point of no return

Malo je vise osobnosti potrebno da se prizna prazan hod mozga....moje mišljenje....meni se desi i ja ja ga priznam....

Zagy wrote:Malo je vise osobnosti potrebno da se prizna prazan hod mozga....moje mišljenje....meni se desi i ja ja ga priznam....

Jedna je priznala 
Pa je dobila ....
Kaj je tražila

U ovom slučaju ne..ne bi bio problem priznati da je....vise je tvoj komentar prazan hod mozga....ništa s ničim....

Većini su se dogodile situacije gdje im je jezik bio brži od pameti, il određene radnje bez mozga 
U takvim situacijama javlja se onaj dobro poznati osjećaj kada bi najradije i sam lupao glavom o zid, ovako nešto   Osjećaš se kao posljednja budala na svijetu i samo se pitaš: pa kako sam mogao?! To nisam ja! Poslao sam potpuno krivu sliku o sebi...

No opet, razmišljam na način da sve to čini jednu cjelinu osobe. Jedan dan pametniji, jedan luđi. Društvo voli osuđivati, no ono što je lijepo da se u takvim situacijama prepoznaju pojedinci koji se razumiju. 

Vrijeme se ne može vratiti, no ono će ti uvijek dopustiti da pokažeš tko uistinu jesi 

kic wrote:više manje, većina nas ima ustaljeni obrazac ponašanja, kako u službenim okruženjima, tako i u prijateljskim, obiteljskim, ljubavnim..

no jel poznajete onaj osjećaj: omfg what am I doing jednostavno znate, "hm poslije ovog mog ispada, neće me više isto gledati", i onda se samo dublje kopate utaboreći se iza linije da ste u pravu, i onda odbacite ovaj prvi osjećaj "omfg..."

jel me pratite? :^^

e sad, kako se ne utaboriti? :^^

Jednostavno te zaboli Kita sto tko misli i kako ce gledati na tebe...