Demoni, đavoli, mračne sile, bla bla bla...

Kud ćeš pametnije od ovog odgovora!
Isus je istjerivao demone,i Apostoli također,ne jednom,a ti ne vjeruješ da postoje???

i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

Patriot_1 wrote:a ti ne vjeruješ da postoje???

Ne vjerujem. Tu ćemo zaključiti ovu besmislenu raspravu.

von_Starhemberg wrote:

Trinity wrote:A ova cura je imala 30 kg kad je umrla, kako može izgledati?

Mislim na ovo crnilo oko očiju, jel to od pothranjenosti?

Ne znam. Kad čovjeka drma obična prehlada ili gripa sedam dana ne izgleda lijepo (suhe, ispucane usne, podočnjaci se pojave, nos da ne spominjem   ).
Kod težih bolesti ako čovjek duže leži javlja se dekubitus.
A ovaj curetak je tijekom 10 mjeseci bio izložen egzorcizmu 67 puta i stanje se samo pogoršavalo.

Psihološko objašnjenje ovog slučaja

Naime, Anna Michel (Anneliesina majka) je 1948. rodila izvanbračno dijete te je to do te mjere osramotilo obitelj da je bila natjerana da nosi crni veo na dan kada se udavala za Josefa, Anneliesinog oca, koji je također bio vrlo pobožan čovjek i čije su tri sestre bile redovnice.
Psiholozima je taj detalj samo potvrdio ono u što su sumnjali, da je Anneliese odrastala u vrlo strogim okolnostima te da su prevelika moralna očekivanja izražena kroz katolički odgoj i autoritativni otac u njoj izazvali strah.
Dapače, otkrili su i to da je Anneliese još kao curica vjerovala da mora ispaštati za grijehe svoje majke, a od njezinih školskih kolega su doznali i to da je svojevoljno ispaštala za grijehe vršnjaka koji su se kao djeca šezdesetih otimali tradicionalnom odgoju.
Stručnjaci su stoga formirali mišljenje da je Michel mentalno popustila pod tim neprestanim i silnim pritiscima, te je ostalo pitanje zbog čega je u glavi formirala opsjednutost kao izlaz.
Naime, nisu se mogli složiti je li opsjednuće za Anneliese predstavljalo najekstremniji oblik ispaštanja za grijehe svijeta kojim je bila okružena ili joj je to omogućavalo da se obračuna s okolnostima u kojima je bila odgajana bez straha da će za to biti kažnjena.
Kako bilo, za sve njih je ostala tek mentalno oboljela osoba kroz čiju su se psihozu izražavali religijski motivi, a s čime se druga strana nikada nije pomirila.

Sora wrote:i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

ostani...opametit će se oni...

Slap wrote:

Sora wrote:i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

ostani...opametit će se oni...

Što ostani?
Ma steraj ju bre u 3 .....

Patriot_1 wrote:

Slap wrote:

Sora wrote:i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

ostani...opametit će se oni...

Što ostani?
Ma steraj ju bre u 3 .....

ja i ona smo dobro i vodit ću je kući...

Slap wrote:

Patriot_1 wrote:

Slap wrote:

Sora wrote:i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

ostani...opametit će se oni...

Što ostani?
Ma steraj ju bre u 3 .....

ja i ona smo dobro i vodit ću je kući...

Pa mogao bi,,ti i ona ste tu negdje,po duhovnosti!

Trinity wrote:Psihološko objašnjenje ovog slučaja

Naime, Anna Michel (Anneliesina majka) je 1948. rodila izvanbračno dijete te je to do te mjere osramotilo obitelj da je bila natjerana da nosi crni veo na dan kada se udavala za Josefa, Anneliesinog oca, koji je također bio vrlo pobožan čovjek i čije su tri sestre bile redovnice.
Psiholozima je taj detalj samo potvrdio ono u što su sumnjali, da je Anneliese odrastala u vrlo strogim okolnostima te da su prevelika moralna očekivanja izražena kroz katolički odgoj i autoritativni otac u njoj izazvali strah.
Dapače, otkrili su i to da je Anneliese još kao curica vjerovala da mora ispaštati za grijehe svoje majke, a od njezinih školskih kolega su doznali i to da je svojevoljno ispaštala za grijehe vršnjaka koji su se kao djeca šezdesetih otimali tradicionalnom odgoju.
Stručnjaci su stoga formirali mišljenje da je Michel mentalno popustila pod tim neprestanim i silnim pritiscima, te je ostalo pitanje zbog čega je u glavi formirala opsjednutost kao izlaz.
Naime, nisu se mogli složiti je li opsjednuće za Anneliese predstavljalo najekstremniji oblik ispaštanja za grijehe svijeta kojim je bila okružena ili joj je to omogućavalo da se obračuna s okolnostima u kojima je bila odgajana bez straha da će za to biti kažnjena.
Kako bilo, za sve njih je ostala tek mentalno oboljela osoba kroz čiju su se psihozu izražavali religijski motivi, a s čime se druga strana nikada nije pomirila.

Slažem se. Jako dobro obrazloženo.
Nadodao bi da su napravili glupost te umjesto da je liječe i time zatvore pukotine u psihi neuroblokatorima, oni su egzorcizmom samo još više otvorili vrata i mala je završila kako je završila.
Ovdje se radi zapravo o ugrožavanju života djeteta, nemar i ubojstvo.
Toliko o vjerskim fanaticima...opasni kako za sebe tako i za okolinu...

Patriot_1 wrote:

Slap wrote:

Patriot_1 wrote:

Slap wrote:

Sora wrote:i isus i demoni i patuljci i trnoružice i Snjeguljice ..
pun mi vas ..

ostani...opametit će se oni...

Što ostani?
Ma steraj ju bre u 3 .....

ja i ona smo dobro i vodit ću je kući...

Pa mogao bi,,ti i ona ste tu negdje,po duhovnosti!

Pravi se javlja govoriti o duhovnosti. fuj.

Sefirot wrote:

Trinity wrote:Psihološko objašnjenje ovog slučaja

Naime, Anna Michel (Anneliesina majka) je 1948. rodila izvanbračno dijete te je to do te mjere osramotilo obitelj da je bila natjerana da nosi crni veo na dan kada se udavala za Josefa, Anneliesinog oca, koji je također bio vrlo pobožan čovjek i čije su tri sestre bile redovnice.
Psiholozima je taj detalj samo potvrdio ono u što su sumnjali, da je Anneliese odrastala u vrlo strogim okolnostima te da su prevelika moralna očekivanja izražena kroz katolički odgoj i autoritativni otac u njoj izazvali strah.
Dapače, otkrili su i to da je Anneliese još kao curica vjerovala da mora ispaštati za grijehe svoje majke, a od njezinih školskih kolega su doznali i to da je svojevoljno ispaštala za grijehe vršnjaka koji su se kao djeca šezdesetih otimali tradicionalnom odgoju.
Stručnjaci su stoga formirali mišljenje da je Michel mentalno popustila pod tim neprestanim i silnim pritiscima, te je ostalo pitanje zbog čega je u glavi formirala opsjednutost kao izlaz.
Naime, nisu se mogli složiti je li opsjednuće za Anneliese predstavljalo najekstremniji oblik ispaštanja za grijehe svijeta kojim je bila okružena ili joj je to omogućavalo da se obračuna s okolnostima u kojima je bila odgajana bez straha da će za to biti kažnjena.
Kako bilo, za sve njih je ostala tek mentalno oboljela osoba kroz čiju su se psihozu izražavali religijski motivi, a s čime se druga strana nikada nije pomirila.

Slažem se. Jako dobro obrazloženo.
Nadodao bi da su napravili glupost te umjesto da je liječe i time zatvore pukotine u psihi neuroblokatorima, oni su egzorcizmom samo još više otvorili vrata i mala je završila kako je završila.
Ovdje se radi zapravo o ugrožavanju života djeteta, nemar i ubojstvo.
Toliko o vjerskim fanaticima...opasni kako za sebe tako i za okolinu...

Baš tako, najprije su maloj napunili glavu glupostima, a kad je ova "pukla" još su pogoršali stvar.
Kod tih svećenika također je ustanovljen psihički poremećaj, ali ne toliki da ne bi mogli biti osuđeni.

Sefirot wrote:Toliko o vjerskim fanaticima...opasni kako za sebe tako i za okolinu...

Svakako.
Već sam spominjala moju susjedu kojoj otvorena Biblija stoji stalno otvorena na stolu, non-stop hoda po kojekakvim susretima...
Kad mi je kćer bila u osnovnoj, nešto se razboljela i da bi se postavila točna dijagnoza bilo je potrebno obaviti više pretraga. Sve to mojoj susjedi bilo sumnjivo pa mi rekla "kako ona zna jednog svećenika " ?!
Čak je moju kćer bez mog znanja zvala k sebi kad mene nema doma ?! Pokušala sam izvući o čemu se razgovarale, ali nije mi uspjelo. Toliko me to razbjesnilo i rekla sam maloj da se drugi puta kad ju pozove izgovori kako god zna. Od tada ju držim podalje od svoje kuće. 
A što je još najgore, ona je uvjerena da radi dobro.

Trinity wrote:

Sefirot wrote:Toliko o vjerskim fanaticima...opasni kako za sebe tako i za okolinu...

Svakako.
Već sam spominjala moju susjedu kojoj otvorena Biblija stoji stalno otvorena na stolu, non-stop hoda po kojekakvim susretima...
Kad mi je kćer bila u osnovnoj, nešto se razboljela i da bi se postavila točna dijagnoza bilo je potrebno obaviti više pretraga. Sve to mojoj susjedi bilo sumnjivo pa mi rekla "kako ona zna jednog svećenika " ?!
Čak je moju kćer bez mog znanja zvala k sebi kad mene nema doma ?! Pokušala sam izvući o čemu se razgovarale, ali nije mi uspjelo. Toliko me to razbjesnilo i rekla sam maloj da se drugi puta kad ju pozove izgovori kako god zna. Od tada ju držim podalje od svoje kuće. 
A što je još najgore, ona je uvjerena da radi dobro.

Pametno si napravila. A takvi su uvijek uvjereni da rade dobro. Takvih imamo i ovdje na forumu također. Željeti dobro je ok, ali neke stvari prelaze granice te se takvima treba stati na kraj. Reći im glasno i jasno NE. Samo da se krivo ne shvatimo ili da se misli da sam takvog stava samo prema jednoj ideologiji, to mislim i za osobe iz drugih zajednica, to mislim za sve.

Sefirot wrote:Pametno si napravila. A takvi su uvijek uvjereni da rade dobro. 

I da cilj opravdava sredstvo.

Takvih imamo i ovdje na forumu također.

Imamo.

Željeti dobro je ok, ali neke stvari prelaze granice te se takvima treba stati na kraj. Reći im glasno i jasno NE. Samo da se krivo ne shvatimo ili da se misli da sam takvog stava samo prema jednoj ideologiji, to mislim i za osobe iz drugih zajednica, to mislim za sve.

Treba se znati granica. I važi za sve.

Trinity wrote:

Sefirot wrote:Pametno si napravila. A takvi su uvijek uvjereni da rade dobro. 

I da cilj opravdava sredstvo.

Takvih imamo i ovdje na forumu također.

Imamo.

Željeti dobro je ok, ali neke stvari prelaze granice te se takvima treba stati na kraj. Reći im glasno i jasno NE. Samo da se krivo ne shvatimo ili da se misli da sam takvog stava samo prema jednoj ideologiji, to mislim i za osobe iz drugih zajednica, to mislim za sve.

Treba se znati granica. I važi za sve.

Pogotovo ako se radi o djetetu... Pošto sam ja malo drugačiji, ja bi i ženi štošta rekao tako da joj ne bi palo više ništa na pamet...

Evo jedne prigorske pričice, jučer ju čula od frendice.


Lucijski stolac

Lucijski stolac je u stvari tronožac, počinje se raditi za SV. Luciju i radi se do Badnjaka, svaki dan po malo.
Ne mora biti velik, tek toliko da se može stati na njega , može i jednom nogom.
Na Badnjak se nosi u crkvu i stane se na njega.
Eh, ali zašto?!
Kad onaj tko je radio stolac stane na njega,  vidi tko su coprnjice u selu, tko čara i bara i ostalima radi sranja.
I još mora napuniti džepove žitom i kad se vraća doma polako prosipati do kuće, ne smije mu uzmanjkati
(nisam skužila zašto).
I tako je jedan njen rođak to napravio i vidio sve coprnjice u selu ali nikad nikome nije rekao tko su.
Ima nešto u tome , kaže ona.

Ta narodna vjerovanja su tako zabavna i zanimljiva...

U određenom kontekstu to ima savršenog smisla :D

Trinity wrote:
I još mora napuniti džepove žitom i kad se vraća doma polako prosipati do kuće, ne smije mu uzmanjkati
(nisam skužila zašto).

Možda je žito za coprnjice nešto kao češnjak za vampire :D

zanstr wrote:Možda je žito za coprnjice nešto kao češnjak za vampire :D

Ne znam i baš me to muči sad...
Sutra odoh do nje da mi to razjasni.