Vjerovanje u demone - lažna teologija ili "pseudoteologija"

Bran_Do wrote:Na portalu "Čuda prirode" koji se bavi popularizacijom znanosti i znanstvenim vijestima dr. sc. Nenad Raos napisao je tekst o pseudoznanosti pod nazivom "Korijeni pseudoznanosti".

http://cudaprirode.com/portal/inoskops/9954-dr-sc-nenad-raos-korijeni-pseudoznanosti

Članak nije izravno vezan uz religiju, ali dio članka spominje srednjovjekovne kršćanske "pseudoteologije" kao odstupanja od "mainstream" teologije, kao paralelu današnjem odnosu pseudoznanosti i znanosti. Ondje Raos napominje kako vjerovanje u demone (tzv. "demonologija") nema nikakve veze s kršćanskom teologijom, odnosno kako je to predkršćansko pučko vjerovanje koje se pomiješalo s kršćanstvom.

U članku stoji:

"Paralelu pseudoznanosti možemo naći u demonologiji srednjega vijeka. Uzmemo li pravo, vjera u đavole i vještice, dakle u opaka nadnaravna bića nema ništa s kršćanskom vjerom i kršćanskom teologijom. Istina, i u Bibliji se spominje vrag, Sotona (Satana, Satan), no Sotona postoji samo zato da kuša čovjeka kako bi se nakon kušnje učvrstio u vjeri. Sotona napastuje Isusa u pustinji (Mt 4:1­11), a kušnji Sotone posvećena je čitava jedna starozavjetna knjiga, ona o Jobu. Čovjek mora voljeti Boga i u dobru i u zlu, poruka je Knjige o Jobu, a vrag, Sotona, služi samo zato da bi čovjeka doveo do te spoznaje.
Kako god da se uzme, đavao ne može ništa činiti bez Božje volje, na svijetu ne postoji neka o Bogu sasvim neovisna sila zla - jer tako što tvrditi bilo bi uvođenje manihejstva na mala vrata.

Misim da ima puno toga s kršćanstvom jer upravo su klerici i teolozi kršćanski to spojili zajedno. Zašto? Da plaše neuki puk pa da ih lakše iskorištavaju u njihovom neznanju.

No upravo se tako nešto dogodilo u srednjem vijeku kada je demonologija na kraju kulminirala u crkvenom i državnom progonu vještica i čarobnjaka, jer 'sva čudesa čarobnjaka bivaju po uputama i djelima demona', kako reče Sveti Augustin (354.­430.).

E da, dogodilo se i traje. Utuvili su dobro takvi kao Augustin.

Vjerovanje da demoni vladaju svijetom zapravo je kršćanska pseudoteologija.

Da, s naglaskom na kršćanska.

Puk je još uvijek ostao kod svojih demona i duhova, u pretkršćanskom vjerovanju, a onda je to svoje vjerovanje pomiješano s kršćanskom teologijom nametnuo i službenim, teološki prosvjećenim crkvenim krugovima. Isto se događa danas: predrasude zaodjenute plaštom znanosti postaju doktrine koje sve više osvajaju glave i srca 'službenih' znanstvenika."

Naravno da je ostao jer je utuvljeno. Teolozi nametali, teolozi prihvatili a šaroliki puk kršćanski puši li ga puši. Vrata paklena neće nadvladati Crkvu? Nadvladala odavno. Čim je to Isus rekao. 
Po evanđeljima živi vrag je živog Boga iskušavao. Sotona Isusa u pustinji. Isto po kršćanskom nauku Sotona Evu u rajskom vrtu.


Pitanje za kršćanski dio forumaša - kakav je vaš stav o tzv. "demonologiji"?
I kako komentirate gornje podebljane pasuse iz članka?

Komentirao jesam.
Stav? Apsolutno negativan.
Zašto? Donosi zlo i pomutnju.
Maltene svaki kršćanin to uzima kao krajnje sredstvo kad nema više zdrave argumentacije na pogubni kršćanski nauk kojeg inače al uvijek započinju na lijep način. Što na kraju vele? "Ne vjeruješ u Isusa? Gorjet ćeš u paklu." Je l' pat?

Trinity wrote:Sviđa mi se tema.
Iskreno, mene iznenađuje  to vjerovanje u demone, sotone, zle sile koje ti mogu napakostiti i to kod onih koji se hvale vjerom. 
Iako sam odrasla na selu koje je (bilo) 100% katoličko, nikada i nigdje nije bilo nekih čudnih običaja i priča. Moje bake su bile polupismene, ali za njih je postojao samo Bog i  nikakve druge sile . Anđele smo imali na slikama iznad kreveta, ali samo kao djeca.  Tako su odgajani moji roditelji , a tako su oni odgajali nas, djecu. 
Nema nikoga do tvog Boga , a tvoj Bog je uvijek na tvojoj strani i nemaš se čega bojati. Nitko (ako ga ima) ne djeluje samostalno mimo božje volje, a tvoj Bog ti sigurno neće nauditi.

U stvari, prilično me zabavljaju te priče o demonima.

Bran_Do wrote:Na portalu "Čuda prirode" koji se bavi popularizacijom znanosti i znanstvenim vijestima dr. sc. Nenad Raos napisao je tekst o pseudoznanosti pod nazivom "Korijeni pseudoznanosti".

http://cudaprirode.com/portal/inoskops/9954-dr-sc-nenad-raos-korijeni-pseudoznanosti

Članak nije izravno vezan uz religiju, ali dio članka spominje srednjovjekovne kršćanske "pseudoteologije" kao odstupanja od "mainstream" teologije, kao paralelu današnjem odnosu pseudoznanosti i znanosti. Ondje Raos napominje kako vjerovanje u demone (tzv. "demonologija") nema nikakve veze s kršćanskom teologijom, odnosno kako je to predkršćansko pučko vjerovanje koje se pomiješalo s kršćanstvom.

U članku stoji:

"Paralelu pseudoznanosti možemo naći u demonologiji srednjega vijeka. Uzmemo li pravo, vjera u đavole i vještice, dakle u opaka nadnaravna bića nema ništa s kršćanskom vjerom i kršćanskom teologijom. Istina, i u Bibliji se spominje vrag, Sotona (Satana, Satan), no Sotona postoji samo zato da kuša čovjeka kako bi se nakon kušnje učvrstio u vjeri. Sotona napastuje Isusa u pustinji (Mt 4:1­11), a kušnji Sotone posvećena je čitava jedna starozavjetna knjiga, ona o Jobu. Čovjek mora voljeti Boga i u dobru i u zlu, poruka je Knjige o Jobu, a vrag, Sotona, služi samo zato da bi čovjeka doveo do te spoznaje.
Kako god da se uzme, đavao ne može ništa činiti bez Božje volje, na svijetu ne postoji neka o Bogu sasvim neovisna sila zla - jer tako što tvrditi bilo bi uvođenje manihejstva na mala vrata. No upravo se tako nešto dogodilo u srednjem vijeku kada je demonologija na kraju kulminirala u crkvenom i državnom progonu vještica i čarobnjaka, jer 'sva čudesa čarobnjaka bivaju po uputama i djelima demona', kako reče Sveti Augustin (354.­430.).

Vjerovanje da demoni vladaju svijetom zapravo je kršćanska pseudoteologija.

To se vjerovanje osniva na kršćanskom učenju isto onoliko koliko se suvremena pseudoznanost temelji na znanstvenoj metodologiji i znanstvenim spoznajama. Riječ je o tome da je unatoč svom pokrštavanju, svećenicima, redovnicima, crkvama i samostanima, puk ostao još uvijek neuk, kršćanski neprosvijećen i izvan prave kršćanske vjere. Drugačije nije moglo ni biti jer je u srednjem vijeku bilo jedva pet posto pismenih ljudi, a Biblija se dugo vremena nije ni smjela prevoditi na 'pučke' jezike. Ukratko, udio ljudi u srednjem vijeku koji su bili sposobni samostalno proučavati Bibliju i čitati teološke knjige nije bio veći odudjela ljudi koji u našem vijeku razumiju znanost, dakle samih znanstvenika.

I dogodilo se ono što se moralo dogoditi. Puk je još uvijek ostao kod svojih demona i duhova, u pretkršćanskom vjerovanju, a onda je to svoje vjerovanje pomiješano s kršćanskom teologijom nametnuo i službenim, teološki prosvjećenim crkvenim krugovima. Isto se događa danas: predrasude zaodjenute plaštom znanosti postaju doktrine koje sve više osvajaju glave i srca 'službenih' znanstvenika."


Pitanje za kršćanski dio forumaša - kakav je vaš stav o tzv. "demonologiji"?
I kako komentirate gornje podebljane pasuse iz članka?

Mad_Vlad wrote:

Bran_Do wrote:Na portalu "Čuda prirode" koji se bavi popularizacijom znanosti i znanstvenim vijestima dr. sc. Nenad Raos napisao je tekst o pseudoznanosti pod nazivom "Korijeni pseudoznanosti".

http://cudaprirode.com/portal/inoskops/9954-dr-sc-nenad-raos-korijeni-pseudoznanosti

Članak nije izravno vezan uz religiju, ali dio članka spominje srednjovjekovne kršćanske "pseudoteologije" kao odstupanja od "mainstream" teologije, kao paralelu današnjem odnosu pseudoznanosti i znanosti. Ondje Raos napominje kako vjerovanje u demone (tzv. "demonologija") nema nikakve veze s kršćanskom teologijom, odnosno kako je to predkršćansko pučko vjerovanje koje se pomiješalo s kršćanstvom.

U članku stoji:

"Paralelu pseudoznanosti možemo naći u demonologiji srednjega vijeka. Uzmemo li pravo, vjera u đavole i vještice, dakle u opaka nadnaravna bića nema ništa s kršćanskom vjerom i kršćanskom teologijom. Istina, i u Bibliji se spominje vrag, Sotona (Satana, Satan), no Sotona postoji samo zato da kuša čovjeka kako bi se nakon kušnje učvrstio u vjeri. Sotona napastuje Isusa u pustinji (Mt 4:1­11), a kušnji Sotone posvećena je čitava jedna starozavjetna knjiga, ona o Jobu. Čovjek mora voljeti Boga i u dobru i u zlu, poruka je Knjige o Jobu, a vrag, Sotona, služi samo zato da bi čovjeka doveo do te spoznaje.
Kako god da se uzme, đavao ne može ništa činiti bez Božje volje, na svijetu ne postoji neka o Bogu sasvim neovisna sila zla - jer tako što tvrditi bilo bi uvođenje manihejstva na mala vrata.

Misim da ima puno toga s kršćanstvom jer upravo su klerici i teolozi kršćanski to spojili zajedno. Zašto? Da plaše neuki puk pa da ih lakše iskorištavaju u njihovom neznanju.

No upravo se tako nešto dogodilo u srednjem vijeku kada je demonologija na kraju kulminirala u crkvenom i državnom progonu vještica i čarobnjaka, jer 'sva čudesa čarobnjaka bivaju po uputama i djelima demona', kako reče Sveti Augustin (354.­430.).

E da, dogodilo se i traje. Utuvili su dobro takvi kao Augustin.

Vjerovanje da demoni vladaju svijetom zapravo je kršćanska pseudoteologija.

Da, s naglaskom na kršćanska.

Puk je još uvijek ostao kod svojih demona i duhova, u pretkršćanskom vjerovanju, a onda je to svoje vjerovanje pomiješano s kršćanskom teologijom nametnuo i službenim, teološki prosvjećenim crkvenim krugovima. Isto se događa danas: predrasude zaodjenute plaštom znanosti postaju doktrine koje sve više osvajaju glave i srca 'službenih' znanstvenika."

Naravno da je ostao jer je utuvljeno. Teolozi nametali, teolozi prihvatili a šaroliki puk kršćanski puši li ga puši. Vrata paklena neće nadvladati Crkvu? Nadvladala odavno. Čim je to Isus rekao. 
Po evanđeljima živi vrag je živog Boga iskušavao. Sotona Isusa u pustinji. Isto po kršćanskom nauku Sotona Evu u rajskom vrtu.


Pitanje za kršćanski dio forumaša - kakav je vaš stav o tzv. "demonologiji"?
I kako komentirate gornje podebljane pasuse iz članka?

Komentirao jesam.
Stav? Apsolutno negativan.
Zašto? Donosi zlo i pomutnju.
Maltene svaki kršćanin to uzima kao krajnje sredstvo kad nema više zdrave argumentacije na pogubni kršćanski nauk kojeg inače al uvijek započinju na lijep način. Što na kraju vele? "Ne vjeruješ u Isusa? Gorjet ćeš u paklu." Je l' pat?

Bran_Do wrote:U krajevima mojeg porijekla (Dalm. zagora) takvih je priča bilo jako puno, po svoj prilici su ostavština vlaških, morlačkih vjerovanja.
I moram priznati da ima zaista fascinantnih. Štoviše, pred koju godinu sam našao knjigu koju je o običajima i vjerovanjima pisao jedan lokalni franjevac, ima zaista zanimljivih i zabavnih "nadnaravnih" zgoda, a što je najbolje, osobe u njima su stvarne, imenom i prezimenom, ljudi sa sela iz 19. stoljeća i ranije. 

Meni su takve priče zabavne, ne bi bilo zgorega otvoriti jedan topic za razbibrigu, gdje ćemo ih pisati i dijeliti kad ih nađemo.

Bran_do wrote: Isto se događa danas: predrasude zaodjenute plaštom znanosti postaju doktrine koje sve više osvajaju glave i srca 'službenih' znanstvenika."

Vegvísir wrote:Ma može i ovdje na religiji.