Events
Publications
Latest imagesKatolicizam...
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 9 of 31
Page 9 of 31 • 
1 ... 6 ... 8, 9, 10 ... 20 ... 31
Re: Katolicizam...
by Guest Thu 5 Jul - 8:07
Bože ljubavi, neka se pokaže Tvoja moć i snaga koja mijenja svijet
Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječju – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.
Nerazdvojiva je sveza – povezanost s Kristom i ljubav. Odnosno nemoguće je biti kršćanin, a ne ljubiti. To je vjerojatno već mnogima znano. Ali kako ljubiti? Je li dovoljno misliti da poštujem sve ljude, da ne bih nikad nikog mogao ubiti, da nikome ne nanosim zlo...? Naravno da nije. Promišljajući o ljubavi obično nekako nesvjesno dijelim ljubav na ljudsku i onu savršenu, Božju. Bog ljubi svakog čovjeka jednako. Nije pristran, čitam danas u prvom čitanju, već prihvaća i neobrezane Židove, i pogane.
Svima daje jednaku mogućnost da postanu Njegovi krštenici. Ali još više, povezan je s baš svakim čovjekom od njegova začeća pa čak i ako taj čovjek nije kršten. Koliko ja prihvaćam ljude koji nisu moje vjere, koji nisu iz moje obitelji, koji nisu iz mojeg grada ili države? Koliko prihvaćam i ljubim zagrižene protivnike Crkve, osobe drugačijih svjetonazora, političkih opredijeljenja, spolnih sklonosti? Bog je u svakog čovjeka udahnuo svoj Dah, za svakog želi da se spasi. Svojim primjerom poziva mene na ljubav, poštivanje, prihvaćanje svakog, baš svakog.
Nadalje, u drugom čitanju čitam ove nedjelje da ljubav upravo i jest od Boga. Ta ljubav nije ona riječ koja je danas sveprisutna u raznim prilikama i neprilikama, već je to istinski dar Božji koji oplemenjuje ljudsko biće i sva njegova nastojanja.
Ljubav od Boga je uzvišena. Može li svijet ljubiti takvom ljubavlju? Velikodušnom, dobrostivom, onom koja ne zavidi, ne hvali se, ne nadima, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, onom koja sve vjeruje, sve podnosi, onom koja nikad ne prestaje? (iz 1 Kor 13, 4 – 8) Očito je da to nije ona „ljubav“ o kojoj svijet govori. Kad nekome čitam retke o ovakvoj ljubavi, čujem primjedbe da se radi o nečemu što „nikako nije ostvarivo“. Štoviše, „to nije ljubav“! Ali to jest ljubav kakvom je Bog mene prvi ljubio.
Mogu odustati od istinske ljubavi i dopustiti da svijet oko mene ne spozna što ljubav jest. Ali mogu izabrati i put prijateljstva s Isusom – svaki dan iznova ostajati u njegovoj ljubavi. Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječu – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.
Bože ljubavi, ti si mene prvi ljubio, prihvatio, odabrao me za sebe sa svim mojim manjkavostima i nedostacima. Sada želiš da ja ostajem u Tvojoj ljubavi. Ne tražiš nešto preteško, nego mi nudiš radost, lakoću življenja, svoju blizinu. Nazivaš me svojim prijateljem! Nauči me ljubiti kako ti ljubiš, pomozi mi pronositi ovim svijetom ljubav koja traje, koja je iskrena i nepokolebljiva. U toj ljubavi neka se pokaže Tvoja moć i snaga koja mijenja svijet!
Amen.
Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječju – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.
Nerazdvojiva je sveza – povezanost s Kristom i ljubav. Odnosno nemoguće je biti kršćanin, a ne ljubiti. To je vjerojatno već mnogima znano. Ali kako ljubiti? Je li dovoljno misliti da poštujem sve ljude, da ne bih nikad nikog mogao ubiti, da nikome ne nanosim zlo...? Naravno da nije. Promišljajući o ljubavi obično nekako nesvjesno dijelim ljubav na ljudsku i onu savršenu, Božju. Bog ljubi svakog čovjeka jednako. Nije pristran, čitam danas u prvom čitanju, već prihvaća i neobrezane Židove, i pogane.
Svima daje jednaku mogućnost da postanu Njegovi krštenici. Ali još više, povezan je s baš svakim čovjekom od njegova začeća pa čak i ako taj čovjek nije kršten. Koliko ja prihvaćam ljude koji nisu moje vjere, koji nisu iz moje obitelji, koji nisu iz mojeg grada ili države? Koliko prihvaćam i ljubim zagrižene protivnike Crkve, osobe drugačijih svjetonazora, političkih opredijeljenja, spolnih sklonosti? Bog je u svakog čovjeka udahnuo svoj Dah, za svakog želi da se spasi. Svojim primjerom poziva mene na ljubav, poštivanje, prihvaćanje svakog, baš svakog.
Nadalje, u drugom čitanju čitam ove nedjelje da ljubav upravo i jest od Boga. Ta ljubav nije ona riječ koja je danas sveprisutna u raznim prilikama i neprilikama, već je to istinski dar Božji koji oplemenjuje ljudsko biće i sva njegova nastojanja.
Ljubav od Boga je uzvišena. Može li svijet ljubiti takvom ljubavlju? Velikodušnom, dobrostivom, onom koja ne zavidi, ne hvali se, ne nadima, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, onom koja sve vjeruje, sve podnosi, onom koja nikad ne prestaje? (iz 1 Kor 13, 4 – 8) Očito je da to nije ona „ljubav“ o kojoj svijet govori. Kad nekome čitam retke o ovakvoj ljubavi, čujem primjedbe da se radi o nečemu što „nikako nije ostvarivo“. Štoviše, „to nije ljubav“! Ali to jest ljubav kakvom je Bog mene prvi ljubio.
Mogu odustati od istinske ljubavi i dopustiti da svijet oko mene ne spozna što ljubav jest. Ali mogu izabrati i put prijateljstva s Isusom – svaki dan iznova ostajati u njegovoj ljubavi. Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječu – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.
Bože ljubavi, ti si mene prvi ljubio, prihvatio, odabrao me za sebe sa svim mojim manjkavostima i nedostacima. Sada želiš da ja ostajem u Tvojoj ljubavi. Ne tražiš nešto preteško, nego mi nudiš radost, lakoću življenja, svoju blizinu. Nazivaš me svojim prijateljem! Nauči me ljubiti kako ti ljubiš, pomozi mi pronositi ovim svijetom ljubav koja traje, koja je iskrena i nepokolebljiva. U toj ljubavi neka se pokaže Tvoja moć i snaga koja mijenja svijet!
Amen.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by jastreb Mon 9 Jul - 20:33
Jučer sam u jednoj knjizi o IS-u čitao kako se među grupom koptskih kršćana koje su ISIL-ovci dekapitirali nalazio i jedan državljanin Čada,nekršćanin,te kako je rekao prije pogubljenja kako je Bog njegovih drugova i njegov Bog,te da ne kani uvrijediti Isusa.
Hoće li taj čovjek biti spašen po Kristu?
Hoće li taj čovjek biti spašen po Kristu?
jastreb- Posts : 34046
2014-04-22
Re: Katolicizam...
by jastreb Mon 9 Jul - 20:34
Evo našao sam to i na internetu.
http://bombayorthodoxdiocese.org/what-made-a-non-believer-chadian-citizen-die-for-christ-along-with-his-20-coptic-christian-friends/
http://bombayorthodoxdiocese.org/what-made-a-non-believer-chadian-citizen-die-for-christ-along-with-his-20-coptic-christian-friends/
jastreb- Posts : 34046
2014-04-22
Re: Katolicizam...
by Guest Tue 10 Jul - 11:33
jastreb wrote:Jučer sam u jednoj knjizi o IS-u čitao kako se među grupom koptskih kršćana koje su ISIL-ovci dekapitirali nalazio i jedan državljanin Čada,nekršćanin,te kako je rekao prije pogubljenja kako je Bog njegovih drugova i njegov Bog,te da ne kani uvrijediti Isusa.
Hoće li taj čovjek biti spašen po Kristu?
naravno da hoće.. postoje tri vrste krštenja - krštenje vodom, željom i krvlju .. on je kršten krvlju i ide odmah u Raj...
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Fri 13 Jul - 8:28
ovih dana se, zahvaljujući izborniku Daliću, u medijskom prostoru stidljivo pojavila riječ poniznost ..
pa evo što bi bila poniznost:
Lk 14, 1.7-14
pa evo što bi bila poniznost:
Lk 14, 1.7-14
Piše: prof. dr. sc. fra Anđelko Domazet
Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! (B. Z. Šagi) Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto.
Kršćanska duhovna tradicija takvo je stanje duha nazvala oholost i ona se očituje u raznim oblicima kao što su: častohleplje, taština, bahatost, nadmoćnost, bezobzirno nadmetanje s drugima, traženje ljudske slave i slično. Oholost je grijeh duha i zato je opasan i podmukao. Oholost čovjeka vodi u svijet privida i napuhivanja vlastitog ega. Oholost otežava pristup k Bogu. "Tko je ohola i naduta srca, takvog ne trpim" (Ps 101,5).
Bog je, kaže Isus, onaj koji podjeljuje mjesta. «Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.» Poniznost, skromnost o kojoj govori Isus i evanđelje, važna je vrlina. Što stvarno znači ova riječ?
Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i pred samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo. Poniznost nije vrlina koja se postiže voljnim naprezanjima. Biti istinski ponizan jest proces u kojemu dopuštam da me Bog sve više i više vodi do moje vlastite istine i oslobađa me od životnih laži i iluzija. Učitelj Eckhart sjajno primjećuje kada kaže da poniznost čini čovjeka velikim a ne malenim! Ona je put najdubljeg ispunjenja.
Ponizan čovjek svjestan je svojih dobrih strana, dakle nije lažno ponizan, ali zna da je sve to dano i darovano kao zadatak i da povlači sa sobom veliku odgovornost, jer kako reče Isus, komu je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Tko je istinski ponizan u evanđeoskom i zdravom smislu, ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba u tome da sebe sve više i više vidi očima Božjim i da odbaci svoje 'maske' pred drugima.
Isus je za sebe rekao da je 'blaga i ponizna srca'. Na takav nutarnji stav jednostavnosti i otvorenosti duha poziva i apostol Pavao: Rim 12, 16. Poniznost je pravilo za one koji žele sudjelovati na gozbi Kraljevstva. Istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama ili statusnim simbolima, nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da se ljubi i bude mudar.
Poniznost nas čini svjesnima naših dužnosti prema Zemlji i prema budućnosti. Navodi nas da se prema drugima odnosimo nepristrano i snošljivo. Čini nas razumnima i zahvalnima. Poniznost nije ponižavanje. Poniznost je poštenje prema samome sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, skromnost. Samozaboravnost. Ona je spoznaja da uvijek možemo pogriješiti i da uvijek imamo što naučiti.
Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušna suradnja na Božjim planovima.Velikodušnost znači predanost zadaći koja me nadilazi; osjetiti veličinu Božjih nacrtâ. To nisu nikada egoistični projekti samoostvarenja.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Sat 14 Jul - 19:40
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam pozabaviti se svojom ranjivošću i predati je Bogu!
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam pozabaviti se svojom ranjivošću i predati je Bogu.
Ostaje vam razmislili o svemu što ste prošli i dopustiti svome tijelu da pokaže što se u njemu nalazi. Ostaje vam shvatiti da je prepuštanje stvari vremenu zapravo samo potiskivanje povreda i udaraca za neka druga vremena i zapravo odgađanje rješavanja pravoga problema, čime zapravo postajete trajni rob stanja kroz koja ste prošli i kroz koja dalje prolazite.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da se sa svim razočarenjima uhvatite u koštac što prije jer se s vremenom neće promijeniti i nestati. Ostaje vam da razmislite koje vas lekcije život uči, kakvu vam poruku druga osoba poručuje, te da razmislite i donesete odluku što ćete s odnosom u kojoj ste postali nečija žrtva. Ostaje vam da ne potiskujete u podsvijest svoju ranjivost već da se na površini jasno s njome suočite.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da kroz sva iskustva koja ste prošli, i kroz sve nepoželjne situacije svjesno sagledate sve aspekte svoga emocionalnog obrasca, preispitate zašto reagirate uvijek na isti način i možete li što promijeniti da bi u konačnici manje patili s povredama s kojima ste se suočili. Ostaje vam da shvatite da svaka bol s vremenom prođe, ali ostaju njene posljedice kao što su ožiljci koji mogu boljeti još jače.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam očvrsnuti, prestati se žaliti za svaku malenkost, obrisati suze s lica i krenuti dalje. Jedino tako možete započeti novi put, donijeti novu odluku i početi kreirati drugačiju budućnost. Kad shvatite da vrijeme ne liječi shvatit ćete da su sve rane tu bile s razlogom i da je na vama sada da učinite ono što su vas naučile, postanete snažnija, odlučnija i bolja osoba. Na koncu sa svetim Pavlom možete reći: Kada sam slab, onda sam jak!
Mario Žuvela
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Wed 18 Jul - 10:15
Biblija kaže: “Tko prijatelja nađe, našao je blago.
Nema prijateljstva na daljinu, virtualnog, preko računala i mobitela. Bog nam je poslao sina Isusa da nas nauči koliko je važno izmjenjivati dodir, pogled, pomoć u nevolji, dijeliti tugu i radost s drugima. Bliskost se dogodila u Božiću, susretu Boga s ljudima. Neka nam bude uzor i danas Njegov način na koji je imao vremena za druge.
Kažu iz iskustva da nema onoga koji nije osjetio veću radost kad je svoj uspjeh podijelio s prijateljem i onoga koji je manje tugovao kad je tugu s nekim podijelio. Ponekad imamo puno poznanika, a malo prijatelja. Kažemo da nam je Bog prijatelj, uvijek tu za nas, jer je bez prijatelja i najjači čovjek nesiguran.
Ako pomnije čitamo Bibliju primijetit ćemo da je Isus imao vremena za pojedinca, osobu nasuprot sebi. To se očituje u susretima koje je opisala Biblija, susretima koji su se odvijali „licem u lice“ između Isusa i Nikodema, Samarijanke na bunaru, nemoćnog na ribnjaku, žene uhvaćene u preljubu, slijepca od rođenja i drugih koje možete pročitati u Bibliji.
On je Bog i Spasitelj, što mu je to trebalo?
Ta prisnost pokazuje njegovu ljubav prema čovjeku, konkretnom, stvarnom u svakojakim trenucima života. On nije postao čovjek za nas, nego za tebe. Umro je za mene, dakako i druge koji žive. Želim istaknuti koliko smo pred Bogom važni i veliki.
Nije on jedan od onih „veličina u društvu i Crkvi“ koji ti se obraćaju preko posrednika i koje moraš čekati da te prime i do smrti im biti zahvalan za onih nekoliko minuta koje su ti posvetili. Bilo bi dobro, ako to nekoga više zanima, analizirati svaki susret potanko. Događaji su vam poznati pa ću izostaviti potankosti i objašnjenja.
On je imao vremena za svakoga i grupno i pojedinačno. Nije se obazirao na spol, rasu i mjesto rođenja, status u društvu i zajednici. Važno je bilo da ga srcem pozovu, s njime stupe u otvoren razgovor.
To pravi vjernik čini u molitvi.
Kako?
Potrebno se uživjeti, dočarati njegovu prisutnost, jer on je tu pred nama, s nama osobno. Ponekad se ne uživimo da je nasuprot nama, blizak, a ne dalek, pa kako razgovarati s nekim koga pred sobom ne gledamo? Sjećam se priče o bolesnu čovjeku koji je držao praznu stolicu uz krevet za Njega. Vjerovao je da Isus tu sjedi, vjerujući da je on tu za njega i da sluša što govori. Bolesnika su našli mrtva s glavom na stolici. Sigurno je vjerovao da je u Njegovu naručju. Smrt mu je zaledila radostan osmijeh.
On se obraća meni i tebi, nama, opterećenima svakojakim problemima, ima rješenje, dok mi za svako rješenje nađemo problem. Neki su od njega tražili rješenje tajne života i smrti, kao Nikodem, Samarijanka vode žive, preljubnica oproštenje i zaštitu, bolesnik ozdravljenje. Gotovo se može naslutiti da ih je u razgovoru držao za ruku da osjete bilo njegova srca.
Autor: vlč. Slavko Vranjković, župnik u Nuštru
Nema prijateljstva na daljinu, virtualnog, preko računala i mobitela. Bog nam je poslao sina Isusa da nas nauči koliko je važno izmjenjivati dodir, pogled, pomoć u nevolji, dijeliti tugu i radost s drugima. Bliskost se dogodila u Božiću, susretu Boga s ljudima. Neka nam bude uzor i danas Njegov način na koji je imao vremena za druge.
Kažu iz iskustva da nema onoga koji nije osjetio veću radost kad je svoj uspjeh podijelio s prijateljem i onoga koji je manje tugovao kad je tugu s nekim podijelio. Ponekad imamo puno poznanika, a malo prijatelja. Kažemo da nam je Bog prijatelj, uvijek tu za nas, jer je bez prijatelja i najjači čovjek nesiguran.
Ako pomnije čitamo Bibliju primijetit ćemo da je Isus imao vremena za pojedinca, osobu nasuprot sebi. To se očituje u susretima koje je opisala Biblija, susretima koji su se odvijali „licem u lice“ između Isusa i Nikodema, Samarijanke na bunaru, nemoćnog na ribnjaku, žene uhvaćene u preljubu, slijepca od rođenja i drugih koje možete pročitati u Bibliji.
On je Bog i Spasitelj, što mu je to trebalo?
Ta prisnost pokazuje njegovu ljubav prema čovjeku, konkretnom, stvarnom u svakojakim trenucima života. On nije postao čovjek za nas, nego za tebe. Umro je za mene, dakako i druge koji žive. Želim istaknuti koliko smo pred Bogom važni i veliki.
Nije on jedan od onih „veličina u društvu i Crkvi“ koji ti se obraćaju preko posrednika i koje moraš čekati da te prime i do smrti im biti zahvalan za onih nekoliko minuta koje su ti posvetili. Bilo bi dobro, ako to nekoga više zanima, analizirati svaki susret potanko. Događaji su vam poznati pa ću izostaviti potankosti i objašnjenja.
On je imao vremena za svakoga i grupno i pojedinačno. Nije se obazirao na spol, rasu i mjesto rođenja, status u društvu i zajednici. Važno je bilo da ga srcem pozovu, s njime stupe u otvoren razgovor.
To pravi vjernik čini u molitvi.
Kako?
Potrebno se uživjeti, dočarati njegovu prisutnost, jer on je tu pred nama, s nama osobno. Ponekad se ne uživimo da je nasuprot nama, blizak, a ne dalek, pa kako razgovarati s nekim koga pred sobom ne gledamo? Sjećam se priče o bolesnu čovjeku koji je držao praznu stolicu uz krevet za Njega. Vjerovao je da Isus tu sjedi, vjerujući da je on tu za njega i da sluša što govori. Bolesnika su našli mrtva s glavom na stolici. Sigurno je vjerovao da je u Njegovu naručju. Smrt mu je zaledila radostan osmijeh.
On se obraća meni i tebi, nama, opterećenima svakojakim problemima, ima rješenje, dok mi za svako rješenje nađemo problem. Neki su od njega tražili rješenje tajne života i smrti, kao Nikodem, Samarijanka vode žive, preljubnica oproštenje i zaštitu, bolesnik ozdravljenje. Gotovo se može naslutiti da ih je u razgovoru držao za ruku da osjete bilo njegova srca.
Autor: vlč. Slavko Vranjković, župnik u Nuštru
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Fri 20 Jul - 9:31
Nakon jednog susreta sa Svetim Ocem..
Nitko ne može toliko duboko pasti da bi ga se Bog odrekao za života! Ali nitko. Jer svatko, baš svaki čovjek koliko god da ode od Boga, toliko je više ljubljen u njegovu srcu i do zadnjeg trena Bog se bori za njegovu dušu.
Nakon susreta s papom Franjom, poznata, pjevačica i Luciferijanka Katy Perry je izjavila: ‘Moja majka moli cijeli život za mene da se vratim Bogu. Odlučila sam pokušati’.
Katy je to izjavila nakon susreta sa svetim Ocem koji je na nju ostavio veliki dojam te je nakon susreta s njim za njega rekla: ‘Papa je kombinacija duhovne strastvenosti, humanosti, strogoće i nekonvencionalnosti. On je jednom riječju (rebel) revolucionar za Isusa’.
Obrati li se Katy Peery po susretu s papom Franjom, bit će to veliko svjedočanstvo ili čak čudo jer riječ je o pjevačici koja je medijima proglašena maskotom Lucifera i njegove simbolike! No, samim time što ju je naveo na promišljanje, čudo se već dogodilo!
poveznica
Nitko ne može toliko duboko pasti da bi ga se Bog odrekao za života! Ali nitko. Jer svatko, baš svaki čovjek koliko god da ode od Boga, toliko je više ljubljen u njegovu srcu i do zadnjeg trena Bog se bori za njegovu dušu.
Nakon susreta s papom Franjom, poznata, pjevačica i Luciferijanka Katy Perry je izjavila: ‘Moja majka moli cijeli život za mene da se vratim Bogu. Odlučila sam pokušati’.
Katy je to izjavila nakon susreta sa svetim Ocem koji je na nju ostavio veliki dojam te je nakon susreta s njim za njega rekla: ‘Papa je kombinacija duhovne strastvenosti, humanosti, strogoće i nekonvencionalnosti. On je jednom riječju (rebel) revolucionar za Isusa’.
Obrati li se Katy Peery po susretu s papom Franjom, bit će to veliko svjedočanstvo ili čak čudo jer riječ je o pjevačici koja je medijima proglašena maskotom Lucifera i njegove simbolike! No, samim time što ju je naveo na promišljanje, čudo se već dogodilo!
poveznica
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Sun 22 Jul - 9:18
Pet stvari koje katolici mogu naučiti od Hrvata
'Htio sam od ovoga prvenstva više od obične igre i nisam se prevario.'
''Što katolici mogu naučiti od Hrvata'' naslov je članka koji se ovih dana pojavio na Deon.pl, jednom od najčitanijih katoličkih portala u Poljskoj čiji je vlasnik Isusovačka provincija južne Poljske. Tekst donosi Goran Andrijanić za Bitno.net.
Autor članka je Szymon Żyśko, laik i jedan od urednika portala, a u njegovu uvodu piše kako je prvo Svjetsko nogometno prvenstvo koje je pratio kao pažljivi navijač bilo ono u Francuskoj 1998. kad je Hrvatska osvojila treće mjesto.
- Nakon toga nije imala mnogo uspjeha, ali postojalo je nešto što je uvijek karakteriziralo njihovu igru. Imali su karizmu koja je uvijek pratila njihove igrače - piše Poljak.
Pojašnjavajući zašto navija za njih, Żyśko je napisao kako 'Hrvati imaju u sebi neku vrstu samopouzdanja koja ne dolazi iz podcjenjivanja protivnika i samoljubivosti'.
- Uživaju u nogometu i to je vidljivo iz njihova stila igre. Koliko puta su gubili, ali uvijek su se dizali i išli dalje. Svjesni gubitka, ali neopterećeni s njim. U njihovoj igri vidi se strast - piše katolički novinar. Svoj tekst napisao je uoči finala, ali je odmah dodao da, bez obzira na rezultat, najbolja momčad ovoga prvenstva za njega su upravo Hrvati.
Potom predlaže pet lekcija koje je naučio od Hrvata o sportu, vjeri i životu i dodaje kako misli da su to također dobre duhovne smjernice za svakoga čovjeka koji želi biti dobar katolik. Evo ih:
1. Bog uvijek na prvome mjestu
Novinar ovdje opisuje svjedočanstva koja je ovih dana dao Zlatko Dalić o Božjoj ljubavi u svome životu, a potom upućuje i na izjave igrača i zahvalnost Bogu.
- Hrvati su naprosto sigurni u Božji blagoslov u njihovu životu. Često ponavljamo – ako je Bog na prvome mjestu, sve je na svome mjestu. Ono što je divno jest da kada smo blizu Boga sve ima svoje mjesto – čak i porazi. Hrvati još uvijek pamte ratna vremena. Možda odatle dolazi njihova nevjerojatna zahvalnost Bogu koja je tako ‘zarazna’ - piše Poljak.
2. Prijateljstvo je veliki dar
Katolički novinar je ovdje ispričao priču o prijateljstvu igrača, spominjući posebno Luku Modrića i Danijela Subašića koji su zajedno odrasli u Zadru i igrali nogomet, 'Ponekad prekidajući trening kako bi se mogli sakriti od granata koje su padale na teren'. Spominje i Subašićevo prijateljstvo s tragično preminulim Hrvojem Ćustićem i majicu zbog koje ga je FIFA kaznila.
- Ali, takvi su Hrvati. Istodobno se raduju i tuguju. Njihova momčad je puno više od obične skupine koja je okupljena zbog profesionalnih zadataka. To su prijatelji koji međusobno podupiru jedni druge. Sjetimo se danas naših prijatelja i toga da na putu prema Bogu nismo sami – piše poljski novinar.
3. Nije riječ samo o pobjedi
- Da, Hrvati su došli na mundijal kako bi pobjeđivali, ali su uspijevali crpiti radost i snagu iz svakog svoga koraka. Nisu opterećeni porazima niti precjenjuju svoje pobjede. Svaka utakmica je nova prigoda, novi poziv. To daje veliku slobodu… Kada smo u borbi dobro je sjetiti se Vatrenih i ne zanemariti taj put koji nas vodi prema pobjedi, trebamo joj se radovati. Lijepa igra više raduje srce nego obična pobjeda puna prosjeka… Hrvati nas uče kako ne smijemo pristati na prosječnost. Ne rezultat, nego srce koje dajemo u igru jest važno. I treba ga davati cijelog - piše Szymon Żyśko i nastavlja.
4. Iskoristi svaku prigodu
Autor piše kako su naši na ovome prvenstvu igrali produžetke u tri susreta. Igrali su jednu utakmicu više od Francuske.
- Kakva je lekcija iz toga? Ne smijemo se predavati. Hrvati se nisu predavali sve do kraja. Kada bi se činilo da su izgubili, ponovno su kretali i mijenjali tijek igre. Nisu usporavali, nego su napadali, često jedva stojeći na nogama… I zato su ih zavoljeli navijači iz cijeloga svijeta. Svatko od nas može naći svoje mjesto među njihovim navijačima. Volio bih kada bih u sebi imao toliko strpljivosti i upornosti da se ne predajem malodušnosti. U životu se neke utakmice odlučuju u posljednjoj minuti - napisao je novinar.
5. Ne bojmo se sanjati
Novinar piše kako je ovo svjetsko prvenstvo bilo poput ostvarenog sna za Hrvate i opisuje momčad koja se 'usudila sanjati'.
- Dalić za svoje momke kaže kako su ‘nenormalni’, jer su se usudili posegnuti za onim što je izgledalo nemoguće. Nikada nećemo znati koliko možemo ako ne pokušamo. Ovi Hrvati prepuni obične zahvalnosti sve nas raduju i vraćaju nogometu njegovu ljepotu i smisao. Tu nije riječ o novcima - zaključuje Poljak nabrajanje lekcija koje svi katolici mogu naučiti iz ponašanje hrvatskih nogometaša.
Na kraju je napisao i kako zna da će ga neki smatrati ''naivnim'', ali da osjeća kako je ovo svjetsko prvenstvo pokazalo nekoliko momenata nakon kojih 'čovjek osjeti potrebu živjeti drugačije'.
- Htio sam od ovoga prvenstva više od obične igre i nisam se prevario. Jer ‘onaj koji prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku’. Samo je Bog beskrajno velikodušan i Hrvati to dobro znaju. Za njih svijet neće završiti sa svjetskim prvenstvom - zaključio je posvetu hrvatskim nogometašima i Hrvatima poljski novinar Szymon Żyśko.
Nakon velikog razočaranja svojim nogometašima koji su ispali iz prvoga kruga nakon loših igara, većina poljskih navijača okrenula se baš prema Hrvatima. Poljaci su navijali za Hrvate, a oni ih nisu razočarali.
http://laudato.hr/Vijesti/Zanimljivosti/Pet-stvari-koje-katolici-mogu-nauciti-od-Hrvata.aspx?feed=allNews
Guest- Guest
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Mon 23 Jul - 9:19
mativka wrote:Tko su to istinski kršćani?
umorna sam pa ću možda zvučati grubo - to nisu oni koje si spomenula na VIP-u.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Mon 23 Jul - 10:17
metilda wrote:mativka wrote:Tko su to istinski kršćani?
umorna sam pa ću možda zvučati grubo - to nisu oni koje si spomenula na VIP-u.
postavila si tezu na vip-u a onda si dobila odgovor u videu i onda me još pitaš tko su istinski kršćani.. jednom sam napisala da si dobri duh foruma ali jako si me razočarala..
nisi ni ledena ni vruća, bljutava si:
Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.«
22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
sorry...
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Mon 23 Jul - 19:26
OD 1. DO 6. KOLOVOZA
U Međugorju započinje 29. Mladifest – molitveni susret koji svake godine okupi preko 50 tisuća mladih iz cijeloga svijeta
I ove će se godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza održati Mladifest, međunarodni molitveni festival koji okuplja više tisuća mladih iz svih krajeva svijeta. Festival će se održati pod geslom: “Živjeti od Božje riječi – ‘Tada im otvori pamet da razumiju Pisma’ (Lk 24, 45)”.
Molitveni susret mladih pokrenuo je pokojni fra Slavko Barbarić 1990. godine, okupivši te godine stotinjak mladih, dva svirača s gitarom te nekoliko pjevača. Svake godine broj sudionika se povećavao te je brojem prerastao sva druga međugorska okupljanja.
Na susretu sudjeluje više od 50 tisuća mladih i oko 500 svećenika iz cijeloga svijeta. Svi programi u organizaciji Mladifesta prevode se simultano preko radijskih prijamnika na 20-ak jezika. Program se najčešće vodi na hrvatskom jeziku (simultano se prevodi preko zvučnika), a tijekom misnih slavlja koristi se i latinski jezik.
U Međugorju započinje 29. Mladifest – molitveni susret koji svake godine okupi preko 50 tisuća mladih iz cijeloga svijeta
I ove će se godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza održati Mladifest, međunarodni molitveni festival koji okuplja više tisuća mladih iz svih krajeva svijeta. Festival će se održati pod geslom: “Živjeti od Božje riječi – ‘Tada im otvori pamet da razumiju Pisma’ (Lk 24, 45)”.
I ove će se godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza održati Mladifest, međunarodni molitveni festival koji okuplja više tisuća mladih iz svih krajeva svijeta. Festival će se održati pod geslom: “Živjeti od Božje riječi – ‘Tada im otvori pamet da razumiju Pisma’ (Lk 24, 45)”.
Molitveni susret mladih pokrenuo je pokojni fra Slavko Barbarić 1990. godine, okupivši te godine stotinjak mladih, dva svirača s gitarom te nekoliko pjevača. Svake godine broj sudionika se povećavao te je brojem prerastao sva druga međugorska okupljanja.
Na susretu sudjeluje više od 50 tisuća mladih i oko 500 svećenika iz cijeloga svijeta. Svi programi u organizaciji Mladifesta prevode se simultano preko radijskih prijamnika na 20-ak jezika. Program se najčešće vodi na hrvatskom jeziku (simultano se prevodi preko zvučnika), a tijekom misnih slavlja koristi se i latinski jezik.
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Wed 25 Jul - 20:03
Padre Pio imao je susrete s anđelima čitavog svog života i doista ih je imao priliku dobro upoznati. Također je često imao nutarnje lokucije i morao je razlučiti od koga su dolazili ti govori i kako bi na njih trebao reagirati.
U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema anđelu čuvaru, lokucijama (govorima) i molitvi.
Draga kćeri Isusova,
neka tvoje srce uvijek bude hram Duha Svetoga. Neka Isus uveća vatru svoje ljubavi u tvojoj duši i neka ti se uvijek osmjehuje, kako čini svim dušama koje ljubi. Neka Marija Presveta svojim osmijehom prati svaki događaj tvog života i neka ti obilato nadoknadi odsutnost tvoje zemaljske majke.
Neka te tvoj dobri anđeo čuvar uvijek prati i bude tvoj vodič na teškoj stazi života. Neka te uvijek čuva u Isusovoj milosti i drži svojim rukama kako se ne bi ozlijedila ni na kakvom kamenju. Neka te zakrili svojim krilima od svih prijevara ovog svijeta, od đavla i tjelesnog.
Annita, uvijek gaji veliku pobožnost prema tom anđelu koji je tako blagotvoran. Kako utješno je znati da imamo duha koji nas niti jednog trenutka ne napušta, od utrobe do groba, čak niti na jedan trenutak i čak niti kada se usudimo sagriješiti. A ovaj nebeski duh nas vodi i čuva kao prijatelj i kao brat. I jako je utješno znati kako ovaj anđeo neprestano moli za nas i prinosi Bogu sva naša dobra djela, naše misli, naše želje, sve ono što je čisto u nama.
O, molim te! Nikada nemoj zaboraviti ovog nevidljivog pratitelja, sveprisutnog, koji je uvijek na raspolaganju da nas sluša i koji je još spremniji utješiti nas. Koja prekrasna intimnost! Koje blagoslovljeno zajedništvo! Kada bismo to samo mogli razumjeti! Neka ti uvijek bude u mislima. Sjeti se često prisutnosti ovog anđela, zahvali mu, moli mu se, uvijek imaj s njim dobar odnos. Otvori se njemu i povjeri mu svoje patnje. Neka te uvijek bude strah da ne uvrijediš čistoću njegova pogleda. Ovo upamti i čvrsto pohrani u svojim mislima. Lako ga se uvrijedi jer je jako osjetljiv. Okreni mu se u trenucima krajnje tuge i boli i iskusit ćeš blagotvornu pomoć.
Nikad nemoj reći kako si sama u borbi protiv svojih neprijatelja, nikada nemoj reći kako nemaš nikoga kome možeš otvoriti svoje srce i povjeriti mu se. To bi bila ogromna nepravda prema ovom nebeskom glasniku.
Što se tiče nutarnjeg govora, ne brini se; ostani pribrana. Ono što moraš izbjegavati je da tvoje srce postane navezano na taj govor. Nemoj mu davati previše važnosti; pokaži kako si indiferentna prema tomu. Ne bi trebala niti odbacivati, a niti voljeti ili priželjkivati takve stvari. Uvijek odgovori na taj govor tako da ćeš reći: „Isuse, ako si Ti taj koji mi sad govoriš, daj da vidim činjenice i učinke tih riječi, što znači, sveta vrlina u meni.“
Ponizi se pred Gospodinom i vjeruj u Njega; provedi svoje vrijeme i napore, uz pomoć božanske milosti, kako bi prakticirala te kreposti, i onda dopusti da milost djeluje u tebi onako kako to Bog želi. Kreposti su ono što posvećuje dušu, a ne nadnaravni fenomeni.
Nemoj se zbunjivati tako što ćeš pokušavati razumjeti koji govor dolazi od Boga. Ako je Bog autor tog govora, jedan od osnovnih znakova raspoznavanja je da u tvom srcu u prvi mah ostave osjećaj straha i zbunjenosti, ali te potom ostave u božanskom miru. Nasuprot tome, kada je neprijatelj tvorac, one počnu s lažnom sigurnošću, ali kasnije dolazi uzrujanost i neobjašnjiva slabost.
Nemam nikakvih sumnji da Bog nije tvorac tog govora u tebi, ali moramo biti jako oprezni jer često neprijatelj u to ubaci veliki dio svojih tvorevina. Ovo neka te ne preplaši: to je kušnja kojoj su i najveći sveci i najprosvjetljenije duše bile podvrgnute, a oni su onda bili prihvatljivi u Božjim očima. Jednostavno moraš biti oprezna da olako ne povjeruješ u taj govor, a ponajviše u onaj dio koji se odnosi na to kako se moraš ponašati i što trebaš činiti. Trebaš primiti te poruke i dati ih na sud svom voditelju, te se onda podvrgnuti njegovoj odluci.
Stoga, najbolje je primiti ove poruke s velikim oprezom i u poniznosti, te sa stalnom ravnodušnošću. Tako se ponašaj i sve će to uvećati tvoje zasluge pred Gospodinom. Ne plaši se poradi svoje duše; Isus te jako ljubi. Pokušaj odgovoriti na tu ljubav tako da ćeš što više napredovati sve više i više u svetosti pred Bogom i ljudima.
Također moli naglas, nije još došlo vrijeme da napustiš taj vid molitve. Teškoće koje se dogode dok tako moliš, prinesi strpljivo i u poniznosti. Budi spremna na razdoblja rastresenosti i suhoće, i ni pod kojim uvjetima ne smiješ prestati moliti i provoditi vrijeme u meditaciji. Bog te želi na ovaj način provesti kako bi napredovala na duhovnom putu.
Oprosti mi ako ovdje prestanem pisati. Samo Bog zna kako mi je teško bilo napisati ovo pismo. Jako sam bolestan. Moli se mnogo da Bog poželi osloboditi me iz ovog tijela uskoro.
Blagoslivljam te, zajedno s izvrsnom Francescom. Dao Bog da živiš i umreš u Isusovim rukama.
P. Pio
U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema anđelu čuvaru, lokucijama (govorima) i molitvi.
Draga kćeri Isusova,
neka tvoje srce uvijek bude hram Duha Svetoga. Neka Isus uveća vatru svoje ljubavi u tvojoj duši i neka ti se uvijek osmjehuje, kako čini svim dušama koje ljubi. Neka Marija Presveta svojim osmijehom prati svaki događaj tvog života i neka ti obilato nadoknadi odsutnost tvoje zemaljske majke.
Neka te tvoj dobri anđeo čuvar uvijek prati i bude tvoj vodič na teškoj stazi života. Neka te uvijek čuva u Isusovoj milosti i drži svojim rukama kako se ne bi ozlijedila ni na kakvom kamenju. Neka te zakrili svojim krilima od svih prijevara ovog svijeta, od đavla i tjelesnog.
Annita, uvijek gaji veliku pobožnost prema tom anđelu koji je tako blagotvoran. Kako utješno je znati da imamo duha koji nas niti jednog trenutka ne napušta, od utrobe do groba, čak niti na jedan trenutak i čak niti kada se usudimo sagriješiti. A ovaj nebeski duh nas vodi i čuva kao prijatelj i kao brat. I jako je utješno znati kako ovaj anđeo neprestano moli za nas i prinosi Bogu sva naša dobra djela, naše misli, naše želje, sve ono što je čisto u nama.
O, molim te! Nikada nemoj zaboraviti ovog nevidljivog pratitelja, sveprisutnog, koji je uvijek na raspolaganju da nas sluša i koji je još spremniji utješiti nas. Koja prekrasna intimnost! Koje blagoslovljeno zajedništvo! Kada bismo to samo mogli razumjeti! Neka ti uvijek bude u mislima. Sjeti se često prisutnosti ovog anđela, zahvali mu, moli mu se, uvijek imaj s njim dobar odnos. Otvori se njemu i povjeri mu svoje patnje. Neka te uvijek bude strah da ne uvrijediš čistoću njegova pogleda. Ovo upamti i čvrsto pohrani u svojim mislima. Lako ga se uvrijedi jer je jako osjetljiv. Okreni mu se u trenucima krajnje tuge i boli i iskusit ćeš blagotvornu pomoć.
Nikad nemoj reći kako si sama u borbi protiv svojih neprijatelja, nikada nemoj reći kako nemaš nikoga kome možeš otvoriti svoje srce i povjeriti mu se. To bi bila ogromna nepravda prema ovom nebeskom glasniku.
Što se tiče nutarnjeg govora, ne brini se; ostani pribrana. Ono što moraš izbjegavati je da tvoje srce postane navezano na taj govor. Nemoj mu davati previše važnosti; pokaži kako si indiferentna prema tomu. Ne bi trebala niti odbacivati, a niti voljeti ili priželjkivati takve stvari. Uvijek odgovori na taj govor tako da ćeš reći: „Isuse, ako si Ti taj koji mi sad govoriš, daj da vidim činjenice i učinke tih riječi, što znači, sveta vrlina u meni.“
Ponizi se pred Gospodinom i vjeruj u Njega; provedi svoje vrijeme i napore, uz pomoć božanske milosti, kako bi prakticirala te kreposti, i onda dopusti da milost djeluje u tebi onako kako to Bog želi. Kreposti su ono što posvećuje dušu, a ne nadnaravni fenomeni.
Nemoj se zbunjivati tako što ćeš pokušavati razumjeti koji govor dolazi od Boga. Ako je Bog autor tog govora, jedan od osnovnih znakova raspoznavanja je da u tvom srcu u prvi mah ostave osjećaj straha i zbunjenosti, ali te potom ostave u božanskom miru. Nasuprot tome, kada je neprijatelj tvorac, one počnu s lažnom sigurnošću, ali kasnije dolazi uzrujanost i neobjašnjiva slabost.
Nemam nikakvih sumnji da Bog nije tvorac tog govora u tebi, ali moramo biti jako oprezni jer često neprijatelj u to ubaci veliki dio svojih tvorevina. Ovo neka te ne preplaši: to je kušnja kojoj su i najveći sveci i najprosvjetljenije duše bile podvrgnute, a oni su onda bili prihvatljivi u Božjim očima. Jednostavno moraš biti oprezna da olako ne povjeruješ u taj govor, a ponajviše u onaj dio koji se odnosi na to kako se moraš ponašati i što trebaš činiti. Trebaš primiti te poruke i dati ih na sud svom voditelju, te se onda podvrgnuti njegovoj odluci.
Stoga, najbolje je primiti ove poruke s velikim oprezom i u poniznosti, te sa stalnom ravnodušnošću. Tako se ponašaj i sve će to uvećati tvoje zasluge pred Gospodinom. Ne plaši se poradi svoje duše; Isus te jako ljubi. Pokušaj odgovoriti na tu ljubav tako da ćeš što više napredovati sve više i više u svetosti pred Bogom i ljudima.
Također moli naglas, nije još došlo vrijeme da napustiš taj vid molitve. Teškoće koje se dogode dok tako moliš, prinesi strpljivo i u poniznosti. Budi spremna na razdoblja rastresenosti i suhoće, i ni pod kojim uvjetima ne smiješ prestati moliti i provoditi vrijeme u meditaciji. Bog te želi na ovaj način provesti kako bi napredovala na duhovnom putu.
Oprosti mi ako ovdje prestanem pisati. Samo Bog zna kako mi je teško bilo napisati ovo pismo. Jako sam bolestan. Moli se mnogo da Bog poželi osloboditi me iz ovog tijela uskoro.
Blagoslivljam te, zajedno s izvrsnom Francescom. Dao Bog da živiš i umreš u Isusovim rukama.
P. Pio
Guest- Guest
Re: Katolicizam...
by Guest Fri 27 Jul - 8:57
PRIČA KAD STVARI NE IDU ONAKO KAKO ZAMIŠLJAMO
Paganinijeva jedna žica
U nekim intenzivnijim trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako zamišljamo, planiramo i priželjkujemo, ili ne idu željenom brzinom, treba se sjetiti priče o Niccolu Paganiniju. Taj je violinski virtuoz oduševljavao publiku svojim maestralnim umijećem, ali i fantastičnim duhom te sjajnim improvizacijama.
Na jednom koncertu, kaže priča, pred punom dvoranom, izvodio je jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitoj izvedbi kad mu je u pretposljednjoj skladbi koncerta pukla struna na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje i iako vidno ljut, nastavio je izvedbu bez prestanka, sjajno improvizirajući. Za nekoliko trenutaka pukla je i druga struna. Nedugo nakon nje i treća. Sada su tri strune visjele s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio izvedbu kraju, svirajući samo na jednoj, jedinoj žici.
Po završetku je publika skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku, još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo nije bilo moguće. Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratiti u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik: “Paganini i jedna žica!”
Na svom je jednožičnom stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ma koliko ispunjeni problemima, brigama, razočaranjima i svim ostalim ‘ugodnim’ popratnim pojavama ne moraju to biti. Provodimo većinu vremena koncentrirajući se i brinući se za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka popraviti i promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna. Uvijek postoji bar jedna ispravna žica koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizirati. Jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne glazbe života. Stoga, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu čitavu žicu u sebi i skladajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina.
Paganinijeva jedna žica
U nekim intenzivnijim trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako zamišljamo, planiramo i priželjkujemo, ili ne idu željenom brzinom, treba se sjetiti priče o Niccolu Paganiniju. Taj je violinski virtuoz oduševljavao publiku svojim maestralnim umijećem, ali i fantastičnim duhom te sjajnim improvizacijama.
Na jednom koncertu, kaže priča, pred punom dvoranom, izvodio je jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitoj izvedbi kad mu je u pretposljednjoj skladbi koncerta pukla struna na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje i iako vidno ljut, nastavio je izvedbu bez prestanka, sjajno improvizirajući. Za nekoliko trenutaka pukla je i druga struna. Nedugo nakon nje i treća. Sada su tri strune visjele s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio izvedbu kraju, svirajući samo na jednoj, jedinoj žici.
Po završetku je publika skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku, još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo nije bilo moguće. Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratiti u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik: “Paganini i jedna žica!”
Na svom je jednožičnom stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ma koliko ispunjeni problemima, brigama, razočaranjima i svim ostalim ‘ugodnim’ popratnim pojavama ne moraju to biti. Provodimo većinu vremena koncentrirajući se i brinući se za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka popraviti i promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna. Uvijek postoji bar jedna ispravna žica koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizirati. Jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne glazbe života. Stoga, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu čitavu žicu u sebi i skladajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina.
Guest- Guest
Page 9 of 31 • 1 ... 6 ... 8, 9, 10 ... 20 ... 31
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 9 of 31
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum