Živi zid pred građanskim ratom

ja i abend nismo istomišljenici, godinama se koljemo tamo na denkverbotu, ne znam tko ovdje ignorira čitav jedan ekonomski proces kao što je: štednja, a podržava nešto kao što je: porez na nekretnine-

aben wrote:un je za centralno planiranje šoldov, vjerojatno s petogodišnjim korekcijama, u ekonomiji poznatijim ko petoljetkama:)

koliko vidim ja sam tu jedini za kapitalizam, vi bi svi da država i dalje financira štednju preko kamate, jer bi htjeli živjeti lagodno od rente a ne od rada

kic wrote:ja i abend nismo istomišljenici, godinama se koljemo tamo na denkverbotu, ne znam tko ovdje ignorira čitav jedan ekonomski proces kao što je: štednja, a podržava nešto kao što je: porez na nekretnine-

ja nemam problema sa logikom, ti imaš

https://en.wikipedia.org/wiki/Paradox_of_thrift

a nemam ni sa zbrajanjem, dok ti i aben očito imate

da bi ti štedio, netko mora trošiti, ne možete vas dvojica štedjeti u isto vrijeme kad i država štedi, ako vas dva želite štedjeti netko treći mora ići u dug, tj. mora imati veći dug od osnovice vaše štednje kako bi postojao i novac za plaćanje kamate

da bi se vama isplatila kamata na štednju država mora izdati dug

to nije ignoriranje štednje, nego je to objašnjenje istog procesa, kako funkcionira i od kud novac za kamatu

novac za kamatu ne dolazi magično od nekud, nego dolazi iz novog duga

ako država reže i štedi građani ne mogu štedjeti, ne mogu ni zarađivati

hm.. meni je ono što on priča uglavnom logično i razumljivo
a je li u pravu baš u svakom dijelu i detaljima, mislim da i nije toliko bitno

kic wrote:ja i abend nismo istomišljenici, godinama se koljemo tamo na denkverbotu, ne znam tko ovdje ignorira čitav jedan ekonomski proces kao što je: štednja, a podržava nešto kao što je: porez na nekretnine-

možda griješim, ali koliko sam na brzinu vidjela, on ne podržava nijedno od toga, jer se zapravo radi o istoj stvari i istoj pojavi koju treba destimulirati... a to su resursi koji 'leže' i nisu iskorišteni za gospodarsko pokretanje i obrtanje :/

Neve wrote:hm.. meni je ono što on priča uglavnom logično i razumljivo
a je li u pravu baš u svakom dijelu i detaljima, mislim da i nije toliko bitno

ti se slažeš samnom zato što ti se sviđa slika na mom avataru

čitao sam i ja Krugmana, paradox of thrift, i to si sve više puta stavljao, ono što je meni očito u tome, što pretpostavlja situaciju kad 3 od 3 štede, što se nikad ne događa, srce ekonomije nisu potrošači, nego proizvođači (so to speak), oni ulažu, oni se zadužuju, oni rade prognoze za budućnost, oni stvaraju zaposlenost, i za sve to im je prije svega potreban tzv savings prije sveg, a potrošaći će ih nagraditi, ili kazniti tek mjesecima/godinama poslije-

uostalom ja ne govorim iz perspektive da država treba rezati i štedjeti, čak mislim da smo jedini ja i ti govorili da to ne treba raditi na Grčkoj prošlo ljeto, već iz perspektive pokretača biznisa govorim sad-

Neve wrote:

kic wrote:ja i abend nismo istomišljenici, godinama se koljemo tamo na denkverbotu, ne znam tko ovdje ignorira čitav jedan ekonomski proces kao što je: štednja, a podržava nešto kao što je: porez na nekretnine-

možda griješim, ali koliko sam na brzinu vidjela, on ne podržava nijedno od toga, jer se zapravo radi o istoj stvari i istoj pojavi koju treba destimulirati... a to su resursi koji 'leže' i nisu iskorišteni za gospodarsko pokretanje i obrtanje :/

država bi porezima trebala destimulirati izgradnju vikendica koje veći dio godine leže prazne i neiskorištene, ili ležanje neobrađene poljoprivredne zemlje, a poticati produktivnije oblike potrošnje novca poput ulaganja u proizvodnju i slično, u graditeljstvu je pozitivno poticati povećanje energetske učinkovitosti zgrada, ojačavanje i osiguravanje zgrada od potresa itd.

uostalom privatni dug je narastao x6 puta u zadnjih 6 godina kako sam gledao danas u Hrvatskoj, prekrasna posljedica trošenja-

Ze....briđ....folz. Čmrlj :(

kic wrote:srce ekonomije nisu potrošači, nego proizvođači (so to speak)

ne nisu, to je bilo tako u doba manufakture i robne razmjene

kasnite s ekonomskom teorijom 200 godina

danas u doba izobilja kad automatiziran stroj sam štanca na milijune primjeraka iste robe konzumerizam je osnova zapadnog kapitalizma

ako građani ne mogu konzumirati robu koju proizvođač napravi, onda taj proizvođač ne može platiti svoje radnike ni sirovinu

kada si imao oskudne resurse i oskudicu u proizvodnji robe, onda je štednja bila preporučen model, i proizvodnja način bogaćenja

danas kad imaš izobilje svega je potrošnja i konzumerizam temelj ekonomije, potrošnja je način bogaćenja

vi ne znate u kojem stoljeću i u kakvim uvjetima živite

deda ultimate nemesis wrote:ti se slažeš samnom zato što ti se sviđa slika na mom avataru   

da, zato... ta nabildana ženska ti puno daje na uvjerljivosti i ekonomskim argumentima
čim je pogledam, odmah protrnem od straha i priznam da si u pravu

deda ultimate nemesis wrote:država bi porezima trebala destimulirati izgradnju vikendica koje veći dio godine leže prazne i neiskorištene, ili ležanje neobrađene poljoprivredne zemlje, a poticati produktivnije oblike potrošnje novca poput ulaganja u proizvodnju i slično, u graditeljstvu je pozitivno poticati povećanje energetske učinkovitosti zgrada, ojačavanje i osiguravanje zgrada od potresa itd.

da, eto, onda sam dobro shvatila

kic wrote:uostalom privatni dug je narastao x6 puta u zadnjih 6 godina kako sam gledao danas u Hrvatskoj, prekrasna posljedica trošenja-

taj novac nije nestao, taj novac se nalazi na štednji kod drugog dijela građana koji nemaju dug

ja sam zato protiv subvencioniranja štednje bogatih, bogate treba potaknuti da svoju štednju potroše na luksuz i razvrat kako bi novac ponovo došao u ruke onih koji imaju dug da ga isti mogu vratiti, a ne da im ovrhe vise iznad glave

i ne da država imućnima plaća 3% godišnje da bi držali svoj novac kao oročenu štednju i da ga ne bi trošili

MaximusDecimusMiridije wrote:Ze....briđ....folz. Čmrlj :(

dadaistički haiku

Situacija u Hrvatskoj je takva da novaca ima, i to dosta. Medjutim taj novac je vezan u anticipaciji rentijerstva, za sto ne postoji dovoljna potrosacka moc srednje klase (govorim uglavnom o stanogradnji, naravno, ali i o nekretninama na Jadranu koje su kronicno x puta precijenjene). To su mi prezentirali kao zlatnu priliku (kao ''ako sad investiras, vratiti ce ti se stostruko kroz 2-3 godine, ja evo ti gotovo dajem kroz suze, na majkemi'').

Sa druge strane, sa frendovima sam pokrenuo Miki Maus biznis, ono bas u garazi, registrirali smo se za sto smo stigli, ali uglavnom radimo: 1) mala, zatvorena IT rjesenja (naravno ne second level support u fusu na velikim sustavima); 2) porezni, financijski, racunovodstveni i pravni konzalting. 

Ovaj drugi model mi puno vise odgovara nego da dodjem na gotovo, a mozda i propalo. Poduzetnik, ako moze modelirati svoj entrepreneurship, onda bi trebao biti sto manje ovisan o makroekonomskim kretanjima, a masivna ulaganja u nekretnine preko bankovnih kredita u lancu od posudjivaca-banke preko realnog investitora, tajnih partnera, otkupljivaca do izvodjaca i kooperanata sa ugradjenom cijenom, zavrsno sa kupcem (a jadna mu majka, iako su novi stanovi u Zagrebu lijepi, npr.) - valja jos uvijek izbjegavati. 

Uglavnom, u Hrvatskoj je najbolje sutjeti i kriti da imas nevezani kapital, jer je presing strasan (ideja moja, lova tvoja, dijelimo 50%-50% od zarade, gubici su tvoji), sto znaci da je trziste gladno kesa, ali da ima zarobljenog novca u izobilju. Omjer tu ulozenog i vracenog nije u redu prema wannabe rentijerima, ali nije mi ih zao, priznajem :)

Moja neka iskustva, ne moraju biti pravilo.

kolerik wrote:zarobljenog novca u izobilju

zarobljeni novac je na štednji, oni koji su prodali stanove i drže nepotrošen novac oni ga drže zarobljenim, a i oni koji štede od zarade

http://www.tradingeconomics.com/croatia/personal-savings

deda ultimate nemesis wrote:

kolerik wrote:zarobljenog novca u izobilju

zarobljeni novac je na štednji, oni koji su prodali stanove i drže nepotrošen novac oni ga drže zarobljenim, a i oni koji štede od zarade

http://www.tradingeconomics.com/croatia/personal-savings

Ima ga dosta i na stednji i sve vise i vise, ali to je ipak reakcija srednje klase na nesigurnost. Mozda ima puno stednih racuna, ali sumnjam da ima bas tako puno stednje u tezini.

Obratno tezinski je puno kapitala zarobljeno u stanogradnji, i ako pogledas, ova dva kruga bi trebala komunicirati, ali to ne cine.

Oni koji stede bi mogli dignuti stambene kredite, kupiti i otplacivati stanove i deblokirati investitore. Ali to im ne pada napamet jer je cijena po kvadratu jos uvijek takva da bi se otplacivala kroz dvije generacije. Ostaje najam kao ne narocito sretna opcija.

kolerik wrote:ali sumnjam da ima bas tako puno stednje u tezini

iznos štednje je jednak zbroju svih kredita minus BDP, tj. dođe ti da jedan dio građana na štednji ima oko 140% BDPa, kada bi potrošili svoj novac koji drže po bankama država bi otplatila svoj javni dug a i ekonomija bi porasla

kolerik wrote:Situacija u Hrvatskoj je takva da novaca ima, i to dosta. Medjutim taj novac je vezan u anticipaciji rentijerstva, za sto ne postoji dovoljna potrosacka moc srednje klase (govorim uglavnom o stanogradnji, naravno, ali i o nekretninama na Jadranu koje su kronicno x puta precijenjene). To su mi prezentirali kao zlatnu priliku (kao ''ako sad investiras, vratiti ce ti se stostruko kroz 2-3 godine, ja evo ti gotovo dajem kroz suze, na majkemi'').

Sa druge strane, sa frendovima sam pokrenuo Miki Maus biznis, ono bas u garazi, registrirali smo se za sto smo stigli, ali uglavnom radimo: 1) mala, zatvorena IT rjesenja (naravno ne second level support u fusu na velikim sustavima); 2) porezni, financijski, racunovodstveni i pravni konzalting. 

Ovaj drugi model mi puno vise odgovara nego da dodjem na gotovo, a mozda i propalo. Poduzetnik, ako moze modelirati svoj entrepreneurship, onda bi trebao biti sto manje ovisan o makroekonomskim kretanjima, a masivna ulaganja u nekretnine preko bankovnih kredita u lancu od posudjivaca-banke preko realnog investitora, tajnih partnera, otkupljivaca do izvodjaca i kooperanata sa ugradjenom cijenom, zavrsno sa kupcem (a jadna mu majka, iako su novi stanovi u Zagrebu lijepi, npr.) - valja jos uvijek izbjegavati. 

Uglavnom, u Hrvatskoj je najbolje sutjeti i kriti da imas nevezani kapital, jer je presing strasan (ideja moja, lova tvoja, dijelimo 50%-50% od zarade, gubici su tvoji), sto znaci da je trziste gladno kesa, ali da ima zarobljenog novca u izobilju. Omjer tu ulozenog i vracenog nije u redu prema wannabe rentijerima, ali nije mi ih zao, priznajem :)

Moja neka iskustva, ne moraju biti pravilo.

Za pare, znači nadripisarstvo, pa odlično hehehe pričaj još :)