Events
PublicationsKnjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
Page 1 of 1
Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by debotoijusto 3/4/2016, 21:23
ROMAN Rupa, nagrađivane književnice Ivane Bodrožić, koji je izazvao veliki interes hrvatske javnosti i prije same objave, predstavljen je u Vip clubu. Roman je najavljen kao inteligentan i mračan politički triler u kojemu se autorica upušta u raskrinkavanje tranzicijskog društva duboko prožetog korupcijom i kriminalom.
Radnja romana odvija se u vrijeme postavljanja dvojezičnih ploča na gradske institucije u gradu u kojemu su glavni pokretači svih procesa i dalje ljudi koji su sudjelovali u ratnim zločinima devedesetih, korumpirani političari, preživjeli pripadnici mafijaških klanova, gospodari rata koji su se u miru, dvadeset godina kasnije, prometnuli u pripadnike lokalne političke i društvene elite.
Naslov romana je i doslovan, jer je to ime za masovnu grobnicu na Ovčari, ali je on ujedno i metafora stanja duha i beznađa u mjestima istočne Slavonije.
Ivana Bodrožić je i prije samog objavljivanja izazvala brojne kritičke reakcije mnogih koji su prepoznali sebe ili druge u nekom od likova i koji tvrde da je Bodrožić pod malo izmijenjenim imenima prikazala neke lako prepoznatljive viđenije Vukovarce, a kojima je pripisala neke ružne osobine, kriminalne epizode, moralno dubiozna ponašanja i slično.
Nekoliko je pripovjednih linija romana, a započinje scenom u zatvoru u neimenovanom slavonskom gradiću, gdje novinarka Nora Kirin dolazi sa zadatkom da napiše reportažu o srednjoškolskoj profesorici koja je zajedno sa svojim maloljetnim ljubavnikom, bivšim učenikom, ubila supruga.
Ta je priča tek uvod u niz paralelnih priča koje se susreću u podzemlju duboko podijeljenog grada, u kojoj je jedna od glavnih pripovjednih linija ona koja Noru vodi do ubojice njezina oca, stradalog prije dvadesetak godina uoči početka rata, pokušavajući posredovati u pregovorima između zaraćenih strana i upozoravajući na namjerna izazivanja sukoba.
Svako poglavlje u romanu nosi po jedan naziv pjesme poznate beogradske glazbene skupine Ekatarine velike (EKV), čija je glazba za Bodrožić vrhunska umjetnost koja je u svoje vrijeme bila isto tako svojevrstan otpor zlu i sirovosti društva.
Poznata novinarka Mirjana Rakić na predstavljanju romana osvrnula se na kritike upućene autorici, ističući kako su upravo političari ti koji su sami sebe doveli do karikatura.
"Ako njima nije neugodno raditi to što rade, zašto bi nama bilo neugodno pisati o njima. Bez hrabrog pisca nema ni takve knjige. Najveći problem kod nas je sto u trenu kad se sve može reći, svi samo šute, ali Ivana je hrabro progovorila o stvarnim problemima u ovom izvrsnom čistokrvnom krimiću", kazala je Rakić.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/knjiga-ivane-bodrozic-uzburkala-strasti-u-vukovaru-ovo-je-prica-o-laznom-domoljublju/884884.aspx
Radnja romana odvija se u vrijeme postavljanja dvojezičnih ploča na gradske institucije u gradu u kojemu su glavni pokretači svih procesa i dalje ljudi koji su sudjelovali u ratnim zločinima devedesetih, korumpirani političari, preživjeli pripadnici mafijaških klanova, gospodari rata koji su se u miru, dvadeset godina kasnije, prometnuli u pripadnike lokalne političke i društvene elite.
Naslov romana je i doslovan, jer je to ime za masovnu grobnicu na Ovčari, ali je on ujedno i metafora stanja duha i beznađa u mjestima istočne Slavonije.
Ivana Bodrožić je i prije samog objavljivanja izazvala brojne kritičke reakcije mnogih koji su prepoznali sebe ili druge u nekom od likova i koji tvrde da je Bodrožić pod malo izmijenjenim imenima prikazala neke lako prepoznatljive viđenije Vukovarce, a kojima je pripisala neke ružne osobine, kriminalne epizode, moralno dubiozna ponašanja i slično.
Nekoliko je pripovjednih linija romana, a započinje scenom u zatvoru u neimenovanom slavonskom gradiću, gdje novinarka Nora Kirin dolazi sa zadatkom da napiše reportažu o srednjoškolskoj profesorici koja je zajedno sa svojim maloljetnim ljubavnikom, bivšim učenikom, ubila supruga.
Ta je priča tek uvod u niz paralelnih priča koje se susreću u podzemlju duboko podijeljenog grada, u kojoj je jedna od glavnih pripovjednih linija ona koja Noru vodi do ubojice njezina oca, stradalog prije dvadesetak godina uoči početka rata, pokušavajući posredovati u pregovorima između zaraćenih strana i upozoravajući na namjerna izazivanja sukoba.
Svako poglavlje u romanu nosi po jedan naziv pjesme poznate beogradske glazbene skupine Ekatarine velike (EKV), čija je glazba za Bodrožić vrhunska umjetnost koja je u svoje vrijeme bila isto tako svojevrstan otpor zlu i sirovosti društva.
Poznata novinarka Mirjana Rakić na predstavljanju romana osvrnula se na kritike upućene autorici, ističući kako su upravo političari ti koji su sami sebe doveli do karikatura.
"Ako njima nije neugodno raditi to što rade, zašto bi nama bilo neugodno pisati o njima. Bez hrabrog pisca nema ni takve knjige. Najveći problem kod nas je sto u trenu kad se sve može reći, svi samo šute, ali Ivana je hrabro progovorila o stvarnim problemima u ovom izvrsnom čistokrvnom krimiću", kazala je Rakić.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/knjiga-ivane-bodrozic-uzburkala-strasti-u-vukovaru-ovo-je-prica-o-laznom-domoljublju/884884.aspx
debotoijusto- Posts : 30652
2014-04-12
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by L'âme 3/4/2016, 21:33
Sto ce uzburkat..zena je politicki ispravna,korektna..ne mrzi ,sve je oprostila,bolje receno zaboravila..to su ti mladi vukovi,k'o Glavasevic jr..
;-)
;-)
_________________
“You will not be good teachers if you focus only on what you do and not upon who you are.”
― Rudolf Steiner
L'âme- Posts : 25744
2014-04-12
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by darth_vader 3/4/2016, 21:40
A ono...neki zločesti su joj malo mucili i priklali oca, ali ona još nije sigurna što da misli o tome....vjerojatno su Zenge krive...
darth_vader-
Posts : 19696
2014-04-17
Age : 45
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Guest 3/4/2016, 21:45
Kava s predsjednikom
Dolazimo sada do Hrvata. Mjesto radnje: Zagreb, tramvaj broj šest. Vrijeme radnje: bliska prošlost; prije nekoliko mjeseci i dva dana prije posjeta srbijanskog predsjednika Tadića Vukovaru, skora obljetnica pada grada (optimisti kažu ispričat će se, a idealisti donijet će dokumente o nestalima). Uzrok događaja (motivacija): neočekivana popularnost gore spomenutog romana o ratu i djeci. Stojim ja tako držeći se za štangu u tramvaju kad zvoni meni mobitel. U neopisivoj gužvi promakne mi prvi dio rečenice gdje mi se netko predstavlja i čujem samo ugodan muški glas koji postavlja pitanje:
– Biste li popili kavu s predsjednikom?
– Predsjednikom čega? – zbunjeno pitam.
– Pa našim predsjednikom, predsjednikom Hrvatske.
– Ja?!
– Da, vi. Predsjednik je čuo o vama od svog prijatelja gradonačelnika R., koji je nazočio promociji vašeg romana, oduševili ste ga, i eto, bilo bi lijepo kad biste se malo sastali i neformalno razgovarali. Onda? – doda.
– Pa… Da, mislim, naravno, apsolutno, hvala, uh, baš ste me iznenadili.
Možete vjerojatno zamisliti moje iznenađenje. Naravno, kad sam se malo sabrala, nazvala sam mamu, i općenito bližu rodbinu, čisto da znaju s kim imaju posla. A onda, kad sam se još malo sabrala i slučajno ugledala svoj odraz u staklu izloga, gotovo da sam pomislila, tako dakle izgleda osoba koja s predsjednikom ide na kavu. Iskreno, bilo mi je drago, iskreno, pomislila sam, hajde, možda se nešto zaista mijenja, možda ipak, ipak, koliko god teško dopuštala tu mogućnost, nisu svi oni koji se bave politikom (oprostite mi sad) ista govna. I sad kreće ta pustolovina. Za sada ću reći samo pustolovina, čisto da vas napetost, iz prosto meni dragih, literarnih razloga, drži do kraja.
Kiša lije, prijatelj me vozi do Ureda predsjednika, prolazim dvadeset šest portirnica, pipaju me, gledaju, gotovo skidaju moju novu haljinu za tu prigodu, a onda me dovode u prostoriju s visokim stropom, glomaznim gadnim visećim lusterima i vrijednim djelima hrvatskih slikara na zidovima. Sjedimo tako savjetnik i ja, čavrljamo kako i priliči i čekamo predsjednika. Nakon desetak minuta ulazi dr. Ivo Josipović, užurbanim lakim korakom, za njim predsjednikov fotograf, tajnica, rukujemo se, stanite u sredinu, fleševi blicaju, OK, kratka s mlijekom, i meni molim, valjda to tako ide. Napokon, osoblje se povuče i ostanemo nas troje. Malo se odmjeravamo, a ja onda krenem, neću biti nepristojna. Predstavim se (ne treba se valjda on meni) i kažem koliko mi je drago što me pozvao, da mi je to zaista čast, misleći to što govorim iz dubine srca. Predsjednik se dobronamjerno smješka, kima glavom, zauzimamo svoje pozicije, sjeda preko puta mene, dolazi trenutak da mi se obrati.
– I, recite – s visine koja mu priliči zainteresirano prozbori – koji je vaš problem?
Nakon kraće dramaturške pauze počinje mi prolaziti kroz glavu (what a fuck, rekli bi Ameri) koji je moj problem???
– Pa… – ovdje malo nastaje nelagoda, glupo je da te predsjednik pita koji je tvoj problem, a ti ga zapravo nemaš, jer on je tebe zvao, a nije bio u stanju ni brifirati se tko mu dolazi, dobro, čovjek je zaposlen, ali morate priznati, ne počinjemo baš najbolje. Dakle, ne mogu odmah sakriti zbunjenost, na sreću ulijeće obaviješteni savjetnik i milozvučno podsjeća predsjednika.
– Znate, pa to je ona književnica iz Vukovara, sjećate se kako smo razgovarali da bi bilo dobro da se sretnete.
– Da, da, da… – klimucka Josipović, čini mi se da mu nešto sviće, ali nije mu baš najjasnije o čemu je riječ.
– Eto, baš lijepo da ste došli.
Nešto mi govori da čovjeku možda malo tratim vrijeme pa se odlučujem baciti na razgovor, pravi, važan, i iskoristiti, pretpostavljam jednom u životu, svojih četrdeset pet minuta s predsjednikom.
– Kako je bilo u Vukovaru s predsjednikom Tadićem? – pitam, to me stvarno zanima, a i tih sam dana silom prilika bila izvan zemlje.
– Ooo, sjajno je bilo! – odgovara Josipović oduševljeno.
– A što je s tim dokumentima koje je donio? Moj otac je, naime, nestao na Ovčari pa me baš zanima…
– A s tim? Pa ne znam, nisam ja to gledao. Točka.
– Aha. Točka.
(Kasnije se ispostavilo da je riječ o rentgenskim snimcima i povijestima bolesti pacijenata vukovarske bolnice iz ‘89., ‘90. Valjda za slučaj, ako je netko od tih pacijenata još živ, pa mu na sljedećoj kontroli zatreba. Inače, postoji divna fotografija primopredaje tog paketa važnog sadržaja. Zbilja povijesni trenutak.)
– Ali, on je pokazao baš pravu volju. Naravno, bilo je tu nekih, eto, kako da kažem, kojima se to nije svidjelo, ali, znate kako je to… – kaže Josipović.
– Dobro, ljudi možda misle da prije formalne isprike još neki preduvjeti trebaju postojati. Ipak, to je prvi dolazak u Vukovar, pitanje nestalih, recimo… A i vezanje posjeta Paulin Dvoru i Vukovaru, nije to baš isto.
Ovdje samo želim napomenuti da sam to rekla jedino iz razloga što je napad na Vukovar bio dio službene politike tadašnje Jugoslavije, dok s Paulin Dvorom, gdje su ubijeni srpski civili, to nije bio slučaj.
– Kako to mislite? – trgne se Josipović. – Tamo su divljački ubijeni civili!
– Znam da jesu, i žao mi je, samo… Prekine me i nastavi sad već grmjeti.
– A znate li vi kako su ih ubijali?
– Ne – gotovo postiđeno kažem.
– Stavljali su ih u burad i onda kotrljali niz neko brdo… - objasni. Ovdje ću vas poštedjeti detalja koje sam morala slušati, a kad je s tim završio, nastavio je dalje.
– Ili zamislite da ste vi obitelj Zec – kaže predsjednik meni.
– Da vas netko tako odvede usred noći, i ta djeca, pa to je strašno!
(Riječ je o srpskoj obitelji mučenički ubijenoj usred rata, u Zagrebu).
Kimam glavom i zamišljam, i zaista, to je užasno i strašno, ali ne znam zašto bih to sada zamišljala jer mojoj obitelji u ratu se dogodilo sve što se moglo, osim što nisu ubijeni baš svi članovi. I ponovno kažem:
– Žao mi je.
Kad pokušam reći bilo što drugo osim toga, predsjednik me prekine. Više ga baš i ne slušam, više mislim o tome koja sam ja budala. Povremeno se priberem i onda ga vidim kako mi pokazuje press-clippinge o sebi, nezadovoljan veličinom članka koji su dnevne novine posvetile njemu i njegovim povijesnim izjavama, u odnosu na veličinu članka koji su posvetile branitelju iz Vukovara koji je izjavio kako Tadić mora osuditi režim i od njega se ograditi.
Želim da ovo što prije završi. Pitam se što ja ovdje radim, a onda mi postaje jasno – da sam samo dio priče koja se dobro uklapa u njegovu biografiju, obilježavanje obljetnice, razumijevanje silnog kapaciteta za obje strane. Ljudskog interesa za stvarno razumijevanje problema – nula.
Nedugo zatim završi svoj monolog o pomirenju, pogleda na sat i dvije minute prije kraja baci se na lakše teme.
– I recite… – samozadovoljno, nakon što mi je pravničkim jezikom istumačio četiri Kantova pitanja primijenjena na politiku, razlog i dobar način funkcioniranja Haaškog tribunala, odmahnuo rukom na spomen Stanimirovića kao da je riječ o dosadnoj muhi i natjerao me da se ispričam za sve zločine koji su počinjeni u ovom ratu s hrvatske strane –… imate li djece?
– Imam dvoje.
Široko se osmjehnuo ustajući se sa stolca i uskliknuo:
– Pa dajte da vidim slike!
Mehanički izvlačim mobitel i pokazujem fotografiju sa zaslona, a Josipović se počinje kriviti i ushićeno kreveljiti uzvikujući:
– Joooj, kak’ su slatki, pa ja obožavam djecu! Prati me prema vratima, što je dobro, jer ovo već ionako postaje nadrealno, a ja bih mogla postati nepristojna. Izlazim, a ispred me čekaju namrgođena lica istarskih tartufara sa stvarnim, konkretnim problemima, da kvalitetno provedu svojih četrdeset pet minuta.
Kiša i dalje lije, pokušavam nazvati prijatelja koji me negdje u blizini čeka u autu, doznajem da je to nemoguće s obzirom na to da je ovdje blokiran svaki signal osim njihova. Kišobran mi je ostao pod sjedalom, trebam li reći, pokisla se spuštam s brda elitne zagrebačke četvrti.
Da, tako izgleda osoba koja ide s predsjednikom na kavu.
I da, političari. I Srbi. I Hrvati.
Draga redakcijo Betona, moje pitanje glasi:
Jesam li normalna?
Dolazimo sada do Hrvata. Mjesto radnje: Zagreb, tramvaj broj šest. Vrijeme radnje: bliska prošlost; prije nekoliko mjeseci i dva dana prije posjeta srbijanskog predsjednika Tadića Vukovaru, skora obljetnica pada grada (optimisti kažu ispričat će se, a idealisti donijet će dokumente o nestalima). Uzrok događaja (motivacija): neočekivana popularnost gore spomenutog romana o ratu i djeci. Stojim ja tako držeći se za štangu u tramvaju kad zvoni meni mobitel. U neopisivoj gužvi promakne mi prvi dio rečenice gdje mi se netko predstavlja i čujem samo ugodan muški glas koji postavlja pitanje:
– Biste li popili kavu s predsjednikom?
– Predsjednikom čega? – zbunjeno pitam.
– Pa našim predsjednikom, predsjednikom Hrvatske.
– Ja?!
– Da, vi. Predsjednik je čuo o vama od svog prijatelja gradonačelnika R., koji je nazočio promociji vašeg romana, oduševili ste ga, i eto, bilo bi lijepo kad biste se malo sastali i neformalno razgovarali. Onda? – doda.
– Pa… Da, mislim, naravno, apsolutno, hvala, uh, baš ste me iznenadili.
Možete vjerojatno zamisliti moje iznenađenje. Naravno, kad sam se malo sabrala, nazvala sam mamu, i općenito bližu rodbinu, čisto da znaju s kim imaju posla. A onda, kad sam se još malo sabrala i slučajno ugledala svoj odraz u staklu izloga, gotovo da sam pomislila, tako dakle izgleda osoba koja s predsjednikom ide na kavu. Iskreno, bilo mi je drago, iskreno, pomislila sam, hajde, možda se nešto zaista mijenja, možda ipak, ipak, koliko god teško dopuštala tu mogućnost, nisu svi oni koji se bave politikom (oprostite mi sad) ista govna. I sad kreće ta pustolovina. Za sada ću reći samo pustolovina, čisto da vas napetost, iz prosto meni dragih, literarnih razloga, drži do kraja.
Kiša lije, prijatelj me vozi do Ureda predsjednika, prolazim dvadeset šest portirnica, pipaju me, gledaju, gotovo skidaju moju novu haljinu za tu prigodu, a onda me dovode u prostoriju s visokim stropom, glomaznim gadnim visećim lusterima i vrijednim djelima hrvatskih slikara na zidovima. Sjedimo tako savjetnik i ja, čavrljamo kako i priliči i čekamo predsjednika. Nakon desetak minuta ulazi dr. Ivo Josipović, užurbanim lakim korakom, za njim predsjednikov fotograf, tajnica, rukujemo se, stanite u sredinu, fleševi blicaju, OK, kratka s mlijekom, i meni molim, valjda to tako ide. Napokon, osoblje se povuče i ostanemo nas troje. Malo se odmjeravamo, a ja onda krenem, neću biti nepristojna. Predstavim se (ne treba se valjda on meni) i kažem koliko mi je drago što me pozvao, da mi je to zaista čast, misleći to što govorim iz dubine srca. Predsjednik se dobronamjerno smješka, kima glavom, zauzimamo svoje pozicije, sjeda preko puta mene, dolazi trenutak da mi se obrati.
– I, recite – s visine koja mu priliči zainteresirano prozbori – koji je vaš problem?
Nakon kraće dramaturške pauze počinje mi prolaziti kroz glavu (what a fuck, rekli bi Ameri) koji je moj problem???
– Pa… – ovdje malo nastaje nelagoda, glupo je da te predsjednik pita koji je tvoj problem, a ti ga zapravo nemaš, jer on je tebe zvao, a nije bio u stanju ni brifirati se tko mu dolazi, dobro, čovjek je zaposlen, ali morate priznati, ne počinjemo baš najbolje. Dakle, ne mogu odmah sakriti zbunjenost, na sreću ulijeće obaviješteni savjetnik i milozvučno podsjeća predsjednika.
– Znate, pa to je ona književnica iz Vukovara, sjećate se kako smo razgovarali da bi bilo dobro da se sretnete.
– Da, da, da… – klimucka Josipović, čini mi se da mu nešto sviće, ali nije mu baš najjasnije o čemu je riječ.
– Eto, baš lijepo da ste došli.
Nešto mi govori da čovjeku možda malo tratim vrijeme pa se odlučujem baciti na razgovor, pravi, važan, i iskoristiti, pretpostavljam jednom u životu, svojih četrdeset pet minuta s predsjednikom.
– Kako je bilo u Vukovaru s predsjednikom Tadićem? – pitam, to me stvarno zanima, a i tih sam dana silom prilika bila izvan zemlje.
– Ooo, sjajno je bilo! – odgovara Josipović oduševljeno.
– A što je s tim dokumentima koje je donio? Moj otac je, naime, nestao na Ovčari pa me baš zanima…
– A s tim? Pa ne znam, nisam ja to gledao. Točka.
– Aha. Točka.
(Kasnije se ispostavilo da je riječ o rentgenskim snimcima i povijestima bolesti pacijenata vukovarske bolnice iz ‘89., ‘90. Valjda za slučaj, ako je netko od tih pacijenata još živ, pa mu na sljedećoj kontroli zatreba. Inače, postoji divna fotografija primopredaje tog paketa važnog sadržaja. Zbilja povijesni trenutak.)
– Ali, on je pokazao baš pravu volju. Naravno, bilo je tu nekih, eto, kako da kažem, kojima se to nije svidjelo, ali, znate kako je to… – kaže Josipović.
– Dobro, ljudi možda misle da prije formalne isprike još neki preduvjeti trebaju postojati. Ipak, to je prvi dolazak u Vukovar, pitanje nestalih, recimo… A i vezanje posjeta Paulin Dvoru i Vukovaru, nije to baš isto.
Ovdje samo želim napomenuti da sam to rekla jedino iz razloga što je napad na Vukovar bio dio službene politike tadašnje Jugoslavije, dok s Paulin Dvorom, gdje su ubijeni srpski civili, to nije bio slučaj.
– Kako to mislite? – trgne se Josipović. – Tamo su divljački ubijeni civili!
– Znam da jesu, i žao mi je, samo… Prekine me i nastavi sad već grmjeti.
– A znate li vi kako su ih ubijali?
– Ne – gotovo postiđeno kažem.
– Stavljali su ih u burad i onda kotrljali niz neko brdo… - objasni. Ovdje ću vas poštedjeti detalja koje sam morala slušati, a kad je s tim završio, nastavio je dalje.
– Ili zamislite da ste vi obitelj Zec – kaže predsjednik meni.
– Da vas netko tako odvede usred noći, i ta djeca, pa to je strašno!
(Riječ je o srpskoj obitelji mučenički ubijenoj usred rata, u Zagrebu).
Kimam glavom i zamišljam, i zaista, to je užasno i strašno, ali ne znam zašto bih to sada zamišljala jer mojoj obitelji u ratu se dogodilo sve što se moglo, osim što nisu ubijeni baš svi članovi. I ponovno kažem:
– Žao mi je.
Kad pokušam reći bilo što drugo osim toga, predsjednik me prekine. Više ga baš i ne slušam, više mislim o tome koja sam ja budala. Povremeno se priberem i onda ga vidim kako mi pokazuje press-clippinge o sebi, nezadovoljan veličinom članka koji su dnevne novine posvetile njemu i njegovim povijesnim izjavama, u odnosu na veličinu članka koji su posvetile branitelju iz Vukovara koji je izjavio kako Tadić mora osuditi režim i od njega se ograditi.
Želim da ovo što prije završi. Pitam se što ja ovdje radim, a onda mi postaje jasno – da sam samo dio priče koja se dobro uklapa u njegovu biografiju, obilježavanje obljetnice, razumijevanje silnog kapaciteta za obje strane. Ljudskog interesa za stvarno razumijevanje problema – nula.
Nedugo zatim završi svoj monolog o pomirenju, pogleda na sat i dvije minute prije kraja baci se na lakše teme.
– I recite… – samozadovoljno, nakon što mi je pravničkim jezikom istumačio četiri Kantova pitanja primijenjena na politiku, razlog i dobar način funkcioniranja Haaškog tribunala, odmahnuo rukom na spomen Stanimirovića kao da je riječ o dosadnoj muhi i natjerao me da se ispričam za sve zločine koji su počinjeni u ovom ratu s hrvatske strane –… imate li djece?
– Imam dvoje.
Široko se osmjehnuo ustajući se sa stolca i uskliknuo:
– Pa dajte da vidim slike!
Mehanički izvlačim mobitel i pokazujem fotografiju sa zaslona, a Josipović se počinje kriviti i ushićeno kreveljiti uzvikujući:
– Joooj, kak’ su slatki, pa ja obožavam djecu! Prati me prema vratima, što je dobro, jer ovo već ionako postaje nadrealno, a ja bih mogla postati nepristojna. Izlazim, a ispred me čekaju namrgođena lica istarskih tartufara sa stvarnim, konkretnim problemima, da kvalitetno provedu svojih četrdeset pet minuta.
Kiša i dalje lije, pokušavam nazvati prijatelja koji me negdje u blizini čeka u autu, doznajem da je to nemoguće s obzirom na to da je ovdje blokiran svaki signal osim njihova. Kišobran mi je ostao pod sjedalom, trebam li reći, pokisla se spuštam s brda elitne zagrebačke četvrti.
Da, tako izgleda osoba koja ide s predsjednikom na kavu.
I da, političari. I Srbi. I Hrvati.
Draga redakcijo Betona, moje pitanje glasi:
Jesam li normalna?
Guest- Guest
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by marcellus 3/4/2016, 22:56
mirjana rakić, fail
_________________
marcellus- Posts : 45728
2014-04-16
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by gargamel0101 3/4/2016, 23:52
Lol Rakić na promociji. Nema ta promocija nikakve veze sa knizevnoscu.
gargamel0101- Posts : 3558
2015-07-23
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by vuksadinare 4/4/2016, 05:32
Hm...zanimljivo..sto ti radi dotacija drzavnog novca da promjenis naglo misljenje.,do 2011 veca radikalka takorec od ante kovacevica a sada veca seratorica i od pusica skoro...bivsa vlada i ljevicarske udruge isfinancirale noj knjige i napunili djepove a ti mala imas zato promjenit misljenje krive-zenge.
vuksadinare- Posts : 99173
2015-09-08
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by v_vlado 4/4/2016, 06:31
Jel taj rat gotov????? Jebo više rat,a pusy i život,ništa....
v_vlado- Posts : 3077
2015-07-28
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by vuksadinare 4/4/2016, 07:15
koji zivot...sto si ti hippy,peder jebote..od kad je vijeka i covjeka i ratova je...napoleon je rekao...rat nije dobar ali u ratu se vidi i pokaze junastvo i tko je tko te isplivaju govna na povrsinuv_vlado wrote:Jel taj rat gotov????? Jebo više rat,a pusy i život,ništa....
vuksadinare- Posts : 99173
2015-09-08
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Guest 4/4/2016, 08:41
Vuče, kak ti moš nonstop drkat na rat! Kaj te niš drugo u životu ne zanima?
Guest- Guest
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by marcellus 4/4/2016, 10:29
v_vlado wrote:Jel taj rat gotov????? Jebo više rat,a pusy i život,ništa....
pa vidiš da nije, vučić na vlasti u srbiji, šešelj šeće, kurac moj je gotovo, a bilo bi već vrijeme da završi
_________________
marcellus- Posts : 45728
2014-04-16
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by vuksadinare 4/4/2016, 10:53
bez rata je covjecanstvo na rubu ljudozderstva....zasto recimo reduciramo divljac...tako da se previse ne razmnozi jer ce stetu raditi..doci ce do manjka hrane ako se populacija drzi pod kontrolom..tako ratovi malo prorijede covjecanstvo..da nema ratova danas bi bilo dvadeset milijardi ljudi ako ne i vise..ko bi to nahranioEva wrote:Vuče, kak ti moš nonstop drkat na rat! Kaj te niš drugo u životu ne zanima?
vuksadinare- Posts : 99173
2015-09-08
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by crvenkasti 4/4/2016, 11:07
marcellus wrote:v_vlado wrote:Jel taj rat gotov????? Jebo više rat,a pusy i život,ništa....
pa vidiš da nije, vučić na vlasti u srbiji, šešelj šeće, kurac moj je gotovo, a bilo bi već vrijeme da završi
A i Novak Đoković je sinoć na kraju susreta napisao flomaterom na kameri ĆIRILICOM Idemooo.
Dakle, on ne samo da se ne srami što je Srbin, nego to pred cijelim svijetom ističe!
On sto posto vrlo dobro što za nas predstavlja ćirilica.
Isto tako znamo da on vrlo dobro zna engleski i latinicu i mogao je nešto normalno napisati.
Ne treba nimalo sumnjati da je to bila otvorena provokacija uperena protiv Hrvata, Šiptara i Islamista.
crvenkasti-
Posts : 28802
2014-04-17
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by provocator 4/4/2016, 11:12
Evo... Ako nitko od vas prisutnih nije, Marcellus je knjigu pročitao.marcellus wrote:mirjana rakić, fail
_________________
provocator-
Posts : 5404
2015-08-11
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Guest 4/4/2016, 11:18
Ok, ali koji su tvoji motivi?vuksadinare wrote:bez rata je covjecanstvo na rubu ljudozderstva....zasto recimo reduciramo divljac...tako da se previse ne razmnozi jer ce stetu raditi..doci ce do manjka hrane ako se populacija drzi pod kontrolom..tako ratovi malo prorijede covjecanstvo..da nema ratova danas bi bilo dvadeset milijardi ljudi ako ne i vise..ko bi to nahranioEva wrote:Vuče, kak ti moš nonstop drkat na rat! Kaj te niš drugo u životu ne zanima?
Guest- Guest
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by kic 4/4/2016, 11:46
vise je ljudi pomrlo od Spanjolske gripe nego vojnika na opjevanom Zapadnom frontu ww1, ni mehanizirwni ratovi nemaju taj ucinak na stanovnistvo kao nekada, cak je i ww2 kap u moru svjetskog stanovnistva bio..vuksadinare wrote:bez rata je covjecanstvo na rubu ljudozderstva....zasto recimo reduciramo divljac...tako da se previse ne razmnozi jer ce stetu raditi..doci ce do manjka hrane ako se populacija drzi pod kontrolom..tako ratovi malo prorijede covjecanstvo..da nema ratova danas bi bilo dvadeset milijardi ljudi ako ne i vise..ko bi to nahranioEva wrote:Vuče, kak ti moš nonstop drkat na rat! Kaj te niš drugo u životu ne zanima?
kic- Admin
-
Posts : 48018
2014-04-10 -
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Guest 4/4/2016, 12:30
vuksadinare wrote:bez rata je covjecanstvo na rubu ljudozderstva....zasto recimo reduciramo divljac...tako da se previse ne razmnozi jer ce stetu raditi..doci ce do manjka hrane ako se populacija drzi pod kontrolom..tako ratovi malo prorijede covjecanstvo..da nema ratova danas bi bilo dvadeset milijardi ljudi ako ne i vise..ko bi to nahranioEva wrote:Vuče, kak ti moš nonstop drkat na rat! Kaj te niš drugo u životu ne zanima?
1.7 milijardi krava, 4 milijarde ovaca, 50 milijardi kokoši, 32 milijarde svinja...
Guest- Guest
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Regoč 5/4/2016, 11:11
Ivana se povampirila otkad je srbski kurac ušao u nju.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 105
Lokacija: : Doma
Re: Knjiga Ivane Bodrožić uzburkala strasti u Vukovaru: "Ovo je priča o lažnom
by Guest 5/4/2016, 11:12
hahahahahaha..ajd u qrc blagi... 
Guest- Guest
Sponsored content
Similar topics» Priča o neracionalnoj, sfušanoj i prezaduženoj Muzičkoj akademiji naprosto je priča o našoj državi
» priča o Škorinoj političkoj karijeri priča je o gubitništvu
» Karamarko: Tko priča protiv HDZ-a, priča protiv vlastitog naroda
» Gdje je kraj ovoj kokosi od ubersponzoruse i njenom laznom moraliziranju
» e Ivane, doći će ti Vladimira Glave...
» priča o Škorinoj političkoj karijeri priča je o gubitništvu
» Karamarko: Tko priča protiv HDZ-a, priča protiv vlastitog naroda
» Gdje je kraj ovoj kokosi od ubersponzoruse i njenom laznom moraliziranju
» e Ivane, doći će ti Vladimira Glave...
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum