LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Page 1 of 4
Page 1 of 4 • 1, 2, 3, 4
LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
'zašto nema takvih kultnih ovdje? pa nema dovoljnog broja psihički labilnih, bolesnih i iskompleksiranih, plus nešto čistih naivaca...vidiš da je mentalitet još onda i tamo liječio komplekse
jedno vrijeme kultni su se hvalili upadima na vip, i time se hranili, travko im je hebo nanu i pokazao koliko je licemjerno to dobrohotstvo i demokracija na kultnima"
Elem,mamu ti jebem mutantsku,ti si kao neki Hrvat"Hajde mi nadji i jedno ime LJUBO u Zagorju ili Medjumurju.Nema.Ima samo u hercegovachkom kamenjaru jer ste sirotinjo kamenjarska za shaku vatikanskog graha prelazili u katolichku vjeru.Sta kazesh na ovo,da li je istina ili laz?Hajde dokazi pichka ti materina mutantska da lazem i da sam mentalno bolestan.Izaberi koju god hocesh temu i probaj se dokazati nad mojom malenkoshcu.Pichka si kao i sve shto dolazi sa tog hercegovachkog kamenjara jer ko zadbje kujice podvijete rep i pobjegnete u kucicu iz koje virite i chekate ne bi li koga ujeli za nogu,a kada dobijesh nogom u rebra onda cesh opet cviliti i bjezati u kucicu pa se necesh pojavljivati par mjeseci jer eto necesh imati posla sa budalom.Ovo su Kultni,pa da malo kujicama pokazem kako je to biti Cool.
jedno vrijeme kultni su se hvalili upadima na vip, i time se hranili, travko im je hebo nanu i pokazao koliko je licemjerno to dobrohotstvo i demokracija na kultnima"
Elem,mamu ti jebem mutantsku,ti si kao neki Hrvat"Hajde mi nadji i jedno ime LJUBO u Zagorju ili Medjumurju.Nema.Ima samo u hercegovachkom kamenjaru jer ste sirotinjo kamenjarska za shaku vatikanskog graha prelazili u katolichku vjeru.Sta kazesh na ovo,da li je istina ili laz?Hajde dokazi pichka ti materina mutantska da lazem i da sam mentalno bolestan.Izaberi koju god hocesh temu i probaj se dokazati nad mojom malenkoshcu.Pichka si kao i sve shto dolazi sa tog hercegovachkog kamenjara jer ko zadbje kujice podvijete rep i pobjegnete u kucicu iz koje virite i chekate ne bi li koga ujeli za nogu,a kada dobijesh nogom u rebra onda cesh opet cviliti i bjezati u kucicu pa se necesh pojavljivati par mjeseci jer eto necesh imati posla sa budalom.Ovo su Kultni,pa da malo kujicama pokazem kako je to biti Cool.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Značenje i porijeklo imena Ljubo u hrvatskoj tradiciji
Ime Ljubo ima duboko ukorijenjeno značenje u hrvatskoj tradiciji. Ljubo dolazi od staroslavenskog imena Ljubomir, što znači "onaj koji nosi ljubav". Ljubomir se sastoji od dvije riječi - "ljub" što znači ljubav, a "mir" što znači mir. Ime Ljubo može se tumačiti kao simbol ljubavi, sreće i mira.U hrvatskoj tradiciji, ime Ljubo je često bilo popularno među obiteljima koje su se bavile poljoprivredom i stočarstvom. Ime se često povezuje s plodnošću, blagostanjem i obiljem.
Također, ime Ljubo se često koristilo kao simbol prijateljstva i lojalnosti, pa su ga često birali i oni koji su bili privrženi svojim prijateljstvima.U hrvatskoj mitologiji, Ljubo je ime jednog od bogova ljubavi. On je bio zaštitnik zaljubljenih i njegovo ime je bilo često korišteno u izrečicama i narodnim pričama. Također, ime Ljubo se često povezivalo s veseljem i radostima, a mnogi koji su ga nosili bili su poznati po svojoj veseloj prirodi.Danas se ime Ljubo rijetko koristi, ali i dalje ima svoje mjesto u hrvatskoj tradiciji. Često se može čuti u obiteljima koje žele sačuvati tradicionalne vrijednosti i njegovati hrvatsku kulturu. Ime Ljubo je izvorno hrvatsko ime i njegovo značenje i porijeklo su duboko ukorijenjeni u hrvatskoj kulturi.
Ime Ljubo ima duboko ukorijenjeno značenje u hrvatskoj tradiciji. Ljubo dolazi od staroslavenskog imena Ljubomir, što znači "onaj koji nosi ljubav". Ljubomir se sastoji od dvije riječi - "ljub" što znači ljubav, a "mir" što znači mir. Ime Ljubo može se tumačiti kao simbol ljubavi, sreće i mira.U hrvatskoj tradiciji, ime Ljubo je često bilo popularno među obiteljima koje su se bavile poljoprivredom i stočarstvom. Ime se često povezuje s plodnošću, blagostanjem i obiljem.
Također, ime Ljubo se često koristilo kao simbol prijateljstva i lojalnosti, pa su ga često birali i oni koji su bili privrženi svojim prijateljstvima.U hrvatskoj mitologiji, Ljubo je ime jednog od bogova ljubavi. On je bio zaštitnik zaljubljenih i njegovo ime je bilo često korišteno u izrečicama i narodnim pričama. Također, ime Ljubo se često povezivalo s veseljem i radostima, a mnogi koji su ga nosili bili su poznati po svojoj veseloj prirodi.Danas se ime Ljubo rijetko koristi, ali i dalje ima svoje mjesto u hrvatskoj tradiciji. Često se može čuti u obiteljima koje žele sačuvati tradicionalne vrijednosti i njegovati hrvatsku kulturu. Ime Ljubo je izvorno hrvatsko ime i njegovo značenje i porijeklo su duboko ukorijenjeni u hrvatskoj kulturi.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Ma ,iskreno bolje ti ide poezija i tekstovi o vjeri,tamo si prirodnija koliko toliko u odnosu na ovo Googlanje i copy /past.Ja u 99% svojih tekstova tipkam iz glave i ne sluzim se nikakvim Wikipedijima i ostalim sranjima smishljenim od americkih cifuta kako zajebati ljude na internetu i kako od glupih napraviti josh gluplje.Dakle,osobno znam za imena koja su srpska,Stojan,Radamila,Rada i to mi je ispricala jedna velika prijateljica Hercegovka te mi objasnila porijeklo tih imena.Bila je katolkinja a ne pravoslavna da sam mogao pomisliti da to radi iz nekog nacionalno vjerskog poriva.To je povijest Hercegovine,doduse ima jos drugih elemenata koji su utjecali na to da su davali takva imena.Ali negdje do 1.800 god. to je bila njihova svakodnevnica.Prelazeci na katolicanstvo ti srpski mutanti su postojali veci katolici od samih katolika kao shto su danas veci hrvati od pravih hrvata.Sve je to zbog neke koristi,a sa katolichkom vjerom su povezani ko muslimani sa krshcanstvom..Svaki pravi zagrebchan zna to i ne podnosi ih organski jer su kao shiptari povezani i umrezeni u hrvatsko drushtvo to drushtvo opljachkali i pokrali kao niko do sada.I da ne tipkam dalje jer je pravim hrvatima to jako dobro poznato.Najveci dio katolichkog klera je regrutovan sa kamenjara (znachi ,teshka sirotinja koja nije ishla u te shkole zbog vjere nego zbog stomaka.Ja znam shta je prava vjera jer su mi susjedi bili pravi vjernici a njihov sin najbolji frend pa sam odlazio na mise kao dijete vise da mu pravim drustvo nego zbog vjere.Njegova cijela obitelj mi je ostala u sjecanju kao smjerni i skromni ljudi koji su sve krshcanske vjere smatrali istim i nisu ih dijelili jer su govorili ko dijeli Isusa Krista na pola taj nije vjernik.Elem,hercegovci kako napisah nisu nikakvi vjernici (cast iznimkama).a dokaz je i Medjugorje od kojega su napravili biznis,dok to Vatikamn ne smatra kao neko vjerodostojno svetishte.Mogao bi ti pisati i navoditi stotine primjera da ti pokazem chinjenicama da sam u pravu,ali i ovo je dovoljno shto sam iz glave naveo.A sada cu ti malo pejstati kao shto si ti kontra dokaz.Od kako sam presao na tviter gdje pisem josh vishe sam se uvjerio da su hercegovci srpski mutanti jer vecina drugo srbijanaca i auto shovinista iz kruga beogradske dvojke su istog mentalnog sklopa.Umrezeni su u Srbiji kao hercegovci u Hrvatskoj i sluze gazdama od kojih dobijaju mrvice ispod stola.Iti odvratni ljudi bez imalo etike,ponosa ili nechega drugoga vrijednog poshtivanja.U Zagrebu sam sa njima bio jako blizak jer su se druzili samnom i pravili mi se veliki prijatelji zato shto su imali velike materijalne koristi.Dakle:
Ljubomir Nenadović, jedan je od prvih Srba koji su se školovali u inostranstvu, sin čuvenog prote Mateje Nenadovića i unuk kneza Alekse, jedna je od ličnosti "ljubljenog" imena koja je obeležila srpsku istoriju.
Pristalica i poštovalac rada Dositelja Obradovića, imao je široko filozofsko obrazovanje, dosta je putovao i bio upoznat sa savremenim idejama i kulturom zapadnih naroda.
Ljubomir Nenadović, jedan je od prvih Srba koji su se školovali u inostranstvu, sin čuvenog prote Mateje Nenadovića i unuk kneza Alekse, jedna je od ličnosti "ljubljenog" imena koja je obeležila srpsku istoriju.
Pristalica i poštovalac rada Dositelja Obradovića, imao je široko filozofsko obrazovanje, dosta je putovao i bio upoznat sa savremenim idejama i kulturom zapadnih naroda.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Srbi sve i svuda. Evo sad ću i ja napisati nešto iz glave. Na nethaer forumu pisao je na Religiji jedan simpa harikrišnijevac Jivashakti i imao je uzrečicu: tko je sam sebi učitelj ima magarca za učitelja. Mislim da je jako vrijeđao magarce.mentalitet wrote:Ma ,iskreno bolje ti ide poezija i tekstovi o vjeri,tamo si prirodnija koliko toliko u odnosu na ovo Googlanje i copy /past.Ja u 99% svojih tekstova tipkam iz glave i ne sluzim se nikakvim Wikipedijima i ostalim sranjima smishljenim od americkih cifuta kako zajebati ljude na internetu i kako od glupih napraviti josh gluplje.Dakle,osobno znam za imena koja su srpska,Stojan,Radamila,Rada i to mi je ispricala jedna velika prijateljica Hercegovka te mi objasnila porijeklo tih imena.Bila je katolkinja a ne pravoslavna da sam mogao pomisliti da to radi iz nekog nacionalno vjerskog poriva.To je povijest Hercegovine,doduse ima jos drugih elemenata koji su utjecali na to da su davali takva imena.Ali negdje do 1.800 god. to je bila njihova svakodnevnica.Prelazeci na katolicanstvo ti srpski mutanti su postojali veci katolici od samih katolika kao shto su danas veci hrvati od pravih hrvata.Sve je to zbog neke koristi,a sa katolichkom vjerom su povezani ko muslimani sa krshcanstvom..Svaki pravi zagrebchan zna to i ne podnosi ih organski jer su kao shiptari povezani i umrezeni u hrvatsko drushtvo to drushtvo opljachkali i pokrali kao niko do sada.I da ne tipkam dalje jer je pravim hrvatima to jako dobro poznato.Najveci dio katolichkog klera je regrutovan sa kamenjara (znachi ,teshka sirotinja koja nije ishla u te shkole zbog vjere nego zbog stomaka.Ja znam shta je prava vjera jer su mi susjedi bili pravi vjernici a njihov sin najbolji frend pa sam odlazio na mise kao dijete vise da mu pravim drustvo nego zbog vjere.Njegova cijela obitelj mi je ostala u sjecanju kao smjerni i skromni ljudi koji su sve krshcanske vjere smatrali istim i nisu ih dijelili jer su govorili ko dijeli Isusa Krista na pola taj nije vjernik.Elem,hercegovci kako napisah nisu nikakvi vjernici (cast iznimkama).a dokaz je i Medjugorje od kojega su napravili biznis,dok to Vatikamn ne smatra kao neko vjerodostojno svetishte.Mogao bi ti pisati i navoditi stotine primjera da ti pokazem chinjenicama da sam u pravu,ali i ovo je dovoljno shto sam iz glave naveo.A sada cu ti malo pejstati kao shto si ti kontra dokaz.Od kako sam presao na tviter gdje pisem josh vishe sam se uvjerio da su hercegovci srpski mutanti jer vecina drugo srbijanaca i auto shovinista iz kruga beogradske dvojke su istog mentalnog sklopa.Umrezeni su u Srbiji kao hercegovci u Hrvatskoj i sluze gazdama od kojih dobijaju mrvice ispod stola.Iti odvratni ljudi bez imalo etike,ponosa ili nechega drugoga vrijednog poshtivanja.U Zagrebu sam sa njima bio jako blizak jer su se druzili samnom i pravili mi se veliki prijatelji zato shto su imali velike materijalne koristi.Dakle:
Ljubomir Nenadović, jedan je od prvih Srba koji su se školovali u inostranstvu, sin čuvenog prote Mateje Nenadovića i unuk kneza Alekse, jedna je od ličnosti "ljubljenog" imena koja je obeležila srpsku istoriju.
Pristalica i poštovalac rada Dositelja Obradovića, imao je široko filozofsko obrazovanje, dosta je putovao i bio upoznat sa savremenim idejama i kulturom zapadnih naroda.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Znam da volis citati i da te interesira,tko smo,sto smo,i kamo idemo.Banaliziras neke stvari svojim smijehom i tako saljes poruku da si struchnjak za sve a posebno za svoje porijeklo.Vidis,ja do 1989 nisam uopce sumnjao da nisam Hrvat.Medjutim,kada sam vidio to ludilo pomislio sam,jebo te nije moguce da si iznikao iz takvog naroda?Dao sam se u potragu i shvatio da nemam nikakve veze sa slavenskim porijeklom.Dakle,hvala Bogu ni Hrvat ni Srbin a kamo li musliman.Nikad ovdje nisam napisao odakle mi je porijeklo jer smatram da to nije vazno vec je vazno kakav si chovjek.Drzi se onih 10 bozijih zapovijedi i moj si brat..Otvorio sam ovu temu zbog onog idiota koji se kurchi da je Hrvat.mada svojim upisima sama kalja pravo hrvatsko nasledje.Nisu srbi svugdje i sve,ali su opet na pravoj strani Povijesti,dakle protiv zla.A trebala bi i ti biti ako si prava krshcanka i ne ides u crkvu zato shto je to pozeljno i moderno.prochitaj ovo,pa ako shvatis poantu,javi se za diskusiju.Do tada zelim ti da uzivash u nechemu shto je zanimljivo i shto nas tjera da razmishljamo.
Poslednje pitanje - Isak Asimov 1956
18 June 2014 at 09:26
Poslednje pitanje postavljeno je prvi put, donekle u šali, 21. maja 2061, u vreme kad je za čovečanstvo konačno nastupilo razdoblje prosvećenosti. Pitanje je bilo posledica opklade, u pet dolara, sklopljene uz čašicu. Sve se to dogodilo ovako:
Aleksandar Adel i Bertram Lupov pripadali su armiji tehničara koji su verno opsluživali Multivac. Oni su znali — u onoj meri u kojoj je to bilo dostupno ljudskim bićima — šta leži iza bezbrojnih milja hladne fasade tog gigantskog kompjutera, s njegovim krckavim zvucima i lampicama koje su se palile i gasile. Oni su bar uopšteno, iako vrlo neodređeno, poznavali opšti raspored releja i električnih kola koji su odavno postali previše složeni i preveliki da bi jedno pojedinačno ljudsko biće moglo jasno da ih razume.
Multivac je sam sebe podešavao i sam sebe ispravljao. Moralo je tako da bude, jer ni jedno ljudsko biće ne bi moglo da ga podesi i ispravi dovoljno brzo, čak ni dovoljno dobro. Zato su se Adel i Lupov brinuli za čudovišnog diva samo »površno«, iako niko drugi ne bi mogao njihov posao obavljati bolje od njih. Ubacivali su u njega podatke, podešavali pitanja prema njegovim zahtevima i prevodili Multivacove odgovore. Svakako su oni, kao i svi drugi poput njih, imali pravo da dele Multivacovu slavu.
Decenijama je Multivac pomagao ljudima da projektuju brodove i računaju putanje koje su omogućile čoveku da stigne do Meseca, Marsa i Venere. I to je bilo sve što se moglo postići s oskudnim kapacitetima Zemlje. Previše je energije bilo potrebno za duga putovanja. Zemlja je eksploatisala svoje rezerve uglja i urana sve efikasnije, ali i te su rezerve bile ograničene.
Međutim, Multivac je polako sticao dovoljno znanja kako bi na temeljniji način mogao da odgovori na značajnija pitanja, pa je 14. maja 2061, dotadašnja teorija postala stvarnost.
Čovek je sada mogao da skladišti i konvertuje energiju Sunca i da je neposredno koristiti na celoj planeti. Čitava Zemlja je prestala sa sagorevanjem nafte i uglja i sa korišćenjem fizije urana, te je uključila sklopku, koja ju je spojila sa malom stanicom, prečnika jedne milje, koja je kružila oko Zemlje na pola puta do Meseca. Nevidljivi zraci energije Sunca osiguravali su pogonsku snagu za sve mašine na Zemlji.
Sedam dana je trajalo slavlje i kada su Adel i Lupov konačno uspeli da se reše javnih svečanosti mirno su seli, tamo gde niko neće da ih traži, u puste podzemne komore gde su se nazirali delovi Multivacovog moćnog ukopanog tela. Sam, u praznom hodu, sortirajući podatke sa zadovoljnim lenjim krckanjem, Multivac je takođe zaslužio odmor i momci su to priznavali. Zapravo i nisu imali nameru da ga uznemiravaju.
Poneli su sa sobom i flašu i njihova je jedina želja bila da se opuste, praveći društvo jedan drugome. I flaši.
— Sve je to zanimljivo, kad razmisliš o tome — reče Adel. Na njegovom širokom licu primećivao se umor dok je staklenim štapićem lagano mešao piće, posmatrajući kockice leda kako se uz zveckanje okreću u čaši. — Sva energija koja će nam ikada trebati. I to besplatno. Dovoljno energije da, kada bismo to želeli, rastopimo čitavu Zemlju i pretvorimo je u grudvu nečistog gvožđa. A taj delić energije koji bismo tako utrošili nam nikada ne bi nedostajao. Evo više energije nego što će nam ikada zatrebati. Zauvek i zauvek i zauvek.
Lupov nakrivi glavu. To je obično radio kad bi hteo nekome da protivreči, a to je upravo sada smerao, delimično zato što je on morao da nosi led i čaše.
— Ne zauvek — reče.
— Uf, do đavola, praktično zauvek. Sve dok se Sunce ne ugasi, Berte.
— To nije zauvek.
— U redu. Milijarde i milijarde godina. Možda dvadeset milijardi. Jesi li sada zadovoljan?
Lupov prstima prođe kroz retku kosu, kao da hoće time da proveri da li je još ima, i lagano otpi iz čaše.
— Dvadeset milijardi godina nije zauvek.
— Pa, trajaće dok smo mi živi. To je dovoljno, zar ne?
— Za nas bi bili dovoljni i ugalj i uran.
— Slažem se, ali sada možemo da priključimo svaki pojedini svemirski brod na Solarnu stanicu i on može da ode do Plutona i da se vrati milion puta, bez brige o gorivu. To ne možeš s ugljem i uranom. Pitaj Multivaca, ako mi ne veruješ.
— Ne moram da pitam Multivaca. Znam to.
— Onda prestani da omalovažavaš ono što je Multivac za nas učinio — rasrdi se Adel. — To je velika stvar.
— Ko kaže da nije? Ono što sam hteo da kažem je da ni jedno sunce neće večno da traje. Samo to. Sigurni smo dvadeset milijardi godina, ali šta onda?
Lupov upre prst, koji je lagano drhtao, u svog sagovornika i nastavi.
— I nemoj mi reći da ćemo se priključiti na neko drugo sunce.
Neko je vreme vladala tišina. Adel je tu i tamo prinosio čašu ustima, a Lupovljeve oči se polako zatvoriše. Odmarali su.
Odjednom Lupov otvori oči.
— Razmišljaš o tome kako ćemo se priključiti na neko drugo sunce kad naše crkne, zar ne?
— Ne razmišljam.
— Razmišljaš. Slab si u logici, to je tvoj problem. Ti si poput onog momka što ga je uhvatio pljusak pa je potrčao u šumarak i sklonio se pod drvo. Nije se brinuo, znaš, jer je računao... kad se jedno drvo natopi... da će se lako skloniti pod sledeće drvo.
— Razumem — reče Adell. — I nemoj da vičeš. Kad sunce ode, i ostale zvezde će se ugasiti.
— I te kako — promrmlja Lupov. — Sve je počelo tom prvobitnom kosmičkom eksplozijom, što god to bilo, i sve će završiti kad se ugase sve zvezde. Neke će se zvezde ugasiti brže od drugih. Do đavola, divovi neće trajati ni sto miliona godina. Sunce će trajati dvadeset milijardi godina, a patuljci će možda izdržati sto milijardi. Ali, za bilion godina sve će biti tamno. Entropija se mora povećati do maksimuma, nema druge.
— Znam sve o entropiji — dostojanstveno odvrati Adel.
— Đavola ti znaš.
— Znam koliko i ti.
— Onda znaš da jednog dana sve mora da stane.
— U redu. Ko kaže da nije tako?
— Ti, jadna budalo. Rekao si da sad imamo svu energiju koja će nam ikada trebati, zauvek. Rekao si »zauvek«.
Sad je Adel postao svadljiv.
— Možda ćemo jednog dana ponovo moći da sagradimo sve to — reče.
— Nikada.
— Zašto da ne? Jednog dana.
— Nikada.
— Pitaj Multivaca.
— Ti pitaj Multivaca, ako se usuđuješ. Kladim se u pet dolara da to nije moguće.
Adel je bio dovoljno pijan da to učini i dovoljno trezan da pretvori potrebne simbole i operacije u pitanje koje bi, izraženo rečima, glasilo otprilike ovako: Hoće li čovečanstvo jednog dana moći, bez čistog utroška energije, vratiti Suncu njegovu punu mladalačku snagu, čak i pošto ono umre od starosti?
Možda bi se to pitanje jednostavnije moglo izraziti ovako: Kako se čisti iznos entropije svemira može značajno smanjiti?
Multivac se umirio i zaćutao. Lampice su prestale da svetlucaju, a tiho krckanje releja je prestalo.
A tada, kad se uplašenim tehničarima učinilo da više neće moći da zadržavaju dah, odjednom je oživeo teleks priključen na odgovarajući deo Multivaca. Na traci je bilo ispisano pet reči: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Ništa od opklade — odgovori Lupov. Žurno su izašli iz komore.
Sledećeg jutra, zaokupljeni glavoboljom i mamurlukom, obojica su zaboravili na događaj.
*****
Jerod, Jerodina i Jerodeta I i II su posmatrali kako se zvezdana slika na viziploči menja za vreme njihovog bezvremenskog putovanja kroz hiperprostor. Odjednom, ravnomerno raspoređena zvezdana prašina ustupila je mesto velikom, jarkom disku čija je površina ličila na mermer.
— To je X-23 — reče Jerod. Čvrsto je stisnuo tanke ruke iza leđa tako da su mu zglobovi pobeleli.
Jerodeta I i II, obe devojčice, iskusile su putovanje hipersvemirom prvi put u životu pa ih je malo smeo trenutni osećaj... kao da im je neko okrenuo unutrašnju stranu napolje. Prikrile su to kikotanjem pa su divlje počele da trče oko majke, vrišteći:
— Stigli smo na X-23... stigli smo na X-23... stigli smo...
— Mir, deco — oštro reče Jerodina. — Jesi li siguran, Jerode?
— Šta drugo nego da sam siguran? — upita Jerod i pogleda na bezobličnu metalnu izbočinu na plafonu. Pružala se kroz čitavu prostoriju i nestajala kroz zidove na oba kraja. Bila je dugačka koliko i sam brod.
Jerod nije znao mnogo o toj debeloj metalnoj šipki; znao je samo da je nazivaju Microvac i da mu čovek može postavljati pitanja ako želi; ako mu niko i ne bi postavljao pitanja, njegov je zadatak bio da dovede brod do već ranije utvrđenog odredišta; da se napaja energijom iz raznih Sub-Galaktičkih Energana; da izračunava jednačine za pojedinačne skokove hiperprostorom...
Jerod i njegova porodica su trebali samo da čekaju u udobnim stambenim prostorijama na brodu.
Neko je nekada rekao Jerodu da »ac« na kraju reči »Microvac« znači »Analogue Computer« na drevnom engleskom ali je to skoro i zaboravio.
Jerodinine oči se ovlažiše dok je gledala kroz viziploču.
— Ne mogu da se suzdržim. Osećam se čudno zbog odlaska sa Zemlje.
— Zašto, zaboga? — upita Jerod. — Tamo nismo ništa imali. Na X-23 ćemo imati sve. Nećeš biti sama. Nećeš biti pionir. Na planeti već ima više od milion ljudi. Zaboga, pa naši će prapraunuci tražiti nove svetove zato što će X-23 biti prenaseljen. — Zastao je i zamislio se, a tada nastavio. — Kažem ti, srećni smo što su nam kompjuteri omogućili međuzvezdano putovanje, kad pomisliš kako se čovečanstvo uvećava.
— Znam, znam — tužno reče Jerodina.
— Naš Microvac je najbolji Microvac na svetu — javi se Jerodeta I.
— Slažem se s tobom — reče Jerod i raščupa joj kosu.
— Bio je to zaista lep osećaj, imati lični Microvac, i Jerodu je bilo drago što je rođen u ovoj generaciji a ne nekoj drugoj. Kad mu je otac bio mlad, kompjuteri su bili ogromna postrojenja koja su zauzimala na stotine kvadratnih milja zemljišta. Tada je postojao samo po jedan kompjuter na svakoj planeti. Zvali su ih Planetarnim AC-ima. Njihova veličina je stalno rasla tokom hiljada godina, a tada je odjednom došlo do usavršavanja. Tranzistore su zamenile molekularne cevi tako da je i najveći Planetarni AC mogao da se smesti u prostor koji je odgovarao polovini zapremine svemirskog broda.
Jerod oseti zanos, kao i uvek kad bi se setio da je njegov sopstveni, lični Microvac mnogo puta složeniji od drevnog i primitivnog Multivaca koji je prvi ukrotio Sunce; skoro toliko složen kao i Zemljin (i najveći) Planetarni AC koji je prvi rešio problem hipersvemirskog putovanja i omogućio putovanje do zvezda.
— Toliko zvezda i toliko planeta — uzdahnu Jerodina, zaokupljena sopstvenim mislima. — Pretpostavljam da će se porodice, poput nas sada, zauvek seliti na nove planete.
— Ne zauvek — nasmeši se Jerod. — Sve će jednog dana da stane, ali do tada će da prođu milijarde godina. Mnogo milijardi. Čak se i zvezde istroše, znaš. Entropija mora da se povećava.
— Šta je to entropija, tatice? — prodorno viknu Jerodeta II.
— Entropija je, zlato moje, reč kojom označavamo trošenje svemira. Sve se troši, znaš, kao i tvoj mali voki-toki robot, sećaš li se?
— Zar ne možeš jednostavno da ubaciš novu energetsku bateriju, kao što si to uradio s mojim robotom?
— Zvezde i jesu energetske baterije, mila. Kad se one jednom ugase, više nećemo imati energetskih baterija.
Jerodeta I poče da vrišti.
— Nemoj da dozvoliš da se ugase, tatice. Ne daj da se zvezde istroše!
— Eto, vidi šta si sad uradio — ljutito prošapta Jerodina.
— Kako sam mogao da znam da će to da ih uplaši? — odgovori šapatom Jerod.
— Pitaj Microvaca — molila je Jerodeta I. — Pitaj ga kako se zvezde ponovo uključuju.
— Hajde — reče Jerodina. — To će da ih umiri. (I Jerodeta II je počela da plače.)
Jerod slegnu ramenima.
— Ne, ne, mile moje. Pitaću Microvaca. Ne brinite, on će da nam kaže.
Postavio je Microvacu pitanje i brzo dodao:
— Odštampaj odgovor.
Rukom je prikrio traku celufilma i veselo rekao:
— Eto, Microvac kaže da će za sve da se pobrine kad za to dođe vreme i zato ne morate više da brinete.
— A sada, deco — javi se Jerodina — vreme je za spavanje. Ubrzo ćemo biti u našem novom domu.
Jerod je još jednom pročitao reči na celufilmu pre nego što ga je uništio: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
Slegao je ramenima i pogledao viziploču. X-23 se sve više bližio.
*****
VJ-23X s Lameta se zagleda u crne dubine male trodimenzionalne karte galaksije i primeti:
— Pitam se nismo li smešni što se toliko brinemo za to?
MQ-17J s Nikrona strese glavom:
— Mislim da nismo. Znaš i sam da će za pet godina galaksija biti puna ako se nastavi sadašnja stopa ekspanzije.
Obojici je bilo po dvadesetak godina. Bar su tako izgledali. I obojica su bili visoki i savršeno oblikovani.
— Ipak — reče VJ-23X — dvoumim se da li da Savetu galaksije podnesem pesimističan izveštaj.
— Ja na tvom mestu ne bih ni uzimao u obzir nikakav drugačiji izveštaj. Prodrmaj ih malo. Moramo da ih razbudimo.
VJ-23X uzdahnu:
— Svemir je beskonačan. Stotine milijardi galaksija stoji nam na raspolaganju. I više.
— Stotine milijardi nije beskonačno. Osim toga, taj broj svakim danom postaje sve konačniji. Razmisli malo! Pre dvadeset hiljada godina čovečanstvo je prvi put rešilo problem iskorišćavanja energije zvezda i nekoliko vekova kasnije međuzvezdana putovanja postala su stvarnost. Čovečanstvu je trebalo milion godina da popuni jedan mali svet, a zatim je za samo petnaest hiljada godina napunilo ostatak galaksije. Danas se stanovništvo udvostručuje svakih deset godina...
VJ-23X ga prekide:
— Za to možemo zahvaliti besmrtnosti.
— Vrlo dobro. Besmrtnost postoji i moramo je uzeti u obzir. Priznajem da besmrtnost ima i svoju nezgodnu stranu. Galaktički AC je rešio mnoge probleme za nas, ali je rešivši problem starosti i smrti upropastio sva ostala rešenja.
— Pa, pretpostavljam da ti ne bi hteo da odustaneš od života.
— Nikako — odsečno odvrati MQ-17J, a zatim nastavi blažim tonom. — Još ne. Nisam ni u kom slučaju toliko star. Koliko je tebi godina?
— Dve stotine i dvadeset tri. A tebi?
— Meni još nisu ni dve stotine. Ali da se vratimo onome o čemu smo pričali. Stanovništvo se udvostručuje svakih deset godina. Nakon što popunimo ovu galaksiju, sledeća galaksija će biti popunjena za deset godina. U sledećih deset godina popunićemo još dve galaksije. Još jedna decenija i još četiri galaksije. Za sto godina popunićemo hiljadu galaksija. Za hiljadu godina, milion galaksija. Za deset hiljada godina, čitav poznati svemir. I šta onda?
— Osim toga — reče VJ-23X — tu je i problem transporta. Pitam se koliko će jedinica zvezdane energije biti potrebno za prebacivanje tolikog broja ljudi iz jedne galaksije u drugu.
— To je vrlo dobro pitanje. Čovečanstvo već sada troši dve jedinice zvezdane energije godišnje.
— Veći deo te energije se rasipa. Uostalom, naša galaksija sama izbacuje hiljade jedinica zvezdane energije godišnje, a mi koristimo samo dve jedinice.
— I to je tačno, ali i sa stopostotnim iskorišćenjem samo ćemo odložiti kraj. Naše energetske potrebe rastu geometrijskom progresijom, brže nego broj ljudi. Nestaće nam energije pre nego što nam ponestane galaksija. To je važan momenat. Vrlo važan.
— Moraćemo jednostavno da proizvodimo nove zvezde od međuzvezdane prašine.
— Ili možda da za to upotrebimo izgubljenu toplotu? — podrugljivo upita MQ-17J.
— Možda postoji način kojim bismo mogli da obrnemo entropiju. Morali bismo da pitamo Galaktički AC.
Iako VJ-23X nije zaista ozbiljno shvatao sopstvenu opasku, MQ-17J izvuče svoj AC-kontakt iz džepa i stavi ga ispred sebe na sto.
— Pa, gotovo da bih to i učinio — reče. — To je problem koji će čovečanstvo jednog dana morati da reši.
Ozbiljno se zagledao u svoj mali AC-kontakt. Bila je to samo kockica zapremine 2 kubna inča, ali je hiperprostorom bila povezana sa velikim Galaktičkim AC-om koji je opsluživao celo čovečanstvo. Preko hiperprostora AC-kontakt je bio sastavni deo Galaktičkog AC-a.
MQ-17J se zamisli. Pitao se hoće li jednog dana, tokom svog besmrtnog života, videti Galaktički AC. Galaktički AC se nalazio na jednom malom nebeskom telu, rezervisanom samo za njega. Bila je to zapravo mreža snopova sila koje su držale na okupu materiju u kojoj su talasi sub-mezona zamenili nekadašnje nezgrapne molekularne cevi. Ipak, uprkos njegovoj sub-eteričnoj konstrukciji, bilo je poznato da prečnik Galaktičkog AC-a iznosi punih hiljadu stopa.
Odjednom se MG-17J obrati svom AC-kontaktu:
— Može li se entropija ikad obrnuti?
VJ-23X ga zaprepašćeno pogleda.
— Slušaj, nisam zaista mislio da bi to trebao da pitaš — reče.
— Zašto da ne?
— Pa, obojica znamo da je reverzija procesa entropije nemoguća. Ne možeš dim i pepeo ponovo da pretvoriš u drvo.
— Ima li drveća na tvojoj planeti? — upita MQ-17J.
Ućutkao ih je glas Galaktičkog AC-a, koji se, fin i prekrasan, začuo iz malog AC-kontakta na stolu: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Eto, vidiš! — reče VJ-23X.
Vratili su se svom poslu, izveštaju koji su morali da pripreme za Savet galaksije.
*****
Ze Prim mislima prelete novu galaksiju, jedva obraćajući pažnju na bezbrojne spirale zvezda koje su galaksiju opsluživale energijom. Ovu galaksiju nije video ranije. Hoće li ikada i da ih vidi sve? Bilo ih je toliko... Svaka opterećena delom čovečanstva. Doduše, bio je to skoro mrtav teret. Sve više i više pravu suštinu čoveka je trebalo tražiti ovde, u svemiru.
Umovi, ne tela! Besmrtna tela ostala su na planetama, u suspenziji tokom eona. Povremeno bi se budila da obave neku fizičku aktivnost, ali je to postajalo sve ređe. Sve je manji broj novih osoba nastajao i pridruživao se već i onako ogromnom mnoštvu, ali nije ni bilo važno. U svemiru je svakako bilo malo mesta za nove jedinke.
Ze Prim se trgnu iz svojih razmišljanja kad je osetio bestelesno prisustvo nekog drugog uma.
— Ja sam Ze Prim — reče. — A ti?
— Ja sam De Jedan. Tvoja Galaksija?
— Nazovimo je samo Galaksija. A tvoja?
— I mi našu zovemo tako. Svi ljudi zovu svoju galaksiju Galaksijom i ništa više. Zašto da ne?
— Tačno. Budući da su sve galaksije iste.
— Ne sve galaksije. Sa jedne određene galaksije mora da je potekla ljudska rasa. To je razlikuje od ostalih.
— Sa koje? — upita Ze Prim.
— Ne znam. Univerzalni AC bi trebao da zna.
— Da ga pitamo? Odjednom sam znatiželjan.
Ze Primova percepcija se raširi sve dok se same galaksije nisu suzile, pretvorile se u novu, difuzniju prašinu na mnogo većoj pozadini. Stotine milijardi galaksija, svaka sa svojim besmrtnim bićima, svaka sa svojim teretom inteligencija i umova koji su slobodno lutali svemirom. Ipak, jedna od njih bila je jedinstvena među njima, jer je to bila prvobitna galaksija. Jedna od njih prošla je, u neodređenoj i davnoj prošlosti, kroz razdoblje kad je ona bila jedina galaksija koju je čovek nastanjivao.
Ze Prima je obuzela znatiželja. Hteo je da vidi tu galaksiju i on pozva:
— Univerzalni AC! S koje galaksije potiče čovečanstvo?
Univerzalni AC ga je čuo, jer su njegovi receptori bili spremni na svakom svetu i u celom svemiru, a svaki je receptor kroz hiperprostor bio povezan s nekim nepoznatim mestom gde je samovao Univerzalni AC.
Ze Prim je znao samo jednog čoveka čije su misli doprle na dovoljnu udaljenost od Univerzalnog AC-a da je mogao nešto da oseti, i taj je čovek primetio samo sjajnu kuglu, prečnika dve stope, koja se jedva nazirala.
— Ali, kako to može biti čitav Univerzalni AC? — upitao ga je Ze Prim.
— Većim delom se nalazi u hiperprostoru — glasio je odgovor. — Međutim, ne mogu ni da zamislim u kakvom obliku.
Niti je to mogao da zamisli i iko drugi jer su davno prošla vremena, a Ze Prim je to dobro znao, kad je bilo koje ljudsko biće učestvovalo u stvaranju Univerzalnog AC-a. Svaki je Univerzalni AC projektovao i gradio svog naslednika. Svaki je od njih, tokom miliona godina svog postojanja, akumulirao potrebne podatke za gradnju boljeg, složenijeg i sposobnijeg naslednika u koji je tada uranjala njegova baza podataka i njegova individualnost.
Univerzalni AC prekide Ze Primove misli. Ne rečima, već vodeći ga kroz svemir. Poveo je Ze Primov um nejasnim morem galaksija, sve dok se jedna od njih nije jasno razložila u zvezde.
Osetio je misao, beskonačno daleku, ali i beskonačno jasnu. — OVO JE PRVOBITNA GALAKSIJA ČOVEKA.
Ali, bila je, ipak, ista. Ista kao i sve druge. Ze Prim prikri svoje razočarenje.
De Jedan, čije su misli pratile Ze Primove, odjednom reče:
— Zar je jedna od ovih zvezda prvobitna zvezda čoveka?
Univerzalni AC reče:
— ČOVEKOVA PRVOBITNA ZVEZDA PRETVORILA SE U NOVU. ONA JE SADA BELI PATULJAK.
— Jesu li ljudi na njoj poginuli? — zaprepašćeno upita Ze Prim ni ne razmišljajući.
— KAO I UVEK U TAKVIM SLUČAJEVIMA, ZA NJIHOVA FIZIČKA TELA JE NA VREME SAGRAĐEN NOVI SVET — reče Univerzalni AC.
— Da, naravno — primeti Ze Prim, ali ga je ipak obuzimao osećaj gubitka. Oslobodio je misli iz prvobitne galaksije čoveka, vrativši se nazad, među nejasne svetle tačkice. Nije više nikada hteo da je vidi.
— Šta ti je? — upita De Jedan.
— Zvezde umiru. Prvobitna zvezda je mrtva.
— Sve zvezde moraju da umru. Zašto da ne?
— Ali kad sva energija nestane, naša će tela konačno umreti, a i ti i ja sa njima.
— Za to će trebati milijarde godina.
— Neću da se to dogodi, ni nakon milijardi godina. Univerzalni AC! Kako sprečiti umiranje zvezda?
Činilo se da to zabavlja De Jedan.
— Ti pitaš može li se smer entropije okrenuti?
Univerzalni AC odgovori:
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
Misli Ze Prima vratiše se u njegovu galaksiju. Nije više obraćao pažnju na De Jedan, čije je telo možda čekalo na nekoj galaksiji udaljenoj bilion svetlosnih godina. Ili na zvezdi nedaleko od Ze Primove zvezde. To i nije bilo važno.
Nesretan, Ze Prim poče prikupljati vodonik iz međuzvezdanog prostora da sagradi malu vlastitu zvezdu. Ako zvezde jednog dana moraju da umru, mogla se barem koja i napraviti.
*****
Čovek je razgovarao sa samim sobom, jer je, u neku ruku, Čovek psihički bio jedno. Sastojao se od biliona, biliona, biliona besmrtnih tela; svako je bilo na svom mestu, počivalo, mirno i nekvarljivo, prepušteno brizi savršenih i isto tako nekvarljivih automata, dok su se misli svih tela slobodno mešale i stapale jedna s drugom, neraspoznatljive.
— Svemir umire — reče Čovek.
Čovek pogleda galaksije koje su tamnele. Gigantske zvezde, rasipnici, davno su nestale, u najnejasnijem razdoblju nejasne daleke prošlosti. Skoro sve zvezde su bile beli patuljci. Lagano su bledele, približavajući se svom kraju. Od međuzvezdane prašine građene su nove zvezde, neke prirodnim procesima, neke od strane čoveka, a i one su sada nestajale. Bilo je moguće i izazvati sudare belih patuljaka i tako graditi nove zvezde od energije koja bi se na taj način oslobađala, ali hiljadu uništenih belih patuljaka davalo bi samo jednu novu zvezdu, a i ta bi jednom nestala. Čovek reče:
— Pažljivim upravljanjem, pod kontrolom Kosmičkog AC-a, energija koja je preostala u svemiru trajaće milijarde godina.
— Čak i tako — reče Čovek — svemu će jednog dana doći kraj. Koliko god da je štedimo, koliko god da je čuvamo, energija koja je jednom utrošena nestaje i ne može da se vrati. Entropija mora uvek da se povećava, do maksimuma.
Čovek reče:
— Zar smer entropije ne može da se okrene? Upitajmo Kosmički AC.
Kosmički AC ih je okruživao, ali ne u prostoru. Ni jedan njegov deo nije se nalazio u prostoru. On se nalazio u hiper-prostoru i bio je sačinjen od nečega što nije bila ni materija ni energija. Njegova veličina i priroda nisu se više mogle protumačiti pojmovima koje bi čovek mogao da razume.
— Kosmički AC! — reče Čovek — Kako postići reverziju entropije?
Kosmički AC odgovori:
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Prikupi dodatne podatke — reče Čovek.
— UČINIĆU TO — odgovori Kosmički AC. — TO VEĆ ČINIM STOTINU MILIJARDI GODINA. MOJIM PRETHODNICIMA I MENI TO JE PITANJE POSTAVLJENO MNOGO PUTA. SVI PODACI KOJE POSEDUJEM JOŠ SU NEDOVOLJNI.
— Hoće li doći vreme — reče Čovek — kad će podaci biti dovoljni? Da li je problem nerešiv u svim zamislivim okolnostima?
Kozmički AC reče:
— NIJEDAN PROBLEM NIJE NEREŠIV U SVIM ZAMISLIVIM OKOLNOSTIMA.
— Kada ćeš imati dovoljno podataka da odgovoriš na to pitanje?
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR — reče Kosmički AC.
— Hoćeš li i dalje da radiš na tome? — upita Čovek.
— HOĆU — reče Kosmički AC.
— Čekaćemo — reče Čovek.
*****
Zvezde i galaksije su umrle i ugasile se, a svemir je potamneo nakon deset biliona godina iscrpljivanja.
Jedan po jedan, Čovek se stapao sa AC-om. Svako je fizičko telo gubilo svoj psihički identitet, na način koji u neku ruku nije predstavljao gubitak već dobitak.
Čovekov poslednji um zastade pre stapanja, prelećući svemir u kojem nije bilo ničeg osim ostataka jedne, poslednje tamne zvezde. I ničeg drugog osim neverovatno razređene materije, nasumice uskovitlane poslednjim ostacima toplote koji su asimptotički nestajali na putu do apsolutne nule.
— Zar je to kraj, AC? — upita Čovek. — Zar ovaj haos ne može ponovo da se pretvori u svemir? Zar to nije moguće?
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR — reče AC.
Čovekov poslednji um se stopio i postojao je samo AC, a i on u hiperprostoru.
Materija i energija su nestale, a s njima i prostor i vreme. Čak je i AC postojao samo zbog tog jednog poslednjeg pitanja na koje nikada nije dao odgovor, još od doba kad je neki polupijani kompjuterski tehničar, pre deset biliona godina, postavio to pitanje kompjuteru s kojim je AC imao mnogo manje veze nego bilo koji čovek sa čovekom.
Na sva ostala pitanja su dati odgovori, ali AC nije mogao da oslobodi svoju svest sve dok ne dâ odgovor i na ovo, poslednje pitanje.
Konačno su prikupljeni svi podaci. Ništa nije preostalo.
Ali je sve te podatke trebalo dovesti u potpunu korelaciju, u sve moguće odnose.
Na to je utrošen vanvremenski interval.
I tako se dogodilo da je AC saznao kako se može postići reverzija smera entropije.
Ali nije bilo više čoveka kojem bi AC mogao da dâ odgovor na poslednje pitanje. Nema veze. Odgovor će se, demonstracijom, sam pobrinuti za to.
Prošao je još jedan vanvremenski interval dok je AC razmišljao kako da to najbolje učini. AC je pažljivo sređivao program.
Svest AC-a sadržavala je sve što je nekad bio svemir i sve što je sada bio haos. To treba uraditi korak po korak.
I AC reče: NEKA BUDE SVETLOST!
I bi svetlost...
Autor: Isak Asimov 1956
Prevod: Ivan Matić 2014
Poslednje pitanje - Isak Asimov 1956
18 June 2014 at 09:26
Poslednje pitanje postavljeno je prvi put, donekle u šali, 21. maja 2061, u vreme kad je za čovečanstvo konačno nastupilo razdoblje prosvećenosti. Pitanje je bilo posledica opklade, u pet dolara, sklopljene uz čašicu. Sve se to dogodilo ovako:
Aleksandar Adel i Bertram Lupov pripadali su armiji tehničara koji su verno opsluživali Multivac. Oni su znali — u onoj meri u kojoj je to bilo dostupno ljudskim bićima — šta leži iza bezbrojnih milja hladne fasade tog gigantskog kompjutera, s njegovim krckavim zvucima i lampicama koje su se palile i gasile. Oni su bar uopšteno, iako vrlo neodređeno, poznavali opšti raspored releja i električnih kola koji su odavno postali previše složeni i preveliki da bi jedno pojedinačno ljudsko biće moglo jasno da ih razume.
Multivac je sam sebe podešavao i sam sebe ispravljao. Moralo je tako da bude, jer ni jedno ljudsko biće ne bi moglo da ga podesi i ispravi dovoljno brzo, čak ni dovoljno dobro. Zato su se Adel i Lupov brinuli za čudovišnog diva samo »površno«, iako niko drugi ne bi mogao njihov posao obavljati bolje od njih. Ubacivali su u njega podatke, podešavali pitanja prema njegovim zahtevima i prevodili Multivacove odgovore. Svakako su oni, kao i svi drugi poput njih, imali pravo da dele Multivacovu slavu.
Decenijama je Multivac pomagao ljudima da projektuju brodove i računaju putanje koje su omogućile čoveku da stigne do Meseca, Marsa i Venere. I to je bilo sve što se moglo postići s oskudnim kapacitetima Zemlje. Previše je energije bilo potrebno za duga putovanja. Zemlja je eksploatisala svoje rezerve uglja i urana sve efikasnije, ali i te su rezerve bile ograničene.
Međutim, Multivac je polako sticao dovoljno znanja kako bi na temeljniji način mogao da odgovori na značajnija pitanja, pa je 14. maja 2061, dotadašnja teorija postala stvarnost.
Čovek je sada mogao da skladišti i konvertuje energiju Sunca i da je neposredno koristiti na celoj planeti. Čitava Zemlja je prestala sa sagorevanjem nafte i uglja i sa korišćenjem fizije urana, te je uključila sklopku, koja ju je spojila sa malom stanicom, prečnika jedne milje, koja je kružila oko Zemlje na pola puta do Meseca. Nevidljivi zraci energije Sunca osiguravali su pogonsku snagu za sve mašine na Zemlji.
Sedam dana je trajalo slavlje i kada su Adel i Lupov konačno uspeli da se reše javnih svečanosti mirno su seli, tamo gde niko neće da ih traži, u puste podzemne komore gde su se nazirali delovi Multivacovog moćnog ukopanog tela. Sam, u praznom hodu, sortirajući podatke sa zadovoljnim lenjim krckanjem, Multivac je takođe zaslužio odmor i momci su to priznavali. Zapravo i nisu imali nameru da ga uznemiravaju.
Poneli su sa sobom i flašu i njihova je jedina želja bila da se opuste, praveći društvo jedan drugome. I flaši.
— Sve je to zanimljivo, kad razmisliš o tome — reče Adel. Na njegovom širokom licu primećivao se umor dok je staklenim štapićem lagano mešao piće, posmatrajući kockice leda kako se uz zveckanje okreću u čaši. — Sva energija koja će nam ikada trebati. I to besplatno. Dovoljno energije da, kada bismo to želeli, rastopimo čitavu Zemlju i pretvorimo je u grudvu nečistog gvožđa. A taj delić energije koji bismo tako utrošili nam nikada ne bi nedostajao. Evo više energije nego što će nam ikada zatrebati. Zauvek i zauvek i zauvek.
Lupov nakrivi glavu. To je obično radio kad bi hteo nekome da protivreči, a to je upravo sada smerao, delimično zato što je on morao da nosi led i čaše.
— Ne zauvek — reče.
— Uf, do đavola, praktično zauvek. Sve dok se Sunce ne ugasi, Berte.
— To nije zauvek.
— U redu. Milijarde i milijarde godina. Možda dvadeset milijardi. Jesi li sada zadovoljan?
Lupov prstima prođe kroz retku kosu, kao da hoće time da proveri da li je još ima, i lagano otpi iz čaše.
— Dvadeset milijardi godina nije zauvek.
— Pa, trajaće dok smo mi živi. To je dovoljno, zar ne?
— Za nas bi bili dovoljni i ugalj i uran.
— Slažem se, ali sada možemo da priključimo svaki pojedini svemirski brod na Solarnu stanicu i on može da ode do Plutona i da se vrati milion puta, bez brige o gorivu. To ne možeš s ugljem i uranom. Pitaj Multivaca, ako mi ne veruješ.
— Ne moram da pitam Multivaca. Znam to.
— Onda prestani da omalovažavaš ono što je Multivac za nas učinio — rasrdi se Adel. — To je velika stvar.
— Ko kaže da nije? Ono što sam hteo da kažem je da ni jedno sunce neće večno da traje. Samo to. Sigurni smo dvadeset milijardi godina, ali šta onda?
Lupov upre prst, koji je lagano drhtao, u svog sagovornika i nastavi.
— I nemoj mi reći da ćemo se priključiti na neko drugo sunce.
Neko je vreme vladala tišina. Adel je tu i tamo prinosio čašu ustima, a Lupovljeve oči se polako zatvoriše. Odmarali su.
Odjednom Lupov otvori oči.
— Razmišljaš o tome kako ćemo se priključiti na neko drugo sunce kad naše crkne, zar ne?
— Ne razmišljam.
— Razmišljaš. Slab si u logici, to je tvoj problem. Ti si poput onog momka što ga je uhvatio pljusak pa je potrčao u šumarak i sklonio se pod drvo. Nije se brinuo, znaš, jer je računao... kad se jedno drvo natopi... da će se lako skloniti pod sledeće drvo.
— Razumem — reče Adell. — I nemoj da vičeš. Kad sunce ode, i ostale zvezde će se ugasiti.
— I te kako — promrmlja Lupov. — Sve je počelo tom prvobitnom kosmičkom eksplozijom, što god to bilo, i sve će završiti kad se ugase sve zvezde. Neke će se zvezde ugasiti brže od drugih. Do đavola, divovi neće trajati ni sto miliona godina. Sunce će trajati dvadeset milijardi godina, a patuljci će možda izdržati sto milijardi. Ali, za bilion godina sve će biti tamno. Entropija se mora povećati do maksimuma, nema druge.
— Znam sve o entropiji — dostojanstveno odvrati Adel.
— Đavola ti znaš.
— Znam koliko i ti.
— Onda znaš da jednog dana sve mora da stane.
— U redu. Ko kaže da nije tako?
— Ti, jadna budalo. Rekao si da sad imamo svu energiju koja će nam ikada trebati, zauvek. Rekao si »zauvek«.
Sad je Adel postao svadljiv.
— Možda ćemo jednog dana ponovo moći da sagradimo sve to — reče.
— Nikada.
— Zašto da ne? Jednog dana.
— Nikada.
— Pitaj Multivaca.
— Ti pitaj Multivaca, ako se usuđuješ. Kladim se u pet dolara da to nije moguće.
Adel je bio dovoljno pijan da to učini i dovoljno trezan da pretvori potrebne simbole i operacije u pitanje koje bi, izraženo rečima, glasilo otprilike ovako: Hoće li čovečanstvo jednog dana moći, bez čistog utroška energije, vratiti Suncu njegovu punu mladalačku snagu, čak i pošto ono umre od starosti?
Možda bi se to pitanje jednostavnije moglo izraziti ovako: Kako se čisti iznos entropije svemira može značajno smanjiti?
Multivac se umirio i zaćutao. Lampice su prestale da svetlucaju, a tiho krckanje releja je prestalo.
A tada, kad se uplašenim tehničarima učinilo da više neće moći da zadržavaju dah, odjednom je oživeo teleks priključen na odgovarajući deo Multivaca. Na traci je bilo ispisano pet reči: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Ništa od opklade — odgovori Lupov. Žurno su izašli iz komore.
Sledećeg jutra, zaokupljeni glavoboljom i mamurlukom, obojica su zaboravili na događaj.
*****
Jerod, Jerodina i Jerodeta I i II su posmatrali kako se zvezdana slika na viziploči menja za vreme njihovog bezvremenskog putovanja kroz hiperprostor. Odjednom, ravnomerno raspoređena zvezdana prašina ustupila je mesto velikom, jarkom disku čija je površina ličila na mermer.
— To je X-23 — reče Jerod. Čvrsto je stisnuo tanke ruke iza leđa tako da su mu zglobovi pobeleli.
Jerodeta I i II, obe devojčice, iskusile su putovanje hipersvemirom prvi put u životu pa ih je malo smeo trenutni osećaj... kao da im je neko okrenuo unutrašnju stranu napolje. Prikrile su to kikotanjem pa su divlje počele da trče oko majke, vrišteći:
— Stigli smo na X-23... stigli smo na X-23... stigli smo...
— Mir, deco — oštro reče Jerodina. — Jesi li siguran, Jerode?
— Šta drugo nego da sam siguran? — upita Jerod i pogleda na bezobličnu metalnu izbočinu na plafonu. Pružala se kroz čitavu prostoriju i nestajala kroz zidove na oba kraja. Bila je dugačka koliko i sam brod.
Jerod nije znao mnogo o toj debeloj metalnoj šipki; znao je samo da je nazivaju Microvac i da mu čovek može postavljati pitanja ako želi; ako mu niko i ne bi postavljao pitanja, njegov je zadatak bio da dovede brod do već ranije utvrđenog odredišta; da se napaja energijom iz raznih Sub-Galaktičkih Energana; da izračunava jednačine za pojedinačne skokove hiperprostorom...
Jerod i njegova porodica su trebali samo da čekaju u udobnim stambenim prostorijama na brodu.
Neko je nekada rekao Jerodu da »ac« na kraju reči »Microvac« znači »Analogue Computer« na drevnom engleskom ali je to skoro i zaboravio.
Jerodinine oči se ovlažiše dok je gledala kroz viziploču.
— Ne mogu da se suzdržim. Osećam se čudno zbog odlaska sa Zemlje.
— Zašto, zaboga? — upita Jerod. — Tamo nismo ništa imali. Na X-23 ćemo imati sve. Nećeš biti sama. Nećeš biti pionir. Na planeti već ima više od milion ljudi. Zaboga, pa naši će prapraunuci tražiti nove svetove zato što će X-23 biti prenaseljen. — Zastao je i zamislio se, a tada nastavio. — Kažem ti, srećni smo što su nam kompjuteri omogućili međuzvezdano putovanje, kad pomisliš kako se čovečanstvo uvećava.
— Znam, znam — tužno reče Jerodina.
— Naš Microvac je najbolji Microvac na svetu — javi se Jerodeta I.
— Slažem se s tobom — reče Jerod i raščupa joj kosu.
— Bio je to zaista lep osećaj, imati lični Microvac, i Jerodu je bilo drago što je rođen u ovoj generaciji a ne nekoj drugoj. Kad mu je otac bio mlad, kompjuteri su bili ogromna postrojenja koja su zauzimala na stotine kvadratnih milja zemljišta. Tada je postojao samo po jedan kompjuter na svakoj planeti. Zvali su ih Planetarnim AC-ima. Njihova veličina je stalno rasla tokom hiljada godina, a tada je odjednom došlo do usavršavanja. Tranzistore su zamenile molekularne cevi tako da je i najveći Planetarni AC mogao da se smesti u prostor koji je odgovarao polovini zapremine svemirskog broda.
Jerod oseti zanos, kao i uvek kad bi se setio da je njegov sopstveni, lični Microvac mnogo puta složeniji od drevnog i primitivnog Multivaca koji je prvi ukrotio Sunce; skoro toliko složen kao i Zemljin (i najveći) Planetarni AC koji je prvi rešio problem hipersvemirskog putovanja i omogućio putovanje do zvezda.
— Toliko zvezda i toliko planeta — uzdahnu Jerodina, zaokupljena sopstvenim mislima. — Pretpostavljam da će se porodice, poput nas sada, zauvek seliti na nove planete.
— Ne zauvek — nasmeši se Jerod. — Sve će jednog dana da stane, ali do tada će da prođu milijarde godina. Mnogo milijardi. Čak se i zvezde istroše, znaš. Entropija mora da se povećava.
— Šta je to entropija, tatice? — prodorno viknu Jerodeta II.
— Entropija je, zlato moje, reč kojom označavamo trošenje svemira. Sve se troši, znaš, kao i tvoj mali voki-toki robot, sećaš li se?
— Zar ne možeš jednostavno da ubaciš novu energetsku bateriju, kao što si to uradio s mojim robotom?
— Zvezde i jesu energetske baterije, mila. Kad se one jednom ugase, više nećemo imati energetskih baterija.
Jerodeta I poče da vrišti.
— Nemoj da dozvoliš da se ugase, tatice. Ne daj da se zvezde istroše!
— Eto, vidi šta si sad uradio — ljutito prošapta Jerodina.
— Kako sam mogao da znam da će to da ih uplaši? — odgovori šapatom Jerod.
— Pitaj Microvaca — molila je Jerodeta I. — Pitaj ga kako se zvezde ponovo uključuju.
— Hajde — reče Jerodina. — To će da ih umiri. (I Jerodeta II je počela da plače.)
Jerod slegnu ramenima.
— Ne, ne, mile moje. Pitaću Microvaca. Ne brinite, on će da nam kaže.
Postavio je Microvacu pitanje i brzo dodao:
— Odštampaj odgovor.
Rukom je prikrio traku celufilma i veselo rekao:
— Eto, Microvac kaže da će za sve da se pobrine kad za to dođe vreme i zato ne morate više da brinete.
— A sada, deco — javi se Jerodina — vreme je za spavanje. Ubrzo ćemo biti u našem novom domu.
Jerod je još jednom pročitao reči na celufilmu pre nego što ga je uništio: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
Slegao je ramenima i pogledao viziploču. X-23 se sve više bližio.
*****
VJ-23X s Lameta se zagleda u crne dubine male trodimenzionalne karte galaksije i primeti:
— Pitam se nismo li smešni što se toliko brinemo za to?
MQ-17J s Nikrona strese glavom:
— Mislim da nismo. Znaš i sam da će za pet godina galaksija biti puna ako se nastavi sadašnja stopa ekspanzije.
Obojici je bilo po dvadesetak godina. Bar su tako izgledali. I obojica su bili visoki i savršeno oblikovani.
— Ipak — reče VJ-23X — dvoumim se da li da Savetu galaksije podnesem pesimističan izveštaj.
— Ja na tvom mestu ne bih ni uzimao u obzir nikakav drugačiji izveštaj. Prodrmaj ih malo. Moramo da ih razbudimo.
VJ-23X uzdahnu:
— Svemir je beskonačan. Stotine milijardi galaksija stoji nam na raspolaganju. I više.
— Stotine milijardi nije beskonačno. Osim toga, taj broj svakim danom postaje sve konačniji. Razmisli malo! Pre dvadeset hiljada godina čovečanstvo je prvi put rešilo problem iskorišćavanja energije zvezda i nekoliko vekova kasnije međuzvezdana putovanja postala su stvarnost. Čovečanstvu je trebalo milion godina da popuni jedan mali svet, a zatim je za samo petnaest hiljada godina napunilo ostatak galaksije. Danas se stanovništvo udvostručuje svakih deset godina...
VJ-23X ga prekide:
— Za to možemo zahvaliti besmrtnosti.
— Vrlo dobro. Besmrtnost postoji i moramo je uzeti u obzir. Priznajem da besmrtnost ima i svoju nezgodnu stranu. Galaktički AC je rešio mnoge probleme za nas, ali je rešivši problem starosti i smrti upropastio sva ostala rešenja.
— Pa, pretpostavljam da ti ne bi hteo da odustaneš od života.
— Nikako — odsečno odvrati MQ-17J, a zatim nastavi blažim tonom. — Još ne. Nisam ni u kom slučaju toliko star. Koliko je tebi godina?
— Dve stotine i dvadeset tri. A tebi?
— Meni još nisu ni dve stotine. Ali da se vratimo onome o čemu smo pričali. Stanovništvo se udvostručuje svakih deset godina. Nakon što popunimo ovu galaksiju, sledeća galaksija će biti popunjena za deset godina. U sledećih deset godina popunićemo još dve galaksije. Još jedna decenija i još četiri galaksije. Za sto godina popunićemo hiljadu galaksija. Za hiljadu godina, milion galaksija. Za deset hiljada godina, čitav poznati svemir. I šta onda?
— Osim toga — reče VJ-23X — tu je i problem transporta. Pitam se koliko će jedinica zvezdane energije biti potrebno za prebacivanje tolikog broja ljudi iz jedne galaksije u drugu.
— To je vrlo dobro pitanje. Čovečanstvo već sada troši dve jedinice zvezdane energije godišnje.
— Veći deo te energije se rasipa. Uostalom, naša galaksija sama izbacuje hiljade jedinica zvezdane energije godišnje, a mi koristimo samo dve jedinice.
— I to je tačno, ali i sa stopostotnim iskorišćenjem samo ćemo odložiti kraj. Naše energetske potrebe rastu geometrijskom progresijom, brže nego broj ljudi. Nestaće nam energije pre nego što nam ponestane galaksija. To je važan momenat. Vrlo važan.
— Moraćemo jednostavno da proizvodimo nove zvezde od međuzvezdane prašine.
— Ili možda da za to upotrebimo izgubljenu toplotu? — podrugljivo upita MQ-17J.
— Možda postoji način kojim bismo mogli da obrnemo entropiju. Morali bismo da pitamo Galaktički AC.
Iako VJ-23X nije zaista ozbiljno shvatao sopstvenu opasku, MQ-17J izvuče svoj AC-kontakt iz džepa i stavi ga ispred sebe na sto.
— Pa, gotovo da bih to i učinio — reče. — To je problem koji će čovečanstvo jednog dana morati da reši.
Ozbiljno se zagledao u svoj mali AC-kontakt. Bila je to samo kockica zapremine 2 kubna inča, ali je hiperprostorom bila povezana sa velikim Galaktičkim AC-om koji je opsluživao celo čovečanstvo. Preko hiperprostora AC-kontakt je bio sastavni deo Galaktičkog AC-a.
MQ-17J se zamisli. Pitao se hoće li jednog dana, tokom svog besmrtnog života, videti Galaktički AC. Galaktički AC se nalazio na jednom malom nebeskom telu, rezervisanom samo za njega. Bila je to zapravo mreža snopova sila koje su držale na okupu materiju u kojoj su talasi sub-mezona zamenili nekadašnje nezgrapne molekularne cevi. Ipak, uprkos njegovoj sub-eteričnoj konstrukciji, bilo je poznato da prečnik Galaktičkog AC-a iznosi punih hiljadu stopa.
Odjednom se MG-17J obrati svom AC-kontaktu:
— Može li se entropija ikad obrnuti?
VJ-23X ga zaprepašćeno pogleda.
— Slušaj, nisam zaista mislio da bi to trebao da pitaš — reče.
— Zašto da ne?
— Pa, obojica znamo da je reverzija procesa entropije nemoguća. Ne možeš dim i pepeo ponovo da pretvoriš u drvo.
— Ima li drveća na tvojoj planeti? — upita MQ-17J.
Ućutkao ih je glas Galaktičkog AC-a, koji se, fin i prekrasan, začuo iz malog AC-kontakta na stolu: NEDOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Eto, vidiš! — reče VJ-23X.
Vratili su se svom poslu, izveštaju koji su morali da pripreme za Savet galaksije.
*****
Ze Prim mislima prelete novu galaksiju, jedva obraćajući pažnju na bezbrojne spirale zvezda koje su galaksiju opsluživale energijom. Ovu galaksiju nije video ranije. Hoće li ikada i da ih vidi sve? Bilo ih je toliko... Svaka opterećena delom čovečanstva. Doduše, bio je to skoro mrtav teret. Sve više i više pravu suštinu čoveka je trebalo tražiti ovde, u svemiru.
Umovi, ne tela! Besmrtna tela ostala su na planetama, u suspenziji tokom eona. Povremeno bi se budila da obave neku fizičku aktivnost, ali je to postajalo sve ređe. Sve je manji broj novih osoba nastajao i pridruživao se već i onako ogromnom mnoštvu, ali nije ni bilo važno. U svemiru je svakako bilo malo mesta za nove jedinke.
Ze Prim se trgnu iz svojih razmišljanja kad je osetio bestelesno prisustvo nekog drugog uma.
— Ja sam Ze Prim — reče. — A ti?
— Ja sam De Jedan. Tvoja Galaksija?
— Nazovimo je samo Galaksija. A tvoja?
— I mi našu zovemo tako. Svi ljudi zovu svoju galaksiju Galaksijom i ništa više. Zašto da ne?
— Tačno. Budući da su sve galaksije iste.
— Ne sve galaksije. Sa jedne određene galaksije mora da je potekla ljudska rasa. To je razlikuje od ostalih.
— Sa koje? — upita Ze Prim.
— Ne znam. Univerzalni AC bi trebao da zna.
— Da ga pitamo? Odjednom sam znatiželjan.
Ze Primova percepcija se raširi sve dok se same galaksije nisu suzile, pretvorile se u novu, difuzniju prašinu na mnogo većoj pozadini. Stotine milijardi galaksija, svaka sa svojim besmrtnim bićima, svaka sa svojim teretom inteligencija i umova koji su slobodno lutali svemirom. Ipak, jedna od njih bila je jedinstvena među njima, jer je to bila prvobitna galaksija. Jedna od njih prošla je, u neodređenoj i davnoj prošlosti, kroz razdoblje kad je ona bila jedina galaksija koju je čovek nastanjivao.
Ze Prima je obuzela znatiželja. Hteo je da vidi tu galaksiju i on pozva:
— Univerzalni AC! S koje galaksije potiče čovečanstvo?
Univerzalni AC ga je čuo, jer su njegovi receptori bili spremni na svakom svetu i u celom svemiru, a svaki je receptor kroz hiperprostor bio povezan s nekim nepoznatim mestom gde je samovao Univerzalni AC.
Ze Prim je znao samo jednog čoveka čije su misli doprle na dovoljnu udaljenost od Univerzalnog AC-a da je mogao nešto da oseti, i taj je čovek primetio samo sjajnu kuglu, prečnika dve stope, koja se jedva nazirala.
— Ali, kako to može biti čitav Univerzalni AC? — upitao ga je Ze Prim.
— Većim delom se nalazi u hiperprostoru — glasio je odgovor. — Međutim, ne mogu ni da zamislim u kakvom obliku.
Niti je to mogao da zamisli i iko drugi jer su davno prošla vremena, a Ze Prim je to dobro znao, kad je bilo koje ljudsko biće učestvovalo u stvaranju Univerzalnog AC-a. Svaki je Univerzalni AC projektovao i gradio svog naslednika. Svaki je od njih, tokom miliona godina svog postojanja, akumulirao potrebne podatke za gradnju boljeg, složenijeg i sposobnijeg naslednika u koji je tada uranjala njegova baza podataka i njegova individualnost.
Univerzalni AC prekide Ze Primove misli. Ne rečima, već vodeći ga kroz svemir. Poveo je Ze Primov um nejasnim morem galaksija, sve dok se jedna od njih nije jasno razložila u zvezde.
Osetio je misao, beskonačno daleku, ali i beskonačno jasnu. — OVO JE PRVOBITNA GALAKSIJA ČOVEKA.
Ali, bila je, ipak, ista. Ista kao i sve druge. Ze Prim prikri svoje razočarenje.
De Jedan, čije su misli pratile Ze Primove, odjednom reče:
— Zar je jedna od ovih zvezda prvobitna zvezda čoveka?
Univerzalni AC reče:
— ČOVEKOVA PRVOBITNA ZVEZDA PRETVORILA SE U NOVU. ONA JE SADA BELI PATULJAK.
— Jesu li ljudi na njoj poginuli? — zaprepašćeno upita Ze Prim ni ne razmišljajući.
— KAO I UVEK U TAKVIM SLUČAJEVIMA, ZA NJIHOVA FIZIČKA TELA JE NA VREME SAGRAĐEN NOVI SVET — reče Univerzalni AC.
— Da, naravno — primeti Ze Prim, ali ga je ipak obuzimao osećaj gubitka. Oslobodio je misli iz prvobitne galaksije čoveka, vrativši se nazad, među nejasne svetle tačkice. Nije više nikada hteo da je vidi.
— Šta ti je? — upita De Jedan.
— Zvezde umiru. Prvobitna zvezda je mrtva.
— Sve zvezde moraju da umru. Zašto da ne?
— Ali kad sva energija nestane, naša će tela konačno umreti, a i ti i ja sa njima.
— Za to će trebati milijarde godina.
— Neću da se to dogodi, ni nakon milijardi godina. Univerzalni AC! Kako sprečiti umiranje zvezda?
Činilo se da to zabavlja De Jedan.
— Ti pitaš može li se smer entropije okrenuti?
Univerzalni AC odgovori:
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
Misli Ze Prima vratiše se u njegovu galaksiju. Nije više obraćao pažnju na De Jedan, čije je telo možda čekalo na nekoj galaksiji udaljenoj bilion svetlosnih godina. Ili na zvezdi nedaleko od Ze Primove zvezde. To i nije bilo važno.
Nesretan, Ze Prim poče prikupljati vodonik iz međuzvezdanog prostora da sagradi malu vlastitu zvezdu. Ako zvezde jednog dana moraju da umru, mogla se barem koja i napraviti.
*****
Čovek je razgovarao sa samim sobom, jer je, u neku ruku, Čovek psihički bio jedno. Sastojao se od biliona, biliona, biliona besmrtnih tela; svako je bilo na svom mestu, počivalo, mirno i nekvarljivo, prepušteno brizi savršenih i isto tako nekvarljivih automata, dok su se misli svih tela slobodno mešale i stapale jedna s drugom, neraspoznatljive.
— Svemir umire — reče Čovek.
Čovek pogleda galaksije koje su tamnele. Gigantske zvezde, rasipnici, davno su nestale, u najnejasnijem razdoblju nejasne daleke prošlosti. Skoro sve zvezde su bile beli patuljci. Lagano su bledele, približavajući se svom kraju. Od međuzvezdane prašine građene su nove zvezde, neke prirodnim procesima, neke od strane čoveka, a i one su sada nestajale. Bilo je moguće i izazvati sudare belih patuljaka i tako graditi nove zvezde od energije koja bi se na taj način oslobađala, ali hiljadu uništenih belih patuljaka davalo bi samo jednu novu zvezdu, a i ta bi jednom nestala. Čovek reče:
— Pažljivim upravljanjem, pod kontrolom Kosmičkog AC-a, energija koja je preostala u svemiru trajaće milijarde godina.
— Čak i tako — reče Čovek — svemu će jednog dana doći kraj. Koliko god da je štedimo, koliko god da je čuvamo, energija koja je jednom utrošena nestaje i ne može da se vrati. Entropija mora uvek da se povećava, do maksimuma.
Čovek reče:
— Zar smer entropije ne može da se okrene? Upitajmo Kosmički AC.
Kosmički AC ih je okruživao, ali ne u prostoru. Ni jedan njegov deo nije se nalazio u prostoru. On se nalazio u hiper-prostoru i bio je sačinjen od nečega što nije bila ni materija ni energija. Njegova veličina i priroda nisu se više mogle protumačiti pojmovima koje bi čovek mogao da razume.
— Kosmički AC! — reče Čovek — Kako postići reverziju entropije?
Kosmički AC odgovori:
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR.
— Prikupi dodatne podatke — reče Čovek.
— UČINIĆU TO — odgovori Kosmički AC. — TO VEĆ ČINIM STOTINU MILIJARDI GODINA. MOJIM PRETHODNICIMA I MENI TO JE PITANJE POSTAVLJENO MNOGO PUTA. SVI PODACI KOJE POSEDUJEM JOŠ SU NEDOVOLJNI.
— Hoće li doći vreme — reče Čovek — kad će podaci biti dovoljni? Da li je problem nerešiv u svim zamislivim okolnostima?
Kozmički AC reče:
— NIJEDAN PROBLEM NIJE NEREŠIV U SVIM ZAMISLIVIM OKOLNOSTIMA.
— Kada ćeš imati dovoljno podataka da odgovoriš na to pitanje?
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR — reče Kosmički AC.
— Hoćeš li i dalje da radiš na tome? — upita Čovek.
— HOĆU — reče Kosmički AC.
— Čekaćemo — reče Čovek.
*****
Zvezde i galaksije su umrle i ugasile se, a svemir je potamneo nakon deset biliona godina iscrpljivanja.
Jedan po jedan, Čovek se stapao sa AC-om. Svako je fizičko telo gubilo svoj psihički identitet, na način koji u neku ruku nije predstavljao gubitak već dobitak.
Čovekov poslednji um zastade pre stapanja, prelećući svemir u kojem nije bilo ničeg osim ostataka jedne, poslednje tamne zvezde. I ničeg drugog osim neverovatno razređene materije, nasumice uskovitlane poslednjim ostacima toplote koji su asimptotički nestajali na putu do apsolutne nule.
— Zar je to kraj, AC? — upita Čovek. — Zar ovaj haos ne može ponovo da se pretvori u svemir? Zar to nije moguće?
— JOŠ NEMA DOVOLJNO PODATAKA ZA SMISLEN ODGOVOR — reče AC.
Čovekov poslednji um se stopio i postojao je samo AC, a i on u hiperprostoru.
Materija i energija su nestale, a s njima i prostor i vreme. Čak je i AC postojao samo zbog tog jednog poslednjeg pitanja na koje nikada nije dao odgovor, još od doba kad je neki polupijani kompjuterski tehničar, pre deset biliona godina, postavio to pitanje kompjuteru s kojim je AC imao mnogo manje veze nego bilo koji čovek sa čovekom.
Na sva ostala pitanja su dati odgovori, ali AC nije mogao da oslobodi svoju svest sve dok ne dâ odgovor i na ovo, poslednje pitanje.
Konačno su prikupljeni svi podaci. Ništa nije preostalo.
Ali je sve te podatke trebalo dovesti u potpunu korelaciju, u sve moguće odnose.
Na to je utrošen vanvremenski interval.
I tako se dogodilo da je AC saznao kako se može postići reverzija smera entropije.
Ali nije bilo više čoveka kojem bi AC mogao da dâ odgovor na poslednje pitanje. Nema veze. Odgovor će se, demonstracijom, sam pobrinuti za to.
Prošao je još jedan vanvremenski interval dok je AC razmišljao kako da to najbolje učini. AC je pažljivo sređivao program.
Svest AC-a sadržavala je sve što je nekad bio svemir i sve što je sada bio haos. To treba uraditi korak po korak.
I AC reče: NEKA BUDE SVETLOST!
I bi svetlost...
Autor: Isak Asimov 1956
Prevod: Ivan Matić 2014
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Ajme Zingaro, puno radim i prilično sam umorna i ne čitam više puno kao prije. Ovu priču koju si pejstao pročitat ću nekad u slobodno vrijeme. Ali ova gornja rečenica mi zapela za oko. Ti misliš da su Srbi u Foči i Srebrenici i u Vukovaru i Škabrnji bili na pravoj strani povijesti? To su samo izdvojena 4 mjesta svjetski priznatog zločina. Pa kako su onda protiv zla?Zingaro wrote:Otvorio sam ovu temu zbog onog idiota koji se kurchi da je Hrvat.mada svojim upisima sama kalja pravo hrvatsko nasledje.Nisu srbi svugdje i sve,ali su opet na pravoj strani Povijesti,dakle protiv zla
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Ma znam te fore,AJME nimam vrimena i ne razumim,nista ne chitam samo drzim sve cetiri u zraku i chekam kad ce pasti mrak da zaspim.metilda wrote:Ajme Zingaro, puno radim i prilično sam umorna i ne čitam više puno kao prije. Ovu priču koju si pejstao pročitat ću nekad u slobodno vrijeme. Ali ova gornja rečenica mi zapela za oko. Ti misliš da su Srbi u Foči i Srebrenici i u Vukovaru i Škabrnji bili na pravoj strani povijesti? To su samo izdvojena 4 mjesta svjetski priznatog zločina. Pa kako su onda protiv zla?Zingaro wrote:Otvorio sam ovu temu zbog onog idiota koji se kurchi da je Hrvat.mada svojim upisima sama kalja pravo hrvatsko nasledje.Nisu srbi svugdje i sve,ali su opet na pravoj strani Povijesti,dakle protiv zla
Pa ima tu nesto,evo ja,na onom X se ispucam,za promjenu jebem glupim srbima mater koji bi u fashistichku Evropu jer misle kao onomad neki 'rvati chim udjesh u taj treci Rajh ima da svi vozimo Maseratije a nishta necemo da radimo.Boze dragi koliko ima glupih ljudi??!!!Jebo te,kada sam bio dijete,sjecam se mati mi govorila,sine,pametni se uche na tudjim greshkama a budale na svojima.Uvijek mi je to bilo na pameti.Gledam srbe oni bi ko 'rvati shto su unishtili Slavoniju pa bi i oni Vojvodinu i uvozili razno smece da se truju sa GMO hranom.Prije par godina jedna frendica me zelila fascinirati pa me odvela u neki stranjski ducan da kupi voce i povrce jer smo namjeravali zajedno kuhati.Ja pomirishem papriku,ni po kurca nema neki miris,krenem dalje i kazem ja od ovoga ne kuham nista a ti kako hocesh.Pa shta cemo,reko imash platz preko puta stana,tamo cemo kupiti.Doshli mi i ja joj kazem gledaj i uchi.Kad dodjesh na platz ne gledaj u povrce nego u one koji prodaju,chim vidish da je puna tezga bjezi od toga ali kada naidjesh na domacu kumicu koja ima svega po malo ,stani tu i onda pogledaj shta nudi.Vidim jednu takvu i stanem,pomirishem papriku,luk,krastavce i pitam je koliko sve koshta.Onako skromna lupi ona cijenu a ja joj dam duplo.Vraca lovu isprichava se,drama,mislim u sebi bjezi baba ne znash kakvo blago prodajesh.Elem,valjda si shvatila shta sam opisao,tu jebenu Evropu svu izvjeshtachenu i plastichnu isto kakva je i Amerika.Ljudi su glupi ko kurac jer nisu nishta iskusili na svojoj kozi a ne vjeruju ovakvima kao shto sam ja jer misle da lazem ili da to pricham zato shto nekoga mrzim.Iz tih razloga ja imam svoj vrt ovdje na Floridi gdje nichim ne prskam niti upotrebljavam bilo kakve pescitide.Sve sam smislio sam,kako imati cijelu godinu neku vrstu povrca i to mi uspijeva jako dobro.Napravio i kokoshinjac pa imam svoje meso a pilici pojdoshe sve shto je otpad od zelenjave iz vrta.Dakle,iz ove priche mozesh izvuci zakljuchak protiv chega se ja borim i za koje vrijednosti se borim.Kada pricham o 'rvatskom mentalitetu onda pricham i o srpskom i muslimanskom jer taj mentalni sklop je isti kod svih balkanjerosa koji misle da je trava zelenija kod susjeda nego u njegovom dvorishtu.Za sada koliko pratm vecina srba je normalna mada ih zapadne hrvatske kujice zele preveslati zedne preko vode da i oni osjete shta znachi biti na zapadu gdje si goli kurac na biciklu ako nemash lovu,ovdje nemash ni "prijatelja".Dodushe,mene zaboli kurac za tim jer imam svoje pchele sa kojima se druzim bolje nego sa ljudima.Jutros bio kod njih,mirne ko bubice,prichamo,zuje one,zujim ja ,milina Bozija.Et".
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Zašto misliš da se izmotavam kad kažem da nemam vremena čitati? Kad sam počela pisati na forumu daleke 2004. godine čitala sam doslovno knjigu dnevno a najčešće beletristiku i filozofiju paralelno. Uz svoj kućanski i uredski posao. Godine su učinile svoje i prioriteti su se promijenili pa sad u slobodno vrijeme ne čitam nego hodam, iz zdravstvenih razloga. Zbog čega to smatraš izmotavanjem?
Zatim, nisi mi odgovorio na pitanje jesu li srpska agresija na Hrvatsku i BiH kao i ratni zločini u Srebrenici i Vukovaru povijesno dobro i okrenutost Srba dobru? Sve ostalo što si napisao je tvoje izmotavanje i izbjegavanje odgovora.
Zatim, nisi mi odgovorio na pitanje jesu li srpska agresija na Hrvatsku i BiH kao i ratni zločini u Srebrenici i Vukovaru povijesno dobro i okrenutost Srba dobru? Sve ostalo što si napisao je tvoje izmotavanje i izbjegavanje odgovora.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Gle draga moja forumasice,shvatit cu ova pitanja kao zensko vrdanje i spinanje koje sluzi da se zavara trag sa prave istine..Pisao sam o tim stvarima (dozvoljavam da sam ne razumljiv) i pocetcima rata u Hrvatskoj.Pogledaj sta se desavalo u Ukrajinu prije nego je Rusija napala te te bolesne idiote koji su umislili da su neki kurac u svijetu a nisu nista drugo do korisne budale americkih cionista kao i neki hrvati.Dokaz,upitaj se zasto ste se "borili"?Da sam ja Hrvat,pitao bi sebe koji su to atributi drzavnosti pa bi onda sebi odgovorio ko mi komanduje vojskom,ciji novac mi jeu opticaju i da ne nabrajam dalje,dovoljno su samo ova dva atributa drzavnosti da shvatis zasto su se hrvati borili?Mpjim rijecnikom receno,borili su se za svoje privilegije pa i one zadnje cistacice u ministarsvima su dobile mirovinu "domovinskog branitelja"Necu sa tipkam ovdje jer su mi neki ljudi visko pozicionirani u vojsci pricali mi takve gadosti takve stvari kako su se mirovine dobijale da se normalnom chovjeku samo povraca.Imao sam najboljeg frenda koji je od posljedica rata preminuo a nikada nije zelio uzeti mirovinu govoreci ,ja sam se borio iz uvjerenja za Hrvatsku i takve ljude postujem iako se nikada sa njim nisam slozio zbog kojih se razloga borio.metilda wrote:Zašto misliš da se izmotavam kad kažem da nemam vremena čitati? Kad sam počela pisati na forumu daleke 2004. godine čitala sam doslovno knjigu dnevno a najčešće beletristiku i filozofiju paralelno. Uz svoj kućanski i uredski posao. Godine su učinile svoje i prioriteti su se promijenili pa sad u slobodno vrijeme ne čitam nego hodam, iz zdravstvenih razloga. Zbog čega to smatraš izmotavanjem?
Zatim, nisi mi odgovorio na pitanje jesu li srpska agresija na Hrvatsku i BiH kao i ratni zločini u Srebrenici i Vukovaru povijesno dobro i okrenutost Srba dobru? Sve ostalo što si napisao je tvoje izmotavanje i izbjegavanje odgovora.
Vidis,1989 sam poznavao ljude iz kriminalnog miljea koji su doveli Tudjmana na vlast,bio ocevidac kada su kriminalci iz BiH dolazili u Simunsku (visa skola tada MUP_e).Bio svjedok pustanja skoro svih kriminalaca iz zatvora (raznih ubica i pljachkasha) koji su dobili MUP-E znacke i ovlasti da mogu privoditi svakog tko im je sumnjiv a nije za HDZ,Druzio sam se sa raznim socijalnim klasama zagrebcana,poznavao uticajne ljude,sirotinju,kurve,bio non stop u zagrebackom nocnom zivotu.Vidio razne olose koji su dolazili iz inozemstva kao borci za slobodu koji su pricali da su potomci ustasa,upoznao vise njih iz Legije stranaca.Svi su oni prvi poceli proganjanje ne isto misljenika bio to Hrvat ili Srbin ili Musliman nije bilo vazno,vec je bilo vazno da su protiv HDZ_e .Nisam tada sreo ni jednoga covjeka u Zg koji je zelio rat osim tih pasa rata koji su bili odgajani u zapadnim sredinama i cuvani za razbijanja YU.Oni su pocheli rat jer su prvi sa radoscu isli i pljachkali srpska sela,ubijali i stavljali u logore po Zagrebu.Srbima je preko medija govoreno da su to hrvati a ne kriminalci i psi rata.Kotac rata se tako pokrenuo a poslije mozemo prichati samo o posljedicama a ne o uzrocima koje vecina vas izbjegava i skriva kao zmija noge.Ovo sto sam ti napisao neces procitati nigdje ni u srpskim ni u takozvanim hrvatskim medijima jer je to moje osobno iskustvo na osnovu kojega sam i donio odluku da odem iz Hrvatske.Nisam se ja plasio svojih prijatelja koji su me poznavali ali nisam sebi mogao da dozvolim da o mojoj sudbini odlucuju neki bolesniprimitivci koji su dosli iz eaznih vukojebina i odjedanputa postali veci hrvati od hrvata koji su bili pravi hrvati.Vecinu mozes ovdje upoznati po njihovom nastupu i kako su veci katolici od Pape .Tipichno za srpske mutante sa kamenjara ciji su pradjedovi uzeli katolichku vjeru da bi se spasili od gladi.Vjerojatno sam nesto zaboravio ali me iskreno zaboli kuracsta ce tko misliti.Pametnom chovjeku napishesh dvije rijechi i sve razumije dok kretenu mozesh pisati romane on ce ti i dalje postavljati glupa pitanja.Chinjenice su da ste nakon toliko godina progledali i shvatili da vas od 1991vode profesionalni kriminalci a nikakvu hrvati. No,pitat ce se neki sta tebe boli kurac za to?Dobro pitanje,jer da mi je netko nudio (a nudio mi je zbog mojih vjestina i sposobnosti jedan prijatelj 1987 da dodjem u SAD) nikada nisam pozelio da odem iz Hrvatske jer sam u njoj imao svoju Ameriku.Sada da mi netko nudi da se vratim i da mi daje miliune eura ne bi se vratio,jer to nije vishe ista zemlja u kojoj sam nekada zivio.Priznajem,lupala me nostalgija,mislio se vratiti,uloziti u nesto privatno u svezi tenisa.Bio par puta i shvatio da sam previse romantichan kada je Hrvatska u pitanju.Pomislim,pa jebo ye ,koji ti je kurac protjerali su uz pomoc zapada 250.000 srba.Hajde to razumijem ali protjerali su 1 milion hrvata i to mladih .Takva zemlja nema buducnost,nisam zelio da moja djeca i unuci zive u toj vukojebini.Eto,skraceno.A tvoja konstantacija da su srbi izvrshili agresiju na Hr. samo govori o tebi u kojoj sredini zivis i koliko si indoktrirana propagandom i lazima.Bez katarze koju jednom morate proci nigdje vi kao drzava necete stici.Po obicaju znam da ce vecina ovaj upis protumachiti kao mrznju prema Hrvatskoj.Ali kunem se svim da nemam razloga mrziti takve ljude osim sto ih zalim.Moram napomenuti da jos ima normalnih hrvata koji se ne slazu samnom u svemu ali iako se slazu u nekim stvarima ne smiju napisati javno.Ja i dalje cijenim svakog hrvata koji se bori protiv globalizma i neistine koju mu serviraju njihove kriminalne elite..Ovdje sam upoznao jednoga slichnog meni i jako se dobro slazemo.poznajem i neke muslimane bavimo se zajedno pchelarstvom .Dakle,nisam opterecen tim nacionalnim pitanjima osim istine pa valjda mogu nepristrasno donositi sud o svemu.Na X sam od kako je Elon Mask preuzeo stari tviter i tamo srecem jako puno
srpsko-muslimanskih kretena kojima ne ostajem duzan jer su mentalno slichni ovim ovdje takozvanim 'rvatima mutantima.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Zingaro, meni unatoč mojim godinama još uvijek jedno nije jasno: odakle ljudima potreba da druge koji ne misle isto uvjeravaju da su glupi, indoktrinirani, slijepi, neinformirani i slične konstrukcije. Ja sam uvijek bila među onima koji ne misle isto i naslušala sam se tih etiketa. Jedno vrijeme sam pokušavala objasniti i demantirati ali sam uvidjela da nemam šanse. I što sad? Ništa, moja je deviza živi i pusti živjeti. Ovdje na forumu sam skroz nebitna, imam svoj topic i zabavljam se na njemu, stavljam tekstove i fotke za svoju dušu. Više nikoga ni u što ne uvjeravam. Nas dvoje imamo dijametralno suprotna iskustva. I što da uradimo po tom pitanju?
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
metilda wrote:Zingaro, meni unatoč mojim godinama još uvijek jedno nije jasno: odakle ljudima potreba da druge koji ne misle isto uvjeravaju da su glupi, indoktrinirani, slijepi, neinformirani i slične konstrukcije. Ja sam uvijek bila među onima koji ne misle isto i naslušala sam se tih etiketa. Jedno vrijeme sam pokušavala objasniti i demantirati ali sam uvidjela da nemam šanse. I što sad? Ništa, moja je deviza živi i pusti živjeti. Ovdje na forumu sam skroz nebitna, imam svoj topic i zabavljam se na njemu, stavljam tekstove i fotke za svoju dušu. Više nikoga ni u što ne uvjeravam. Nas dvoje imamo dijametralno suprotna iskustva. I što da uradimo po tom pitanju?
Nikada nisam drugoga omalovazavao ako ima suprotno misljenje od mene,naprotiv posticao sam takve likove da me razuvjere cinjenicama pa da nesto naucim jer smatram od pochetka moga forumskog zivota da bi ovo mjesto trebalo imati bas tu svrhu,UCENJE.Medjutim shvatio sam davno da ovakva mjesta ne sluze tome nego raznim prepucavanjima na nivou osmoskolaca.Dosadilo mi objasnjavati logiku razmisljanja ljudima kojima i nije stalo do toga nego da lijece svoje komplekse manje vrijednoti.Umorio sam se od toga i postao sam sebi smijesan sto odgovaram raznim mentalnim bolesnicimana njihove provokacije.Smatram i dalje da inteligentnom chovjeku ne trebash puno objashnjavati jer odmah shvaca sve napisano i uzvraca inteligentno chinjenicama braneci svoj stav o nechemu.Takve ljude postujem i cijenim jer mi otvaraju nove vizure razmisljanja.Dakle,nesto sam naucio.Meni osobno nitko ne smeta ako zivi nekim svojim zivotom koji misli da je dobar za njega,ali ne dozvoljavam nikome da mi namece svoje bolesne ideje iz samo njemu poznatih razloga,a ti su razlozi uglavnom primitivne prirode.Poznajem jako dobro Balkanski mentalitet i izvrtanja svega i svachega naopako da bi se tudje vrijednosti omalovazile i na taj nachin svoje postavile na pijedestal pobjede.Da bi ljudi polemizirali o nechemu (polemika i sluzi da se nadju zajednichke vrijednosti i stavovi kako bi ljudi kao socijalna bica mogli da zive u miru i slozi bez agresije i ratova).Iako nisam klasichni vjernik,meni je dovoljno da vjerujuce ljude prihvatim sa poshtovanjem ako tumache bilo koju vjeru na pravi izvorni nacin.Oni koji tako rade u svojoj vjeri za mene su pravi ljudi i u stanju sam svim silama braniti njihovo dostojanstvo i vjeru koju zive.Medjutim,bas ovdje na ovom forumu sam sreo neke likove koji tumache vjeru prema svojim bolesnim potrebama a za takve nemam ni minimum postovanja.Duga je to pricha,ali poznajem korijenje takvog mentaliteta koji je rodjen u materijalnom siromastvu uglavnom na kamenjaru.Tu nema razlike,da li su to muslimani,hrvati ili srbi,svima njima sa tog podruchja je sliichno jedno,pokvarenost i razmishljanje kako drugom neshto ukrasti ili ga zajebati na neki nachin.U ravnicharskim i plodnim dijelovima Hrvatske i bivshe YU takvog mentaliteta skoro da nije bilo do naseljavanja recimo Slavonije ili Vojvodine.E tu je trebalo raditi i poshtivati kuluru rada,a kako ce kamenjarac raditi kada je vjekovima bio hajduk i nauchio zivjeti od pljachke?Ja sam protiv takvih njihovih "vrijednosti" i borim se iskreno jer smatram da je to destruktivno za sve ljude koji zive u Hrvatskoj.Naravno,tipichni mentalni bolesnici ce to odmah izvrnuti naopako i reci da ja mrzim hrvate.E taj lopovski mentalitet me uzasno nervira jer nas unistava sve zajedno i na kraju ce sam sebi od muke morati pusiti kurac jer nece biti vise hrvata u Hrvatskoj niti muslimana u BiH a bogami ni Srba u Srbiji.Taj scenario se vec pocheo ostvarivati na tlu bivshe YU.Ti si ko moja bivsha zena,ona je sve gurala pod tepih i pravila se da je to ne dotiche niti njen zivot.Da sam je slushao davno bi otishao u 100 pizdi materinih.Ja mislim da se svi moramo boriti protiv zla prvenstveno u svojim obiteljima,gradovima,selima,drzavi pa tek onda kada sredimo svoje dvorishte imamo pravo prigovarati drugima.Naravno,nisu svi ljudi talentirani da vide cjelokupnu sliku svijeta i svoje mjesto u njemu pa se onda ulove za neke male fragmente te slike i veslaju ko ludi neke svoje bolesne ideje.Na kraju chovjek shvati da je glupo objashnjavati bilo kome neshto ako taj nema kapaciteta da shvati.Takve ostavish da se sami unishtavaju i ne pomazesh im niti savjetujesh u bilo chemu jer Bog ili Priroda ili nega visha sila tako zeli da bude.Tako je sa pojedincem ali i odredjenim narodima.Kazu pametni ,da se pametan uchi na tudjim greshkama a idiot na svojim.Uzivaj mirovinu.
P.S. Samo da pojasnim neke svoje jezicne ispade
1.Kada nekom jebem mater onda je to vise kao neka skracena misao da nemam zivaca tipkati sa kretenima a ne da bi mu pozelio jebati mater u stvarnom smislu.
2.Kada pisem o hrvatima onda uglavnom pisem afirmativno a o 'rvatima pishem onako kako zasluzuju,jebem im mater.
3.Nikad u svom virtualnom zivotu nisam vrijedjao poshtene i razumne forumashe niti cu to ikada chiniti jer bi se onda sam sebi zgadio.
4.Najvishe problema u svom zivotu a i sada sam imao i imam sa samim sobom jer od sebe iskren chovjek ne moze nigdje pobjeci a i zato shto josh uvijek uchim i od idiota i od pametnih.
5.I.T.D.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
A gle, možda si puno mlađi od mene pa ipak imaš potrebu govoriti i objašnjavati svoj stav. Ja sam takva bila do prije 2 godine. Pokušavala sam sve što zastupam potkrijepiti argumentima. Ali uvidjela sam da nema nikakvog smisla na takav način gubiti vrijeme. U ove dvije godine sam postala puno tiša. To ne znači da guram stvari pod tepih, naprotiv, sve sam izvukla ispod tepiha i posložila prioritete. Uz brojnu obitelj koja se stalno povećava brinem i o jednom teškom bolesniku. A na prvom mjestu je Bog. Puno molim i meditiram i s tom praksom moje misli postaju sve mirnije i tiše. Nemam predrasuda prema rasama i nacijama, samo budi čovjek. Nevjesta mi je Makedonka i krstit će dijete u MPC. Osjećam malo podbadanja kad mi kažu: imat ćeš pravoslavca. Meni ne smeta ni jedno ni drugo, baš zato jer imam posložene vrijednosti. U komunikaciji sam prije bila eksplozivna. Narav je najteže promijeniti, ali eto, meni je uspjelo, makar djelomično. Rad na sebi traje do kraja života.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Nema to nikakve veze sa godinama (barem kod mene,jer se dobro poznajem i ne mogu sam sebe lagati) to je vise neki stil kojim zelim sugovorniku poslati poruku da sam jebeni perfekcionista koji kada nesto radi ili govori nastoji da to izvede na najbolji nacin.Vjerujem da me puno likova preskace kao i ja njih ali u 99% slucajeva ne ostajem duzan nikome odgovor osim stvarno mentalno bolesnim tipovima koji nemaju nikakvu ideju ili mrvu kreativnosti i maste u sebi.Sa njima nemam zivaca,vec im jebem glupu mater ne zato shto su hrvati,muslimani ili srbi nego zato shto su glupi a zele ostaviti dojam da su pametni.Iznenadio sam se koliko su uporni pa dolaze po jos sto mi je govorilo da su obichni mali ljigavi crvici.Od pametnih uzimam najbolje (takav sam od malena) i prisvajam kao svoje bez imalo kompleksa manje vrijednosti.Volim polemizirati sa drugima ne zato da im dokazem kako sam u pravu nego sebi da imam ispravno razmisljanje.Imam isti stav o ljudima,ako si covjek u onom najljepsem smislu onda si mi brat bez obzira koje si vjere ili nacije,ako nisi,vecx si jebeni lazov koji izmishlja i tipka ovdje neke lazi onda si mi neprijatelj taman da si mi rodjeni brat.Nekada su to bile vrijednosti koje su se podrazumijevale.Uzeo sam tamo nadimak Zingaro zato shto sam znao koliko 'rvati (vidis,nisam napisao hrvati ,ta kvachica chini veliku razlikuizmedju hrvata i 'rvata)podcjenjuju cigane kao narod.Ovdje sam uzeo nadimak Mentalitet zato sto me interesiralo odakle i gdje se stvaraju korijeni toga 'rvatskog mentaliteta.Poznajem tu vrstu ljudi koji su igrom sluchaja sa kamenjara.Naravno,samo idiot generalizira jer sa toga kamenjara su neki ljudi imali utjecaj i na mene u onom pravom ljudskom smislu.Ali tipovi o kojima sam gore objasnjavao svijet shvacaju samo crno bijelom tehnikom iako izmedju postoji 1.000 nijansi sive koje ne mozemo svojim ochima sve ni registrirati.Volim da upotrebljavam metafore jer one najplastichnije objashnjavaju neke situacije ili stanje duha odredjenog vremena.Ne polemiziram nikada sa osobama nego sa njihovim stavovima i "vrijednostima"koje mi zele nametnuti.Eto ,pokusao sam da odgovorim na neke tvoje opaske koje si iznijela ovdje i vjerojatno si primijetila da ne pichkaram ili da te pokusham omalovazavati ili uvrijediti jer si normalna osoba koja se razlikuje od mene sto je normalno ali se ne razlikujemo o 10 Bozijih zapovijesti.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Primijetila sam da ti je rječnik sa mnom puno ugodniji i hvala ti na tome. Nisam ni ja uvijek bila jezična čistunica, beštimala sam kao kočijaš kad sam se zaposlila nakon faksa. Sve dok mi jedan čovjek nije rekao:kako ovako lijepa usta mogu govoriti tako ružne riječi. To me je tako postidilo da nikad više nisam izrekla nijednu beštimju, osim dvaput: kad me je ginekolog na porodu tretirao kao kravu i drugi put kad me je svekrva dovela do ludila. Od tada nikad više. Nažalost često pročitam da psuju inteligentni ljudi i tako mediji potiču psovanje jer oni neinteligentni jadnici misle da time dokazuju visok IQ. Što se tiče Roma prije su Ciganke bile jako agresivne u prošnji. Znale su i proklinjati ako im ništa ne daš. Uvijek sam zamišljala da one to moraju raditi ili će dobiti batine pa sam im uvijek nešto dala. Nekoliko dinara me nije osiromašilo. Ali dvaput sam imala baš neugodna iskustva. Mislim da se sad pokušavaju uklopiti u društvo, ali država ne ulaže u infrastrukturu njihovih sela i baš još uvijek sve izgleda bijedno. Ni njihov predstavnik u Saboru ne mari za njih. Bio je tu na forumu lik levijatan, čudan dosta. Govorio je kao da su država u državi a taj narativ se nikome ne sviđa. Moj je stav prema manjinama: ne ponašaj se kao prema maćehi prema državi koja te hrani. Mislim tu prvenstveno na Srbe i Pupovca. Ali da budem iskrena u mojim prioritetima se država ili domovina nalazi na dalekom šestom mjestu. Volim svoje, poštujem tuđe u stilu živi i pusti živjeti. Ne sviđa mi se agresivni narativ u srpsko hrvatskoj komunikaciji. Ne vodi dobru.
Imao mi je sin dobrog frenda Srbina, bili su kao braća, cimeri, posjećivali se doma. Odjednom dečko otišao negdje vani i došao u društvo Srba iz Srbije. Od tada ga pere paranoja da mu Hrvati hoće nauditi, završio čak i na psihijatriji. Tužno. Tako loše društvo kvari ljude na svakoj strani.
Imao mi je sin dobrog frenda Srbina, bili su kao braća, cimeri, posjećivali se doma. Odjednom dečko otišao negdje vani i došao u društvo Srba iz Srbije. Od tada ga pere paranoja da mu Hrvati hoće nauditi, završio čak i na psihijatriji. Tužno. Tako loše društvo kvari ljude na svakoj strani.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Mozda me nisi citala niti pratila moje upise,Ali da jesi onda bi davno ptrimijetila da ti nisi izuzetak u mome ophodjenju prema normalnim ljudima sa kojima mozda nemam istomisljeni stav o nechemu ali razumijem njihoverazloge zbog kojega ga brane na jedan normalan i logican nacin.Evo nesto iz krscanske nauke koja me oformila kao osobu.Majka mi je oduvijek govorila i pokusavala objasniti kao djetetu rijecima.Sine,kada ti neko udari samar ti okreni drugu stranu.Ili ko tebe kamenom ti njega kruhom.Kao dijete nisam imao pojma odakle te misli dolaze pa sam joj se cudio i smatrao da nije u pravu.Kada sam dovoljno odrastao i saznao odakle te rijeci dolaze znao sam je provocirati zasto ne ide u crkvu a 100 metara je od nase kuce.Govorila je da njoj nije potreban advokat sa Bogom i ako postoji da on zna da je njena dusa cista i postena pa ce to on znati prepoznati.Crkvu je smatrala advokatom sa Bogom dsto se meni dopalo i dan danas se toga uvjerenja drzim.Ne treba chovjek lizati crkvene klupe da bi bio pravi vjernik a ne mora ici u nju da bi bio isatinski vjernik,tako da su za mene ljudi vjernici i ako ne idu u crkvu a drze se 10 Bozijih zapovijedi a oni koji idu u crkvu i ne drze se tih zapovijedi su nevjernici i skrnavitelji vjere iz bilo koje da dolaze.
Ne trebamo biti robovi crkvenih dogmi ali trebamo biti samo iskreni i pravedni ljudi.Dosta sam isao u crkvu kao dijete vise zbog prijatelja cija je obitelj bila istinski krscanska i po kojoj sudim tko je pravi krshcanin a tko nije.Moj prijatelj nikada nije psovao ,a i kada bi kao dijete opsovao onda bi rekao jesro te umjesto jebo te.Kod hrvata.a posebno komunjara sam primijetio da idu u crkvu iz pomodnih razloga (dakle laznih)a to je i to ce unistavati pravu vjeru jer ljudi to vide i zato bjeze iz katolichke crkve posebno na zapadu.U hrvatskom katolickom kleru najvise ima ljudi koji su doshli iz siromashnih obitelji jer su ih tamo slali da bi udomili svoju djecu i spasili od gladi.Neshto slichno se deshavalo i u Jugoslaviji kada su slali djecu u policiju i vojsku ne da bi branili red i poredak vec da bi ih udomili u drzavnu sluzbu i tako materijalno obezbijedili njihov zivot.Sve te lazi su nas koshtale jako puno na Balkanu jer su pogreshni ljudi stvarali lazne vrijednosti u koje smo vjerovali.Odrastao sam na rokenrolu i kasnije teskom roku mrzeci i nipodastavajuci sve sto je Balkansko.Kada sam dosao na zapad i kada sam poceo da razumijevam bolje jezike drzava u kojima sam zivio shvatio sam koliko su im jezici siromasni a nas bogatiji i kreativniji.Tada sam pocheo da sve preispitujem pa i samog sebe jer sam ljubitelj lijepe rijechi a posebno poezije.Na ovaj forum sam poceo sluchajno dolaziti zbog toga shto su neki likovi donosili razlichite vijesti iz razlichitih izvora shto je meni bilo praktichno jer se nisam imao puno vremena da te vijesti sam nadjem,ostalo je povijest.Zaglibio sam se u blatu sa raznim idiotima misleci da ce nekada progledati drugachijim ochima kao shto sam ja shvatio svoje zablude,ali cekni magarche dok trava naraste.Moj osnovni poriv je bio da pobudim ponos i osjecaj za pravdu kod pojed
inih likova ali sam naletio na zamku nadjebavanja pa sam svoj vokabular prilagodio njima da me bolje shvate zato shto uz moj najbolji trud nikada nisu mogli da shvate lijepu rijech.Ruzne su im jako brzo dopirale do ono malo mozdanih vijuga sa kojima su raspolagali pa sam pocheo da pomalo bolesno uzivam kako im jebem mater a oni dolaze po josh.Sve ima svoj pochetak i kraj pa i ta moja jezichna avantura na ovome forumu.Kada shvatish da je uzaludno neshto shto radish prestanesh i onda te vise boli ona stvar za takve ljude.Doveo sam troje djece iz svoje blize obitelji u SAD na shkolovanje.Dvoje su uspjeli zavrshiti svoje shkole i sada imaju uspjeshan i koristan zivot kakav su planirali a treci student sin od sestre je bio razmazeno dijete sa kojim sam se jako dugo muchio objashnjavajuci mu ovaj svijet.Donio je mentalitet iz Hrvatske koji mr je nerviraio pa sam nakon duzeg vremena odustao od njega i pustio ga da radi ono shto misli da je najbolje za njega.Trebao je da bude Arhitekta ali je nakon 2 god. studija ovdje i 1 god u Zagrebu sve napustio.To mi je najveci poraz u zivotu koji si necu oprostiti nikada.Na njemu sam shvatio da nekim ljudima ne mozesh pomoci ako si prvenstveno ne zele pomoci sami sebi.Otishao je svojim putem i sada se bori na dugachiji i tezi nachin za svoju buducniost.Kasnije sam pocheo traziti razloge i analizirati zashto je to bilo tako i shvatio da je sve u ebenom mentalitetu pa sam zato i na ovome forumu uzeo taj nadimak da bi pronikao u balkanski mentalitet.Davno prije odlaska iz Zagreba pred rat prichao sam sa jednim jako dobrim frendom koji je bio javna osoba iz Hrvatske kultur o svemu shto nas je snashlo pochetkom 90_tih.On mi je rekao (te rijechi necu nikada zaboraviti)"Gledaj,ovdje zivimo tisuce godina na Balkanu kao narodi prozimani najvecim kulturama na kojima pochiva zapadna kultura a nismo nishta nauchili,shta mislish da cemo neshto nauchiti u slijedecih 100 god."?To mi je pomoglo da se odluchim i odem sa toga prokletog prostora punog mrznje.Razmisljao sam da napishem knjigi "Balkan mjesto ljubavi i mrznje"" ali mi je pao napamet mentalitet moga necaka i ovogo foruma da je to samo gubljenje vremena.Pametni uche na tudjim greshkama a balkanjerosi na svojim.i shto je najgore uzivaju u tome da vishe puta stanu na iste grablje.
Ne dolazim vishe ovdje tako chesto jer sam se ispraznio u svakom pogledu,a kada sam sebi ispadnem glup onda je to stvarno poraz i uzas za moju psihu.Sada sam vishe na X (tviter) i tamo jebem mater glupim srbima i muslimanima zajedno sa siptarima i 'rvatima.Sve je to glupo smece koje je pokvareno i iz te svoje pokvarenosti izvlache ono najgore iz sebe.Znam da je glupo robovati stereotipima ali ne mogu se oteti utisku da to ipak nije vecina naroda koje susrecemo u virtualnom svijetu nego glasna i besposlena manjina koja stvara utisak svojim glasnim i nasilnim pisanjem da je vecina.Tako je i u stvarnom zivotu.Oni koji su pokvareni i koji znaju dobro obmanjivati mase putem medija ubiru vrhnje onih koji stvaraju i odrzavaju na zivotu banana drzavice na Balkanu.Bash sam se raspisao ,kazem ,knjigu bi mogao napisati ali mislim da je uzaludno kao i ovo shto sada tipkam,ali eto neki me vrag tjera da budem poshten i pravedan a i shvatljiv .Odgovore ne odugovlachim ali nishta ne mogu uchiniti protiv svoje spontanosti.Uzivaj u zivotu sa ljudima koje volish i koji ti neshto znache.Ja imam svoju mladju ekipu koja me "maltrewtira" i chini me srecnim.
Ne trebamo biti robovi crkvenih dogmi ali trebamo biti samo iskreni i pravedni ljudi.Dosta sam isao u crkvu kao dijete vise zbog prijatelja cija je obitelj bila istinski krscanska i po kojoj sudim tko je pravi krshcanin a tko nije.Moj prijatelj nikada nije psovao ,a i kada bi kao dijete opsovao onda bi rekao jesro te umjesto jebo te.Kod hrvata.a posebno komunjara sam primijetio da idu u crkvu iz pomodnih razloga (dakle laznih)a to je i to ce unistavati pravu vjeru jer ljudi to vide i zato bjeze iz katolichke crkve posebno na zapadu.U hrvatskom katolickom kleru najvise ima ljudi koji su doshli iz siromashnih obitelji jer su ih tamo slali da bi udomili svoju djecu i spasili od gladi.Neshto slichno se deshavalo i u Jugoslaviji kada su slali djecu u policiju i vojsku ne da bi branili red i poredak vec da bi ih udomili u drzavnu sluzbu i tako materijalno obezbijedili njihov zivot.Sve te lazi su nas koshtale jako puno na Balkanu jer su pogreshni ljudi stvarali lazne vrijednosti u koje smo vjerovali.Odrastao sam na rokenrolu i kasnije teskom roku mrzeci i nipodastavajuci sve sto je Balkansko.Kada sam dosao na zapad i kada sam poceo da razumijevam bolje jezike drzava u kojima sam zivio shvatio sam koliko su im jezici siromasni a nas bogatiji i kreativniji.Tada sam pocheo da sve preispitujem pa i samog sebe jer sam ljubitelj lijepe rijechi a posebno poezije.Na ovaj forum sam poceo sluchajno dolaziti zbog toga shto su neki likovi donosili razlichite vijesti iz razlichitih izvora shto je meni bilo praktichno jer se nisam imao puno vremena da te vijesti sam nadjem,ostalo je povijest.Zaglibio sam se u blatu sa raznim idiotima misleci da ce nekada progledati drugachijim ochima kao shto sam ja shvatio svoje zablude,ali cekni magarche dok trava naraste.Moj osnovni poriv je bio da pobudim ponos i osjecaj za pravdu kod pojed
inih likova ali sam naletio na zamku nadjebavanja pa sam svoj vokabular prilagodio njima da me bolje shvate zato shto uz moj najbolji trud nikada nisu mogli da shvate lijepu rijech.Ruzne su im jako brzo dopirale do ono malo mozdanih vijuga sa kojima su raspolagali pa sam pocheo da pomalo bolesno uzivam kako im jebem mater a oni dolaze po josh.Sve ima svoj pochetak i kraj pa i ta moja jezichna avantura na ovome forumu.Kada shvatish da je uzaludno neshto shto radish prestanesh i onda te vise boli ona stvar za takve ljude.Doveo sam troje djece iz svoje blize obitelji u SAD na shkolovanje.Dvoje su uspjeli zavrshiti svoje shkole i sada imaju uspjeshan i koristan zivot kakav su planirali a treci student sin od sestre je bio razmazeno dijete sa kojim sam se jako dugo muchio objashnjavajuci mu ovaj svijet.Donio je mentalitet iz Hrvatske koji mr je nerviraio pa sam nakon duzeg vremena odustao od njega i pustio ga da radi ono shto misli da je najbolje za njega.Trebao je da bude Arhitekta ali je nakon 2 god. studija ovdje i 1 god u Zagrebu sve napustio.To mi je najveci poraz u zivotu koji si necu oprostiti nikada.Na njemu sam shvatio da nekim ljudima ne mozesh pomoci ako si prvenstveno ne zele pomoci sami sebi.Otishao je svojim putem i sada se bori na dugachiji i tezi nachin za svoju buducniost.Kasnije sam pocheo traziti razloge i analizirati zashto je to bilo tako i shvatio da je sve u ebenom mentalitetu pa sam zato i na ovome forumu uzeo taj nadimak da bi pronikao u balkanski mentalitet.Davno prije odlaska iz Zagreba pred rat prichao sam sa jednim jako dobrim frendom koji je bio javna osoba iz Hrvatske kultur o svemu shto nas je snashlo pochetkom 90_tih.On mi je rekao (te rijechi necu nikada zaboraviti)"Gledaj,ovdje zivimo tisuce godina na Balkanu kao narodi prozimani najvecim kulturama na kojima pochiva zapadna kultura a nismo nishta nauchili,shta mislish da cemo neshto nauchiti u slijedecih 100 god."?To mi je pomoglo da se odluchim i odem sa toga prokletog prostora punog mrznje.Razmisljao sam da napishem knjigi "Balkan mjesto ljubavi i mrznje"" ali mi je pao napamet mentalitet moga necaka i ovogo foruma da je to samo gubljenje vremena.Pametni uche na tudjim greshkama a balkanjerosi na svojim.i shto je najgore uzivaju u tome da vishe puta stanu na iste grablje.
Ne dolazim vishe ovdje tako chesto jer sam se ispraznio u svakom pogledu,a kada sam sebi ispadnem glup onda je to stvarno poraz i uzas za moju psihu.Sada sam vishe na X (tviter) i tamo jebem mater glupim srbima i muslimanima zajedno sa siptarima i 'rvatima.Sve je to glupo smece koje je pokvareno i iz te svoje pokvarenosti izvlache ono najgore iz sebe.Znam da je glupo robovati stereotipima ali ne mogu se oteti utisku da to ipak nije vecina naroda koje susrecemo u virtualnom svijetu nego glasna i besposlena manjina koja stvara utisak svojim glasnim i nasilnim pisanjem da je vecina.Tako je i u stvarnom zivotu.Oni koji su pokvareni i koji znaju dobro obmanjivati mase putem medija ubiru vrhnje onih koji stvaraju i odrzavaju na zivotu banana drzavice na Balkanu.Bash sam se raspisao ,kazem ,knjigu bi mogao napisati ali mislim da je uzaludno kao i ovo shto sada tipkam,ali eto neki me vrag tjera da budem poshten i pravedan a i shvatljiv .Odgovore ne odugovlachim ali nishta ne mogu uchiniti protiv svoje spontanosti.Uzivaj u zivotu sa ljudima koje volish i koji ti neshto znache.Ja imam svoju mladju ekipu koja me "maltrewtira" i chini me srecnim.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Hej, Zingaro, nisam pobjegla nego nisam htjela na brzinu odgovarati. Da budem iskrena, ja ne čitam postove u kojima pretpostavljam psovke pa sam tako izbjegavala tvoje, ali znam da si volio suprotstavljati svoje mišljenje i da te je to počesto dovodilo u konflikt. Posebno na Pipijevu forumu, tamo su znale frcati iskre. Tu smo slični jer i ja najčešće imam različite stavove i volim ih braniti pa najčešće upadnem u prepirku ili još bolje žestoku svađu. Obično je to zbog moje vjere. Ne odgovaram dok me se ne prozove ili dok se o mojoj vjeri ne počne govoriti neistina. Naravno da svatko ima pravo na suprotno mišljenje ali ne mogu podnijeti laž. Putova do Boga je onoliko koliko ima ljudi. Netko ide prema Njemu, netko bježi od njega. Naravno da je najvažnije biti čestit čovjek. Vjerojatno si ponekad i pročitao što pišem pa si mogao primijetiti moju pripadnost KC. Naravno da sam žestoko protiv svih negativnosti u njoj. Manje nas pogodi zloća nevjernika nego zloća vjernika ili licemjerje svećenika. O tome je napisana cijela teorija, u praksi baš i ne štima kako bi trebalo. Ja sam rođena i odgojena u krilu Crkve, nakon mladenačkog bunta sam se vratila Crkvi i tu čvrsto ostajem. Davno sam shvatila da nikoga ni u što ne trebam uvjeravati. Budući da vjerujem u raj i pakao, žao mi je kad vidim da neki meni dragi ljudi pođu zlim putem. Ali svi smo mi slobodni ljudi a svatko se mora najprije brinuti za svoju svijest i savjest.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Ne vjerujem da je tebi u genima bjezanje posebno u retorici ,tako da,kuzis.Elem,vidis po ovoj temi kako se odvijaju stvaro?Tako je i na svim forumima na kojima sam bio.Pocne se o necemu a zavrsi se u dubinama virtualnih bespuca i umnih i nekih drugih koji nemaju veze sa vezom.U neka druga vremena to mi je bilo simpaticno jer sam imao vise vremena za trosenje u blejanja.Sada imam svoje pcelice i svu paznju njima poklanjam a one mi to uzvracaju kojim ubodem i medom.Posteno da postenije ne moze biti.Prateci pisanja na ovim forumima vecina forumasa se uglavnom bavi POSLJEDICAMA nekog dogadjaja a ne UZROCIMA pa onda to skrene u navijacko podjebavanje koje zavrshi vrijedjanjem i raznim ruznim rijechima.Priznajem da sam jedan od onih koji znaju uvrijediti ali ne zato sto osjecam potrebu da to radim ili uzivam u tome nego zato da pokazem onoj drugoj strani kako je to kada ti netko j.mater .Ali oni to tako ne shvacaju jer ne mogu pojmiti taj dozivljaj zato shto nemaju ni malo osjecaja za pravdu koja bi trebala vaziti za sve ljude na ovome svijetu.Zato sam ja cesto puta raznim idiotima da izvines metaforichki jebavo ma.samo da vidim koliko imaju nesto u sebi sto se zove ponos ili neka druga ljudska vrijednost.Avaj,dolazili su po josh.Chudan je ovaj virtualni svijet i malo tko se u njemu snalazi,ali ipak ima slichnosti sa stvarnim svijetom jer iza ekrana su stvarni ljudi od krvi i mesa.Ja sam jako uporan chovjek u zivotu kada branim svoj stav i nikada mi nije palo na pamet da branim neshto shto nema univerzalnu ljudsku vrijednost koja je poznata svim ljudima od pamtivijeka.Sve se moze svesti na 10 bozijih zapovijesti.Onaj tko to u sebi ima i slijedi te vrijednosti meni nije stranac niti neprijatelj vec dapache,mogu ga slobodno nazvati rodjenim bratom.To se u novijoj Hrvatskoj i vecini Balkana ne smatra kao neka vrijednost vec je njihovo govno mirishljavije od najboljeg Armanijevog parfema.To me iritira i zato znam biti bash nekulturno bezobrazan.Nisam ja kriv,nego oni iz mene izvlache ono najgore shto u nama chuchi u podsvijesti.Evo ti uzmi samo temu Rusija Ukrajina na koju si i ti zagazila a vjerojatno nemash neko pred znanje da diskutirash o tome.Tamo su ti svi vojni analitichari i stratezi koji pojma nemaju ni blage veze.Ja ne ulazim u takve rasprave jer nichemu ne vode osim da se osjecam kao da sam na nogometnoj utakmici izmedju Hajduka i Dinama.Po pravilu,ne bi smjelo biti navijanja ni za jedne ni za druge nego bi trebalo promatrati jednu svjetsku sliku u cjelini.Z a takvo neshto morash se izmaknuti iz svoje sredine u kojoj zivis,ne gledati "hrvatske mrdije"nego se informirati kod ljudi koji su josh uvijek nepotkupljivi.Takvih ima na ovome svijetu samo shto morash znati jezike dok ih slushash a prevodjenje putem Googla Prevoditelja je toliko glupo da je bolje o tome ne pisati.Malo sam se igrao sa tim prevoditeljem davno na onome forumu pa glumio budalu jer oni koji su znali pravilno neki jezik znali su da se time sluzim.No dobro,samo sam naveo jedan primjer na sebi sto znachi sluziti se tim programom.Da se vratim na temu o Ukrajini.Svaki normalan chovjek bi bio protiv ruske intervencije da su ukrajinski fashisti koji su bez stida proglasili Banderu (fashistichki kolabrocionista ala Pavelic) poshtovali Minske sporazume ili da su proveli Istambulski dogovor o prekidu vatre.Ali ti forumashi to zaobilaze i tupe svoju bajku o dogadjajima .Prije toga su zapalili 80 svojih gradjana u Odesi,bombardovali zrakoplovima i teshkom artiljerijom Dombas i druge krajeve Ukrajine koja nikada nije bila njihova vec su je dobili od jednog komunistichkog vodje Hrushchova koji je bio Ukrajinac.Vidi foru,komunisti su zivotinje a kada poklanjaju tudji teritorij onda su domoljubi.Crkve se pale i zatvara kler.Ima li koji glas iz Hrvatske u svezi toga od katolichke crkve?Ja nisam nigdje mogao takvu vijest naci.Zar to nisu braca krshcani kako sama ta crkva uchi?Dakle,vade se fragmenti iz jedne cjelokupne slike dogadjaja i sa time se vitla i spina.Tko strada?Istina.Negdje sam prochitao od nekog filozofa koji je rekao ISTINA je BOG a LAZ je Sotona.Ja se slazem sa time i to sada upotrebljavam kao svoje rijechi.U prevodu na seljachki i nekulturan nachin "Nemresh se jebati a da ti ne udje",Ne mozesh biti kriminalac ,pokvaren i poshten"Shvacash poantu?Oko toga se sve vrti.To su vrijednosti iz 10 Bozijih zapovijedi.Poshtuj to i ne trebash govoriti da si vjernik.Sjecam se rodjene majke koju sam jednom pitao zashto ne ide u crkvu?Rekla mi je."Sine meni ne treba sa Bogom odvjetnik,drzi se ti 10 Bozijih zapovijedi i bit cesh veci vjernik od onih koji idu u crkvu a ne drze se toga" Bila je u pravu pa se i dan danas drzim tih njenih rijechi.Eto,nadam se da sam neshto objasnio kako bi ispravno shvatila moje napisane rijechi.Nisam mislio da ce tema otici u ovom smjeru,bio sam se nalozio na onog mutanta Ljubishu a ti mi iskochi na ekran pa sada tipkam tok misli.Nema veze.Ovo moze biti dokaz kako dva chovjeka koji se ne slazu u svemu mogu fino i kulturno komunicirati.Pozdrav od srca.metilda wrote:Hej, Zingaro, nisam pobjegla nego nisam htjela na brzinu odgovarati. Da budem iskrena, ja ne čitam postove u kojima pretpostavljam psovke pa sam tako izbjegavala tvoje, ali znam da si volio suprotstavljati svoje mišljenje i da te je to počesto dovodilo u konflikt. Posebno na Pipijevu forumu, tamo su znale frcati iskre. Tu smo slični jer i ja najčešće imam različite stavove i volim ih braniti pa najčešće upadnem u prepirku ili još bolje žestoku svađu. Obično je to zbog moje vjere. Ne odgovaram dok me se ne prozove ili dok se o mojoj vjeri ne počne govoriti neistina. Naravno da svatko ima pravo na suprotno mišljenje ali ne mogu podnijeti laž. Putova do Boga je onoliko koliko ima ljudi. Netko ide prema Njemu, netko bježi od njega. Naravno da je najvažnije biti čestit čovjek. Vjerojatno si ponekad i pročitao što pišem pa si mogao primijetiti moju pripadnost KC. Naravno da sam žestoko protiv svih negativnosti u njoj. Manje nas pogodi zloća nevjernika nego zloća vjernika ili licemjerje svećenika. O tome je napisana cijela teorija, u praksi baš i ne štima kako bi trebalo. Ja sam rođena i odgojena u krilu Crkve, nakon mladenačkog bunta sam se vratila Crkvi i tu čvrsto ostajem. Davno sam shvatila da nikoga ni u što ne trebam uvjeravati. Budući da vjerujem u raj i pakao, žao mi je kad vidim da neki meni dragi ljudi pođu zlim putem. Ali svi smo mi slobodni ljudi a svatko se mora najprije brinuti za svoju svijest i savjest.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Evo, Zingaro, baš mi je drago i da si se dotakao one teme tamo. Uopće mi nije bila namjera ulaziti u genezu sukoba jer mi zaista, ali zaista ne možemo znati pravu istinu ne samo o tom nego o bilo kojem sukobu na svijetu. Svaka strana ima svoju istinu. Evo naprimjer Holodomor je uglavnom priznat u svijetu kao genocid nad Ukrajincima a Joža kaže da je Staljin spašavao Ukrajince od gladi. Istina, nisam stručnjak za tu temu, pročitam njihova prepucavanja ali jedno se može zaključiti: Rusi su izvršili agresiju na teritorij suverene države, ruše i osvajaju grad po grad, nanose velike civilne i vojne žrtve. Ne znamo kolike jer obe strane iznose različite podatke. Ja sam samo usporedila propagandu zaraćenih strana sa propagandom na Balkanu. Povijest Jugoslavije ne počinje 1941. Sukob Hrvata i Srba ne počinje 1941. i taj sam obrazac primijenila na rat u Ukrajini. Što se tiče forumaša na tim temama svatko sebe smatra stručnjakom. Ja priznajem da nisam stručnjak ni na jednoj temi osim na teologiji. A tamo nema stručnjaka za teologiju. Zato sam danas od Jože pobjegla glavom bez obzira. O manipulacijama podacima i fotografijama stavila sam zanimljiv link. Otvori ga. Pretpostavljam da se nećeš složiti sa tamo napisanim ali to opet potvrđuje da mi danas uopće ne možemo doći do objektivne istine što na onoj temi uporno tvrdim. U vremenu kada se fotografije mogu fotošopirati na način da se laž uopće ne može dokazati nema smisla baviti se tim ludilom. Tvoja mama je bila u pravu. Imaš 10 zapovijedi, drži ih se i bit ćeš dobar čovjek. Ustvari, reagirala sam najprije na porugu Pride povorci u Kijevu. Samo na ludom Balkanu se i Pride ispolitizirao. Svugdje je to skup malo pomaknutih ljudi koji su izgubili svoj prirodni identitet i meni ih je prije svega jako žao. To što im je gušt pokazivati svoje gole guzice meni se ne sviđa, ali ako je vjerovati Bibliji, ubojstvo je veći grijeh, a ratovi su masovna ubojstva. Još veća ubojstva, koja vape u nebo su abortusi. Evo, baš me zanima kakvo je tvoje mišljenje o tome.
Da se malo odmaknem od ovih teških tema - imam u vrtu jednu ooogromnu lipu i naravno taman sad cvate. Ja ustajem rano, oko 4 sata i negdje do 7 provedem u vrtu moleći i meditirajući. Na lipi je u to doba tisuće pčelica koje povremeno lete i oko mene. Hoće li me ubosti ako ja njih ne diram?
Da se malo odmaknem od ovih teških tema - imam u vrtu jednu ooogromnu lipu i naravno taman sad cvate. Ja ustajem rano, oko 4 sata i negdje do 7 provedem u vrtu moleći i meditirajući. Na lipi je u to doba tisuće pčelica koje povremeno lete i oko mene. Hoće li me ubosti ako ja njih ne diram?
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5172
2021-02-20
Age : 64
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Ne slazem se sa tobom da danas ne mozemo znati sta je prava istina,posebno u doba interneta gdje postoji cak previse lazi i informacija koje te navode na misljenje koje ti imas.Ja se informisem kod pojedinaca koji jos uvijek imaju svoj integritet,moral,etiku i ostale civilizacijske vrijednosti koje ne mozes kupiti nicim.Oni ljudi koji se informiraju u glavnim medijima su naravno obavijesteni manipulacijama i lazima.Kako biram gdje cu naici na istinu.Biram obrazovane ljude koji su dozivjeli neku nepravdu u sredini u kojoj su radili (Pentagon,CIA,vlada neke zemlje)dakle insajdere.Oni imaju potrebu da kazu istinu na bilo koji nacin jer su osjetili na sebi kako funkcioniraju lazi i obmane.Evo recimo Skot Riter,marinac,savjetnik u Pentagonu i inspektor UN u Rusiji za atomsko oruzje.Poznaje jako dobro Rusiju jer je tamo zivio zato sto je kontrolirao provedbu sporazuma o A.O.Zasto mu vjerujem?Covjek prica skoro sve kao da smo blizanci unatoc sto ja nemam takvo obrazovanje i vojno iskustvo zato sto koristi cistu logiku.Zasto je takav?Jednom je dobio zadatak u Iraku za vrijeme rata da napravi procjenu neke situacije koja bi mogla biti opasna za americke vojnike.On je to uradio profesionalno i podnio izvijesce visim oficirima koji su to izvijesce bacili u smece i na svoju ruku odlucili sta se treba raditi.Poginulo je dosta marinaca a on je skinuo uniformu i poceo se boriti protiv takvih idiota.Zato mu vjerujem.Dakle,danas fakat moras imati puno vremena da dodjes do istine.Uopce ne pratim ni jedan ruski medij ili ukrajinski jer znam da su po prirodi stvari pristrasni.Pratim uglavnom individualce koji drze do svoga integriteta i glasa.Istina je samo jedna,ali se moze servirati ljudima nize inteligencije na milion nacina.Pokusao sam ti u najkracim crtama objasniti kako se izvjestava o Ukrajini i zasto.Masa forumskih likova mi lici na posjetitelje neke likovne izlozbe koji stoje pred jednim ogromnim platnom udaljeni od njega pola metra i vide tamo nekog nacrtanog vraga pa na osnovu toga donose zakljucak da je autor sotona.Shvacas metaforu?Ja bez greshke mogu procijeniti tko je mlad i glup a tko star glup i pokvaren jer nista nije naucio u svome zivotu vec se ponasa tako od rodenja.Ucili su me u kuci da kazem istinu i to je ostalo u meni kao vjecni pecat.Imao sam u zivotu zbog toga mnogo problema posebno sa ljudima koje sam smatrao prijateljima (a jebiga,naivna budala misli da mu je svako prijatelj koga upozna,valjda polazi od sebe) ali mi je to pomoglo da lakse iskristaliziram tko je a tko nije po mojim uzusima dobar covjek (vec sam spomenuo 10 bozijih zapovijedi kao mjerilo ljudke dobrote i vrijednosti) I tu se pokazalo da svaka medalja ima dvije strane.Da se vratimo Ukrajini.Sta bi ti napravila da ti Zidov dodje na vlast u HR. i ukine ti dekretom katolicku crkvu?Pocne da hapsi kler i kaze ti da od sutra ne mozes pricati hrvatskim jezikom vec recimo slovenskim ili njemackim.Da ti zabranjuje pismo i moras pisati recimo cirilicom iako si do tada pisala samo latinicom.Pali sve knjige napisane na tome pismu,rusi spomenike tvoga naroda i dize spomenik nekoj muskoj porno zvijezdi (Odesa,srusen spomenik Katarini Velikoj osnivacu toga grada) ili recimo tamo gdje ti zivis pocnu muslimani i srbi da zatvaraju ljude katolichke vjere hrvate na pravdi Boga te ih pale zive u zatvorene u zgrade neke institucije sistema.Sta bi trebala Hrvatska drzava nakon 8 godina cutanja i pokusaja da urazumi te bolesnike uciniti?Treba reci,ma u pravu ste,pobijte ih sve tko im jebe mater?E vidis,ja ssmatram da treba uci unutra i pobiti svu takvu gamad jer ne zasluzuje da zivi.Nemoj mi samo napisati one krscanske floskule tko tebe kamenom t njega kruhom ili ako ti neko opali samar okreni drugu stranu.Vec sam pisao o tome kako su me ucili ko dijete tim glupim vrijednostima.Ja sam logikom svoga razmishljanja dosao do zakljucka da prema chovjeku (u onom pravom smislu sta se podrazumijeva pod pravi covjek) trebash biti 10 puta bolji chovek a prema gadu 100 puta veci gad.Ako si me citala vidjet ces da se tako uglavnom i ponasam ne samo u virtualnom svijetu nego i u stvarnom.Ne ispravljam svoje tekstove pa se unaprijed ispricavam na greskama ali znam da si dovoljno inteligentna osoba koja ce znati razumjeti sve sto sam napisao."Sto se tice malo pomaknutih ljudi" Nemam nista protiv kako tko zivi dok te "vrijednosti" ne pochne drugima nametati.Zivio sam u Berlinu 10 god. gdje je u blizini bio peder bar,nikad nisam razmisljao zasto i kako ti ljudi zive,njihov zivot.Cak su me i klinci nagovorili da idem sa njima na tu Paradu jer im je bila dobra glazba dok nisam shvatio o cemu se radi.Jednom davno se vozim Ilicom i vidim dobre komade na stiklicama.Stanem da ih pitam mozda da ih povezem jer je bilo kasno i tramvaji ne voze.Sunce ti zareno kad su progovorili muskim baritonom lupio sam papucicu gasa i skoro se zaletio u jedan izlog.To je bilo dolaskom "demokracije".Tipicni scenario kako ljude izluditi i zbuniti,ali ako si jaka osoba onda te nista ne moze slomiti jer imas svoje vrijednosti koje nisi stekao preko noci nego kucnim odgojem i obrazovanjem.Pozdrav.
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Re: LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?
Kada sam dolazio u Hrvatsku,volio sam se voziti tramvajem jer tamo sam mogao vidjeti vise zgodnijih zena nego na cijeloj Floridi mada stvarno ima prelijepih Latino amerikanki ovdje.Ali anglo-saksonsko germanski tipovi zena su stvarno odvratne,nista lijepo nemaju u sebi,barem meni.Evo dokaza u razlici civilizacija izmedju zapada i Rusije.Sta bi ti izabrala,gdje da zivis?
https://x.com/Shunyaa00/status/1798350575312224331
https://x.com/Shunyaa00/status/1798350575312224331
_________________
Mentalno bolesni srbi su najveci hrvati.
mentalitet- Posts : 5290
2020-07-05
Page 1 of 4 • 1, 2, 3, 4
Similar topics
» odvajas 16.5% i imas ovo
» Epi jel imaš još onu brodicu?
» imas kucu vrati stan
» Imaš li 'muški' ili 'ženski' mozak?
» imas kucu vrati stan
» Epi jel imaš još onu brodicu?
» imas kucu vrati stan
» Imaš li 'muški' ili 'ženski' mozak?
» imas kucu vrati stan
Page 1 of 4
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum