Religijska samoidentifikacija roditelja i odgoj djece

Patriot_1 wrote:"Čak i ako ostane u tome,,nečemu,on je moje drago dijete!"

i da je homoseksualac  također je tvoje djete patriote...

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

Trebam li komentirati  
Pa samo je opisao ono što cijelo vrijeme govorim... eto, potvrdio sam dovoljno....

Ovako to može interpratirati samo zadnji ljigavac od čovjeka!

A ovako poštenjačina:
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!

patriote, ja sam i komentirao sa strane poštenja... to što si vjerski fanatik sa nikakvim znanjem o ičemu, to nije zaista moj problem.

Čemu vređanje?Da ja kažem da si :" okultista isprana mozga i fanatik" dobio bih ban.Ja to mogu mislit ali nesmijem reć!
Ovo što sam napisao,vrlo je dobro,sa znanjem nemam problema,i u osnovnoj,i srednjoj i na faxu bio sam među najboljima.
Uostalom,ovo sam napisao onome tko je otvorio temu,ne tebi!Što se javljaš na svaki moj upis.Postao si gori od "iknara"!

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:"Čak i ako ostane u tome,,nečemu,on je moje drago dijete!"

i da je homoseksualac  također je tvoje djete patriote...

Nije,zaazliku od tebe!

Hajd, udaljite se malo od svođenja svega na osobne obračune. 

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

što se tiče da traži krštenje... sumnjam da bi se to dogodilo nakon što sam rekao da bi ga od početka podučavao svim religijama i povijesti religija, kako pozitivne tako i negativne strane. Čim osoba razumno zaključuje teško da bi pala na lijepe riječi.
ako zatraži ići na vjeronauk, ok, i ovako nakon što bi ga podučavao bi postavljao pitanja vjeroučitelju da bi vjeroučitelj pobjegao glavom bez obzira  hehehe, pa neka me slobodno zovu u školu, hehehe

Klinci znaju biti tulavi, možeš ti njima objasniti i mogu oni to i razumjeti, ali htjet će nešto raditi samo zato što svi njihovi vršnjaci to rade. 

Jedino ono što sam rekla, razvijanje kritičkog mišljenja..  A i to  ode na čekanje, barem dok ne prođe pubertet 

Vegvisir wrote:Klinci znaju biti tulavi, možeš ti njima objasniti i mogu oni to i razumjeti, ali htjet će nešto raditi samo zato što svi njihovi vršnjaci to rade. 

Živa istina...i tu nastaju konflikti i borbe , nadmudrivanja, i priznajem skrivena manipulacija djetetom...uhh...

Jedino ono što sam rekla, razvijanje kritičkog mišljenja..  A i to  ode na čekanje, barem dok ne prođe pubertet 

Ne spominji pubertet...   Tko to preživi bez veće štete, može odahnuti...nakratko...

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:

Sefirot wrote:

Vegvísir wrote:U ovoj temi zanimljivo mi je čuti odgovore kako vjernika, tako i ateista i agnostika.

Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?

Također, pitanje agnosticima i ateistima - kako biste vi reagirali da vam dijete kaže da želi pohađati vjeronauk, da je čuo od prijatelja kako pričaju o tom Isusu/Krišni/Allahu/kome god i da baš jako želi ići s njima u crkvu/hinduistički hram/džamiju/koji god drugi vjerski objekt? Biste li ga pokušali u startu uvjeriti da su to sve gluposti i da bog ne postoji ili biste prihvatili njegovu želju za upoznavanjem tih religija? Što ako kaže da želi postati članom neke od tih zajednica? Biste li ga podupirali u njegovoj odluci?

Odlična tema.

Tome ću odmah na početku stati na kraj jer ću ga podučavati svim religijama, kao starim, drevnim tako i novim, kako pozitivno tako i negativno i poticati na slobodno razmišljanje. Ne namjeravam ga krstiti niti ću dozvoliti da ga se krsti. Kad navrši punoljetnost, sam će izabrati za sebe. Nametati neću ali poticati njgovu slobodnu volju i proučavanje, da.
Za vrtić ću izravno pitati da li je vjerski ili sekularni jer ako je sekularni, a kaže se nešto po vjerskom pitanju, slijedi automatska tužba za kršenje Ustava i child abuse.

A kad bi bilo vriijeme zamoli bi ga kad ja umrem da me pokopa sa regalijama i pregačom te da samo stavi mramorni belisk na grob sa simbolima svih religija, a na vrhu ugravirani pentagramom u jednopoteznom hexagramu sa izjavom....

ovako:

A što ako dijete koje je stariji maloljetnik od 16,17 godina samo zatraži da se krsti ili da postane članom neke religijske zajednice?
Ili ako dijete zatraži da ide na vjeronauk jer, eto, svi njegovi prijatelji idu?

što se tiče da traži krštenje... sumnjam da bi se to dogodilo nakon što sam rekao da bi ga od početka podučavao svim religijama i povijesti religija, kako pozitivne tako i negativne strane. Čim osoba razumno zaključuje teško da bi pala na lijepe riječi.
ako zatraži ići na vjeronauk, ok, i ovako nakon što bi ga podučavao bi postavljao pitanja vjeroučitelju da bi vjeroučitelj pobjegao glavom bez obzira  hehehe, pa neka me slobodno zovu u školu, hehehe

Dakle, ako bi tvoj mali s 9-10 godina zaključio da želi biti kršćanin i tražio od tebe dopuštenje da se krsti u crkvi, ti mu to ne bi zabranio? Dopustio bi mu da sam izabere, čak i ako je taj izbor, koliko god izgledalo nemoguće, tvoj sin napravio nakon što si ga upoznao sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti?

Trinity wrote:

Vegvisir wrote:Klinci znaju biti tulavi, možeš ti njima objasniti i mogu oni to i razumjeti, ali htjet će nešto raditi samo zato što svi njihovi vršnjaci to rade. 

Živa istina...i tu nastaju konflikti i borbe , nadmudrivanja, i priznajem skrivena manipulacija djetetom...uhh...

Jedino ono što sam rekla, razvijanje kritičkog mišljenja..  A i to  ode na čekanje, barem dok ne prođe pubertet 

Ne spominji pubertet...   Tko to preživi bez veće štete, može odahnuti...nakratko...

Užas... Najbolje preskočiti sve te faze i posvojiti nekog već zrelog i samorealiziranog tridesetogodišnjaka pa si na miru.

von_Starhemberg wrote:Dakle, ako bi tvoj mali s 9-10 godina zaključio da želi biti kršćanin i tražio od tebe dopuštenje da se krsti u crkvi, ti mu to ne bi zabranio? Dopustio bi mu da sam izabere, čak i ako je taj izbor, koliko god izgledalo nemoguće, tvoj sin napravio nakon što si ga upoznao sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti?

Pitanje nije postavljeno meni, ali i ja ću odgovoriti jer je moja tema i mogu što hoću.

U toj dobi da mi dođe i kaže da želi krštenje, porazgovarala bih s njim da vidim zašto to želi. Odgovor bi dalje sugerirao u kojem smjeru bi išao razgovor: ako kaže da je to zato što svi njegovi frendići idu na vjeronauk i kršteni su, onda bih krenula na razgovor o tome kako je u redu biti drugačiji i da ne moraš raditi sve što rade drugi samo da bi im se svidio, yadda yadda... međutim, ako bi rekao da, eto, želi jer vjeruje/misli da vjeruje, želi to baš jako... ma čak i ako laprda bezveze... Predložila bih mu da malo proučava to, pokušala mu i sama što objektivnije dati više informacija o religiji koja ga zanima i sugerirala da pričeka ipak neko vrijeme dok ne bude zaista siguran da to želi. Krštenje ili neki drugi čin pridruživanja neće nigdje pobjeći; ako to i dalje bude htio, uvijek stigne to obaviti.

A sad jebiga, ako bi ono vidjelo u kršćanstvu, islamu ili čemu već nešto što ja ne vidim i prepoznalo to kao svoj duhovni put, njegov izbor. Branila ne bih sigurno.

Jedino sad da mi kaže da baš želi u nekakav People's Temple Revival cult, imala bih malo većih problema s tim.

von_Starhemberg wrote:Dakle, ako bi tvoj mali s 9-10 godina zaključio da želi biti kršćanin i tražio od tebe dopuštenje da se krsti u crkvi, ti mu to ne bi zabranio? Dopustio bi mu da sam izabere, čak i ako je taj izbor, koliko god izgledalo nemoguće, tvoj sin napravio nakon što si ga upoznao sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti?

I ja ću se upetljati.
Dakle, u toj dobi ga je nemoguće upoznati sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti. Naprosto ne mogu sve to pohvatati u toj dobi. Eventualno , osim one u kojoj ga odgajaš ako si vjernik, možeš mu dati tek neke šture informacije da postoje i druge religije.
Osim toga, u tim godinama nisu sposobni donositi neke važne odluke i zato su tu roditelji. Njima je problem (sasvim razumljivo) i odlučiti u koju će školu nakon osnovne. I tu trebaju našu pomoć.

Vegvísir wrote:

von_Starhemberg wrote:Dakle, ako bi tvoj mali s 9-10 godina zaključio da želi biti kršćanin i tražio od tebe dopuštenje da se krsti u crkvi, ti mu to ne bi zabranio? Dopustio bi mu da sam izabere, čak i ako je taj izbor, koliko god izgledalo nemoguće, tvoj sin napravio nakon što si ga upoznao sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti?

Pitanje nije postavljeno meni, ali i ja ću odgovoriti jer je moja tema i mogu što hoću.

U toj dobi da mi dođe i kaže da želi krštenje, porazgovarala bih s njim da vidim zašto to želi. Odgovor bi dalje sugerirao u kojem smjeru bi išao razgovor: ako kaže da je to zato što svi njegovi frendići idu na vjeronauk i kršteni su, onda bih krenula na razgovor o tome kako je u redu biti drugačiji i da ne moraš raditi sve što rade drugi samo da bi im se svidio, yadda yadda... međutim, ako bi rekao da, eto, želi jer vjeruje/misli da vjeruje, želi to baš jako... ma čak i ako laprda bezveze... Predložila bih mu da malo proučava to, pokušala mu i sama što objektivnije dati više informacija o religiji koja ga zanima i sugerirala da pričeka ipak neko vrijeme dok ne bude zaista siguran da to želi. Krštenje ili neki drugi čin pridruživanja neće nigdje pobjeći; ako to i dalje bude htio, uvijek stigne to obaviti.

A sad jebiga, ako bi ono vidjelo u kršćanstvu, islamu ili čemu već nešto što ja ne vidim i prepoznalo to kao svoj duhovni put, njegov izbor. Branila ne bih sigurno.

Jedino sad da mi kaže da baš želi u nekakav People's Temple Revival cult, imala bih malo većih problema s tim.

Na kraju bi,vjerujem dozvolila da se krsti.

Ovo kako ti razmišljaš je otprilike jednako kao i ja ,napisah ovo no sefirot je izvukao(boldao) dosta toga i napisao da sam vjerski fanatik!
Tebi bi vjerujem poslao,palac gore smajlić!

Vidi:
Patriot_1 wrote:"Zanima me, kako bi ste, kao vjernici, reagirali da vam dijete u nekom trenutku (primjerice, u srednjoj školi) kaže da ne vjeruje u boga, da mu religija nema smisla te da ne želi pohađati satove vjeronauka? Ili možda da se pronalazi u nekoj posve drugoj religiji? Biste li pokušavali nametnuti svoje stavove, inzistirali na tome da pohađa vjeronauk i odlazi na bogoslužja ili biste prihvatili njegov izbor i odluku?"

>>Opako pitanje!
Samo budala inzistira,postavlja uvjete djetetu u srednjoj!U prvoj varijanti,"ne vjeruje u Boga" rekao bih
"Ok,to je tvoje pravo!"Pokušao bih,ako hoće razgovarati,uvjeriti ga da Bog postoji i zašto tako mislim!
Ako pak neće razgovarati,pustio bih ga na miru i molio za njega!
Druga varijanta,,po meni opasnija,,npr da želi uć u Hara Krišnu ili među okultiste ili postati musliman,,
uh to bi mi bila još gora varijanta.I tada isto,pokušati razgovarati,razuvjeriti,ako neće pustiti ga,i moliti za njega!I voljeti ga i dalje!
Čak i ako ostane u teme,,nečemu,on je moje drago dijete!
Sefirot:"Trebam li komentirati "

Vegvísir wrote:

von_Starhemberg wrote:Dakle, ako bi tvoj mali s 9-10 godina zaključio da želi biti kršćanin i tražio od tebe dopuštenje da se krsti u crkvi, ti mu to ne bi zabranio? Dopustio bi mu da sam izabere, čak i ako je taj izbor, koliko god izgledalo nemoguće, tvoj sin napravio nakon što si ga upoznao sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti?

Pitanje nije postavljeno meni, ali i ja ću odgovoriti jer je moja tema i mogu što hoću.

U toj dobi da mi dođe i kaže da želi krštenje, porazgovarala bih s njim da vidim zašto to želi. Odgovor bi dalje sugerirao u kojem smjeru bi išao razgovor: ako kaže da je to zato što svi njegovi frendići idu na vjeronauk i kršteni su, onda bih krenula na razgovor o tome kako je u redu biti drugačiji i da ne moraš raditi sve što rade drugi samo da bi im se svidio, yadda yadda... međutim, ako bi rekao da, eto, želi jer vjeruje/misli da vjeruje, želi to baš jako... ma čak i ako laprda bezveze... Predložila bih mu da malo proučava to, pokušala mu i sama što objektivnije dati više informacija o religiji koja ga zanima i sugerirala da pričeka ipak neko vrijeme dok ne bude zaista siguran da to želi. Krštenje ili neki drugi čin pridruživanja neće nigdje pobjeći; ako to i dalje bude htio, uvijek stigne to obaviti.

A sad jebiga, ako bi ono vidjelo u kršćanstvu, islamu ili čemu već nešto što ja ne vidim i prepoznalo to kao svoj duhovni put, njegov izbor. Branila ne bih sigurno.

Jedino sad da mi kaže da baš želi u nekakav People's Temple Revival cult, imala bih malo većih problema s tim.

Trinity wrote:I ja ću se upetljati.
Dakle, u toj dobi ga je nemoguće upoznati sa svim mogućim religijama i oblicima duhovnosti. Naprosto ne mogu sve to pohvatati u toj dobi. Eventualno , osim one u kojoj ga odgajaš ako si vjernik, možeš mu dati tek neke šture informacije da postoje i druge religije.
Osim toga, u tim godinama nisu sposobni donositi neke važne odluke i zato su tu roditelji. Njima je problem (sasvim razumljivo) i odlučiti u koju će školu nakon osnovne. I tu trebaju našu pomoć.

Točno je da u tim godinama djete ne možeš upoznati sa svim mogućim religijama OSIM kroz priče i mitove.
Važnije mi je da razvije kritičko mišljenje nego bilo što drugo. Kao djeca mojih prijatelja koju su roditelji učili i uče kritičkom razmišljanju. Idu na vjeronauk, ali postavljaju takva pitanja da svaki put završe kod ravnatelja i roditelji kad dođu samo kažu da vjeroučitelj/ica su dobili što su zaslužili. Kakav je to vjeroučitelj koji ne zna odgovoriti na pitanja djece?  
 
Što se tiče da li bi mu dozvolio vjeronauk? Zašto ne, ali krštenje ne (što se tiče moje zajednice, tu ni ne može dok ne postane punoljetan). Ne možeš glasati, djete si koje se još razvija, ne treba ti trovanje vjerskim indoktrinacijama. Možemo nastaviti razgovor kad postane stariji maloljetnik...
To je ako se radi o djetetu.

Sefirot wrote:
Točno je da u tim godinama djete ne možeš upoznati sa svim mogućim religijama OSIM kroz priče i mitove.
Važnije mi je da razvije kritičko mišljenje nego bilo što drugo. Kao djeca mojih prijatelja koju su roditelji učili i uče kritičkom razmišljanju. Idu na vjeronauk, ali postavljaju takva pitanja da svaki put završe kod ravnatelja i roditelji kad dođu samo kažu da vjeroučitelj/ica su dobili što su zaslužili. Kakav je to vjeroučitelj koji ne zna odgovoriti na pitanja djece?  
 
Što se tiče da li bi mu dozvolio vjeronauk? Zašto ne, ali krštenje ne (što se tiče moje zajednice, tu ni ne može dok ne postane punoljetan). Ne možeš glasati, djete si koje se još razvija, ne treba ti trovanje vjerskim indoktrinacijama. Možemo nastaviti razgovor kad postane stariji maloljetnik...
To je ako se radi o djetetu.

Pa kakvo to mora biti pitanje da bi dijete završilo kod ravnatelja?

U školi sam išla na vjeronauk, postavljali smo kojekakva pitanja... Na neka vjeroučitelji nisu imali pojma kako odgovoriti, oko nekih se raspravljalo i na rubu svađa, al' ono, nije zbog toga bilo nekih sankcija

Vegvísir wrote:
Pa kakvo to mora biti pitanje da bi dijete završilo kod ravnatelja?  

Jedna moja prijateljica je išla u osnovnoj školi na vjeronauk i kada su učili o Adamu i Evi ona je vjeroučitelja pitala nešto tipa ako je bog stvorio čovjeka na svoju sliku, kako onda objašnjavaju pračovjeka.
Isti tren ju je poslao ravnatelju. Meni je to smješno ali očito vjeroučitelj nije imao druge. Ili će pokušati odgovoriti na pitanje i zaplest se u mrežu nebuloza ili će potjerat učenicu.

zanstr wrote:

Vegvísir wrote:
Pa kakvo to mora biti pitanje da bi dijete završilo kod ravnatelja?  

Jedna moja prijateljica je išla u osnovnoj školi na vjeronauk i kada su učili o Adamu i Evi ona je vjeroučitelja pitala nešto tipa ako je bog stvorio čovjeka na svoju sliku, kako onda objašnjavaju pračovjeka.
Isti tren ju je poslao ravnatelju. Meni je to smješno ali očito vjeroučitelj nije imao druge. Ili će pokušati odgovoriti na pitanje i zaplest se u mrežu nebuloza ili će potjerat učenicu.

Kakva komedija.

Ne postoji takva škola u kojoj bi se za takvo pitanje slalo kod ravnatelja.

von_Starhemberg wrote:Ne postoji takva škola u kojoj bi se za takvo pitanje slalo kod ravnatelja.

Ne znam kako je sad ali u moje vrijeme je bilo svakakvih luđaka koji su predavali vjeronauk. Ovo je 100% istinita priča od prije kojih 20 - 25 godina. Roditelji su joj morali doći u školu. Na kraju su je ispisali sa vjeronauka.
Kod mene u školi je radila luđakinja koja je mojem dobrom prijatelju srala zbog toga što mu je mama muslimanka odnosno ateistica iz muslimanske obitelji. Također se ispisao. Ista ta baba je jednom dečku iz razreda rekla da je bio lijep dan kada mu je tata ubijen. Točno tim riječima, na zgražavanje svih ostalih učenika.
Ja sam u srednjoj imao profesoricu iz povjesti koja je bila zadrti kreacionist, preskočili smo skroz lekcije o praljudima jer "čovjek nie nastao od majmuna nego ga je stvorio bog".
Škole koje drže takve psihopate godinama nakon svih mogućih prigovora i učenika i roditelja, sigurno mogu tolerirati slanje kod ravnatelja zbog "ruganja" Adamu i Evi.

Ja u te priče ne vjerujem!

To su priče iz prve ruke. Neke su se dogodile meni, neke mojim kolegama iz razreda. Svaka priča ima bar 20 svjedoka.
Svakakvi luđaci su radili po školama. Ovo sam naveo par najluđih.

zanstr wrote:

von_Starhemberg wrote:Ne postoji takva škola u kojoj bi se za takvo pitanje slalo kod ravnatelja.

Ne znam kako je sad ali u moje vrijeme je bilo svakakvih luđaka koji su predavali vjeronauk. Ovo je 100% istinita priča od prije kojih 20 - 25 godina. Roditelji su joj morali doći u školu. Na kraju su je ispisali sa vjeronauka.
Kod mene u školi je radila luđakinja koja je mojem dobrom prijatelju srala zbog toga što mu je mama muslimanka odnosno ateistica iz muslimanske obitelji. Također se ispisao. Ista ta baba je jednom dečku iz razreda rekla da je bio lijep dan kada mu je tata ubijen. Točno tim riječima, na zgražavanje svih ostalih učenika.
Ja sam u srednjoj imao profesoricu iz povjesti koja je bila zadrti kreacionist, preskočili smo skroz lekcije o praljudima jer "čovjek nie nastao od majmuna nego ga je stvorio bog".
Škole koje drže takve psihopate godinama nakon svih mogućih prigovora i učenika i roditelja, sigurno mogu tolerirati slanje kod ravnatelja zbog "ruganja" Adamu i Evi.

Ima u prosvjeti svakakvih zalutalih jedinki, no kao institucija škola jednostavno ne funkiconira tako niti smije.

von_Starhemberg wrote:

zanstr wrote:

von_Starhemberg wrote:Ne postoji takva škola u kojoj bi se za takvo pitanje slalo kod ravnatelja.

Ne znam kako je sad ali u moje vrijeme je bilo svakakvih luđaka koji su predavali vjeronauk. Ovo je 100% istinita priča od prije kojih 20 - 25 godina. Roditelji su joj morali doći u školu. Na kraju su je ispisali sa vjeronauka.
Kod mene u školi je radila luđakinja koja je mojem dobrom prijatelju srala zbog toga što mu je mama muslimanka odnosno ateistica iz muslimanske obitelji. Također se ispisao. Ista ta baba je jednom dečku iz razreda rekla da je bio lijep dan kada mu je tata ubijen. Točno tim riječima, na zgražavanje svih ostalih učenika.
Ja sam u srednjoj imao profesoricu iz povjesti koja je bila zadrti kreacionist, preskočili smo skroz lekcije o praljudima jer "čovjek nie nastao od majmuna nego ga je stvorio bog".
Škole koje drže takve psihopate godinama nakon svih mogućih prigovora i učenika i roditelja, sigurno mogu tolerirati slanje kod ravnatelja zbog "ruganja" Adamu i Evi.

Ima u prosvjeti svakakvih zalutalih jedinki, no kao institucija škola jednostavno ne funkiconira tako niti smije.

Slažem se da nesmije, ali ipak nije ovo idealan svijet :)