Bezobrazno mahnitanje društvenih parazita

Uvjerili smo se da peta kolona ruši ministre koji ne žele financirati društvene parazite. Mirjana Rakić prepoznaje govor mržnje, ali ne i pjesmu mržnje, posebno ako je četnička. “Ovo je moja domovina, odavde neću nikada otići” – izjavila je. Nije imigrantica i nitko je ne tjera iz Hrvatske, ali nećemo niti plakati za njom. Najveći problem je u tome što raznorazne nametnike onoga što zovemo kultura godišnje plaćamo milijardama kuna. Dodajte dvije milijarde koje odu nevladinim udrugama. Povrh toga odvajamo skoro milijardu kuna za partizanske mirovine – neki su korisnici stariji od 110 godina, što ukazuje na krivotvorenje godine rođenja. Ova zemlja može jako brzo izaći iz procedure Unije za prekomjerni deficit. Jedan dosadan nametnik iz Travnika javio se mimo kolektiva parazita.

Iznenadila me nepismenost Olivera/Olive Frljić. Glumi civiliziranu osobu a gubi se u morfologiji društvenih formacija. Brka kmetstvo i feudalno. Sve feudalno onako partijski kvalificira kao negativno. Formaciju određuje i podjela rada, ali Antika nije samo robovlasnička formacija, niti je Srednjovjekovlje samo kmečija. Upravo uz pomoć feudalnih struktura Partije, Frlja postade intendant riječkog HNK. Slično je partijske lenske odnose iskoristio Rade Šerbedžija, i zasjeo na “Titovim” Brijunima. Gdje god se Tito izležavao, ustoličio se neki nametnik. Uz sve svoje neznanje, Frlja nam nudi lekcije bosanske kasabe o fašizmu i antifašizmu, a nikada nije čula za travničku Crnu kuću. Frlja se nije rodno odredila/odredio, pa mi to stvara određene probleme u pisanju ovog teksta. Oprostite mi ako se u tom smislu mjestimice pogrešno izrazim.

Vjerovali ili ne, Frlja proziva hrvatsku agresiju pred kojom se sklonila u Hrvatsku?! Čak je i potpredsjednik Hrvatskog sabora Vesna Pusić zašutio o hrvatskoj agresiji na BiH, ali je tu imigrantica iz Travnika da prozove zemlju koja joj je pružila utočište, koja joj je dala kruha. Gdje je izvor Frljine traume? Možda je Frlja ipak silovana u srpskom logoru. U svakom slučaju, prije nego što nekome damo državljanstvo RH, moramo provesti odgovarajuću edukaciju. Famozna Charlize Theron daleko je zgodnija i poželjnija žena od Frlje, pa je morala u SAD-u proći domovinsko školovanje i javno deklarirati svoje domoljublje. Možemo li imigranticama poput Frlje uskratiti državljanstvo i vratiti ih doma, kao što to najavljuje Angela Merkel za izbjeglice sa Bliskog istoka, nakon što tamo rat prestane. Zašto Frlja nije vraćena natrag u Travnik, nego dopuštamo da se nesretnica muči okružena opakim narodom koji se nije suočio sa svojom prošlošću. Rat u Sloveniji zapravo se nije niti dogodio – što kod nas radi Vesna Teršelić? Što u Hrvatskoj radi Savo Štrbac? Ne tako davno bio je dužnosnik srpske paradržave. Tko sve kopa po našim tajnim arhivima?

Znate, nije svaka Travničanka Iva Andrić, da se otimamo za nju. Milošću jednog bahatog komunističkog skorojevića, Frlja je postala kazališni intendant u vrijeme kada nije znala raditi baš ništa, kada je praktično stigla iz prvobitne zajednice, s kulturnim iskustvom pećinskih crteža. Baš zbog toga što ne zna napraviti ništa, propovijeda nekakav mješoviti rad, tako da ostali obave sve, dok Frlja cijelo vrijeme smišlja novu glupost, neku novu protuhrvatsku provokaciju, kao da je hrvatstvo krov svijeta. Koliko znam, glavno riječko kazalište feudalnog Ivana plemenitog Zajca zove se hrvatsko i narodno, i tako mora biti. Nije to nikakav “Kompleks Ristić”, koji je zapravo prikriveni prigovor Radi Šerbedžiji i svima onima koji se žele potvrditi kao inovativni na “feudalnoj” ideji “putujućeg kazališta”.

Frlja nam prodaje floskulu da je kultura prostor ideološke konfrontacije. Želi “otvoriti kazališni prostor onima koji su zbog nacionalnosti, seksualne orijentacije ili boje kože isključeni”. Mi tražimo umjetnost, a Frlji je sve samo seks. Nadajmo se da će u riječkoj luci jednog dana s nekog broda sići dobro opremljen mornar crnac i tako razveseliti Frlju u tom jednobojno uškopljenom gradu. Naravno, pod uvjetom da se ne iskrca i ksenofobni mister Twister, koji ne voli obojene ljude, kako to kaže jedna pjesma napisana na Sušaku, sa ove strane Mosta. Kako se Frlja u Hrvatskoj promijenila, to nije za vjerovati. Nekoliko godina ranije, u Travniku, bila je zaprepaštena kada su je uvjeravali da postoje homoseksualci i nekakve lezbijke. Ma daj, to je nemoguće! Nova rodna podjela donosi nam neprekidne petlje. Navodno je Frlja lezbijka u muškom tijelu, što je praktično nedokazivo. To je muljanje!

Ako je zaista riječ o umjetnosti, mogu sebi dopustiti umjetničku slobodu. Je li Frlja silovana ili je Frljo kastriran? Seljačić iz Bosne pokušava postaviti baroknu operu s robovlasničkom radnjom “Julije Cezar u Egiptu”, zaostalog feudalnog autora Georga Friedrich Händela? Koji jednostavno u 18. stoljeću nije čuo za klasno! U Travniku ima dobrih ljudi, koji na takve pojave kažu: “Jebem te novine, kada te rabadžija čita!” A Frlja nam zapravo kaže: “Jebeš tekst!” Tko danas ima vremena za čitanje? Frlja je tako izmislila svoju radnju i svoje likove Hamleta. Tomislav Čadež, vječiti optimist, uzalud je pokušavao ukopčati što gleda. U svojoj novoj cirkuskoj predstavi, Frlja redizajnira i povijest i književnost i glazbu. Kleopatra kastrira Cezara, koji nakon toga pjeva ženskim glasom, ako takav postoji. Kada Brutus shvaća da je njegov ljubavnik postao žena, ubija Cezara u rimskom Senatu. Znate, kastriranje se odražava na boju glasa. Jeste li se zapitali, zašto Frlja u posljednje vrijeme meko mekeće?

Možemo li očekivati samokastraciju žene u muškom tijelu? Zgodno je prisjetiti se Frljinog “umjetničkog” početka, povraćanja na srbijansku zastavu u samom Beogradu, koje se nikada nije dogodilo. Hrvatska je sanatorij u kojemu se oporavljaju različito oštećene osobe iz našeg susjedstva. Kada uskoro ministar Zlatko Hasanbegović vrati Frlju tamo gdje joj je mjesto, u publiku ili ispred nekog imigracijskog ureda, nesretnica će se vjerojatno pozvati na Franju Tuđmana, poput muškobanje Zore Milanović.