Dojče vele otkriva:Šta je bio uvod u rat u Jugoslaviji?

Gnječ wrote:kako si napisao srbi su u SRH bili narod. i to je jako bitna činjenica jer po nekom pravu svaki narod ima pravo na samoodređenje do odcjepljenja. i ta nesretna formulacija "narod" u ustavima svake socijalističke republike bivše SFRJ je bila okidač za rat. nisam siguran možda griješim ali čini mi se da su AVNOJ-evske granice među republikama bile zagarantirane jedino u cjelovitoj SFRJ. i kad sve to zmiksaš eto ti recepta za građanski rat.

Izvorni suverenitet u Jugoslaviji nisu imali narodi nego republike. Pitaj Badintera ako meni ne vjeruješ.
Tvrdnja kako su tu u pitanju narodi je bio pokušaj podvale Slobodana Miloševića i njegove ekipe među kojima se posebno po upornosti u iznošenju takve tvrdnje isticao Borisav Jović, tada drugi čovjek srbijanske Partije, odmah iza Slobodana Miloševića, ali to nije prošlo kod Badintera.
Po Ustavu SFRJ iz 1974. konstitutivni elementi federacije (republike, ali i autonomne pokrajine) imaju pravo na samodređenje koje automatski uključuje i odcijepljenje, no, taj proces nikada nije precizno propisan pa je u tom smislu bilo puno dvojbi. Posebno kada je riječ o autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu, jer su one formalno bile sastavni dio Srbije pa to podrazumjeva da bi za tako nešto morale dobiti odobrenje od te republike.
Također, Albanci su u Kosovu imali određen oblik autonomije, ali generalna ideja je bila da oni kao narodnost nemaju pravo na samopredjeljenje do odcijepljenja Kosova jednostavno zato jer su jugoslavenske narodnosti (što je inače jugoslavenski termin koje međunarodno pravo ne poznaje, a označava posebno brojnu etničku zajednicu koja je izvan Jugoslavije imala vlastitu nacionalnu državu, što je posve arbitrarna definicija koja ima temelje u političkim ocjenama i odnosima snaga) imale vlastite nacionalne države izvan Jugoslavije.
Dakle, republike su bile nacionalne države jugoslavenskih naroda (ne i narodnosti) koje izvan federacije nisu imale svoju nacionalnu državu. Jedina iznimka je tu bila BiH kao država 3 konstitutivna naroda.
Da zaključim, ako su po Ustavu SFRJ iz 1974. izvorni suverenitet imale republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda, onda je jasno da se njihove granice nisu smjele mijenjati silom prilikom mogućeg razdruživanja.
Eventualno samo dogovorom u demokratskom procesu.
Granice inače nisu precizno određene odnosno dogovorene u AVNOJ-u II, tamo je samo dogovoren povjesni princip kao temeljni prilikom naknadnog preciznog definiranja granica, ali je i to nakon rata pogaženo od strane Đilasove komisije na primjeru istočnog Srijema, ali i također na štetu BiH na primjeru Igala. No, to je još bio najmanji problem u cijeloj priči.

više nisam sigurna, srpski napad i agresija ali pitam se da ga sad već nisu izveli u suradnju s našim udbašima da pokradu što stignu i ostane im glava na ramenu.
jer da nije došlo do rata oni bi prvi bili na meti..

kaja wrote:više nisam sigurna, srpski napad i agresija ali pitam se da ga sad već nisu izveli u suradnju s našim udbašima da pokradu što stignu i ostane im glava na ramenu.
jer da nije došlo do rata oni bi prvi bili na meti..

bila je u Front-u (tisak JNA) davnih dana negdje 1985. nisam siguran baš točnu godinu feljton u nastavcima ili neko istraživanje što bi se moglo desiti ako se SFRJ raspadne. prva stvar je bila da bi konce i operaciju raspada vodila UDBA koja ima svoje članove u svim republikama i ima pristup svim informacijama o svima. JNA će pustiti da se raspadne sama u totalnom kaosu i tako raskomadana djelovi će se priljepiti ovoj ili onoj strani u sukobu. uglavnom predviđali su krvavi brutalni građanski rat u režiji UDBE sve da se u novonastalom ekonomsko-političkom poretku prigrabi ekonomska i politička moć. jednostavno ko pasulj evo čak je u Frontu glasilu JNA to pisalo.

Gnječ wrote:

kaja wrote:više nisam sigurna, srpski napad i agresija ali pitam se da ga sad već nisu izveli u suradnju s našim udbašima da pokradu što stignu i ostane im glava na ramenu.
jer da nije došlo do rata oni bi prvi bili na meti..

bila je u Front-u (tisak JNA) davnih dana negdje 1985. nisam siguran baš točnu godinu feljton u nastavcima ili neko istraživanje što bi se moglo desiti ako se SFRJ raspadne. prva stvar je bila da bi konce i operaciju raspada vodila UDBA koja ima svoje članove u svim republikama i ima pristup svim informacijama o svima. JNA će pustiti da se raspadne sama u totalnom kaosu i tako raskomadana djelovi će se priljepiti ovoj ili onoj strani u sukobu. uglavnom predviđali su krvavi brutalni građanski rat u režiji UDBE sve da se u novonastalom ekonomsko-političkom poretku prigrabi ekonomska i politička moć. jednostavno ko pasulj evo čak je u Frontu glasilu JNA to pisalo.

nisam čitala glasilo JNA :) nego čisto ono mi pada na pamet
njima u ratu ništa, obogatili se, preuzeli vlast ili njihova djeca..ili su se samo dobro snašli
ili ono bombardiranje banskih dvora kad je jna pogodila kantu smeća ispred ulaza..kao ubit su ih htjeli..a oni baš bili na sigurnom slučajno..

ma kakvi. to su neupravljivi procesi. 
ali, ka zagloviš u škuron liftu sa zgodnon divojkon, uvik nekako išćeš botude u visini njenih cic. naši komunisti su sigurno gljedali zaštititi se, ali nisu utjecali na zaglavljivanje lifta.

aben wrote:ma kakvi. to su neupravljivi procesi. 
ali, ka zagloviš u škuron liftu sa zgodnon divojkon, uvik nekako išćeš botude u visini njenih cic. naši komunisti su sigurno gljedali zaštititi se, ali nisu utjecali na zaglavljivanje lifta.

pa moguće ali fascinantno kako su dobro prošli..

slidingdoorsoperator wrote:

Gnječ wrote:kako si napisao srbi su u SRH bili narod. i to je jako bitna činjenica jer po nekom pravu svaki narod ima pravo na samoodređenje do odcjepljenja. i ta nesretna formulacija "narod" u ustavima svake socijalističke republike bivše SFRJ je bila okidač za rat. nisam siguran možda griješim ali čini mi se da su AVNOJ-evske granice među republikama bile zagarantirane jedino u cjelovitoj SFRJ. i kad sve to zmiksaš eto ti recepta za građanski rat.

Izvorni suverenitet u Jugoslaviji nisu imali narodi nego republike. Pitaj Badintera ako meni ne vjeruješ.
Tvrdnja kako su tu u pitanju narodi je bio pokušaj podvale Slobodana Miloševića i njegove ekipe među kojima se posebno po upornosti u iznošenju takve tvrdnje isticao Borisav Jović, tada drugi čovjek srbijanske Partije, odmah iza Slobodana Miloševića, ali to nije prošlo kod Badintera.
Po Ustavu SFRJ iz 1974. konstitutivni elementi federacije (republike, ali i autonomne pokrajine) imaju pravo na samodređenje koje automatski uključuje i odcijepljenje, no, taj proces nikada nije precizno propisan pa je u tom smislu bilo puno dvojbi. Posebno kada je riječ o autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu, jer su one formalno bile sastavni dio Srbije pa to podrazumjeva da bi za tako nešto morale dobiti odobrenje od te republike.
Također, Albanci su u Kosovu imali određen oblik autonomije, ali generalna ideja je bila da oni kao narodnost nemaju pravo na samopredjeljenje do odcijepljenja Kosova jednostavno zato jer su jugoslavenske narodnosti (što je inače jugoslavenski termin koje međunarodno pravo ne poznaje, a označava posebno brojnu etničku zajednicu koja je izvan Jugoslavije imala vlastitu nacionalnu državu, što je posve arbitrarna definicija koja ima temelje u političkim ocjenama i odnosima snaga) imale vlastite nacionalne države izvan Jugoslavije.
Dakle, republike su bile nacionalne države jugoslavenskih naroda (ne i narodnosti) koje izvan federacije nisu imale svoju nacionalnu državu. Jedina iznimka je tu bila BiH kao država 3 konstitutivna naroda.
Da zaključim, ako su po Ustavu SFRJ iz 1974. izvorni suverenitet imale republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda, onda je jasno da se njihove granice nisu smjele mijenjati silom prilikom mogućeg razdruživanja.
Eventualno samo dogovorom u demokratskom procesu.
Granice inače nisu precizno određene odnosno dogovorene u AVNOJ-u II, tamo je samo dogovoren povjesni princip kao temeljni prilikom naknadnog preciznog definiranja granica, ali je i to nakon rata pogaženo od strane Đilasove komisije na primjeru istočnog Srijema, ali i također na štetu BiH na primjeru Igala. No, to je još bio najmanji problem u cijeloj priči.

ovo o Ustavu iz 1974. je totalna laž i fabrikacija urbana legenda jer nigdje ne piše to što ti tvrdiš. nigdje u Ustavu toga nema. piše u preambuli da su se narodi i narodnosti bla bla bla koristeći međunarodno pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja UDRUŽILI  u zajednicu naroda i narodnosti pod nazivom SFRJ. i to je jedini puta gdje se spominje i nigdje više.

1990. je išlo po međunarodnom pravu da  svaki narod u SFRJ može proglasiti secesiju. e, tu je problem jer su srbi bili u Ustavu SRH i Ustavu BiH NAROD i kao narod imali su pravo da se odcijepe i od SRH i BiH. isto kao i hrvati u SRH i hrvati u BiH i bošnjaci u BiH. problem je što AVNOJevske granice ne odgovaraju tim željama i eto ti sukoba. zato je Badinter rekao jebate ovi su ludi mentalno poremećeni tu će rat trajati stoljećima dok svi ne izginu. bolje da prebacimo stvar na republike a ne na narode bit će krvi ali those balkanjeros are monkeys retards.

Gnječ wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Gnječ wrote:kako si napisao srbi su u SRH bili narod. i to je jako bitna činjenica jer po nekom pravu svaki narod ima pravo na samoodređenje do odcjepljenja. i ta nesretna formulacija "narod" u ustavima svake socijalističke republike bivše SFRJ je bila okidač za rat. nisam siguran možda griješim ali čini mi se da su AVNOJ-evske granice među republikama bile zagarantirane jedino u cjelovitoj SFRJ. i kad sve to zmiksaš eto ti recepta za građanski rat.

Izvorni suverenitet u Jugoslaviji nisu imali narodi nego republike. Pitaj Badintera ako meni ne vjeruješ.
Tvrdnja kako su tu u pitanju narodi je bio pokušaj podvale Slobodana Miloševića i njegove ekipe među kojima se posebno po upornosti u iznošenju takve tvrdnje isticao Borisav Jović, tada drugi čovjek srbijanske Partije, odmah iza Slobodana Miloševića, ali to nije prošlo kod Badintera.
Po Ustavu SFRJ iz 1974. konstitutivni elementi federacije (republike, ali i autonomne pokrajine) imaju pravo na samodređenje koje automatski uključuje i odcijepljenje, no, taj proces nikada nije precizno propisan pa je u tom smislu bilo puno dvojbi. Posebno kada je riječ o autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu, jer su one formalno bile sastavni dio Srbije pa to podrazumjeva da bi za tako nešto morale dobiti odobrenje od te republike.
Također, Albanci su u Kosovu imali određen oblik autonomije, ali generalna ideja je bila da oni kao narodnost nemaju pravo na samopredjeljenje do odcijepljenja Kosova jednostavno zato jer su jugoslavenske narodnosti (što je inače jugoslavenski termin koje međunarodno pravo ne poznaje, a označava posebno brojnu etničku zajednicu koja je izvan Jugoslavije imala vlastitu nacionalnu državu, što je posve arbitrarna definicija koja ima temelje u političkim ocjenama i odnosima snaga) imale vlastite nacionalne države izvan Jugoslavije.
Dakle, republike su bile nacionalne države jugoslavenskih naroda (ne i narodnosti) koje izvan federacije nisu imale svoju nacionalnu državu. Jedina iznimka je tu bila BiH kao država 3 konstitutivna naroda.
Da zaključim, ako su po Ustavu SFRJ iz 1974. izvorni suverenitet imale republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda, onda je jasno da se njihove granice nisu smjele mijenjati silom prilikom mogućeg razdruživanja.
Eventualno samo dogovorom u demokratskom procesu.
Granice inače nisu precizno određene odnosno dogovorene u AVNOJ-u II, tamo je samo dogovoren povjesni princip kao temeljni prilikom naknadnog preciznog definiranja granica, ali je i to nakon rata pogaženo od strane Đilasove komisije na primjeru istočnog Srijema, ali i također na štetu BiH na primjeru Igala. No, to je još bio najmanji problem u cijeloj priči.

ovo o Ustavu iz 1974. je totalna laž i fabrikacija urbana legenda jer nigdje ne piše to što ti tvrdiš. nigdje u Ustavu toga nema. piše u preambuli da su se narodi i narodnosti bla bla bla koristeći međunarodno pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja UDRUŽILI  u zajednicu naroda i narodnosti pod nazivom SFRJ. i to je jedini puta gdje se spominje i nigdje više.

1990. je išlo po međunarodnom pravu da  svaki narod u SFRJ može proglasiti secesiju. e, tu je problem jer su srbi bili u Ustavu SRH i Ustavu BiH NAROD i kao narod imali su pravo da se odcijepe i od SRH i BiH. isto kao i hrvati u SRH i hrvati u BiH i bošnjaci u BiH. problem je što AVNOJevske granice ne odgovaraju tim željama i eto ti sukoba. zato je Badinter rekao jebate ovi su ludi mentalno poremećeni tu će rat trajati stoljećima dok svi ne izginu. bolje da prebacimo stvar na republike a ne na narode bit će krvi ali these balkanjeros are monkeys retards.

piše, pročitaj ga. dobro kaže.

kaja wrote:

aben wrote:ma kakvi. to su neupravljivi procesi. 
ali, ka zagloviš u škuron liftu sa zgodnon divojkon, uvik nekako išćeš botude u visini njenih cic. naši komunisti su sigurno gljedali zaštititi se, ali nisu utjecali na zaglavljivanje lifta.

pa moguće ali fascinantno kako su dobro prošli..

tribo zafoliti i ošamućenom hrvatskon norodu nakon 50 godin ispiranja, status quo biasu, socijalističkoj europi...jednostavno, nismo imali šanse.

kaja wrote:

Gnječ wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Gnječ wrote:kako si napisao srbi su u SRH bili narod. i to je jako bitna činjenica jer po nekom pravu svaki narod ima pravo na samoodređenje do odcjepljenja. i ta nesretna formulacija "narod" u ustavima svake socijalističke republike bivše SFRJ je bila okidač za rat. nisam siguran možda griješim ali čini mi se da su AVNOJ-evske granice među republikama bile zagarantirane jedino u cjelovitoj SFRJ. i kad sve to zmiksaš eto ti recepta za građanski rat.

Izvorni suverenitet u Jugoslaviji nisu imali narodi nego republike. Pitaj Badintera ako meni ne vjeruješ.
Tvrdnja kako su tu u pitanju narodi je bio pokušaj podvale Slobodana Miloševića i njegove ekipe među kojima se posebno po upornosti u iznošenju takve tvrdnje isticao Borisav Jović, tada drugi čovjek srbijanske Partije, odmah iza Slobodana Miloševića, ali to nije prošlo kod Badintera.
Po Ustavu SFRJ iz 1974. konstitutivni elementi federacije (republike, ali i autonomne pokrajine) imaju pravo na samodređenje koje automatski uključuje i odcijepljenje, no, taj proces nikada nije precizno propisan pa je u tom smislu bilo puno dvojbi. Posebno kada je riječ o autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu, jer su one formalno bile sastavni dio Srbije pa to podrazumjeva da bi za tako nešto morale dobiti odobrenje od te republike.
Također, Albanci su u Kosovu imali određen oblik autonomije, ali generalna ideja je bila da oni kao narodnost nemaju pravo na samopredjeljenje do odcijepljenja Kosova jednostavno zato jer su jugoslavenske narodnosti (što je inače jugoslavenski termin koje međunarodno pravo ne poznaje, a označava posebno brojnu etničku zajednicu koja je izvan Jugoslavije imala vlastitu nacionalnu državu, što je posve arbitrarna definicija koja ima temelje u političkim ocjenama i odnosima snaga) imale vlastite nacionalne države izvan Jugoslavije.
Dakle, republike su bile nacionalne države jugoslavenskih naroda (ne i narodnosti) koje izvan federacije nisu imale svoju nacionalnu državu. Jedina iznimka je tu bila BiH kao država 3 konstitutivna naroda.
Da zaključim, ako su po Ustavu SFRJ iz 1974. izvorni suverenitet imale republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda, onda je jasno da se njihove granice nisu smjele mijenjati silom prilikom mogućeg razdruživanja.
Eventualno samo dogovorom u demokratskom procesu.
Granice inače nisu precizno određene odnosno dogovorene u AVNOJ-u II, tamo je samo dogovoren povjesni princip kao temeljni prilikom naknadnog preciznog definiranja granica, ali je i to nakon rata pogaženo od strane Đilasove komisije na primjeru istočnog Srijema, ali i također na štetu BiH na primjeru Igala. No, to je još bio najmanji problem u cijeloj priči.

ovo o Ustavu iz 1974. je totalna laž i fabrikacija urbana legenda jer nigdje ne piše to što ti tvrdiš. nigdje u Ustavu toga nema. piše u preambuli da su se narodi i narodnosti bla bla bla koristeći međunarodno pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja UDRUŽILI  u zajednicu naroda i narodnosti pod nazivom SFRJ. i to je jedini puta gdje se spominje i nigdje više.

1990. je išlo po međunarodnom pravu da  svaki narod u SFRJ može proglasiti secesiju. e, tu je problem jer su srbi bili u Ustavu SRH i Ustavu BiH NAROD i kao narod imali su pravo da se odcijepe i od SRH i BiH. isto kao i hrvati u SRH i hrvati u BiH i bošnjaci u BiH. problem je što AVNOJevske granice ne odgovaraju tim željama i eto ti sukoba. zato je Badinter rekao jebate ovi su ludi mentalno poremećeni tu će rat trajati stoljećima dok svi ne izginu. bolje da prebacimo stvar na republike a ne na narode bit će krvi ali these balkanjeros are monkeys retards.

piše, pročitaj ga. dobro kaže.

pa što me jebeš ako piše daj citat stavi pa da vidimo. sad bi ti mene natjerala.... ma hajde bre ženo odi zajebavat Vebera.

kaja wrote:

Gnječ wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Gnječ wrote:kako si napisao srbi su u SRH bili narod. i to je jako bitna činjenica jer po nekom pravu svaki narod ima pravo na samoodređenje do odcjepljenja. i ta nesretna formulacija "narod" u ustavima svake socijalističke republike bivše SFRJ je bila okidač za rat. nisam siguran možda griješim ali čini mi se da su AVNOJ-evske granice među republikama bile zagarantirane jedino u cjelovitoj SFRJ. i kad sve to zmiksaš eto ti recepta za građanski rat.

Izvorni suverenitet u Jugoslaviji nisu imali narodi nego republike. Pitaj Badintera ako meni ne vjeruješ.
Tvrdnja kako su tu u pitanju narodi je bio pokušaj podvale Slobodana Miloševića i njegove ekipe među kojima se posebno po upornosti u iznošenju takve tvrdnje isticao Borisav Jović, tada drugi čovjek srbijanske Partije, odmah iza Slobodana Miloševića, ali to nije prošlo kod Badintera.
Po Ustavu SFRJ iz 1974. konstitutivni elementi federacije (republike, ali i autonomne pokrajine) imaju pravo na samodređenje koje automatski uključuje i odcijepljenje, no, taj proces nikada nije precizno propisan pa je u tom smislu bilo puno dvojbi. Posebno kada je riječ o autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu, jer su one formalno bile sastavni dio Srbije pa to podrazumjeva da bi za tako nešto morale dobiti odobrenje od te republike.
Također, Albanci su u Kosovu imali određen oblik autonomije, ali generalna ideja je bila da oni kao narodnost nemaju pravo na samopredjeljenje do odcijepljenja Kosova jednostavno zato jer su jugoslavenske narodnosti (što je inače jugoslavenski termin koje međunarodno pravo ne poznaje, a označava posebno brojnu etničku zajednicu koja je izvan Jugoslavije imala vlastitu nacionalnu državu, što je posve arbitrarna definicija koja ima temelje u političkim ocjenama i odnosima snaga) imale vlastite nacionalne države izvan Jugoslavije.
Dakle, republike su bile nacionalne države jugoslavenskih naroda (ne i narodnosti) koje izvan federacije nisu imale svoju nacionalnu državu. Jedina iznimka je tu bila BiH kao država 3 konstitutivna naroda.
Da zaključim, ako su po Ustavu SFRJ iz 1974. izvorni suverenitet imale republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda, onda je jasno da se njihove granice nisu smjele mijenjati silom prilikom mogućeg razdruživanja.
Eventualno samo dogovorom u demokratskom procesu.
Granice inače nisu precizno određene odnosno dogovorene u AVNOJ-u II, tamo je samo dogovoren povjesni princip kao temeljni prilikom naknadnog preciznog definiranja granica, ali je i to nakon rata pogaženo od strane Đilasove komisije na primjeru istočnog Srijema, ali i također na štetu BiH na primjeru Igala. No, to je još bio najmanji problem u cijeloj priči.

ovo o Ustavu iz 1974. je totalna laž i fabrikacija urbana legenda jer nigdje ne piše to što ti tvrdiš. nigdje u Ustavu toga nema. piše u preambuli da su se narodi i narodnosti bla bla bla koristeći međunarodno pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja UDRUŽILI  u zajednicu naroda i narodnosti pod nazivom SFRJ. i to je jedini puta gdje se spominje i nigdje više.

1990. je išlo po međunarodnom pravu da  svaki narod u SFRJ može proglasiti secesiju. e, tu je problem jer su srbi bili u Ustavu SRH i Ustavu BiH NAROD i kao narod imali su pravo da se odcijepe i od SRH i BiH. isto kao i hrvati u SRH i hrvati u BiH i bošnjaci u BiH. problem je što AVNOJevske granice ne odgovaraju tim željama i eto ti sukoba. zato je Badinter rekao jebate ovi su ludi mentalno poremećeni tu će rat trajati stoljećima dok svi ne izginu. bolje da prebacimo stvar na republike a ne na narode bit će krvi ali these balkanjeros are monkeys retards.

piše, pročitaj ga. dobro kaže.

u biti djelomično dobro kaže, malo okreće pilu  u svoju stranu
republike su imale pravo na samoodređenje ne narodi ali ne jednostrano, znači sve republike su se trebale složiti s tim.

Gnječ wrote:ovo o Ustavu iz 1974. je totalna laž i fabrikacija urbana legenda jer nigdje ne piše to što ti tvrdiš. nigdje u Ustavu toga nema. piše u preambuli da su se narodi i narodnosti bla bla bla koristeći međunarodno pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja UDRUŽILI  u zajednicu naroda i narodnosti pod nazivom SFRJ. i to je jedini puta gdje se spominje i nigdje više.

1990. je išlo po međunarodnom pravu da  svaki narod u SFRJ može proglasiti secesiju. e, tu je problem jer su srbi bili u Ustavu SRH i Ustavu BiH NAROD i kao narod imali su pravo da se odcijepe i od SRH i BiH. isto kao i hrvati u SRH i hrvati u BiH i bošnjaci u BiH. problem je što AVNOJevske granice ne odgovaraju tim željama i eto ti sukoba. zato je Badinter rekao jebate ovi su ludi mentalno poremećeni tu će rat trajati stoljećima dok svi ne izginu. bolje da prebacimo stvar na republike a ne na narode bit će krvi ali those balkanjeros are monkeys retards.

Ako su se udružili, imaju se pravo i razdružiti. To je neminovan zaključak u skladu sa Ustavom i intepretacijom Ustava iz 1974. u skladu sa jugoslavenskom ustavno-pravnom tradicijom.
Kao prvo.
Kao drugo, ponavljam da izvorni suverenitet po Ustavu pripada REPUBLIKAMA, a ne narodima. Priča o suverenitetu naroda je izvedena iz činjenice da su republike bile nacionalne države njihovih matičnih naroda, s iznimkom BiH. Taj argument o republikama kao nositeljicama izvornog suvereniteta je prihvatio i Badinter.
Kao treće, ne postoji tako nešto kao što su avnojevske granice. Na AVNOJ-u II je samo postignut dogovor o povjesnom principu kao temeljnom pri određivanju granica koje se dogodilo nakon rata, a sam taj princip je prekršen u 2 navrata, jednom na štetu Hrvatske, a jednom na štetu BiH.
Kao četvrto, Badinter je bio vrlo blizak osobni prijatelj Mitteranda, a Mitterand je bio totalno neskon Hrvatskoj, Hrvatima i posebno Tuđmanu, pa nije točno da se Badinter držao nekih arbitrarnih principa iz ovih ili onih političkih razloga, jer da jeste, onda ne bi pristao na ustavni argument Hrvatske i Slovenije o republikama kao nositeljicama izvornog suvereniteta nego bi za to odredio narode u skladu sa stavovima svog bliskog prijatelja i tadašnjeg predjednika Francuske koji je politički favorizirao Srbe i Srbiju.
Badinter je okupio vrlo kvalitetnu ekipu dobrih poznavatelja ustavno pravne materije i evropske ustavno pravne tradicije u smislu međunarodnog prava i jako dobro odradio svoj posao na koji nitko osim Srba nije imao primjedbi.

kaja wrote:u biti djelomično dobro kaže, malo okreće pilu  u svoju stranu
republike su imale pravo na samoodređenje ne narodi ali ne jednostrano, znači sve republike su se trebale složiti s tim.

Ne okrećem ja pilu na svoju stranu nego jako dobro poznajem ovu materiju.
O tome se itekako puno raspravljalo još za Jugoslavije po raznim sjednicama kojekakvih CK republičkih partija i one savezne, a glavni ustavno pravni stručnjaci u tim razgovorima su s hrvatske strane bili Smiljko Sokol i Zdravko Tomac, sa srpske Budimir Košutić, a sa strane BiH Kasim Trnka.
Nije moj problem ako to netko ne zna ili općenito ne poznaje ustavno pravnu materiju o kojoj je ovdje riječ.
Dalje, ne znam odakle ti ovaj zaključak po kojem su se sve republike trebale složiti sa izdvajanjem neka iz Jugoslavije, jer to kao prvo nigdje u Ustavu iz 1974. direktno ne piše, a kao drugo, u potpunoj je suprotnosti sa principom po kojem se republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda nositeljice izvornog suvereniteta u Jugoslaviji, a ne sami narodi ili federacija na koju su republike privremeno delegirale određeni dio svog suvereniteta do odluke o izdvajanju iz federacije.
Dakle, to što govoriš je jednostavno netočno.

slidingdoorsoperator wrote:

kaja wrote:u biti djelomično dobro kaže, malo okreće pilu  u svoju stranu
republike su imale pravo na samoodređenje ne narodi ali ne jednostrano, znači sve republike su se trebale složiti s tim.

Ne okrećem ja pilu na svoju stranu nego jako dobro poznajem ovu materiju.
O tome se itekako puno raspravljalo još za Jugoslavije po raznim sjednicama kojekakvih CK republičkih partija i one savezne, a glavni ustavno pravni stručnjaci u tim razgovorima su s hrvatske strane bili Smiljko Sokol i Zdravko Tomac, sa srpske Budimir Košutić, a sa strane BiH Kasim Trnka.
Nije moj problem ako to netko ne zna ili općenito ne poznaje ustavno pravnu materiju o kojoj je ovdje riječ.
Dalje, ne znam odakle ti ovaj zaključak po kojem su se sve republike trebale složiti sa izdvajanjem neka iz Jugoslavije, jer to kao prvo nigdje u Ustavu iz 1974. direktno ne piše, a kao drugo, u potpunoj je suprotnosti sa principom po kojem se republike kao nacionalne države jugoslavenskih naroda nositeljice izvornog suvereniteta u Jugoslaviji, a ne sami narodi ili federacija na koju su republike privremeno delegirale određeni dio svog suvereniteta do odluke o izdvajanju iz federacije.
Dakle, to što govoriš je jednostavno netočno.

ajde malo to podastri...citatima iz Ustava SFRJ?




Gdje se točno navodi pravo na samoodređenje i u kojoj formi?

aben wrote:

kaja wrote:

aben wrote:ma kakvi. to su neupravljivi procesi. 
ali, ka zagloviš u škuron liftu sa zgodnon divojkon, uvik nekako išćeš botude u visini njenih cic. naši komunisti su sigurno gljedali zaštititi se, ali nisu utjecali na zaglavljivanje lifta.

pa moguće ali fascinantno kako su dobro prošli..

tribo zafoliti i ošamućenom hrvatskon norodu nakon 50 godin ispiranja, status quo biasu, socijalističkoj europi...jednostavno, nismo imali šanse.

nikakve

epikur37 wrote:ajde malo to podastri...citatima iz Ustava SFRJ?

Gdje se točno navodi pravo na samoodređenje i u kojoj formi?

Čuj ovog bisera. :)
Nisi se udostojio upoznati niti sa elementarijama o ustavno pravoj materiji, a htio bi gotova riješenja. :)
Ali ajde, samo moramo početi od nečega. :)
Kao prvo, u ustavno pravnoj materiji ne vrijedi princip literalizma. Ustavne odredbe se tumače na određeni način na samo po slovu nego i po duhu samog teksta, pri čemu se kada se govori o duhu uzima u obzir ono što se sa određenom odredbom izvorno htjelo postići.
Što misliš zašto je američki Ustav u više od dva stoljeća pretrpio praktički minimalne i samo neophodne izmjene?
Zato jer su američki ustavno pravni stručnjaci i njihovi ustavni suci uvijek novim i novim INTEPRETACIJAMA odredbi Ustava u skladu sa njihovom ustavno pravnom tradicijom nalazili načina stari tekst uvijek iznova učiniti funkcionalnim čak i više po duhu ustava nego po slovu istog koji je u međuvremenu prilično zastario.
Zašto direktno mijenjati sam tekst Ustava kada ga možeš funkcionalno intepretirati?
Sam proces izmjene je prilično kompliciran, a zapravo nije neophodan.
Dakle, intepretacije u skladu sa slovom i duhom Ustava su tu u najmanju ruku jednako važne kao i sam tekst, ako ne i važnije, jer je većina Ustava vrlo šturo napisana s obzirom da je riječ o temeljnim zakonima država koji i ne smiju biti preopširni ili običajnog prava u slučaju Velike Britanije i Izraela koji i nemaju pisanog Ustava.
Dalje, rekao sam već da ne samo pravo na samoodređenje do odcijepljenja, a pogotovo ne sama tehnika tog procesa nigdje nije direktno propisana.
IZVEDENA je, intepretacijom praktički svih relevantnih ustavno pravnih stručnjaka sa područja bivše Jugoslavije. Kažem relevantnih, jer iznimke uvijek postoje, ali mainstream struke nikada nije ozbiljno dvojio oko nekih pitanja.
Dakle, ako su se narodi slobodno udružili preko republika kao svojih nacionalnih država u federaciju pri čemu su republike saveznoj državi delegirale dio svog suvereniteta, logično izlazi kako su se te iste republike kao nositeljice izvornog suvereniteta imale pravo i razdružiti. Intepretacija u skladu sa duhom teksta Ustava. :)
I prije tome nije neophodan pristank svih republika za izdvajanje jedne jednostavno zato jer izvorni suverenitet imaju upravo pojedine republike, a ne sve one zajedno ili federacija.
Dakle, dovoljne su pojedinačne odluke svake republike u tom smislu, a taj princip je prihvatio i Badinter.
I to nitko ozbiljno nije doveo u pitanje, osim što je ekipa oko Slobodana Miloševića pokušaja izvorni suverenitet republika prebaciti na narode kako bi opravdala svoja naknadna teritorijalna osvajanja i stvaranje velike Srbije.
No, nitko osim njih nije prihvatio takav stav uključujući tu i komisiju na čelu koje je bio cijenjeni stručnjak za međunarodno pravo i ustavno pravnu materiju, a istovremeno i bliski prijatelj tadašnjeg francuskog predjednika Mitteranda koji nije mogao smisliti Hrvate, ali je logično bio vrlo sklon Srbima. :)
Niti taj dvojac ipak nije htio preći preko temeljnih principa međunarodnog prava i intepretacije u skladu sa tekstom i duhom ustava SFRJ iz 1974. godine kako bi pomogli Miloševiću i Srbima kojima je Mitterand bio jako sklon dok je istovremeno o Hrvatima znao nadrobiti svakakve gadarije.
Što se tiče BiH na koju ti evidentno ciljaš, jasno je da su sva tri konstitutivna naroda jednakopravna i kako je odluka Bošnjaka-muslimana te Hrvata o odlasku BiH iz Jugoslavije koju Srbi nisu podržali izvedena u suprotnosti sa Ustavom BiH i principom tro-konstitutivnosti.
Zbog toga se između ostalog dogodio i sukob koji još nije rezuriješen, samo je sklopljeno primirje i skrpan neki politički dogovor kako bi se prikrila činjenica da temeljni dogovor sva tri naroda još nije postignut, a ka'će, ne zna se.

slidingdoorsoperator wrote:

epikur37 wrote:ajde malo to podastri...citatima iz Ustava SFRJ?

Gdje se točno navodi pravo na samoodređenje i u kojoj formi?

Čuj ovog bisera. :)
Nisi se udostojio upoznati niti sa elementarijama o ustavno pravoj materiji, a htio bi gotova riješenja. :)
Ali ajde, samo moramo početi od nečega. :)
Kao prvo, u ustavno pravnoj materiji ne vrijedi princip literalizma. Ustavne odredbe se tumače na određeni način na samo po slovu nego i po duhu samog teksta, pri čemu se kada se govori o duhu uzima u obzir ono što se sa određenom odredbom izvorno htjelo postići.
Što misliš zašto je američki Ustav u više od dva stoljeća pretrpio praktički minimalne i samo neophodne izmjene?
Zato jer su američki ustavno pravni stručnjaci i njihovi ustavni suci uvijek novim i novim INTEPRETACIJAMA odredbi Ustava u skladu sa njihovom ustavno pravnom tradicijom nalazili načina stari tekst uvijek iznova učiniti funkcionalnim čak i više po duhu ustava nego po slovu istog koji je u međuvremenu prilično zastario.
Zašto direktno mijenjati sam tekst Ustava kada ga možeš funkcionalno intepretirati?
Sam proces izmjene je prilično kompliciran, a zapravo nije neophodan.
Dakle, intepretacije u skladu sa slovom i duhom Ustava su tu u najmanju ruku jednako važne kao i sam tekst, ako ne i važnije, jer je većina Ustava vrlo šturo napisana s obzirom da je riječ o temeljnim zakonima država koji i ne smiju biti preopširni ili običajnog prava u slučaju Velike Britanije i Izraela koji i nemaju pisanog Ustava.
Dalje, rekao sam već da ne samo pravo na samoodređenje do odcijepljenja, a pogotovo ne sama tehnika tog procesa nigdje nije direktno propisana.
IZVEDENA je, intepretacijom praktički svih relevantnih ustavno pravnih stručnjaka sa područja bivše Jugoslavije. Kažem relevantnih, jer iznimke uvijek postoje, ali mainstream struke nikada nije ozbiljno dvojio oko nekih pitanja.
Dakle, ako su se narodi slobodno udružili preko republika kao svojih nacionalnih država u federaciju pri čemu su republike saveznoj državi delegirale dio svog suvereniteta, logično izlazi kako su se te iste republike kao nositeljice izvornog suvereniteta imale pravo i razdružiti. Intepretacija u skladu sa duhom teksta Ustava. :)
I prije tome nije neophodan pristank svih republika za izdvajanje jedne jednostavno zato jer izvorni suverenitet imaju upravo pojedine republike, a ne sve one zajedno ili federacija.
Dakle, dovoljne su pojedinačne odluke svake republike u tom smislu, a taj princip je prihvatio i Badinter.
I to nitko ozbiljno nije doveo u pitanje, osim što je ekipa oko Slobodana Miloševića pokušaja izvorni suverenitet republika prebaciti na narode kako bi opravdala svoja naknadna teritorijalna osvajanja i stvaranje velike Srbije.
No, nitko osim njih nije prihvatio takav stav uključujući tu i komisiju na čelu koje je bio cijenjeni stručnjak za međunarodno pravo i ustavno pravnu materiju, a istovremeno i bliski prijatelj tadašnjeg francuskog predjednika Mitteranda koji nije mogao smisliti Hrvate, ali je logično bio vrlo sklon Srbima. :)
Niti taj dvojac ipak nije htio preći preko temeljnih principa međunarodnog prava i intepretacije u skladu sa tekstom i duhom ustava SFRJ iz 1974. godine kako bi pomogli Miloševiću i Srbima kojima je Mitterand bio jako sklon dok je istovremeno o Hrvatima znao nadrobiti svakakve gadarije.
Što se tiče BiH na koju ti evidentno ciljaš, jasno je da su sva tri konstitutivna naroda jednakopravna i kako je odluka Bošnjaka-muslimana te Hrvata o odlasku BiH iz Jugoslavije koju Srbi nisu podržali izvedena u suprotnosti sa Ustavom BiH i principom tro-konstitutivnosti.
Zbog toga se između ostalog dogodio i sukob koji još nije rezuriješen, samo je sklopljeno primirje i skrpan neki politički dogovor kako bi se prikrila činjenica da temeljni dogovor sva tri naroda još nije postignut, a ka'će, ne zna se.

na početku čemu ta tvoja potreba pumpanja ega? hoćeš aplauz? evo: klap klap klap. zadovoljan? oš i sladoled?

na kraju nisi našao niti jedan citat iz Ustava SFRJ niti gdje se točno pismeno crno na bijelo navodi samoodređenje. ništa jer nema nigdje napisano nego ti opet prokušanom metodom opsjenarstva pokušavaš ubijediti nas raznim tumačenjima Ustava kao da je tumačenje Ustava isto kao i tumačenje snova.

tumačiti (ne interpretirati) nego tumačiti nešto što ne postoji u Ustavu fabrikacijom virtualnog nepostojećeg je samo po sebi kazneno djelo.

tumačenje može biti samo onda kad nešto što je NAPISANO nije jasno kada postoji pitanje ili dio teksta koji treba pojasniti. tako je to u ustavnom pravu. no kako ti veliš i pišeš, to nije tumačenje nego proizvoljna fabrikacija djelova Ustava koji ne postoje. to je kolokvijalno rečeno prevara, kriminal. jer na tvoj način svatko može tumačiti Ustav i zakone kako god mu paše i ide u prilog. jel tako?

ne treba mi aplauz.

dakle, citata nema. dovoljno je 'poznavati' materiju i samoproglasiti se znalcem u nekom podrucju. boom! that's it. 

Ovako.Ja mislim da je neko razgraničenje bilo,a i danas je,nemoguće napraviti između naroda bivše SFRJ,a da se pri tome više strana ne osjete oštećenima.

AVNOJ-evske granice nisu i etničke granice i zato je svaki pokušaj da se napravi neka secesija izazivao otpor više strana (Srba u Hrvatskoj,Srba u BIH,Hrvata u BIH,Bošnjaka u BIH i Srbiji, Albanaca u Makedoniji i na Kosovu...)

Nekim narodima je raspad Jugoslavije donio samo probleme i potpuno ih oslabio(Makedonce potpuno,a Crnogorce djelimično).

Uglavnom,mislim da za SFRJ imaju najviše razloga žaliti Srbi iz Hrvatske (koji to i ne kriju) i Hrvati iz BIH(koji to kriju i vesele se tome),te već spomenuti Makedonci.

jastreb wrote:Ovako.Ja mislim da je neko razgraničenje bilo,a i danas je,nemoguće napraviti između naroda bivše SFRJ,a da se pri tome više strana ne osjete oštećenima.

AVNOJ-evske granice nisu i etničke granice i zato je svaki pokušaj da se napravi neka secesija izazivao otpor više strana (Srba u Hrvatskoj,Srba u BIH,Hrvata u BIH,Bošnjaka u BIH i Srbiji, Albanaca u Makedoniji i na Kosovu...)

Nekim narodima je raspad Jugoslavije donio samo probleme i potpuno ih oslabio(Makedonce potpuno,a Crnogorce djelimično).

Uglavnom,mislim da za SFRJ imaju najviše razloga žaliti Srbi iz Hrvatske (koji to i ne kriju) i Hrvati iz BIH(koji to kriju i vesele se tome),te već spomenuti Makedonci.

raspad jugoslavije je poceo i prije smrti tita....samo sto nakon njegove smrti odmah se to pocelo provoditi u djelčo..1981 neredi na kosovu..poslije u 10 godina mijenjale su se situacije i provođeni planovi raspada...ali realno nakon tita bilo ej to sve tesko odrzati...niti je bilo neke volje...osim filozofiranja....i principa..'ja zelim biti veci od onog drugog i šef'...a tu sefovsku poziciju su namijenili srbi sami sebi sto je normalno izazvalo reakcije drugih koji se tim planom nisu slagali....

Doppelgänger wrote:dakle, citata nema. dovoljno je 'poznavati' materiju i samoproglasiti se znalcem u nekom podrucju. boom! that's it. 

Rekao sam da direktnih citata nema i da je riječ o izvedenim intepretacijama u skladu sa slovom i duhom Ustava i ustavno pravnom tradicijom na ovim prostorima kao što nema ni direktnih citata koji bi potvrdili srpsku konstitutivnost u Hrvatskoj pa se svako malo pojavi neka intepretacija u tom smislu kako bi se iz toga izvela krivnja Hrvatske i Tuđmana za velikosrpsku agresiju na RH, jer je eto kao Srbima ukinuo konstitutivnost pa su se oni opravdano pobunili, a onda možda i zatražila isplata ratne odštete Srbiji od strane Hrvatske.  Vrlo podmukla inicijativa i praksa, doslovce antihrvatska i zločinačka. 
Ispravnost moje intepretacije potvrđuju odluke Badinterove komisije i čitave hrpe ustavno pravnih stručnja iz područja bivše Jugoslavije koji su pripremili odluke o razdruživanju prvo Slovenije, pa Hrvatske i onda BiH i Makedonije, pa ti onda slobodno ponovi priče o meni kao samoproglašenom znalcu.
Po Badinteru je svaka REPUBLIKA iz sastava bivše Jugoslavije imala pravo pokrenuti proces odvajanja od federacije. I to sve po tebi na osnovu nepostojećih citata iz Ustava federacije. Zamisli.
Ali eto, bitno je nešto natrkeljati samo da se trkelja.
Tko vas ne zna, jeftino bi vas dao, a tko zna...