Hrvatska dobila prvi muzej antifašističke borbe nakon oslobođenja

eto i Kaya dojde na slavlje...

bogomdani wrote:eto i Kaya dojde na slavlje...

Čime se oni bave jebote, umjesto turizmom antifašizmom.

Nakon raspada Austro Ugarske i osnivanja još nepriznate Države Slovenaca, Hrvata i Srba Talijani kreću u okupaciju istočne obale Jadrana koji su joj trebali pripasti po tajnom londonskom ugovoru. Šibenik okupiraju 6.11.1918. kad su u luku uplovila četiri ratna broda.^[22] Narodno vijeće grada prosvjeduje protiv iskrcavanja talijanske vojske i donosi odluku da priznaje samo Narodno vijeće SHS u Zagrebu i Zemaljsku vladu Dalmacije u Splitu. Oko 400 karabinjera i talijanskih mornara 20.11.1918. opkolio je sjedište Narodnog vijeća i silom ih istjeralo. U siječnju 1919. uspješno je proveden plebiscit kad je od 24.475 stanovnika njih čak 23.675 glasalo protiv talijanske okupacije i potpisalo da hoće da se šibensko područje sjedini sa Kraljevinom SHS. Na osnovi Rapalskog ugovora, Talijani napuštaju Šibenik, a 13. lipnja 1921. Šibenčani na velikoj svečanosti na Poljani dočekuju jugoslavensku vojsku.^[23] Uspostavljena je tada, nakon punih pet stoljeća tuđinske vladavine u Šibeniku, nacionalna uprava.

kaja wrote:

bogomdani wrote:eto i Kaya dojde na slavlje...

Čime se oni bave jebote, umjesto turizmom antifašizmom.

a cuj..  nema stete..malo predaha od teskog posela izdavanja apartmana,jel Longi??

glas za HDZ je glas za antifašizam.

Drugi svjetski rat

Talijanska okupacija

Za vrijeme drugog svjetskog rata Šibenik je nekoliko puta mijenjao uprave i jako propatio. Već u jutro 6.4.1941. eskadrila talijanskih aviona koja je poletjela sa zadarskog aerodroma bombardirala je Šibenik. Slijedilo je nekoliko dana uzastopni bombardiranja brodova usidrenih u luci.^[27] Po osnivanju NDH 10.4.1941. ustaše su unatoč protivljenju narodnih zastupnika krenule preuzimati vlast i razoružavati jugoslavensku vojsku i mornaricu koje su u gradu imali snažno uporište ali su i bile u totalnom rasulu nakon invazije Sila osovine. No već četiri dana kasnije u grad ulaze prve talijanske divizije a 15.4.1941.^[28] je i okupiran kad je uspostavljeno talijansko zapovjedništvo koje je preuzelo vojnu i civilnu vlast, sve zastave i simbole zamijenilo talijanskim te razoružalo ustaše i "razjurilo ih"^[29] Potpisivanjem Rimskih ugovora 18.5.1941. Šibenik je i službeno anektiran od strane Kraljevine Italije te ulazi u sastav Guvernatorata Dalmacije. Nakon uspostave talijanske fašističke vlasti provode se mnoge mjere denacionalizacije i talijanizacije Šibenika u tolikoj mjeri da su i građanstvu talijanizirali osobna imena. U gradu i okolnim selima se javlja otpor i antifašistički pokret. Srednjoškolci se bune i pale knjige, razbijaju izloge s Duceovim slikama ili ih gađaju tintom zbog čeka neki završavaju na vješalima a cijeli razredi (ženski Učiteljski) bivaju internirani. Žene koje demonstriraju na ulicama zbog gladi bivaju uhapšene i odvezene u logore na Molatu i Italiji. Prvi šibenski partizanski odred je okupio 31-og borca i krenuo je s brda Pisak 12.8.1941. put Bosne. Kod Drniša je imao prvi okršaj s Talijanima a probijajući se dalje sukobio se s četnicima kod Knina i pretrpio znatne gubitke. Samo jedna trećina boraca probila se do Bosanskog Grahova, a većina ih je izginula u borbama koje su slijedile. Kako bi se KP u Dalmaciji što brže oporavio od udarca koji joj je zadan stradanjem prvih partizanskih odreda iz Zagreba je poslan Rade Končar koji posjećuje partizanske organizacije u Šibeniku i Splitu kako bi im pomogao pojačati aktivnosti u gradu u vidu: sabotaža, diverzija i napada na okupatore i njihove špijune. Nakon jednog povratka iz Šibenika u Split, karabinjeri mu upadaju u kuću, Rade bježi i biva ranjen u nogu, te uhićen. Nakon što su uz pomoć ustaškog redarstva Talijani saznali kako visokog funkcionera KPH imaju, fašistički prijeki sud u Šibeniku osuđuje ga na smrt streljanjem. Streljan je na Šubićevcu zajedno s 25 drugova. A istog dana je pogubljeno i 20 seljaka iz Tribunja.^[30] U gradu je posebno bio omražen Antonio Šokon, tajnik Fašističke stranke rodom iz Šibenika, koji je tokom ljeta 1941. poslao u zatvor stotine građana, na desetine poslao u logor, neke poslao na streljanje a i osobno ih ubijao. SKOJ-evci odlučuju likvidirati Šokona što su i učinili 11.10. Fašisti nakon toga nasumično hapse 27. omladinaca i streljaju šestoricu 13.10. U gradu raste bijes zbog smrti njihove djece i jača NOP. Ilegalci 27.10. iz osvete napadaju samu zgradu predsjedništva Fascia, nakon što su je demolirali, naišli su na kamion talijanskih vojnika na kojeg su sasuli bombe. Fašisti ponovno hapse veći broj građana, dio šalju u logore a četvoricu streljaju.^[31] Članovi Primorske partizanske čete kroz godinu 1942. neprestano su u akciji u okolini Šibenika, uglavnom zapadno od Krke, napadaju patrole, ometaju komunikacije, sječu dalekovode i uspješno se bore protiv četničke antikomunističke milicije. Potapaju redovitu prugu za snabdijevanje Talijana Šibenik-Zaton-Skradin, te brod s koji je prevozio trupe iz Šibenika u Skradin. Toliko su odvažni da upadaju i u centar Šibenika i ubijaju i zarobljavaju crnokošuljaše u kantini, ometaju fašističke parade po rivi gađajući ih mitraljeskom vatrom s Martinske. 31. 12. 1942. godine formiran je Sjevernodalmatinski batuljon u sastavu od tri manje čete, i to: Prominsko-bukovačka, Primorska i Šibensko-drniška. Čete su napadale kolone neprijateljski trupa, patrole i posade u selima, rušile stupove dalekovoda i telefona.^[32]

Njemačka okupacija

8.9.1943. kapitulira Italija pa je među talijanskim vojnicima i građanstvom nastalo "ogromno oduševljenje" a u gradu su izvješene crvene zastave i hrvatske zastave s crvenom petokrakom zvijezdom. Već sljedeći dan u Šibenik ulazi jedan od bataljuna Šibensko-trogirskog odreda koji s Talijanima vode pregovore o predaje oružja i organiziranju zajedničke obrane grada od Nijemaca. Talijanska komanda u Šibeniku, da bi dobila na vremenu, odugovlačila je pregovore, jer se svakog časa očekivao dolazak Nijemaca. Nakon neuspjelih pregovora krenuli su razoružavati pojedine trupe talijanskih trupa kao bi naoružali novoformirane jedinice šibenskih dobrovoljaca. Čim su pripadnici 114. lovačke divizije ušli u grad 11.9., talijanska komanda predala im je garnizon bez otpora. Od njemačke okupacije do početka 1944. sa šibenskog područja u partizane je otišlo još 8700 osoba.^[29] A 10.9. je osnovana i Šibenska 8. dalmatinska udarna brigada. Kako bi zaplašili narod, koji se masovno priključio u NOB, okupatori po cijeloj Dalmaciji rade neviđene zločine. Naročita zvjerstva izvršili su četnici popa Đujića zajedno s Nijemcima 21.2.1944. u selima Danilo-Biranj i Danilo-Dubrava. Dok su Nijemci po okolnim čukama držali osiguranje, četnici su upali u ova sela i noževima poklali 31 osobu, većinom žene i djecu.^[33]
Dolaskom Nijemaca Šibenik je administrativno priključen NDH i proglašen sjedištem župe Bribir no to se nikad nije u stvarnosti ostvarilo nit je veliki župan ikad preselio u Šibenik. Čak su i stanovnici morali imati njemačke osobne iskaznice bez koji su mogli biti uhapšeni a talijanska lira i talijanske poštanske markice su i dalje bile u opticaju zbog nikakve komunikacije s ostatkom raspadajuće kvinsliške tvorevine. Zanimljiv događaj se desio kad se u grad vratio brod s 600 Šibenčana, logoraša s Molata po koje je poslan brod odmah nakon kapitulacije Italije. Brod se vratio ukrašen crvenim suknima jer su bivši zatočenici mislili da se u Šibeniku još nalaze partizani. Ipak su pušteni kućama a dio je kasnije otišao u partizane. Nakon dolaska Nijemaca u Šibenik su se vratili i četnici a u gradu su bili i pripadnici talijanske fašističke milicije (crnokošuljaši). Krajem 1943. u Šibenik je upućena i po jedna domobranska satnija iz Knina i jedna ustaška jedinica iz Drniša pa se tako u gradu našla cijela paleta raznih vojski pod njemačkom kontrolom. Krajem 1943. počinju i česta saveznička bombardiranja Šibenika, njegovih lučkih objekata i ratni brodova pri čemu je poginuo i ranjeno desetine civila i njemačkih vojnika te srušena Gradska vijećnica i nekolicina stambeni objekata u samom centru.^[30] Zbog toga je većina stanovništva zajedno sa gradonačelnikom kojeg je postavila NDH napustilo grad. Stanovnici se vraćaju početkom 1944. kad jenjavaju bombardiranja. A za novog gradonačelnika je postavljen kapetan korvete Miren Blaž za kojeg se kasnije ispostavilo je da je bio u vezi s partizanima. Isto je bilo i s predstojnikom redarstva Matom Mijanovićem pa su ih Njemci zbog suradnje s partizanima uhapsili na ljeto 1944. O protuustaškoj atmosferi u gradu najbolje svjedoči podatak da je na ljeto 1944. novoosnovana Ustaška mladež s 15-ak članova morala djelovati “prikriveno obzirom na sadašnje mjestne prilike”. Ustaška izvješća govore i da se partizani dolaze svaki dan u gradu i ispisuju parole. Da vlasti NDH nemaju nikakvu stvarnu vlast u Šibeniku znaju i oni sami pa se u jednom izvješću MUPa može pročitati "Niemci se ponašaju kao suvereni gospodari, a ne kao saveznici". Cijelo to vrijeme u gradu vlada strašna glad i ljudi svakodnevno umiru zbog nje, po gradu se skiće oko 400 siročića koji se doslovno hrane korijenjem, koje se opisuje kao "mala poludivlja bića", "bosa, gola ili u dronjcima, očajna".^[29]

Oslobođenje

Oslobođenjem Splita i okolice došle su na područje Boraje jedinice Prve i XI. dalmatinske brigade, odakle zajedno s ostalim snagama 26. divizije kreću u pravcu Šibenika i Drniša. Prva dalmatinska i III. prekomorska brigada dobile su zadatak, da napadnu neprijatelja i oslobode grad Šibenik, dok su XI. i XII. brigada upućene na komunikaciju Šibenik—Drniš. Kako su već u to vrijeme jedinice 19. divizije oslobodile Benkovac i Skradin i zaposjele čitavo područje na desnoj obali rijeke Krke, jedina komunikacija, kojom se neprijatelj mogao izvući iz Šibenika, bila je cesta Šibenik—Drniš. Bataljoni XI. i XII. brigade dobili su zadatak, da još prije nego što otpočne napad na grad, izbiju na spomenutu cestu i napadnu neprijateljske snage, ako ove pokušaju da se izvuku prema Drnišu.
Bitka za oslobođenje Šibenika otpočela je u noći uoči 3.11. Dijelovi 19. divizije na desnoj obali rijeke Krke otvorili su žestoku vatru na njemačke položaje na sjeverozapadnim prilazima gradu. Za to vrijeme jedinice I. dalmatinske i III. prekomorske brigade, po prvi put potpomognute s 35 Stuarta i 12 Blindija Prve tenkovske brigade NOVJ te artiljerijom^[34], probile su prve neprijateljske linije kod mjesta Vrpolja na cesti Split—Šibenik i odmah krenule naprijed goneći neprijateljske trupe, koje se povlače prema gradu. Međutim, njemačke snage ukopane na dominantnoj uzvisini Sv. Juraj, uz samu cestu, pružile su jedinicama NOV žestoki otpor i zaustavile njihov prodor prema gradu. Tada je bila dovedena artiljerija 26. divizije, koja je dugo zasipala njemačke rovove na Sv. Jurju. Nakon toga jedinice I. dalmatinske prešle su u novi siloviti napad i u ogorčenoj borbi prsa o prsa uspjele izbaciti Nijemce s te uzvisine. Pritisnute sa svih strana, njemačke trupe napuštaju grad a prethodno su sustavno uništile čitavu obalu^[30], lučka postrojenja i potopili brodove u luci. Bataljoni I. dalmatinske, III. prekomorske i dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik u zoru 3.11.1944. dok se neprijatelj još nalazio u tvrđavi Šubićevac. Bez obzira na to što su meci još fijukali iz tvrđave Šibenčani su izašli na ulice da pozdrave oslobodioce: Narod ih ljubi, donosi smokava, rakije i što bolje ima. I već oko 9 sati počima mimohod. Partizani svečano ulaze sa sjeverne strane u grad. Narod ih posipa cvijećem i viče: Živio drug Tito. U tom mimohodu bilo više od tisuću dobro naoružanih i odjevenih partizana.^[29] Za to vrijeme na cesti Šibenik—Drniš, na predjelu od Konjevrata do Pokrovnika. povela se bespoštedna borba, u kojoj je napadnuta njemačka kolona upinjala sve snage, da se izvuče prema Drnišu. Međutim, ukliještena jedinicama XI. i XII. dalmatinske brigade koje su bile potpomognute tenkovima, izložena unakrsnoj vatri svih automatskih oružja, neprijateljska je kolona potpuno razbijena i na kraju uništena. Na cesti su nakon borbe ležale hrpe pobijenih vojnika, uništenog oružja i razlupanih vozila. Povlačeći se zajedno s njemačko-ustaškom kolonom, u borbi blizu Konjevrata uništen je jedan čitav četnički korpus, koji je brojio oko 300 četnika.^[35][36]

Žrtve

U današnjoj općini Šibenik je prije rata živjelo nešto više od 37.000 stanovnika, ali je tijekom 1944. taj broj pao na oko 16.000^[29], a u samom gradu je ostalo još samo 6.000 stanovnika^[37] Sa područja šibenske općine koja je nekoć obuhvaćala južnu trećinu današnje županije i brojila 1941. g. 68.000 stanovnika do kraja 1942. godine aktivno je sudjelovalo u NOB-u 12% stanovništva ili 8.182 stanovnika. Do kraja rata i oslobođenja taj broj popeo se na 18.814 učesnika ili 21% stanovništva. Kada se tom broju pribroje 5.362 osobe koje su zbog pripadnosti NOP-u odvedene u zatvore i logore, onda je u raznim vidovima antifašističke borbe bilo uključeno 24.176 osoba što je čak 35,5% stanovnika općine. Ukupno 4.572 osobe su poginule u partizanima, kao žrtve fašističkog terora ili žrtve rata. Od toga su 3.023 poginule u borbama diljem bivše Jugoslavije, a 1.549 su druge žrtve od kojih su 1.123 žrtve fašističkog terora od kojih je 729 streljano. U naseljima je ubijeno 1.194 žrtava, u logorima 197, a 158 ih se smatra žrtvama rata. Nacionalni sastav poginulih je bio: Hrvati 3.080, Srbi 1.450, Židovi 20 i ostali 22.^[38] Nakon kapitulacije Italije i pred terorom njemačkih nacista, 6.500 žena i djece je otišlo u zbjeg u El Shatt^[39] Samo u bitci na Sutjeci sudjelovalo je 1.316 boraca iz općine Šibenik a poginulo 535, više nego iz bilo koje druge općine.^[40] Narodnim herojima su proglašeni ovi borci iz Šibenika: Slobodan Macura Bondo, Vladimir Peran, Miro Višić, Mate Staničić, Dinko Šurkalo, Nikola Sekulić Bunko, Ljubo Truta.

• 
  General Eglseer i biskup Jeronim Mileta, travanj 1944.
  
• 
  Prva tenkovska brigada NOVJ u oslobođenom Šibeniku 3.11.1944.
  
• 
  Prva dalmatinska brigada ulazi u oslobodeni Šibenik 3.11.1944.
  
• 
  Prva dalmatinska brigada u Šibeniku 3.11.1944.
  

Socijalistička Jugoslavija

1.1.1945. Šibenik postaje središte ZAVNOH-a, tada najvišeg organa vlasti u Hrvatskoj, pa se može reći da je do oslobađanja Zagreba nakratko bio glavni grad Hrvatske. U Šibeniku tada borave: Centralni komitet KPH, Glavni odbor AFŽ, Glavni odbor USAOH-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske), Pokrajinski komitet SKOJ-a, Centralna kazališna družina narodnog oslobođena Hrvatske i druge organizacije.^[37] U tom kratkom i slavnom razdoblju u Šibeniku je otvoreno kino "Sloboda", tiskan je prvi poslijeratni književni časopis u Hrvatskoj "Književnik", otvorena Muzička škola, Škola za učenike u privredi i osnovano profesionalno Narodno kazalište.

inace....bas su se muslimani voljeli slikati nad svojim zrtvama...isto ko i cetnici

vuksadinare wrote:
ovo su ti partizani

Ne bulazni gluposti. Zna se i koji su ovi pilači,i tko je žrtva. marko Jungić,mladić iz jednog sela pod Kozarom,kojem su živom prepilili glavu.

vuksadinare wrote:inace....bas su se muslimani voljeli slikati nad svojim zrtvama...isto ko i cetnici

nakon ww2 samo s kapama 

wiktoriwictorija wrote:"Cjelokupni projekt napravljen je u suradnji Grada s antifašistima, jer smo zamijenili prostore. Dogovor je išao vrlo jednostavno. Muzej je dodatak našoj priči o turizmu. Povežimo borbu za državu, za samostalnost, za pravo da sami upravljamo svojom sudbinom, s Domovinskim ratom. To je kontinuitet, a sljedeća faza bi trebala biti jedan takav prostor kojim bi se prisjetili Domovinskog rata", istaknuo je Burić. 

Otprilike tako nekako. U čentru je grada  turisti šetaju , malo razgledawanje plus i wojna powijest.

RayMabus wrote:Nakon raspada Austro Ugarske i osnivanja još nepriznate Države Slovenaca, Hrvata i Srba Talijani kreću u okupaciju istočne obale Jadrana koji su joj trebali pripasti po tajnom londonskom ugovoru. Šibenik okupiraju 6.11.1918. kad su u luku uplovila četiri ratna broda.^[22] Narodno vijeće grada prosvjeduje protiv iskrcavanja talijanske vojske i donosi odluku da priznaje samo Narodno vijeće SHS u Zagrebu i Zemaljsku vladu Dalmacije u Splitu. Oko 400 karabinjera i talijanskih mornara 20.11.1918. opkolio je sjedište Narodnog vijeća i silom ih istjeralo. U siječnju 1919. uspješno je proveden plebiscit kad je od 24.475 stanovnika njih čak 23.675 glasalo protiv talijanske okupacije i potpisalo da hoće da se šibensko područje sjedini sa Kraljevinom SHS. Na osnovi Rapalskog ugovora, Talijani napuštaju Šibenik, a 13. lipnja 1921. Šibenčani na velikoj svečanosti na Poljani dočekuju jugoslavensku vojsku.^[23] Uspostavljena je tada, nakon punih pet stoljeća tuđinske vladavine u Šibeniku, nacionalna uprava.

Šibenik je čisti primjer strane okupačije ( u owo slučaju talijanske ) gdje ih nitko nije želio.

Ero, daj malo i zrtve Ujki, budi objektivan a ovi antifasisti, glasali za lika iz NDH da ih izvede iz njihovog projekta.
Koliko neko mora biti drogiran, pa da ga tako urade.

Tu nema mjesta za nikakwe politizačije jer su tu stwari čiste. Inače je i s aspekta wojne powijest taj dio zaniljiw jer ono imaš Split pa bitko kod Knina a owo se slabo spominje no owaj dio priče je bitan da se widi da se nisu Šwabe powlačile milom baš nego je bio fight.

Nakon Šibenika imaš tu zawršnu bitku.


.............


[th]Bitka za Knin[/th][th]Sukobljeni[/th][th]Vođe[/th][th]Vojne snage[/th][th]Posljedice[/th]

Dio Drugog svjetskog rata
Baterije brdske artiljerije 8. korpusa JA tijekom borbi za Knin 1944. godine
[th]Nadnevak[/th][th]Lokacija[/th][th]Ishod[/th] studeni-prosinac 1944. sjeverna Dalmacija Pobjeda Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije	Njemački Wehrmacht Četnici NDH
zapovjednik 8. korpusa Petar Drapšin	zapovjednik 15. korpusa general Gustav Fehn
40.000 boraca, 40 tenkova	24.000 boraca, 20 tenkova
oko 4.200 izbačenih iz stroja	oko 12.700 izbačenih iz stroja

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:
ovo su ti partizani

Ne bulazni gluposti. Zna se i koji su ovi pilači,i tko je žrtva. marko Jungić,mladić iz jednog sela pod Kozarom,kojem su živom prepilili glavu.

...od kud ti znas da je bas to taj

vuksadinare wrote:

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:
ovo su ti partizani

Ne bulazni gluposti. Zna se i koji su ovi pilači,i tko je žrtva. marko Jungić,mladić iz jednog sela pod Kozarom,kojem su živom prepilili glavu.

...od kud ti znas da je bas to taj

Čitao sam,a imaš i na internetu.

Serbinho-3 wrote:Ero, daj malo i zrtve Ujki, budi objektivan a ovi antifasisti, glasali za lika iz NDH da ih izvede iz njihovog projekta.
Koliko neko mora biti drogiran, pa da ga tako urade.

De odjebi.

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:
ovo su ti partizani

Ne bulazni gluposti. Zna se i koji su ovi pilači,i tko je žrtva. marko Jungić,mladić iz jednog sela pod Kozarom,kojem su živom prepilili glavu.

...od kud ti znas da je bas to taj

Čitao sam,a imaš i na internetu.

daj link da ne trazim

evo ja nasao nesto o marku jungicu ali on ispade ustasa..kotarski predstojnik u mrkonjic gradu...jastreb podmece falsifikate u maniri pravog antifasiste

vuksadinare wrote:evo ja nasao nesto o marku jungicu ali on ispade ustasa..kotarski predstojnik u mrkonjic gradu...jastreb podmece falsifikate u maniri pravog antifasiste

https://pl.wikipedia.org/wiki/Branko_Jungi%C4%87

Longie place za Jugoslavijom.