Zašto su u Hrvatskoj takve plaće ?

Političare nije briga za radna mjesta, imaju turizam s kojim financiraju svoje glasačko tijelo koje im omogućava vlast

https://m.dw.com/hr/zašto-su-u-hrvatskoj-takve-plaće/a-46376283

Znaš šta bi stvarno volio?

Da se neki dihadista raznese u Njemačkoj i pobije dedesetke ljudi

Baš me zanima šta bi onda političari u Hrvatskoj

RayMabus wrote:Političare nije briga za radna mjesta, imaju turizam s kojim financiraju svoje glasačko tijelo koje im omogućava vlast

https://m.dw.com/hr/zašto-su-u-hrvatskoj-takve-plaće/a-46376283

gore od plaća je to što nema radnih mjesta.. ne može ti netko dati plaću ako nema posla
ako nema obrtaja
tamo gdje ima ...trebalo bi zaposliti radne snage, a ne držati dva čovjeka dok ljudi čekaju u redu

rekla bih da političare nije briga za narod, bar po svemu što proživljavamo zadnjih 10-25 godina

mortal wrote:rekla bih da političare nije briga za narod, bar po svemu što proživljavamo zadnjih 10-25 godina

Pa i nije ih brige,briga ih je samo za turizam jer im to puni depove

mortal wrote:

RayMabus wrote:Političare nije briga za radna mjesta, imaju turizam s kojim financiraju svoje glasačko tijelo koje im omogućava vlast

https://m.dw.com/hr/zašto-su-u-hrvatskoj-takve-plaće/a-46376283

gore od plaća je to što nema radnih mjesta.. ne može ti netko dati plaću ako nema posla
ako nema obrtaja
tamo gdje ima ...trebalo bi zaposliti radne snage, a ne držati dva čovjeka dok ljudi čekaju u redu

kako to mislis nema radnih mjesta ?

Ma otvaranje novih radnih mjesta nam više ni netriba ,do kraja 2019 otići će još trideset tisuća ljudi sa zavoda,Austrija otvara svoje tržište rada za hrvatske državljane a tu je i negativni prirodni prirarst...tako da u konačnici za godinu dana ćeš imat manju nezaposlenost ovdje nego u Austriji

Sad nam netriba ništa....samo krah turizma tj državnog proračuna

zato jer Velmože misle da se Kmetje ne smije iskvariti parama i pozeliti bolji zivot..

debotoijusto wrote:

mortal wrote:

RayMabus wrote:Političare nije briga za radna mjesta, imaju turizam s kojim financiraju svoje glasačko tijelo koje im omogućava vlast

https://m.dw.com/hr/zašto-su-u-hrvatskoj-takve-plaće/a-46376283

gore od plaća je to što nema radnih mjesta.. ne može ti netko dati plaću ako nema posla
ako nema obrtaja
tamo gdje ima ...trebalo bi zaposliti radne snage, a ne držati dva čovjeka dok ljudi čekaju u redu

kako to mislis nema radnih mjesta ?

lijepo.. nema

RayMabus wrote:Zašto su u Hrvatskoj takve plaće ?

zato što ne raste BDP, bez povećanja količine novca u opticaju ne može se povećati ni zarada

da bi se povećale plaće prvo se mora povećati količina novca

Babylon wrote:

RayMabus wrote:Zašto su u Hrvatskoj takve plaće ?

zato što ne raste BDP, bez povećanja količine novca u opticaju ne može se povećati ni zarada

da bi se povećale plaće prvo se mora povećati količina novca

bdp raste

mortal wrote:

debotoijusto wrote:

mortal wrote:
gore od plaća je to što nema radnih mjesta.. ne može ti netko dati plaću ako nema posla
ako nema obrtaja
tamo gdje ima ...trebalo bi zaposliti radne snage, a ne držati dva čovjeka dok ljudi čekaju u redu

kako to mislis nema radnih mjesta ?

lijepo.. nema

bez rasta BDPa nema ni novih radnih mjesta

da bi se moglo otvoriti novo radno mjesto mora postojati novi novac kojim će biti plaćen novi radnik

bez novog novca nema novih radnih mjesta

kic wrote:
bdp raste

BDP u Kunama

izraženo relativno prema USD još gore

Nema potrebe za novim radnim mjestima

Hrvatska od 1993. propada zbog fiksnog tečaja kune

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zvonimir-baletic-hrvatska-od-1993.-propada-zbog-fiksnog-tecaja-kune/1534953/



Fiksirajući tečaj upali smo u zamku iz koje je slom jedini izlaz. Još sam 1994. upozoravao Nikicu Valentića u što ulazimo, ali on je doveo Škegru da nam objasni ‘da to nije istina’. Razgovarao Ratko Bošković

Znanstveno vijeće i Odsjek za ekonomska istraživanja HAZU održali su prije otprilike godinu dana savjetovanje o ekonomskoj krizi u Hrvatskoj. Zvonimir Baletić, Dubravko Radošević, Gordan Družić, Saša Drezgić, Alica Wertheimer-Baletić, Dragomir Vojnić, Ivo Družić, Božidar Jelčić i Guste Santini govorili su o produženom kriznom stanju, oportunitetnim troškovima stabilizacije, o hrvatskim “izgubljenim godinama”. Prošlog tjedna HAZU je objavio i zbornik njihovih radova. No, zbornik je učinio korak dalje od samoga savjetovanja i već je svojim naslovom - “Iz krize u depresiju” - naznačio da se u proteklih godinu dana stanje gospodarstva dramatično pogoršalo. Akademik Baletić napisao je predgovor zborniku i zauzeo se za hitnu promjenu koncepcije ekonomske politike koju su usvojile i slijede hrvatske vlasti. Baletić u četiri točke traži primjenu monetarne suverenosti, rješavanje opasne unutarnje nelikvidnosti, anticikličnu fiskalnu politiku, neinflatornu emisiju novca radi smanjivanja domaćih kamata, poticanja ulaganja u domaću proizvodnju i izvoz te povećanja zaposlenosti. Baletić i ekonomisti iz HAZU traže socijalno uravnotežene ekonomske reforme. Godinu dana nakon što su ekonomisti uzalud uputili alarmantni proglas o pogrešnom izboru službene razvojne koncepcije, s akademikom Baletićem razgovarali smo u njegovu kabinetu u Ekonomskom institutu Zagreb o tome kako je Hrvatska dospjela u depresiju i što činiti da se iz nje izađe.

U svojem prilogu za zbornik ‘Iz krize u depresiju’ kažete da su ‘pogubne posljedice za hrvatsku domaću proizvodnju, zaposlenost i izvoz imali tečajna politika i devizni režim’. U tom ste stavu među vodećim ekonomistima i političarima prilično usamljeni...

- To je istina, ali činjenice su potvrdile moj stav! Devizni je tečaj važniji razvojni faktor od svih drugih mogućih reformi. Ako se zareknete da ćete dugoročno prodavati svoj proizvod skuplje od svakog vašeg konkurenta, onda možete biti sigurni da ga nećete prodavati. Aprecirani tečaj sistematski djeluje depresivno na svaki sektor razvoja. Možete praviti reforme, ali to vas ne izvlači ako ste odredili da ćete na vanjskom tržištu biti između 20 i 30 posto skuplji sa svojim proizvodima. Ako ste tako odlučili, onda trebate znati da vaš proizvod neće naći kupce ni u inozemstvu ni u vlastitoj zemlji. A time vi dajete prednost uvoznicima, pa se uvoznici organiziraju i uvoze jeftiniju robu izvana. Vidimo u što se kod nas investiralo: u uslužne djelatnosti, bankarstvo, trgovinu i slično, u sve ono što je bilo vezano uz usluge i proizvode izvana, zato što su te usluge i ti proizvodi bili jeftiniji, a domaći proizvođači nisu mogli ostati konkurentni ni na vlastitom tržištu.

Je li to ‘zamka fiksnog tečaja koji predugo traje’, kako kaže ekonomska teorija, zamka iz koje je slom jedini izlaz?

- Da, mi smo u tu zamku upali fiksirajući tečaj na konkurentno nerealnoj razini. Od prvoga dana upozoravao sam da se to može dogoditi. U listopadu 1993. napisao sam da Sporazum o stabilizaciji koji smo potpisali s MMF-om može biti dobar na rok od otprilike 10 mjeseci. Toliko treba da se slome inflacijska očekivanja i da se uspostavi normalna situacija bez inflacije. Ali, ne daj Bože da to ostane kao trajno stanje! Kad se vrati povjerenje da će novac imati stalnu vrijednost, u optjecaj treba vratiti potrebnu količinu novca i pritom paziti da se ne stvori oskudica novca i da u strahu od inflacije ne odemo u drugu krajnost deflacije, da cijene ne počnu naglo padati, što ima pogubne posljedice za ekonomski rast. Nakon početne stabilizacije cijena morate biti svjesni da novčana masa nije dovoljna za normalno funkcioniranje novčanog optjecaja. Morate, dakle, stabilizirati tečaj, ali i vratiti u optjecaj dovoljnu količinu novca da privreda glatko funkcionira. Naravno, treba paziti da se ne izazove nova inflacija, to treba regulirati i stalno voditi računa o tome da kupovna snaga domaćeg novca ne postane precijenjena.

Vi tvrdite da je moguće da i mala otvorena zemlja poput Hrvatske ima plivajući tržišni tečaj, a da ne izazove hiperinflaciju?

- Da, sigurno! Naša novčana masa se slomila, pogotovo nakon izbijanja krize. Kada se kredit urušio, ekonomija je ostala bez dovoljne novčane mase. U toj situaciji ne smijete - ako vam je novčana masa pala na četvrtinu ili manje - dalje stezati. Tada morate intervenirati s novom novčanom masom, ali ne iz kredita, nego iz emisije. Morate činiti ono što su radile Amerika, Engleska... Goleme količine državnog novca ubacivale su se u privredu, banke, poduzeća da ne bi došlo do deflacije, u tom smislu da preostali novac u optjecaju ne dobije preveliku vrijednost.

No, HNB kaže da su otpustili više od 40 milijardi kuna bankama i da je sve vrijeme financijski sustav i prelikvidan?

- On je prelikvidan zato što smo se doveli u situaciju da nema investicija. S druge strane, pristali smo na vješto ugrađenu zamku, a to je unutarnja konvertibilnost, odnosno devizna klauzula: stranim bankama i domaćim štedišama obećali smo da ćemo svaku količinu domaćeg novca bezuvjetno pretvoriti u strani novac, i to po tečaju koji je povoljan za strance. Onda oni s kunama koje zarade prodajom svojih proizvoda ili na bilo koji drugi način idu u HNB i mijenjaju ih u devize i potom ih iznose u inozemstvo i tako HNB i privredu ostavljaju bez novca...

Ideja je bila da Hrvatska ima sound money; solidna valuta ipak je pravilo višeg reda zdrave ekonomije, a devizna klauzula i unutarnja konvertibilnost trebale su poslužiti do preuzimanja eura. No to odjednom predugo traje... Je li to bila kriva procjena?

- Premda smo formalno odabrali upravljano plivajući tečaj i dobili prostor za kretanje tečaja gore ili dolje, za promjene koje bi ukazivale u kojem pravcu treba ići mi smo tečaj fiksirali i kad je god trebalo deprecirati domaću valutu, mi smo udarili dodatnim naporom da se to ne dogodi. Umjetno smo održavali tečaj, uz sve veću cijenu. Kao, to je pitanje časti, pitanje stabilnosti, Sporazuma o stabilnosti... Ili moramo održavati tečaj zato što su se naši građani i tvrtke zadužili u stranoj valuti, i što će biti s njima ako ta valuta poskupi.

Izbio bi kaos? Imali bismo i bankovnu krizu i slom?

- Zašto bi nastao kaos? Onaj tko je kupio stranu robu, treba platiti punu cijenu te strane robe. Ako mu je država dala subvenciju od 20 ili 30 posto, naravno da je on to veselo dočekao. A zašto bi se dio potrošača subvencionirao da kupuje tuđu robu? Druga stvar, da su nam s neba padale devize, naravno da bi to tada bilo u redu, ali s obzirom na to da mi nismo mogli zaraditi devize na normalan način, i da nismo mogli više izvoziti, tko je onda trpio? Trpio je onaj koji je ipak izvozio. Njegova zarada pretvarala se u kune jer su troškovi bili u kunama, a ti troškovi bili su preveliki da bi izvoznik uopće mogao doći do profita. Izvoznik je bio ostao bez profita ili osuđen na gubitak. Nije imao novca, nije se mogao zadužiti, nije se mogao modernizirati... investicijski val koji smo očekivali nikad se nije dogodio. Sve ono za što smo mislili da će biti poticaj bilo je brana stranim investicijama.

Tko je odlučio da će tako biti?

- Teško je reći što je bilo, je li to bilo neznanje? Ja sam osobno od prvoga dana to javno govorio. Bio sam direktor Instituta, još 1994. išao sam kod predsjednika Vlade Nikice Valentića da ga uvjerim. Sjećam se, bilo je to 19. lipnja, išli smo k njemu ja i kolega Zdunić, da ga upozorimo u što mi ulazimo. Našli smo se u Klubu Ine, rekli smo mu... Međutim, on je doveo Škegru, da nam objasni da to nije istina, da je ‘za narod dobro da se malo poslije rata oporavi jeftinijim uvozom’ i tako dalje. Mi smo rekli, ali uništit ćemo radna mjesta, uništit ćemo domaću proizvodnju, šta će onda biti? Narod se sada može jeftino zadužiti, ali neće imati čime te dugove vratiti! On mora zadržati radno mjesto, mora proizvoditi, izvoziti. Ali, ‘ne, ne, ne...’ i taj razgovor je prekinut. Poslije je organizirana proslava 10. godišnjice Sporazuma o stabilizaciji, ja sam otišao tamo, a bio je i Nikica. Tada sam mu rekao: ja sam ti rekao da je taj program za deset mjeseci, a imamo ga već 10 godina i još ga slavimo. Još ni danas nismo svjesni koliko je to bila loša politika.

Ali, HNB kaže da je zbog ponude deviza stalno postojao pritisak na aprecijaciju kune, da su oni morali braniti devize da ne pojeftinjuju?

- Ma kakva ponuda deviza! Pa mi smo se cijelo vrijeme devizno zaduživali! Naravno da je postojao pritisak na aprecijaciju kad nisu emitirali domaći novac. Da jesu, težnja prema aprecijaciji bi pala, ne bi se održala. Mogli smo imati daleko veću masu novca u optjecaju, ne bi bilo besparice, ne bi bilo nelikvidnosti do koje smo doveli zemlju... To su sve bili razlozi da se to ne čini. Tako su postupili Poljaci. Razgovarao sam s direktorom Siemensa u Njemačkoj, i on mi kaže: ‘Vi Hrvati nešto krivo radite. Vi ste nama preskupi. Onda mi proizvodimo u Mađarskoj, Češkoj, Bugarskoj... a u Hrvatskoj ne.’

Zašto vas vaši mlađi kolege nisu slušali? Jeste li im bili loš učitelj?

- Problem je što ni svi profesori to ne znaju. Monetarna teorija kod nas nije dovoljno izučavana. Kod nas se drži da je novac neutralan. Da se opća ravnoteža postiže na tržištu sama od sebe, kaže se da svaka ponuda stvara svoju potražnju i tako dalje, i da s promjenom količine novca možete utjecati samo na cijene. To je kod nas dogma!

Predkeynesijanska ekonomija?

- Tako je, uzima se da su zaposlenost i proizvodnja zadane varijable nezavisno od novca, a to nije istina. Može i proizvodnja reagirati na količinu novca, zaposlenost može reagirati, i doista reagira. Morate točno odmjeriti i vidjeti koji je efekt novca na cijene, na proizvodnju, na brzinu optjecaja...

Otkud ta dogma? Je li to zbog predugog utjecaja marksističke ekonomije?

- Kao marksisti mi smo isto učili da je novac neutralan. No, glavnu formulu neoklasične ekonomije dao je 1910. Irving Fisher. Međutim, početkom 30-ih i on je promijenio svoje stajalište i napisao knjigu o deflacijskoj teoriji kriza i depresija. Misleći na našu situaciju i ja sam u ‘Ekonomiji’ Guste Santinija napisao o tome tekst da na taj fenomen upozorim našu stručnu javnost, jer mi smo sada ‘točku po točku’ u procesu koji je opisao Fisher.

mortal wrote:

debotoijusto wrote:

mortal wrote:

RayMabus wrote:Političare nije briga za radna mjesta, imaju turizam s kojim financiraju svoje glasačko tijelo koje im omogućava vlast

https://m.dw.com/hr/zašto-su-u-hrvatskoj-takve-plaće/a-46376283

gore od plaća je to što nema radnih mjesta.. ne može ti netko dati plaću ako nema posla
ako nema obrtaja
tamo gdje ima ...trebalo bi zaposliti radne snage, a ne držati dva čovjeka dok ljudi čekaju u redu

kako to mislis nema radnih mjesta ?

lijepo.. nema

 nema radnog mjesta s 1 500€ / pravima kao u YU i poduzetnika da otvori posao u ulici do tvoje gdje trebaju vjestine koje ne posjedujes
o ovome razmisljaj dok molis otajstva te tren prije bacanja listica u glasacku kutiju

Nije više ni bitno kad su svi iselili a natalitet trajno krahira,države nepostoje radi grafikona nego radi ljudi

Ekonomska doktrina koju učite u školama je prilagodena krupnom kapitalu a ne inteinteresima radničke klase, neke priče o bdp a ono to raste a ljudi žive sve lošije

Pa nek pada,nek se država sruši,ostat će samo vojska i policija ,netriba nam ništa drugo

kic wrote:

Babylon wrote:

RayMabus wrote:Zašto su u Hrvatskoj takve plaće ?

zato što ne raste BDP, bez povećanja količine novca u opticaju ne može se povećati ni zarada

da bi se povećale plaće prvo se mora povećati količina novca

bdp raste

Količina novca u opticaju je nekih 50% veća nego 2008 kada smo imali isti bdp