Sto nikad ne biste mogli oprostiti?

dijagram wrote:

vedra-vedrana wrote:

maggie13 wrote:Istina,veberu..sve se izdaje baziraju na iznevjerenosti nekih ocekivanja ;)

Ispada li sad da je kriv onaj koji ima očekivanja ili onaj tko ih je iznevjerio, govorim o dugotrajnom međuodnosu dvaju ili više osoba?

prvi je naivan,drugi je kriv

Onda sam ja puno puta bila naivna.   Ali s godinama se naučimo praštati jer nema smisla nakupljati zlu krv, samo nama škodi a ne krivcu.

veber_1 wrote:

dijagram wrote:prvi je naivan,drugi je kriv

samo u ratu prvi najebe, a drugi ladi jaja.
recimo.

Rat je posebna priča. Ali puno puta sam čula stradalnike koji kažu da su oprostili. Sad, je li to samo za javnost ispred tv kamera ili zazbilju? 

vedra-vedrana wrote:

dijagram wrote:

vedra-vedrana wrote:

maggie13 wrote:Istina,veberu..sve se izdaje baziraju na iznevjerenosti nekih ocekivanja ;)

Ispada li sad da je kriv onaj koji ima očekivanja ili onaj tko ih je iznevjerio, govorim o dugotrajnom međuodnosu dvaju ili više osoba?

prvi je naivan,drugi je kriv

Onda sam ja puno puta bila naivna.   Ali s godinama se naučimo praštati jer nema smisla nakupljati zlu krv, samo nama škodi a ne krivcu.

Prastanje je u redu,samo ovisi o cemu se radi.
Meni je suludo oprostiti bas svakome i bas sve, a ima zagovornika i takvog stava.
Najbolje zato, truditi  se ne dovesti u situaciju prastanja bilo cega:)
Zvuci jednostavno, a  tako i jest, samo treba,...biti

danas si baš filozofski nastrojen.
mene začudilo da tema nije o seksu, s obzirom na autoricu.
:D

aben wrote:

ma moroš gradirati, bez obzira na vrstu škode, jer prema tomu se određivo retribucija

S obzirom na stupanj izdaje, primjenjuje se oprost...Jel tako nekako?

veber_1 wrote:
mene začudilo da tema nije o seksu, s obzirom na autoricu.
:D

A, meni se uvijek čini da su joj teme više ispitivanje javnog mijenja....

oprost nema gradacije inače nije oprost.

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

S tim da mi ljudi ne možemo zaboraviti izdaju. Oprostiti da, ali zaboraviti ne. Pitam se onda je li to pravi oprost? Ili uvijek negdje čuči pomisao na to da smo bili izdani?

mativka wrote:

veber_1 wrote:
mene začudilo da tema nije o seksu, s obzirom na autoricu.
:D

A, meni se uvijek čini da su joj teme više ispitivanje javnog mijenja....

misliš forumskog :D

mativka wrote:

aben wrote:

ma moroš gradirati, bez obzira na vrstu škode, jer prema tomu se određivo retribucija

S obzirom na stupanj izdaje, primjenjuje se oprost...Jel tako nekako?

čekoj, a ča ti je to reći oprostiti? 
nimo nišće loše ne oprostiti, ljudi govoru kako un ki ne oprosti ne more pojti napri, da čovika to opterećivo i slične gluposti. un ki ni nišće krivo učini se nemo ča loše osićati.

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

Tak je!

vedra-vedrana wrote:

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

S tim da mi ljudi ne možemo zaboraviti izdaju. Oprostiti da, ali zaboraviti ne. Pitam se onda je li to pravi oprost? Ili uvijek negdje čuči pomisao nia to da smo bili izdani?

Ko nije zaboravio, ni O od oprosta!

zar nije?
ne možeš malo, srednje ili puno oprostiti.

oprost je bezuvjetan, ako je iskren.

dzepna_venera wrote:

vedra-vedrana wrote:

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

S tim da mi ljudi ne možemo zaboraviti izdaju. Oprostiti da, ali zaboraviti ne. Pitam se onda je li to pravi oprost? Ili uvijek negdje čuči pomisao nia to da smo bili izdani?

Ko nije zaboravio, ni O od oprosta!

Vidiš, to je meni iracionalno poimanje. Čovjek je razumsko biće, ima sjećanja i ne može zaboraviti naprimjer jedno silovanje. Ali može oprostiti silovatelju. 

veber_1 wrote:zar nije?
ne možeš malo, srednje ili puno oprostiti.

oprost je bezuvjetan, ako je iskren.

Ma tako je i amen!

da se ti i ja u nečem složimo :D

maggie13 wrote:

Vegvísir wrote:Nemam pojma. Dosta toga sam mislila da ne bih mogla oprostiti pa itekako promijenila mišljenje.

hoce to s godinama..8-)

A da.

Premda sam tip koji se brzo ohladi nakon što plane, dugo mogu tolerirati pizdarije i nalaziti opravdanja za nečije postupke. Bila sam uvjerena da preko nekih postupaka nikada ne bih mogla prijeći, ali kad te jednom život šutne nogom u dupe s njima, nekako takvi stavovi više i nisu tako čvrsti.

No s druge strane, iako ne volim nositi gorčinu u sebi i ne mogu reći da postoje ljudi kojima nisam nešto oprostila, to nipošto ne znači da oprost može automatski vratiti narušeni odnos na staro. Jednom kad spalim most, ne žalim puno već gledam vatricu kako gori i oko nje grijem ionako uvijek hladne ruke. S nekima ga gradiš iznova, a s nekima jednostavno odustaneš.

vedra-vedrana wrote:

dzepna_venera wrote:

vedra-vedrana wrote:

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

S tim da mi ljudi ne možemo zaboraviti izdaju. Oprostiti da, ali zaboraviti ne. Pitam se onda je li to pravi oprost? Ili uvijek negdje čuči pomisao nia to da smo bili izdani?

Ko nije zaboravio, ni O od oprosta!

Vidiš, to je meni iracionalno poimanje. Čovjek je razumsko biće, ima sjećanja i ne može zaboraviti naprimjer jedno silovanje. Ali može oprostiti silovatelju. 

A što bi me tjeralo da prežvakujem sjećanje čina silovanja nego nepraštanje?

Danas sam baš u razgovoru sa rodbinom rekla da mi ako im je to fora mogu prepričavati dijelove života s njima jer mi je dobar dio memorije oslobođen za novo
Na sebi sam se uvjerila da mi je mozak brisao čak i sjećanja. Nema.

Vegvísir wrote:

maggie13 wrote:

Vegvísir wrote:Nemam pojma. Dosta toga sam mislila da ne bih mogla oprostiti pa itekako promijenila mišljenje.

hoce to s godinama..8-)

A da.

Premda sam tip koji se brzo ohladi nakon što plane, dugo mogu tolerirati pizdarije i nalaziti opravdanja za nečije postupke. Bila sam uvjerena da preko nekih postupaka nikada ne bih mogla prijeći, ali kad te jednom život šutne nogom u dupe s njima, nekako takvi stavovi više i nisu tako čvrsti.

No s druge strane, iako ne volim nositi gorčinu u sebi i ne mogu reći da postoje ljudi kojima nisam nešto oprostila, to nipošto ne znači da oprost može automatski vratiti narušeni odnos na staro. Jednom kad spalim most, ne žalim puno već gledam vatricu kako gori i oko nje grijem ionako uvijek hladne ruke.  S nekima ga gradiš iznova, a s nekima jednostavno odustaneš.

dobro, ne mora se odmah o tim ljubavnim temama, ovdje se govori o oprostima opcenito:)

dijagram wrote:

Vegvísir wrote:

maggie13 wrote:

Vegvísir wrote:Nemam pojma. Dosta toga sam mislila da ne bih mogla oprostiti pa itekako promijenila mišljenje.

hoce to s godinama..8-)

A da.

Premda sam tip koji se brzo ohladi nakon što plane, dugo mogu tolerirati pizdarije i nalaziti opravdanja za nečije postupke. Bila sam uvjerena da preko nekih postupaka nikada ne bih mogla prijeći, ali kad te jednom život šutne nogom u dupe s njima, nekako takvi stavovi više i nisu tako čvrsti.

No s druge strane, iako ne volim nositi gorčinu u sebi i ne mogu reći da postoje ljudi kojima nisam nešto oprostila, to nipošto ne znači da oprost može automatski vratiti narušeni odnos na staro. Jednom kad spalim most, ne žalim puno već gledam vatricu kako gori i oko nje grijem ionako uvijek hladne ruke.  S nekima ga gradiš iznova, a s nekima jednostavno odustaneš.

dobro, ne mora se odmah o tim ljubavnim temama, ovdje se govori o oprostima opcenito:)

Uopće nema veze s ljubavi, bar ne u tom romantičnom smislu.

dzepna_venera wrote:

vedra-vedrana wrote:

dzepna_venera wrote:

vedra-vedrana wrote:

veber_1 wrote:oprost nema gradacije inače nije oprost.

S tim da mi ljudi ne možemo zaboraviti izdaju. Oprostiti da, ali zaboraviti ne. Pitam se onda je li to pravi oprost? Ili uvijek negdje čuči pomisao nia to da smo bili izdani?

Ko nije zaboravio, ni O od oprosta!

Vidiš, to je meni iracionalno poimanje. Čovjek je razumsko biće, ima sjećanja i ne može zaboraviti naprimjer jedno silovanje. Ali može oprostiti silovatelju. 

A što bi me tjeralo da prežvakujem sjećanje čina silovanja nego nepraštanje?

Danas sam baš u razgovoru sa rodbinom rekla da mi ako im je to fora mogu prepričavati dijelove života s njima jer mi je dobar dio memorije oslobođen za novo
Na sebi sam se uvjerila da mi je mozak brisao čak i sjećanja. Nema.

Pa nebitni doživljaji i nestanu iz sjećanja. Bilo bi prestrašno kad bismo sve ama baš sve pamtili. Ali činove koji zahtijevaju naš psihički, duhovni, unutarnji, emocionalni napor da ih oprostimo ne iščezavaju iz sjećanja usprkos oprostu.