Današnje spoznaje..

ko ne zivi zivot, o njemu prica ...

Vec ima par dana u sebi se  hrvam nastojeci pomiriti Hegelovu fenomelogiju duha sa Heideggerovim konceptom ''bacenosti' bitka  u svijet. Ciklicni rast duhovnog svijeta covjeka i misaona evolucija cini mi se nepomiljiva sa definitivnosti egzistencije. Ako koncept nestaje upotrebom, to jest uranja u bitak i samim tim prestaje biti promatram kao izvanjska datost, kako se onda uopce moze govoriit i promatrati svijet unutar postulata njemackog idealizma ili kartezaskih dilema? Ako cekic zatomljuje svoju bit, biva ''zaboravljen'' koristenjem sta sprecava uranjanje duha unutar sebe kroz samo motrenje svijeta, bilo na materijalnom ili metafizickom nivou. Voden takvom logiikom, dolazi se do zakljucka kako bivstvovanje i bilo koja ''duhovna aktivnost'' nije nista vise produzetak esencije bica na na fundametalnom planu ostvarivanja unutar ogracenih dimenzija prolaznosti. Ako je misaona aktivnost fundament , nerazdvojiv od svog supstrata, zat to ne cini analiticku filozofiju na neki nacin izlisnom.
Hmmm, zbilja me muci ovo proteklih dana.

Svaka pomoc u razrijesavanju ove ''dileme'' bila bi i vise nego dobrodolsa. Unaprijed hvala.

imam ja prijedlog:

ah kic,, 

Wissenschaft denkt nicht

denken heißt vergleichen

ne mozes kroz fizikalane zakone rec sta je fizika. Usporedba tu ne moze se napravit, jer ta dva nacina misljenja uopce ne krecu u istim dimenzijama.

mislism da je krajnje vrime da skines majicu s natpisom ''science rocks'' ;)

gayaro :^^

jokerman wrote:Vec ima par dana u sebi se  hrvam nastojeci pomiriti Hegelovu fenomelogiju duha sa Heideggerovim konceptom ''bacenosti' bitka  u svijet. Ciklicni rast duhovnog svijeta covjeka i misaona evolucija cini mi se nepomiljiva sa definitivnosti egzistencije. Ako koncept nestaje upotrebom, to jest uranja u bitak i samim tim prestaje biti promatram kao izvanjska datost, kako se onda uopce moze govoriit i promatrati svijet unutar postulata njemackog idealizma ili kartezaskih dilema? Ako cekic zatomljuje svoju bit, biva ''zaboravljen'' koristenjem sta sprecava uranjanje duha unutar sebe kroz samo motrenje svijeta, bilo na materijalnom ili metafizickom nivou. Voden takvom logiikom, dolazi se do zakljucka kako bivstvovanje i bilo koja ''duhovna aktivnost'' nije nista vise produzetak esencije bica na na fundametalnom planu ostvarivanja unutar ogracenih dimenzija prolaznosti. Ako je misaona aktivnost fundament , nerazdvojiv od svog supstrata, zat to ne cini analiticku filozofiju na neki nacin izlisnom.
Hmmm, zbilja me muci ovo proteklih dana.

Svaka pomoc u razrijesavanju ove ''dileme'' bila bi i vise nego dobrodolsa. Unaprijed hvala.

jedina osoba koja ti ovdje može poslužiti ko sugovornik je Saudade iliti ithildin, inhiltin ili nešto tako.. ona je filozofski nastrojena kad se ne svađa. želim ti sve najbolje sa Hegelom i Heideggerom.. to je previše za mene iako trenutačno čitam fenomenologiju religioznog života

istina uvijek ispliva na povrsinu ...


smjesak

metilda wrote:

jokerman wrote:Vec ima par dana u sebi se  hrvam nastojeci pomiriti Hegelovu fenomelogiju duha sa Heideggerovim konceptom ''bacenosti' bitka  u svijet. Ciklicni rast duhovnog svijeta covjeka i misaona evolucija cini mi se nepomiljiva sa definitivnosti egzistencije. Ako koncept nestaje upotrebom, to jest uranja u bitak i samim tim prestaje biti promatram kao izvanjska datost, kako se onda uopce moze govoriit i promatrati svijet unutar postulata njemackog idealizma ili kartezaskih dilema? Ako cekic zatomljuje svoju bit, biva ''zaboravljen'' koristenjem sta sprecava uranjanje duha unutar sebe kroz samo motrenje svijeta, bilo na materijalnom ili metafizickom nivou. Voden takvom logiikom, dolazi se do zakljucka kako bivstvovanje i bilo koja ''duhovna aktivnost'' nije nista vise produzetak esencije bica na na fundametalnom planu ostvarivanja unutar ogracenih dimenzija prolaznosti. Ako je misaona aktivnost fundament , nerazdvojiv od svog supstrata, zat to ne cini analiticku filozofiju na neki nacin izlisnom.
Hmmm, zbilja me muci ovo proteklih dana.

Svaka pomoc u razrijesavanju ove ''dileme'' bila bi i vise nego dobrodolsa. Unaprijed hvala.

jedina osoba koja ti ovdje može poslužiti ko sugovornik je Saudade iliti ithildin, inhiltin ili nešto tako.. ona je filozofski nastrojena kad se ne svađa. želim ti sve najbolje sa Hegelom i Heideggerom.. to je previše za mene iako trenutačno čitam fenomenologiju religioznog života

Mislim da nije potrebno. U meduvremenu sam pronasao jednu tocku koja ako nista drugo moze poluziti kao kupovina vremena. Posegnuo sam za jeftinim ali prakticnim rjesenjem- simplifikacijom i bijegom u sofizme. Rekoh sebi- robovanje logici je robovanje ipak. Mozda rjesenje dileme lezi u igri rijeci, u samom formuliranju pitanja. Misliti znaci upravo to. Misliti. Od kud nam nadanja da se moze nesta defintivno zakljuciti.Da postoji neki izlaz, vrhunac, krajnja tocka gdje misao prestaje i koju misao moze dosegnuti. Cini se da i ono, to reci misoni zivot covjeka, podpada pod one univerzalne zakonitosti zivota samoga. To ce reci- stalno varenje, recikliranje, ciklicna ponavljanja. 

ok to na stranu,, danas misllim o konceptu patnje i zrtve, mislim da bi i rijec -odricanje tu mogla naci svoje mjesto. Bolje reci o konceptu ''plodonosnje patnje''. Ali vise u smislu koliko taj koncep znaci u psiholoskom  zivotu covjeka. Koliko mu oblikuje nadanja iraspolozenja pod kojim covjek docekuje svijet. Svi smo upoznali takve ljude, ili smo i sami jedni od njih, ili smo barem ponekad bili. To je ona vrsta covjeka koja pod realnom ili umisljenom osnovom, osjeca da odaduje zrtvu, patnju za neki dogledni ili dalji cilj, osobu, ideju. To je osoba koja zivi pod mislju kako mu je zivot nesta uskratio, kako mu je nesta od zivota uzeto, oteto, ali samo privremno jer ce se ta patnja, zrtva, ipak isplatiti. Dati ce plodove. Negdje, nekad.
Ah, kakva tragedija!
Kakva opasna i bolna zabluda!
Kako li tesko stradavaju oni sta u nju vjeruju. Tupo trpljnje. Nijema patnja bez pokreta. Vjera u brojeve i Bogove.
Ne, zao mi je, ali ne. Samo djelo i pokret.  I hrabrost. Dosta dosta hrabrosti. Potreban je ne korak. Nego skok. Ama ni skok, neg let.
 Jer onome sta covjek tezi. Tom se ne moze ni dosetati niti prikrasti. Tu se moze samo doletjeti. Doletjeti na krilima sta smo ih od pera vlastitih nadanja, volje i hrabrosti ispleli.
Ali ne letjeti blizu Sunca.

Eto otiso sam daleko. Nije mi bila namjera. Tio sam vam, moje drage supisnice i supisnici samo rec, nemojte cekati. Delajte i djelujte. Cinite i ostvarujte. Snaga je u pokretu, a cuda se ne dogadaju.

jokerman wrote:

metilda wrote:

jokerman wrote:Vec ima par dana u sebi se  hrvam nastojeci pomiriti Hegelovu fenomelogiju duha sa Heideggerovim konceptom ''bacenosti' bitka  u svijet. Ciklicni rast duhovnog svijeta covjeka i misaona evolucija cini mi se nepomiljiva sa definitivnosti egzistencije. Ako koncept nestaje upotrebom, to jest uranja u bitak i samim tim prestaje biti promatram kao izvanjska datost, kako se onda uopce moze govoriit i promatrati svijet unutar postulata njemackog idealizma ili kartezaskih dilema? Ako cekic zatomljuje svoju bit, biva ''zaboravljen'' koristenjem sta sprecava uranjanje duha unutar sebe kroz samo motrenje svijeta, bilo na materijalnom ili metafizickom nivou. Voden takvom logiikom, dolazi se do zakljucka kako bivstvovanje i bilo koja ''duhovna aktivnost'' nije nista vise produzetak esencije bica na na fundametalnom planu ostvarivanja unutar ogracenih dimenzija prolaznosti. Ako je misaona aktivnost fundament , nerazdvojiv od svog supstrata, zat to ne cini analiticku filozofiju na neki nacin izlisnom.
Hmmm, zbilja me muci ovo proteklih dana.

Svaka pomoc u razrijesavanju ove ''dileme'' bila bi i vise nego dobrodolsa. Unaprijed hvala.

jedina osoba koja ti ovdje može poslužiti ko sugovornik je Saudade iliti ithildin, inhiltin ili nešto tako.. ona je filozofski nastrojena kad se ne svađa. želim ti sve najbolje sa Hegelom i Heideggerom.. to je previše za mene iako trenutačno čitam fenomenologiju religioznog života

Mislim da nije potrebno. U meduvremenu sam pronasao jednu tocku koja ako nista drugo moze poluziti kao kupovina vremena. Posegnuo sam za jeftinim ali prakticnim rjesenjem- simplifikacijom i bijegom u sofizme. Rekoh sebi- robovanje logici je robovanje ipak. Mozda rjesenje dileme lezi u igri rijeci, u samom formuliranju pitanja. Misliti znaci upravo to. Misliti. Od kud nam nadanja da se moze nesta defintivno zakljuciti.Da postoji neki izlaz, vrhunac, krajnja tocka gdje misao prestaje i koju misao moze dosegnuti. Cini se da i ono, to reci misoni zivot covjeka, podpada pod one univerzalne zakonitosti zivota samoga. To ce reci- stalno varenje, recikliranje, ciklicna ponavljanja. 

ok to na stranu,, danas misllim o konceptu patnje i zrtve, mislim da bi i rijec -odricanje tu mogla naci svoje mjesto. Bolje reci o konceptu ''plodonosnje patnje''. Ali vise u smislu koliko taj koncep znaci u psiholoskom  zivotu covjeka. Koliko mu oblikuje nadanja iraspolozenja pod kojim covjek docekuje svijet. Svi smo upoznali takve ljude, ili smo i sami jedni od njih, ili smo barem ponekad bili. To je ona vrsta covjeka koja pod realnom ili umisljenom osnovom, osjeca da odaduje zrtvu, patnju za neki dogledni ili dalji cilj, osobu, ideju. To je osoba koja zivi pod mislju kako mu je zivot nesta uskratio, kako mu je nesta od zivota uzeto, oteto, ali samo privremno jer ce se ta patnja, zrtva, ipak isplatiti. Dati ce plodove. Negdje, nekad.
Ah, kakva tragedija!
Kakva opasna i bolna zabluda!
Kako li tesko stradavaju oni sta u nju vjeruju. Tupo trpljnje. Nijema patnja bez pokreta. Vjera u brojeve i Bogove.
Ne, zao mi je, ali ne. Samo djelo i pokret.  I hrabrost. Dosta dosta hrabrosti. Potreban je ne korak. Nego skok. Ama ni skok, neg let.
 Jer onome sta covjek tezi. Tom se ne moze ni dosetati niti prikrasti. Tu se moze samo doletjeti. Doletjeti na krilima sta smo ih od pera vlastitih nadanja, volje i hrabrosti ispleli.
Ali ne letjeti blizu Sunca.

Eto otiso sam daleko. Nije mi bila namjera. Tio sam vam, moje drage supisnice i supisnici samo rec, nemojte cekati. Delajte i djelujte. Cinite i ostvarujte. Snaga je u pokretu, a cuda se ne dogadaju.

razumijem tvoja razmišljanja jer ima tome godina da sam ih sama prošla.. no što kazati o njima... a da tebi bude na ispomoć.. ništa.. sam trebaš proći sve stupnjeve duhovnog ili ako više voliš umnog razvoja.. ja sam otkrila kopanje kao oslobođenje od besplodnog umovanja.. dok kopam ne mislim ni o čemu nego o zemlji i biljkama i svojim bolnim leđima.. ne znam zašto me ovo sad asociralo na Avatar.. ne volim taj film, besmislen je... kao što vidiš, ti u svojoj mladoj dobi došao si do iste spoznaje kao ja u staroj.. "delajte i djelujte" " snaga je u pokretu" - vjeruj mi, na pravom si putu...

Mora postojati nesto nakon zivota

QrwinSin wrote:Mora postojati nesto nakon zivota

Smrt.

Ignorance is bliss and knowledge is a bitch!

slidingdoorsoperator wrote:

QrwinSin wrote:Mora postojati nesto nakon zivota

Smrt.

Nakon smrti

QrwinSin wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

QrwinSin wrote:Mora postojati nesto nakon zivota

Smrt.

Nakon smrti

Informacija.

slidingdoorsoperator wrote:

QrwinSin wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

QrwinSin wrote:Mora postojati nesto nakon zivota

Smrt.

Nakon smrti

Informacija.

Samo?

to je apsolutno sve moguće o tebi, meni, svakome..

a možda samo minimum..

Jel vi to meni odgovarate? :D

QrwinSin wrote:

slidingdoorsoperator wrote:
Informacija.

Samo?

To je sve što je potrebno.