Donald Trump je prijevara?

Demistifikacija demagogije: Tko je tko u Trumpovom unutarnjem krugu i kakvu bi politiku zaista vodio kada bi postao predsjednikom SAD-a

Kako se kandidature unutar Republikanske stranke za kandidata te stranke na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u koji se održavaju ove godine zahuktavaju i idu sve dalje, gurajući u prvi red Donalda Trumpa kao kandidata Republikanske stranke ( s čime se velik broj ljudi unutar Republikanske stanke ne slaže te bi bili najsretniji kad bi se Trump povukao iz kandidature), malo se govori o ljudima koji bi trebali činiti najuži 'unutarnji krug' Trumpove vanjske politike.

Vrlo teško je protumačiti kojim smjerom bi išla Trumpova vanjska politika jer dok na jednoj strani govori da 'Rusija radi dobar posao u borbi protiv ISIL-a' te da bi se dobro slagao s Rusijom i Putinom, na drugoj strani oštro govori protiv Kine te tvrdi kako bi je trebalo kazniti zbog manipulacije s jenom i 'agresije' u Južnom Kineskom moru. Što se tiče Bliskog istoka tu je kod Trumpa neupitno da je Izrael 'jedina demokracija' na Bliskom Istoku te da je Iran najveći problem, što je otvoreno i rekao na zadnjem sastanku AIPAC-a (American Israel Public Affaisr Committiee). Ovo je jedna od najjačih organizacija za lobiranje interesa Izraela kod političara i dužnosnika u SAD-u te se svi trude dodvoriti AIPAC-u.

VIDEO: Kompletan Trumpov govor na AIPAC-u

Premda su neki smatrali da bi Trump mogao biti izolacionist te se više koncentrirati na domaće probleme, pretežito ekonomiju, Washington Times otkriva što zapravo planira Trump: malo manje provođenja politike SAD-a nego do sada, tj. 'malo manje pokretanja ratova, imperijalizma i kriminala'.

Prema staroj izreci 'onakav si s kakvim društvom se družiš', možemo otprilike vidjeti u kojem smjeru bi se kretalo Trumpovo predsjednikovanje, pod uvjetom da postane 45. Predsjednik SAD-a. Premda nemamo cijeli uvid u listu Trumpovih potencijalnih savjetnika, na malom uzorku, koju je Trump predočio WT možemo vidjeti kako bi izgledala vanjska politika SAD-a.

Walid PharesPrvi na popisu je Walid Phares, možda i najpoznatije ime u Trumpovom timu. Phares je redovni komentator na Fox News-u, poznatom bastionu neokonzervativaca; čak i prema njegovom političkom 'backgroundu' možemo vidjeti da je tipični agresivni neokonzervativac (ovaj pojam u kontekstu politike SAD označava pojedince, pokrete i organizacije kojima je zajedničko inzistiranje na američkoj vanjskoj politici koja bi za cilj imala pretvaranje svih država svijeta u liberalne demokracije, a u tu svrhu koristila sva sredstva, uključujući nasilno svrgavanje režima i vojnu okupaciju država koje tom cilju stoje na putu). Bio je jedan od glavnih savjetnika Mitta Romneya u predsjedničkoj kampanji 2012.godine, uz Roberta Kagana ( autor projekta 'Novo Američko Stoljeće NPAC', (suprug pomoćnice državnog tajnika Johna Kerryja, Victorije Nuland koja je postala poznata po svojoj izjavi „J…Europsku Uniju“). Desetljeće je bio stariji savjetnik u Fondaciji za obranu demokracije (Foundation for the Defense of Democracies, FDD), poznatom thin-thanku neokonzervativaca koji su nastrojeni pro-izraelski te su dio jakog izraelskog lobija.

Utemeljitelj i predsjednik FDD-a, Clifford May je opisao misiju ovoga think-tanka kao 'cilj osiguranja pozitivne slike Izraela u Sjevernoj Americi te shvaćanja javnosti izraelsko-arapskih odnosa. Izuzev ovoga Phares ima profesionalne i ideološke veze s Izraelom i tvorcima politike u Tel Avivu. Profesor As'ad AbuKhalil, iz Centra za Bliskoistočne studije sa Sveučilišta Berkleya, iz Kalifornije je još 2011.godine napisao da je prvu značajniju ulogu imao u libanonskom građanskom ratu od 1975.g pa sve do 1990.g., kad je ušao u savez s desničarskim milicijama, koje su naoružavane i financirane od strane Izraela. Nakon što je General Michel Auon preuzeo funkciju predsjednika Libanona 1988.g., Phares se priključuje desnoj koaliciji poznatoj kao Libanonski Front, koja se sastoji od raznih sektaških grupa i milicija. Front je podržavao Michel Auona u borbi protiv tadašnjeg sirijskog predsjednika Hafeza al- Asada i muslimana u Libanonu.

Phares je u to vrijeme bio potpredsjednik jedne druge političke organizacije, vođene od strane Etienna Saqra, čiji su pripadnici milicije imali slogan 'Ubij Palestinca i ići ćeš u Raj'. Front je također bio potpomognut od strane bivšeg iračkog predsjednika Sadama Husseina. Prema napisima uvaženog stranog novinara za vanjsku politiku Jima Lobea, Phares je kontroverzan zbog svojih prijašnjih veza sa Falangama, militantnim pokretom u Libanonu, koji su odgovorni za brutalnu represiju nad Palestincima te su povezani s Izraelom još od njegovog nastanka 1948.godine. New York Times je pisao još 1983.godine, u predzorje izraelske invazije na Libanon.'Maronitski kršćani u Libanonu i njihova Falangistička stranka su postali glavni saveznik Izraela tijekom rata u Libanonu koji je počeo nakon ulaska izraelskih trupa u lipnju 1982.godine. Falangisti su pokazali neviđena zvjerstva i brutalnost u masakru stotina Palestinaca u izbjegličkim kampovima u Sabri i Sahtili u Libanonu'.

Jeff SessionsNa čelu Trumpova tima za vanjsku politiku je republikanski senator Jeff Sessions, desni konzervativac čija stajališta u ključnim pitanjima rata i mira jasno pokazuju njegove imperijalističke i osvajačke poglede. Glasovao je za povećanje snaga NATO-a u istočnoj Europi, zajedno sa svojom kolegicom iz Demokratske stranke, Hillary Clinton, što jasno pokazuje nedostatak bilo kakve ozbiljne namjere odvajanja SAD-a od NATO-a.

Također je glasovao i za pokretanje invazije na Irak, uz obrazloženje 'da je motiv SAD-a dobar, da su ciljevi pozitivni i realni, a vođe pošteni, oprezni, principijelni te imaju hrabrosti djelovati u ime svojih uvjerenja. Američki narod se nije žrtvovao da bi stvorio najveću vojsku u povijesti te dozvolio Kini, Rusiji, pa čak i Francuskoj da stavljaju veto na njeno korištenje. Stoga nije čudno da bi ove države, preko mehanizama Ujedinjenih naroda, htjele zadobiti kontrolu naše vojske te da je koriste kako oni žele'.

Pored katastrofalne odluke za Irak, također je glasao za označavanje Iranske Revolucionarne Garde (IRG) kao terorističke organizacije, što je bio dio Zakona o Nacionalnoj Sigurnosti 2007.godine. Zdušno je podržavao nastavak okupacije Iraka 2008.godine, kad su mnogi uvidjeli sve posljedice katastrofalne odluke o invaziji te su se spremali napustiti Irak. Također je glasao za bombardiranje Kosova za vrijeme mandata Billa Clintona, kao i Hillary Clinton, što govori u prilog da nije podržao Bushevu odluku o invaziji Iraka samo kako bi napredovao u njegovoj administraciji.

Gen. Keith KelloggU Trumpovom timu se također nalazi i Keith Kellog, bivši američki general-pukovnik, kao jedan od ključnih savjetnika. Nakon odlaska iz vojske Kellog, kao i mnogi drugi, je našao mjesto u izvršnim odborima brojnih vojnih firmi koje imaju ugovore s Vladom SAD-a, uključujući GACI International, čiji su zaposlenici u to vrijeme sudjelovali u programima mučenja u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. Ne treba stoga čuditi Trumpova izjava da će, pod njegovom 'smjenom', 'SAD koristiti mnogo gore stvari od waterboardinga' te imenovanje Kelloga kao jednoga od ključnih savjetnika Trumpovog tima, čovjeka koji je nadgledao kompaniju koja je bila izravno umiješana u mučenje zatvorenika od strane Vojske SAD-a. Kellog ima brojne veze s raznim granama vojno-industrijskog kompleksa (izraz koji je upotrijebio D.Eisenhower u oproštajnom govoru pred američkom javnosti 1961.g.), što iz vremena kad je bio glavni savjetnik u Združenom stožeru oružanih snaga SAD-a tijekom Busheve ere predsjednikovanja, što sa svoje pozicije mnogobrojnih veza s privatnim ugovarateljima i firmama u vojnom sektoru.

Joe SchmitzJoe Schmitz, ili kako ga Trump zove 'časni Joe Schmitz' - je bio glavni inspektor za nadzor Ministarstva obrane za vrijeme Busha. Za vrijeme njegova mandata SAD su počinile brojne ratne zločine za koje nitko nije bio kazneno gonjen; njegovo odbijanje da kazneno goni ratne vojne zločine, te laganje Kongresu da zaštiti zločince visoko rangirane u vojnoj birokraciji su doveli do kongresne istrage njega samoga. Umjesto suočavanja s kongresnim odborima, Schmitz je jednostavno dao ostavku na svoje mjesto i odmah preuzeo izvršnu funkciju u Blackwateru (plaćenička kompanija koja je počinila zločine diljem svijeta), gdje je bio savjetnik i direktor za djelovanje Blackwatera.

Na kraju imamo Cartera Pagea i Georga Papadopoulosa, obojicu povezanih s energetsko-industrijskim kompleksom, tj. Big Oil ( izraz koji se koristi za opis najvećih privatnih korporacija za proizvodnju nafte i plina u svijetu) te ostale brojne firme posvećene tomu. Page je partner i osnivač Global Energy Capital, privatnog fonda koji ulaže u velike energetske projekte te se nalazi na 'raskrižju' Wall Streeta i Big Oil-a. Page je veteran Wall Streeta, gdje je radio u Merill Lynch-u kao šef Odjela za operacije za Energetsku Grupu. Merill Lynch je korporacijska i investicijska banka, koja potpada pod grupacija Bank of America, jedne od najvećih financijskih institucija u svijetu.

Carter PageCarter Page je bio među glavnim izvršnim šefovima kod ulaganja za Bank of America. Pageovo iskustvo u vanjskoj politici dolazi u obzir s obzirom da je bio jedan od izvršnih direktora zadužen za trgovinu i energiju s ruskim investicijskim firmama i onima u Kaspijskoj regiji, u ime interesa Wall Streeta. Također je bio član Vijeća za vanjske poslove (Council for Foreign Relations, CFR), još jednog utjecajnog think- tanka i jednog od glavnih faktora u političkim analizama u SAD-u, koji je u sferi djelovanja i sprege političkog i financijskog establišmenta.

George PapadopoulosGeorge Papadopolous je direktor Centra za Međunarodnu Energiju i Prirodne Izvore Pravo& Sigurnost u londonskom Centru za međunarodnu pravnu praksu. Bivši savjetnik jednog od republikanskih kandidata koji je odustao od kandidature za predstojeće izbore u SAD-u Bena Carsona, Papadopolous je većinom nepoznat energetskim krugovima i analitičkim krugovima, gdje je objavio par radova koji su se fokusirali na izraelska otkrića prirodnog plina na plinskom polju Levijatan. Papadopolous zagovara pro-izraelske interese, gdje bi postojala kooperacija između EU i Izraela, tako što bi Izrael prodavao prirodni plin EU preko Cipra; također je zagovornik NATO-ovog širenja na Cipar, kao i osnivanja stalne pomorske baze američke ratne mornarice na Kreti.

Kako je Washington Post prenio, Papadopolus je pisao 2014.g. 'da bi regionalna ekonomska suradnja između Izraela i Cipra trebala biti vodilja koja vezuje Izrael s Europom te dodaje (2015.g.) da izraelski energetski potencijal može služiti kao baza za jačanje strateškog odnosa između Izraela i Egipta. Također bi moglo poslužiti kao temelj za političku i sigurnosnu suradnju s Grčkom i Ciprom'.

Ove pro-izraelske analize, prožete činjenicom da su njegove analize objavljivanje pretežno u desno, proizraelski orijentiranom institutima i think-thankovima kao Jamestown Foundation i Hudson Institute, ukazuju na njegov ideološki pogled; čak je bilo i rasprava je li on glasnogovornik interesa Izraela, što su istaknuli čak i pro-izraelski think thankovi kao što su Centar za Novu Američku Sigurnost (Centar for New American Security).

Analizirajući popis najbližih suradnika u slučaju Trumpova izbora za Predsjednika SAD-a ne stječe se dojam da će voditi politiku neinterveniranja, kao što mnogi misle. Ostaje otvoreno pitanje da li Trump zbilja vjeruje u svoju politiku neinterveniranja, te je retorika o 'američkoj posebnosti' samo dodvoravanje ekstremno desnim krugovima i neokonzervativcima. Misli li Trump ono što govori ili je to sve samo puka demagogija?

Bude li sjedio u Ovalnom Uredu Trump će pažljivo slušati savjete Walida Pharesa koji će nesumnjivo biti zagovornik politike promjene 'nepoćudnih' režima i agresivne politike na Bliskom Istoku, kao što govori i njegova politička pozadina iz zadnja tri desetljeća. Trumpu će također vjerojatno biti rečeno da dodijeli veoma unosne ugovore za privatne firme koje proizvode vojnu opremu s kojima njegovi budući savjetnici K.Kellog i J.Schmitz imaju povijest dugih odnosa. Također će mu biti sugerirano da poduzima akcije od kojih će profitirati Big Oil i Wall Street, prijatelji jednoga od Trumpovih savjetnika, Cartera Pagea. Također će raditi u korist Izraela, koji neće nužno biti i interesi SAD, slušajući ljude koji će zagovarati interese Izraela, poput G.Papadopolousa.

Po pitanju borbe protiv ISIL-a Trump će vjerojatno pojačati tenzije, uvodeći SAD u još jedan rat u slučaju slanja kopnenih trupa u Siriju i Irak. Također neće previše zauzdavati širenje NATO-a, eventualno će zagovarati da veći teret obveza padne na 'leđa' europskih NATO partnera; pošto znamo da EU nije previše sretna oko većih izdataka i troškova za NATO, to će vjerojatno nastaviti i dalje raditi SAD.

Po pitanju odnosa s Rusijom oko ISIL-a Trump će nastupati agresivno, busajući se o prsa te djelujući kao borac protiv ISIL-a, u suradnji s Putinom za potrebe javnog imidža. Vjerojatan ishod je dodatno pogoršanje odnosa između SAD-a i Rusije, s bezobzirnom retorikom i politikom radije nego pomicanje prema naprijed ka međusobnom razumijevanju i pomirenju. Bit će zanimljivo promatrati bučnog i prevrtljivog Trumpa spram uvijek mirnog i sabranog Putina čiji je svaki potez i izgovorena riječ proračunata kako bi postigla što veći učinak.

U slučaju pobjede Trumpa neće doći do velikih promjena u vanjskoj politici SAD-a. Samo gledajući popis njegovih savjetnika jasno je da će i dalje raditi politika okretnih vrata, i dalje će se slijevati veliki novci u vojno-industrijski kompleks za razvoj oružja koje će se koristiti na zemlje i režime koji su 'nepoćudni, nedemokratski' i sl., u firme koje će dobivati poslove obnove razrušenih i uništenih zemalja koje je prethodno uništila ista politika. I dalje će SAD biti glavni saveznik i borac za interese Izraela koji neće uvijek biti istovjetni s interesima SAD-a; čak bi mogli biti i na štetu SAD-a.

Iako njegov govor djeluje osvježavajući u političkoj areni Amerikancima i ostatku svijeta, kojima je više dosta lažnih priča i obmana, njegova politika i djela vjerojatno će malo učiniti da zaustave 'Carstvo'. Nadajmo se samo da se geopolitička situacija u svijetu u slučaju izbora Trumpa za predsjednika neće pogoršati na gore nego što je trenutno.
izvor(i): www.globalresearch.ca | www.nytimes.com | www.washingtontimes.com

melkior wrote:Demistifikacija demagogije: Tko je tko u Trumpovom unutarnjem krugu i kakvu bi politiku zaista vodio kada bi postao predsjednikom SAD-a

Kako se kandidature unutar Republikanske stranke za kandidata te stranke na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u koji se održavaju ove godine zahuktavaju i idu sve dalje, gurajući u prvi red Donalda Trumpa kao kandidata Republikanske stranke ( s čime se velik broj ljudi unutar Republikanske stanke ne slaže te bi bili najsretniji kad bi se Trump povukao iz kandidature), malo se govori o ljudima koji bi trebali činiti najuži 'unutarnji krug' Trumpove vanjske politike.

Vrlo teško je protumačiti kojim smjerom bi išla Trumpova vanjska politika jer dok na jednoj strani govori da 'Rusija radi dobar posao u borbi protiv ISIL-a' te da bi se dobro slagao s Rusijom i Putinom, na drugoj strani oštro govori protiv Kine te tvrdi kako bi je trebalo kazniti zbog manipulacije s jenom i 'agresije' u Južnom Kineskom moru. Što se tiče Bliskog istoka tu je kod Trumpa neupitno da je Izrael 'jedina demokracija' na Bliskom Istoku te da je Iran najveći problem, što je otvoreno i rekao na zadnjem sastanku AIPAC-a (American Israel Public Affaisr Committiee). Ovo je jedna od najjačih organizacija za lobiranje interesa Izraela kod političara i dužnosnika u SAD-u te se svi trude dodvoriti AIPAC-u.

VIDEO: Kompletan Trumpov govor na AIPAC-u

Premda su neki smatrali da bi Trump mogao biti izolacionist te se više koncentrirati na domaće probleme, pretežito ekonomiju, Washington Times otkriva što zapravo planira Trump: malo manje provođenja politike SAD-a nego do sada, tj. 'malo manje pokretanja ratova, imperijalizma i kriminala'.

Prema staroj izreci 'onakav si s kakvim društvom se družiš', možemo otprilike vidjeti u kojem smjeru bi se kretalo Trumpovo predsjednikovanje, pod uvjetom da postane 45. Predsjednik SAD-a. Premda nemamo cijeli uvid u listu Trumpovih potencijalnih savjetnika, na malom uzorku, koju je Trump predočio WT možemo vidjeti kako bi izgledala vanjska politika SAD-a.

Walid PharesPrvi na popisu je Walid Phares, možda i najpoznatije ime u Trumpovom timu. Phares je redovni komentator na Fox News-u, poznatom bastionu neokonzervativaca; čak i prema njegovom političkom 'backgroundu' možemo vidjeti da je tipični agresivni neokonzervativac (ovaj pojam u kontekstu politike SAD označava pojedince, pokrete i organizacije kojima je zajedničko inzistiranje na američkoj vanjskoj politici koja bi za cilj imala pretvaranje svih država svijeta u liberalne demokracije, a u tu svrhu koristila sva sredstva, uključujući nasilno svrgavanje režima i vojnu okupaciju država koje tom cilju stoje na putu). Bio je jedan od glavnih savjetnika Mitta Romneya u predsjedničkoj kampanji 2012.godine, uz Roberta Kagana ( autor projekta 'Novo Američko Stoljeće NPAC', (suprug pomoćnice državnog tajnika Johna Kerryja, Victorije Nuland koja je postala poznata po svojoj izjavi „J…Europsku Uniju“). Desetljeće je bio stariji savjetnik u Fondaciji za obranu demokracije (Foundation for the Defense of Democracies, FDD), poznatom thin-thanku neokonzervativaca koji su nastrojeni pro-izraelski te su dio jakog izraelskog lobija.

Utemeljitelj i predsjednik FDD-a, Clifford May je opisao misiju ovoga think-tanka kao 'cilj osiguranja pozitivne slike Izraela u Sjevernoj Americi te shvaćanja javnosti izraelsko-arapskih odnosa. Izuzev ovoga Phares ima profesionalne i ideološke veze s Izraelom i tvorcima politike u Tel Avivu. Profesor As'ad AbuKhalil, iz Centra za Bliskoistočne studije sa Sveučilišta Berkleya, iz Kalifornije je još 2011.godine napisao da je prvu značajniju ulogu imao u libanonskom građanskom ratu od 1975.g pa sve do 1990.g., kad je ušao u savez s desničarskim milicijama, koje su naoružavane i financirane od strane Izraela. Nakon što je General Michel Auon preuzeo funkciju predsjednika Libanona 1988.g., Phares se priključuje desnoj koaliciji poznatoj kao Libanonski Front, koja se sastoji od raznih sektaških grupa i milicija. Front je podržavao Michel Auona u borbi protiv tadašnjeg sirijskog predsjednika Hafeza al- Asada i muslimana u Libanonu.

Phares je u to vrijeme bio potpredsjednik jedne druge političke organizacije, vođene od strane Etienna Saqra, čiji su pripadnici milicije imali slogan 'Ubij Palestinca i ići ćeš u Raj'. Front je također bio potpomognut od strane bivšeg iračkog predsjednika Sadama Husseina. Prema napisima uvaženog stranog novinara za vanjsku politiku Jima Lobea, Phares je kontroverzan zbog svojih prijašnjih veza sa Falangama, militantnim pokretom u Libanonu, koji su odgovorni za brutalnu represiju nad Palestincima te su povezani s Izraelom još od njegovog nastanka 1948.godine. New York Times je pisao još 1983.godine, u predzorje izraelske invazije na Libanon.'Maronitski kršćani u Libanonu i njihova Falangistička stranka su postali glavni saveznik Izraela tijekom rata u Libanonu koji je počeo nakon ulaska izraelskih trupa u lipnju 1982.godine. Falangisti su pokazali neviđena zvjerstva i brutalnost u masakru stotina Palestinaca u izbjegličkim kampovima u Sabri i Sahtili u Libanonu'.

Jeff SessionsNa čelu Trumpova tima za vanjsku politiku je republikanski senator Jeff Sessions, desni konzervativac čija stajališta u ključnim pitanjima rata i mira jasno pokazuju njegove imperijalističke i osvajačke poglede. Glasovao je za povećanje snaga NATO-a u istočnoj Europi, zajedno sa svojom kolegicom iz Demokratske stranke, Hillary Clinton, što jasno pokazuje nedostatak bilo kakve ozbiljne namjere odvajanja SAD-a od NATO-a.

Također je glasovao i za pokretanje invazije na Irak, uz obrazloženje 'da je motiv SAD-a dobar, da su ciljevi pozitivni i realni, a vođe pošteni, oprezni, principijelni te imaju hrabrosti djelovati u ime svojih uvjerenja. Američki narod se nije žrtvovao da bi stvorio najveću vojsku u povijesti te dozvolio Kini, Rusiji, pa čak i Francuskoj da stavljaju veto na njeno korištenje. Stoga nije čudno da bi ove države, preko mehanizama Ujedinjenih naroda, htjele zadobiti kontrolu naše vojske te da je koriste kako oni žele'.

Pored katastrofalne odluke za Irak, također je glasao za označavanje Iranske Revolucionarne Garde (IRG) kao terorističke organizacije, što je bio dio Zakona o Nacionalnoj Sigurnosti 2007.godine. Zdušno je podržavao nastavak okupacije Iraka 2008.godine, kad su mnogi uvidjeli sve posljedice katastrofalne odluke o invaziji te su se spremali napustiti Irak. Također je glasao za bombardiranje Kosova za vrijeme mandata Billa Clintona, kao i Hillary Clinton, što govori u prilog da nije podržao Bushevu odluku o invaziji Iraka samo kako bi napredovao u njegovoj administraciji.

Gen. Keith KelloggU Trumpovom timu se također nalazi i Keith Kellog, bivši američki general-pukovnik, kao jedan od ključnih savjetnika. Nakon odlaska iz vojske Kellog, kao i mnogi drugi, je našao mjesto u izvršnim odborima brojnih vojnih firmi koje imaju ugovore s Vladom SAD-a, uključujući GACI International, čiji su zaposlenici u to vrijeme sudjelovali u programima mučenja u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. Ne treba stoga čuditi Trumpova izjava da će, pod njegovom 'smjenom', 'SAD koristiti mnogo gore stvari od waterboardinga' te imenovanje Kelloga kao jednoga od ključnih savjetnika Trumpovog tima, čovjeka koji je nadgledao kompaniju koja je bila izravno umiješana u mučenje zatvorenika od strane Vojske SAD-a. Kellog ima brojne veze s raznim granama vojno-industrijskog kompleksa (izraz koji je upotrijebio D.Eisenhower u oproštajnom govoru pred američkom javnosti 1961.g.), što iz vremena kad je bio glavni savjetnik u Združenom stožeru oružanih snaga SAD-a tijekom Busheve ere predsjednikovanja, što sa svoje pozicije mnogobrojnih veza s privatnim ugovarateljima i firmama u vojnom sektoru.

Joe SchmitzJoe Schmitz, ili kako ga Trump zove 'časni Joe Schmitz' - je bio glavni inspektor za nadzor Ministarstva obrane za vrijeme Busha. Za vrijeme njegova mandata SAD su počinile brojne ratne zločine za koje nitko nije bio kazneno gonjen; njegovo odbijanje da kazneno goni ratne vojne zločine, te laganje Kongresu da zaštiti zločince visoko rangirane u vojnoj birokraciji su doveli do kongresne istrage njega samoga. Umjesto suočavanja s kongresnim odborima, Schmitz je jednostavno dao ostavku na svoje mjesto i odmah preuzeo izvršnu funkciju u Blackwateru (plaćenička kompanija koja je počinila zločine diljem svijeta), gdje je bio savjetnik i direktor za djelovanje Blackwatera.

Na kraju imamo Cartera Pagea i Georga Papadopoulosa, obojicu povezanih s energetsko-industrijskim kompleksom, tj. Big Oil ( izraz koji se koristi za opis najvećih privatnih korporacija za proizvodnju nafte i plina u svijetu) te ostale brojne firme posvećene tomu. Page je partner i osnivač Global Energy Capital, privatnog fonda koji ulaže u velike energetske projekte te se nalazi na 'raskrižju' Wall Streeta i Big Oil-a. Page je veteran Wall Streeta, gdje je radio u Merill Lynch-u kao šef Odjela za operacije za Energetsku Grupu. Merill Lynch je korporacijska i investicijska banka, koja potpada pod grupacija Bank of America, jedne od najvećih financijskih institucija u svijetu.

Carter PageCarter Page je bio među glavnim izvršnim šefovima kod ulaganja za Bank of America. Pageovo iskustvo u vanjskoj politici dolazi u obzir s obzirom da je bio jedan od izvršnih direktora zadužen za trgovinu i energiju s ruskim investicijskim firmama i onima u Kaspijskoj regiji, u ime interesa Wall Streeta. Također je bio član Vijeća za vanjske poslove (Council for Foreign Relations, CFR), još jednog utjecajnog think- tanka i jednog od glavnih faktora u političkim analizama u SAD-u, koji je u sferi djelovanja i sprege političkog i financijskog establišmenta.

George PapadopoulosGeorge Papadopolous je direktor Centra za Međunarodnu Energiju i Prirodne Izvore Pravo& Sigurnost u londonskom Centru za međunarodnu pravnu praksu. Bivši savjetnik jednog od republikanskih kandidata koji je odustao od kandidature za predstojeće izbore u SAD-u Bena Carsona, Papadopolous je većinom nepoznat energetskim krugovima i analitičkim krugovima, gdje je objavio par radova koji su se fokusirali na izraelska otkrića prirodnog plina na plinskom polju Levijatan. Papadopolous zagovara pro-izraelske interese, gdje bi postojala kooperacija između EU i Izraela, tako što bi Izrael prodavao prirodni plin EU preko Cipra; također je zagovornik NATO-ovog širenja na Cipar, kao i osnivanja stalne pomorske baze američke ratne mornarice na Kreti.

Kako je Washington Post prenio, Papadopolus je pisao 2014.g. 'da bi regionalna ekonomska suradnja između Izraela i Cipra trebala biti vodilja koja vezuje Izrael s Europom te dodaje (2015.g.) da izraelski energetski potencijal može služiti kao baza za jačanje strateškog odnosa između Izraela i Egipta. Također bi moglo poslužiti kao temelj za političku i sigurnosnu suradnju s Grčkom i Ciprom'.

Ove pro-izraelske analize, prožete činjenicom da su njegove analize objavljivanje pretežno u desno, proizraelski orijentiranom institutima i think-thankovima kao Jamestown Foundation i Hudson Institute, ukazuju na njegov ideološki pogled; čak je bilo i rasprava je li on glasnogovornik interesa Izraela, što su istaknuli čak i pro-izraelski think thankovi kao što su Centar za Novu Američku Sigurnost (Centar for New American Security).

Analizirajući popis najbližih suradnika u slučaju Trumpova izbora za Predsjednika SAD-a ne stječe se dojam da će voditi politiku neinterveniranja, kao što mnogi misle. Ostaje otvoreno pitanje da li Trump zbilja vjeruje u svoju politiku neinterveniranja, te je retorika o 'američkoj posebnosti' samo dodvoravanje ekstremno desnim krugovima i neokonzervativcima. Misli li Trump ono što govori ili je to sve samo puka demagogija?

Bude li sjedio u Ovalnom Uredu Trump će pažljivo slušati savjete Walida Pharesa koji će nesumnjivo biti zagovornik politike promjene 'nepoćudnih' režima i agresivne politike na Bliskom Istoku, kao što govori i njegova politička pozadina iz zadnja tri desetljeća. Trumpu će također vjerojatno biti rečeno da dodijeli veoma unosne ugovore za privatne firme koje proizvode vojnu opremu s kojima njegovi budući savjetnici K.Kellog i J.Schmitz imaju povijest dugih odnosa. Također će mu biti sugerirano da poduzima akcije od kojih će profitirati Big Oil i Wall Street, prijatelji jednoga od Trumpovih savjetnika, Cartera Pagea. Također će raditi u korist Izraela, koji neće nužno biti i interesi SAD, slušajući ljude koji će zagovarati interese Izraela, poput G.Papadopolousa.

Po pitanju borbe protiv ISIL-a Trump će vjerojatno pojačati tenzije, uvodeći SAD u još jedan rat u slučaju slanja kopnenih trupa u Siriju i Irak. Također neće previše zauzdavati širenje NATO-a, eventualno će zagovarati da veći teret obveza padne na 'leđa' europskih NATO partnera; pošto znamo da EU nije previše sretna oko većih izdataka i troškova za NATO, to će vjerojatno nastaviti i dalje raditi SAD.

Po pitanju odnosa s Rusijom oko ISIL-a Trump će nastupati agresivno, busajući se o prsa te djelujući kao borac protiv ISIL-a, u suradnji s Putinom za potrebe javnog imidža. Vjerojatan ishod je dodatno pogoršanje odnosa između SAD-a i Rusije, s bezobzirnom retorikom i politikom radije nego pomicanje prema naprijed ka međusobnom razumijevanju i pomirenju. Bit će zanimljivo promatrati bučnog i prevrtljivog Trumpa spram uvijek mirnog i sabranog Putina čiji je svaki potez i izgovorena riječ proračunata kako bi postigla što veći učinak.

U slučaju pobjede Trumpa neće doći do velikih promjena u vanjskoj politici SAD-a. Samo gledajući popis njegovih savjetnika jasno je da će i dalje raditi politika okretnih vrata, i dalje će se slijevati veliki novci u vojno-industrijski kompleks za razvoj oružja koje će se koristiti na zemlje i režime koji su 'nepoćudni, nedemokratski' i sl., u firme koje će dobivati poslove obnove razrušenih i uništenih zemalja koje je prethodno uništila ista politika. I dalje će SAD biti glavni saveznik i borac za interese Izraela koji neće uvijek biti istovjetni s interesima SAD-a; čak bi mogli biti i na štetu SAD-a.

Iako njegov govor djeluje osvježavajući u političkoj areni Amerikancima i ostatku svijeta, kojima je više dosta lažnih priča i obmana, njegova politika i djela vjerojatno će malo učiniti da zaustave 'Carstvo'. Nadajmo se samo da se geopolitička situacija u svijetu u slučaju izbora Trumpa za predsjednika neće pogoršati na gore nego što je trenutno.
izvor(i): www.globalresearch.ca | www.nytimes.com | www.washingtontimes.com

Jedina vrijednost Obame je bila ta što nije napao Iran. U svemu ostalom što je mogao je zasrao. I onda dođe Donald Trump.

ma trump je socijalist.

Aktualni geopolitički odnosi i nova polarizacija svijeta po načelu „Istok-Zapad“, sa sobom donose nove ali na svjetlo dana iznose i stare – nikada ne realizirane projekte geostrateškog značaja. Kada je riječ o novim, prije svega se misli na kineske infrastrukturne projekte kroz azijski kopneni masiv, poznate još i kao „Put svile“ (sa svojom kopnenom i pomorskom komunikacijskom rutom); pomorski put kroz Sjeverni ledeni ocean – kao najkraću poveznicu Europe i Sjevernog Atlantika s Dalekim istokom; moguću izgradnju Nikaragvanskog kanala – kao alternative i konkurenta Panamskom kanalu koji povezuje dva najveća svjetska oceana, Tihi i Atlantski, i td.

Projekt ponovno izvučen iz prašine

Projekt kanala Kaspijsko jezero - Indijski ocean štetan je za Hrvatsku jer umanjuje važnost naših lukah i željeznicah.

Da rezimiramo: Donald Trump bi napao Iran, a Hillary Clinton bi ratovala s Rusijom. U  prvom slučaju će iranske rakete padati po Europi, a u drugom slučaju će Rusija pregazit Europu. Dobro je

Regoč wrote:Projekt kanala Kaspijsko jezero - Indijski ocean štetan je za Hrvatsku jer umanjuje važnost naših lukah i željeznicah.

Ionako od njih nikakve koristi. Vidim da smo strašno iskoristili naš geografski položaj za ekonomski i svaki drugi razvoj

melkior wrote:

Regoč wrote:Projekt kanala Kaspijsko jezero - Indijski ocean štetan je za Hrvatsku jer umanjuje važnost naših lukah i željeznicah.

Ionako od njih nikakve koristi. Vidim da smo strašno iskoristili naš geografski položaj za ekonomski i svaki drugi razvoj

Nebitno, moramo pomoći Amerima da ga sabotiraju, ionako neiskorišten položaj mogu nam dodatno otežati.

Regoč wrote:

melkior wrote:

Regoč wrote:Projekt kanala Kaspijsko jezero - Indijski ocean štetan je za Hrvatsku jer umanjuje važnost naših lukah i željeznicah.

Ionako od njih nikakve koristi. Vidim da smo strašno iskoristili naš geografski položaj za ekonomski i svaki drugi razvoj

Nebitno, moramo pomoći Amerima da ga sabotiraju, ionako neiskorišten položaj mogu nam dodatno otežati.

Pravac ide preko Mađarske i Srbije a Hrvatsku dotiče tek rubno, i to ako.

melkior wrote:

Regoč wrote:

melkior wrote:

Regoč wrote:Projekt kanala Kaspijsko jezero - Indijski ocean štetan je za Hrvatsku jer umanjuje važnost naših lukah i željeznicah.

Ionako od njih nikakve koristi. Vidim da smo strašno iskoristili naš geografski položaj za ekonomski i svaki drugi razvoj

Nebitno, moramo pomoći Amerima da ga sabotiraju, ionako neiskorišten položaj mogu nam dodatno otežati.

Pravac ide preko Mađarske i Srbije a Hrvatsku dotiče tek rubno, i to ako.

Ima i pravac od Španjolske i južne Francuske preko Italije i Slovenije do nas. Uz to, Mađarska, Austrija i Bavarska te djelomično Češka i Slovačka vezane su za naše luke.

Podrška Trampu