrat:
Onda tko je?
Isus:
Bog je stvorio čovjeka da bude nevin i prirodno dobar. Bog je stavio čovjeka u Raj, Edenski vrt. On je dao čovjeku slobodnu volju i dozvolio Sotoni da uđe u rajski vrt da testira čovječanstvo. Bog nije predodredio da će čovjek zgriješiti.
Sokrat:
Ali Bog je stvorio sve što je u ovoj kombinaciji, situaciji ili okruženju. On je točno znao kako će svaki djelić reagirati sa preostalim elementima u svakoj prilici; zato što je on sveznajući. On je napravio da svaki element bude točno kao što jest, pošto je bio svemoćan i nije mogao napraviti greške. To je kao da znanstvenik ili doktor kombinira nekoliko sastojaka u lijek, koji iako su bezopasni po sebi, kada se kombiniraju postaju smrtonosni otrov; i onda pošto ga je dao pacijentu skida svaku odgovornost sa sebe za njegovu smrt. Upravo na taj način, Bog kombinira mnoge stvari: nevinog čovjeka, drvo znanja, prelijepi vrt i anđela.
Isus:
Svi su griješili i nisu se domogli slave Božje.
Sokrat:
Meni se čini da je tvoj Gospodin Bog jednostavno napravio čovjeka da gleda njegovu patnju. Taj Sotonin posao, rajski vrt i slobodna volja su obična fasada. Bog je očigledno želio izgovor da kažnjava, proganja, muči i tlači čovječanstvo. Ako je kao svemoćno sveznajuće biće, koje je sve napravilo i dozvolilo njegovim kreacijama da reagiraju u svakom slučaju, on ih je zapravo namijenio da čine na taj način i on je jedino odgovoran za posljedice.
Isus:
Upozoravam te, Bog nije za podsmijavanje. Nemoj govoriti na taj način ili ćeš biti bačen u vatrenu peć gdje ćeš škrgutati zubima, zauvijek u mukama i mučenju.
Sokrat:
Mislio sam da su naši bogovi sa Olimpa jogunasti i nerazumni, ali oni liče na prava nevinašca milosrđa i strpljenja u usporedbi sa tim tvojim Bogom koji te muči za sva vremena zbog onog što radiš za što te primorava da radiš, jer je tako napravio tebe i tvoju
okolinu.
Isus:
Oh, hvala Gospodinu zato što je dobar; za njegovu milost koja traje na vjeke i vjekove.
Sokrat:
Zašto, ako je Bog mira i milosrđa, muči ljudski rod i dozvoljava, čak ohrabruje i zahtjeva, krvoproliće na zemlji; i dozvoljava, čak traži od Sotone da dovodi u iskušenje i muči ljudski rod; otkad si rekao da se ništa ne događa za što on ne zna da će se dogoditi, ili će se tek dogoditi? Jedino svemoćno biće koje zna sve i sve je napravilo, odredilo je sve zato što zna način na koji će njegove kreacije reagirati.
Isus:
Bog je dao čovjeku slobodnu volju zato što nije htio da bude samo lutka. Bog nije želio da čovjek zgriješi. Bog je bio vrlo razočaran kada je čovjek zgriješio.
Sokrat:
Nije moguće da Bog bude razočaran zato jer je znao čovjekovu prirodu i sve ostalo što je stvorio. Pošto je svemoćan, on je namjeravao da čovjek zgriješi. Zaista je natjerao čovjeka da zgriješi praveći čovjeka sa izvjesnim strastima i slabostima.
Isus:
To što kažeš je huljenje Boga. Bog je napravio svijet i sve biljke i životinje za zadovoljstvo čovjeka. Pogledaj prelijepi svijet oko sebe. Možeš li reći takve stvari o Bogu poslije svega što ti je dao?
Sokrat:
Ja nesumnjivo ne mogu vjerovati tome. Kako može Bog, koji je bio tako pokvaren, sadist i gnusan da stvori svijet sa tako puno ljepote? Štoviše, čovjek i sa toliko zla, koliko se čini da ima u njemu, ipak u drugim prilikama pokazuje nevjerojatnu snagu, samopožrtvovnost i odanost, i stupnjeve proturječnih kvaliteta, milosti i pravde. Tvoj Gospodin nema ni jedne od tih kvaliteta. Svakako, nikada nije bilo čovjeka, ma koliko podao bio, koji može učiniti drugom čovjeku ono za što ti tvrdiš da Bog čini onima koji ga ne poštuju: muči ih za cijelu vječnost. Bilo koji čovjek, bez obzira koliko bio loš, i da je bio osakaćen, mučen ili ubijen kao Prijam čiji je cijeli rod bio ubijen ili Agamemnon, koga su ubili njegova žena i njen ljubavnik bi eventualno omekšao poslije godina ili vjekova mučenja njegovih neprijatelja.
Isus:
Ja sam put, istina i svijetlo. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene. Vjeruj u mene i imat ćeš vječan život u raju, odrekni se mene i onda pati u vječnim mukama pakla.
Sokrat:
Ako prihvatim tvoj sistem, ja ću držati stranu Sotoni protiv tvog Boga; čak i znajući da ću biti mrcvaren i mučen zauvijek. Nepravda i pokvarenost tvog Boga je tako strašna. Čuo sam strašne glasine o ljudskom žrtvovanju od divljaka na dalekim obalama; ali svakako čak ni oni nisu razmišljali o mučenju njihovih žrtava, za svu vječnost. Čuo sam zastrašujuće priče o monstrumima, kiklopima, gorgonima i meduzama, ali ti monstrumi su pitomi i mirni, kao jaganjci, u usporedbi sa tim opisima u tvojoj knjizi Otkrivenja. I ti mi pričaš o božjoj miroljubivosti i sveopraštajućoj prirodi.
Isus:
Svi smo mi djeca Božja. Bog je naš otac i ne želi da mi griješimo, ali nas kažnjava kada to uradimo. On je pravedan i milosrdan i samo nas šalje, njegovu djecu, u Pakao, prokletstvo i vječne muke kad je to naša osobna greška. Kada smo grešni i požudni poslije seksa, kao Adam i Eva, on nema izbora nego da nas kazni, mučeći nas u vječnoj vatri zauvijek.
Sokrat:
Kažeš da smo svi Božja djeca. On je pravi monstrum jer proganja svoju djecu zato što imaju oči, noge i želje koje im je On dao. Neka se više ne vjeruje ovom prevrtljivom zlikovcu, koji nas zbunjuje dvoslimicama, i drži obećanu riječ, ali nam uništava nadu. Ne vidim svrhu, ni razlog, ni istinu, ni milost ni pravdu; ništa osim nestalne gole sile. Stvarno, ljudska bića, sa svim njihovim prohtjevima, sebičnostima i slabostima izgleda da nisu ništa gori nego tvoj Bog. Tvoj Bog je demonski, sadistički i psihopatski zli duh.
Isus:
Mi smo jednostavno samo ljudi i ne možemo razumjeti beskrajne misterije o Bogu. Naša je dužnost da budemo iskreni i da vjerujemo i da ga slijedimo. Nije naše da se pitamo zašto, nego da radimo i umremo.
Sokrat:
Nije razlog, zašto? Ali zašto su nam dani umovi? Kako da odredimo kako da živimo i što je svrha života? Što mi radimo diskutirajući upravo sad? Zašto si propovijedao ljudima cijeli svoj život? Zašto si riskirao cijeli svoj život ne pokoravajući se naredbi Rimljana?
Isus:
Vjerom ćemo se spasiti, da ne bi svaki čovjek postao hvalisav.
Sokrat:
Vjera. Što podrazumijevaš pod tim vjera?
Isus:
Mi moramo vjerovati bez traženja dokaza. Ne smijemo biti nevjerni Tome. Ako vjerujemo u Boga bit će nam vraćeno za sva naša iskušenja i muke, mnogostruko, kada dođemo u raj.
Sokrat:
Kažeš da moramo vjerovati što god da nam je rečeno, bez ispitivanja ili istraživanja. Trebamo biti lakovjerni? Ako to prihvatim, ja onda trebam davati svoj novac svakom čovjeku na ulici koji mi obeća da će mi vratiti mnogostruko. Ja bih bio budala da tako učinim kao što ti kažeš. I evo tebe, ne tražiš da dajem više novca, već da posvetim cijeli svoj život jednom poduhvatu, jednom cilju, jednoj svrsi, a da nikad ne razmatram vrijednost poduhvata. Lopovi traže moje pare prijeteći mom životu. Ti tražiš moj život prijeteći mi mučenjima i obećavajući mi raj. Ja nisam pokoran i lakovjerna budala da budem vođen kud god mi je rečeno praznim obećanjima i prijetnjama.
Isus:
Krotki će naslijediti Zemlju.
Sokrat:
Krotki su poklani i napravljeni robovima kao žene i djeca pobijeđenih naroda.
Isus:
Ne smiješ sumnjati u Boga.
Sokrat:
Nikad nisam sreo tog gospodina i prema tome ne mogu sumnjati u njega.
Isus:
Mi moramo vjerovati Bibliji, Svetom pismu, u riječ Božju; sa vjerom bez očekivanja da možeš razumjeti bez traženja dokaza.
Sokrat:
Nemoguće je za čovjeka da ne bira. Ti si svjestan da postoji nekoliko religija na svijetu? Ako vjerujemo vjerom, mi ćemo ih prihvatiti sve; ipak sve su one različite i to bi bilo nemoguće. To bi bilo kao vjerovati da je zemlja bila okrugla i ravna u isto vrijeme. Svakako ti ne prakticiraš to što propovijedaš; tada bi vjerovao da su židovska religija i Stari zavjet bili u pravu i ti ne bi pokrenuo ovu novu heretičku religiju kao svoju. Ili jučer, kada su te atenski svećenici opomenuli na ulici da prestaneš propovijedanje svoje hereze; ti ćeš povjerovati u grčku religiju Olimpijskih Bogova zato što je to bila prva i ti ćeš vjerovati vjerom zato što su ti rekli da je to istina.
Isus:
Vjerom smo spašeni da ne bi bilo koji čovjek postao razmetljiv.
Sokrat:
Dopusti da ti dam specifičan primjer. Pretpostavi da mi je proročica iz Delfa rekla da je izvjesna osoba bila kriva silujući i ubivši mi ženu i da ja treba da ga ubijem ili će on mene ubiti; plašeći se da ću ja otkriti njegov zločin i da ću ga ubiti; i ti mi kažeš ‘ne ubij’. Kažeš mi da moram vjerovati vjerom što god da mi je rečeno. Prateći tvoju zapovijed, moram ubiti čovjeka zato što je takva moja sudbina po proročanstvu iz Delfa. Prema tome, ne mogu vjerovati u oba, proročicu iz Delfa i Gospodina Boga. Dakle, nemoguće mi je da vjerujem u bilo što samo vjerom. Postoji jedan intelektualni izbor da smo ti i ja i svi ljudi napravljeni, dobrovoljno ili ne, prema onome u što vjerujemo. Što ćeš radije učiniti: napraviti izbor misleći, diskutirajući i razmatrajući, i razmatrajući sve aspekte problema ili slijepo se odreći toga da je svaki izbor neophodan? Taj izbor je najvažniji u čovjekovom životu zato što je to odgovor na pitanje što je svrha života, određujući cijeli pravac ljudskog života. Ako čovjek upravlja svaki svoj pokret njegovom religijom, kao što ti zastupaš, onda svakako, mora staviti veliku količinu misli unutar svog izbora religije. Dozvoli da ti ispričam priču: ako ideš iz jednog u drugi grad, na nekoj dužnosti koja obuhvaća cijeli tvoj život, zar ne bi bilo pametno razmotriti sve putove, bilo da su neki od njih prepuni razbojnika, bilo da ima bližeg ili sigurnijeg grada da odeš, ili zbilja, bilo da uopće nema grada?
Isus:
Ako ti iskreno poželiš saznati istinu o Bogu, stvaranju i svrsi života, tu je vrlo jednostavan način da otkriješ istinu. Sve što trebaš učiniti je da pitaš Boga da uđe u tvoje srce. Ako iskreno poželiš da saznaš istinu o Bogu, Sveti duh će doći u tvoje biće i ti ćeš postati jedno sa Bogom. U tom trenutku, dobit ćeš nebesko znanje i mir; i kada umreš, ti ćeš otići u raj i živjet ćeš zauvijek u sreći zadovoljstvu.
Sokrat:
Žudim da saznam istinu. Što to točno treba učiniti i kazati, da povećam to znanje i mudrost? Kako da mu se obratim?
Isus:
Kaži: Gospodine dođi u moje srce i daj mi mudrost da razumijem istinu.
Sokrat:
Ti kažeš da ću jednostavnim ponavljanjem toga dobiti znanje o svrsi života.
Isus:
Da. Gospodin kaže: Traži i naučit ćeš. Pitaj i bit će ti odgovoreno. Kucaj i bit će ti otvoreno. Bog je obećao da će dati i pokazati istinu, svakom ko pita.
Sokrat:
Gospodine, uđi u moje srce i daj mi mudrost da razumijem istinu.
Isus:
Eto, vidiš, sada zahvali Bogu zato što ti je dao vječni život.
Sokrat:
Ništa se nije dogodilo. Znam o svrsi života ništa više nego što sam znao prije toga.
Isus:
Onda ti nisi iskren. Ti nisi stvarno poželio da Bog uđe u tvoje srce i pokaže ti istinu. Nisi imao vjere da će doći u tvoje srce.
Sokrat:
Uistinu, poželio sam da saznam istinu. Posvetio sam cijeli svoj život proučavajući filozofiju i razum. Više od života samog poželio sam naučiti svrhu života. To je jedan odgovor koji sam tražio od kada sam prvi put ugledao Sunce. Dok god ga ne nađem, ja ću ga još uvijek tražiti do svoje smrti. Možda me nije čuo, da ga pitam ponovno glasnije?
Isus:
Doživio si neuspjeh da nađeš odgovor zato što nisi imao vjere. Ako netko ima zrnce vjere on može pomicati planine i sve što poželi to će mu se i dogoditi.
Sokrat:
To je nemoguće. Da li su neki od ljudi koji te slijede danas ikada imali rođake ili prijatelje koji su bolesni i koji umiru? Svakako da ih imaju; i svakako ako su dobri kršćanski narod oni su poželjeli da rođaci ili prijatelji ne budu bolesni ili da ne umru, nego da budu zdraviji i sretni ponovo. Svakako nitko neće biti glup da kaže da mu nikad nije umro prijatelj. Svakako nitko neće biti tako bezosjećajan da kaže da nikada nije poželio da mu prijatelj živi. Prema tome, iz toga slijedi da ni jedan kršćanin u svim vjekovima nikada nije imao vjere u Boga; ili da je Bog lagao.
Isus:
Gospodin daje i Gospodin uzima, neka je blagoslovljeno ime Gospodinovo.
Sokrat:
Ispričat ću ti priču da dokažem da nikada nije bilo kršćana ili Židova koji je imao vjeru; i da dokažem da je Bog lagao kada je obećao da će ući u čovjekovo srce i da će ga naučiti svrsi života. Prvo, da li je Pakao gori nego zemaljska nesreća?
Isus:
Da, svakako.
Sokrat:
I zar nisi rekao svi ljudi su grješnici i da su ostali bez slave Božje?
Isus:
Da.
Sokrat:
Svi kršćani ili Židovi, koji imaju vjere, vjeruju da će otići u pakao ako zgriješe. Dopusti da ti predstavim tu priču. Svaki kršćanin je kao čovjek koji stoji na vrhu litice: on zna ako učini grijeh on će pasti u svoju smrt, ili još gore, u vječne muke. Ti si rekao da je Pakao gori nego bilo koja zemaljska nesreća. Nema veze koliko je teška njegova zemaljska nesreća ili njegove želje, nema čovjeka koji je bio vjerni kršćanin, a koji bi počinio grijeh, to jest, skok sa litice u vječne muke. Rekao si da su svi ljudi, uključujući vjerne kršćane i Židove, grješnici. Slijedi da ni jedan kršćanin ili Židov od početka vremena, nije nikada stvarno vjerovao da će otići u Pakao. Zato što ako bi vjerovali u to oni ne bi zgriješili, oni ne bi skočili sa litice ako vjeruju da ih Pakao i vječne muke očekuju dolje. Svi ljudi koji skoče sa litice, svi ti ljudi zgriješe. Prema tome nitko u svim ovim stoljećima, nitko nije stvarno vjerovao u tebe. Slijedi da Bog nije ušao u njihova srca, kada su ga to tražili; Bog nije ušao u njihova srca ništa više nego što je u moje pred nekoliko trenutaka. Prema tome, Bog nema prava da ih kažnjava ili da ih pošalje u Pakao. Prema tome tvoj Bog nije Bog.
Isus:
Pogledaj u svijet oko sebe. Zar to ne pokazuje da Bog postoji? Vidi prelijepu izdašnu prirodu koja te čini jačim i zdravijim, i snabdijeva te suncem i toplinom, i šumama i poljima za hranu. Zar ne bi trebalo obožavati Boga za sve što je učinio za tebe?
Sokrat:
Znam da je priroda sveizdašna, ali čije zrno tuče je slomilo moje prozore?
Isus:
Jednostavno, zato što postoji neko zlo na svijetu, ne negira se dobro: Ti moraš zahvaliti Bogu za to. Bog mora postojati zbog toga, odakle je nastao svijet ako ga on nije stvorio?
Sokrat:
Ne mora značiti da je baš tvoj Bog stvorio svijet: postoje tisuće drugih propovjednika koji tvrde da je baš njihov Bog to učinio. Upravo zato što nemam odgovor ne znači da moram prihvatiti tvoj bez ispitivanja. Mogu upravo logički negirati da ti vjeruješ da je Zeus stvorio svijet. Čak, ako se složim da je Bog stvorio svijet, to je kraj definiranja kvaliteta Boga i mi ne možemo logički nastaviti od toga do pretpostavke da su druga gledišta tvoje definicije Boga točne.
Isus:
Čekaj, ne odlazi! Moraš spasiti svoju dušu od vječnog prokletstva. Prihvati Boga u svom srcu. Neću otići dok mi ne kažeš ‘da’.
Sokrat:
Da. To su samo prazne misli jednog starca. Vjerojatno si u pravu, kad te toliko ljudi slijedi. Iako sam ja, jedan dosadan starac, da razum i filozofiju stavljam iznad glasova većine.
Isus:
Zahvali Bogu što ti je dao vječni život.
Sokrat je već otišao.