Ruska mornarica na Sredozemlju

U Italiji raste bojazan da će Rusija bazirati nuklearne podmornice u pomorskoj luci koju namjerava uspostaviti u istočnoj Libiji, što bi dramatično pojačalo ruski utjecaj u središnjem Sredozemlju i praktički bi značilo raspoređivanje nuklearnog oružja na južno krilo Europe.

Ovoga je tjedna zamjenik ruskog ministra obrane Junus-bek Jevkurov stigao u svoj četvrti posjet od prošlog kolovoza generalu Khalifi Haftaru, vojnom vođi i ‘gospodaru rata‘ koji upravlja istočnom Libijom. Njih su dvojica navodno razgovarali o otvaranju ruske pomorske baze u Tobruku, što bi još jedna ruska baza u istočnom Mediteranu, uz one u Tartusu i Latakiji u Siriji.

"Vjerujem da će Rusi željeti dati prednost raspoređivanju nuklearnih podmornica u Tobruku radije nego površinskim plovilima", kaže Vincenzo Camporini, bivši šef talijanskih oružanih snaga i analitičar u think tanku Istituto Affari Internazionali (IAI). "Sirijske baze su na oku britanske vojne baze u Akrotiriju na Cipru, ali ako (Rusi) mogu isploviti iz Tobruka, mogu izbjeći tu pozornost", dodao je. "Ruski interes za Tobruk nije misterij - to je dio Putinove žudnje za lukama u toplim vodama, isto kao kod Petra Velikog prije njega, ali mislim da će sadašnja ambicija biti da se tamo pošalju nuklearne podmornice, poput slanja projektila na Kubu 1962. godine", rekao je za The Times Enrico Borghi, talijanski zastupnik i član odbora za obavještajne poslove talijanskog parlamenta. "Imati podmornice nekoliko stotina kilometara od država NATO-a neće biti dobro za sigurnost", dodao je.

Unatoč obuci koju je provela CIA, Haftar je sklopio savez s Moskvom, a u tome su mu pomogli plaćenici grupe Wagner tijekom njegovog neuspješnog pokušaja da svrgne vladu u Tripoliju, koja upravlja zapadnom Libijom. Sa 800 do 900 pripadnika ruskog osoblja koje trenutačno u istočnoj Libiji pomaže Haftaru u baratanju njegovim sustavom protuzračne obrane, veze s Moskvom jačaju kako Rusija preuzima zapovjedništvo nad operacijama grupe Wagner nakon pogibije Jevgenija Prigožina, osnivača i zapovjednika plaćeničke skupine, u zrakoplovnoj nesreći prošlog ljeta. "U zamjenu za rusku zaštitu, Haftar mora isporučiti razna dobra, što uključuje i nekretnine, i to u obliku vojnih baza. U ovom trenutku Moskva želi dobiti stalni pristup libijskoj pomorskoj bazi. Mediteran je Putinova opsesija 20 godina, kao dio njegovih pokušaja da ojača ruske snage na južnom krilu NATO-a", rekao je Jalel Harchaoui, analitičar iz londonskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI). Osim Tobruka, druge luke koje bi Moskva mogla koristiti kao pomorske baze su Sirt i Ras Lanuf, kaže Harchaoui. "Tobruk bi za Kairo mogao biti preblizu Egiptu", dodao je.

Misteriozno uništenje dva ruska transportna zrakoplova u istočnoj Libiji prošle godine, vjerojatno u napadu dronova, neki su analitičari pripisali SAD-u. "Libija se pokazala savršenom odskočnom daskom za Rusiju u Africi jer želi osigurati svoju vojnu prisutnost u Sudanu i Maliju, kao i - potencijalno - u Nigeru, Čadu i Burkini Faso, gdje Moskva ima ambicije", kaže Harchaoui. Ni Mali, ni Niger, ni Burkina Faso nisu bili prisutni u Rimu na summitu o ulaganjima u Africi, koji je u ponedjeljak organizirala talijanska premijerka Giorgia Meloni kako bi se suzbile migracije s tog kontinenta. "Putin sada ima određenu kontrolu nad cijelom migrantskom rutom od Gvinejskog zaljeva do Sredozemnog mora i mogao bi otvarati i zatvarati taj tok poput slavine, utječući tako na to tko stiže u Italiju, a potom i u Calais", zaključio je Borghi.

Ruska nuklearna prijetnja na južnom krilu NATO-a: ‘Putin je sklopio dogovor s gospodarom rata‘

Američki bombaški ili samoubilački dron mogao bi stajati iza uništenja vojnog transportnog zrakoplova, vjerojatno Ilyushin 76, koji je sletio u zračnu bazu Libijske nacionalne armije (NLA) Jufrah , u središnjoj Libiji, dolazeći iz ruske baze u Latakiji u Siriji. 
--

3. Studenog 2022

Snage samoproglašene Libijske nacionalne armije (LNA) objavile su jučer po prvi put slike ruskih lovaca MiG 29 stacioniranih u zračnoj bazi Al Youfra , u središnjoj Libiji.




Ovo je prvi put da Haftarove snage pokazuju Mig-ove 29.

Prema američkom zapovjedništvu za Afriku ( Africom ), zrakoplov je stigao u Libiju u proljeće 2020. iz zračne baze u Rusiji, nakon što je prošao kroz Siriju gdje je prefarban kako bi prikrio svoje rusko podrijetlo. Washinton je opetovano optuživao Rusku Federaciju za isporuku borbenih zrakoplova, oklopnih vojnih vozila i sustava protuzračne obrane skupini Wagner u Libiji, saveznici LNA, kršeći Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1970. i embargo. na oružju. Sa svoje strane, Moskva je uvijek odbacivala optužbe.

Libija: Haftarove snage objavljuju fotografije ruskih lovaca Mig-29 u zračnoj bazi Al Jufra

15. Prosinca 2023

Američki bombaški ili samoubilački dron mogao bi stajati iza uništenja vojnog transportnog zrakoplova, vjerojatno Ilyushin 76, koji je sletio u zračnu bazu Libijske nacionalne armije (NLA) Jufrah , u središnjoj Libiji, dolazeći iz ruske baze u Latakiji u Siriji. Libijski izvor je to izvijestio za "Agenzia Nova", precizirajući da je vojni avion nosio uređaje za ometanje (elektronske uređaje namijenjene za ometanje neprijateljskih prijemnika) za novi ruski vojni korpus koji se obučava u Africi. Teret je bio namijenjen dijelom za Libiju, a dijelom za Sudan kroz bazu Umm al Jaras , Čad. Jučer je još jedan libijski izvor govorio o još jednom napadu koji se dogodio 7. prosinca u 02 sata ujutro: i u tom bi slučaju avion bio uništen, ali tip zrakoplova još nije jasan. Isti izvor dodaje da se još jedan napad dogodio također 7. prosinca, nedugo nakon prvog napada, u blizini grada Zillah, oko 7 kilometara istočno od Jufraha, u blizini ležišta takozvanog Libijskog naftnog polumjeseca.



https://en.wikipedia.org/wiki/Jufra_District

Ovoga je tjedna zamjenik ruskog ministra obrane Junus-bek Jevkurov stigao u svoj četvrti posjet od prošlog kolovoza generalu Khalifi Haftaru, vojnom vođi i ‘gospodaru rata‘ koji upravlja istočnom Libijom. Njih su dvojica navodno razgovarali o otvaranju ruske pomorske baze u Tobruku, što bi još jedna ruska baza u istočnom Mediteranu, uz one u Tartusu i Latakiji u Siriji.

 "Sirijske baze su na oku britanske vojne baze u Akrotiriju na Cipru, ali ako (Rusi) mogu isploviti iz Tobruka, mogu izbjeći tu pozornost". "Ruski interes za Tobruk nije misterij - to je dio Putinove žudnje za lukama u toplim vodama. U zamjenu za rusku zaštitu, Haftar mora isporučiti razna dobra, što uključuje i nekretnine, i to u obliku vojnih baza. U ovom trenutku Moskva želi dobiti stalni pristup libijskoj pomorskoj bazi. Mediteran je Putinova opsesija 20 godina, kao dio njegovih pokušaja da ojača ruske snage na južnom krilu NATO-a. Osim Tobruka, druge luke koje bi Moskva mogla koristiti kao pomorske baze su Sirt i Ras Lanuf, kaže Harchaoui. "Tobruk bi za Kairo mogao biti preblizu Egiptu.

Misteriozno uništenje dva ruska transportna zrakoplova u istočnoj Libiji prošle godine, vjerojatno u napadu dronova, neki su analitičari pripisali SAD-u.

-

Previše transportnih aviona đeneral Šojgu gubi, šta tamo zbog Ukrajine šta ovdje u Libiji i drugdje pa onda moraju smislit drugu šemu tj il brodovima, il preko Egipta i drugo il da na bliži aerodrom dolaze koji nije u dometu ovih dronova i na samoj crti one druge strane.

Broj izgrađenih; 969

950 napravljenih u Uzbekistanu od 1973 godine i 19 novih u Rusiji od 2011.


U 2009. godini, odlukom Vlade Ruske Federacije, Aviastar-SP je započeo pripremu pogona za pokretanje serijske proizvodnje novog zrakoplova. 

Godine 2011. izgrađena je prva jedrilica novog zrakoplova i isporučena Žukovskom na statičko ispitivanje. Prvi letni prototip izgrađen je u prosincu 2011., njegov prvi let održan je 22. rujna 2012. Tvornička testiranja održana su u 19 letova, od 18. ožujka do svibnja 2013. godine. Od srpnja 2013. u tijeku je prva faza GSI-ja (3 leta). Dana 5. listopada 2012., u nazočnosti V. V. Putina , potpisan je ugovor za 39 jedinica do 2020. godine između Aviastara i Ministarstva obrane Ruske Federacije s isporukom prva dva zrakoplova 2014. godine. Cijena jedinice je oko 3,5 milijardi rubalja. Prva faza GSI-ja započela je 10. srpnja 2013. 29. travnja 2015. prvi serijski Il-76MD-90A (serijski broj 0102) predan je naručitelju, Ministarstvu obrane Rusije. 22. prosinca 2018., Il-76MD-90A napravio je svoj prvi let sa serijskim brojem 0110; 16. svibnja 2019. zrakoplov je prebačen u rusko Ministarstvo obrane. Dana 13. lipnja 2019. Il-76MD-90A obavio je svoj prvi let sa serijskim brojem 0202, 30. kolovoza 2019. ušao je u službu 235. pukovnije vojno-transportnog zrakoplovstva 18. gardijske. VTAD , sa sjedištem u Uljanovsku .

Godine 2020., zbog nedovoljne stope proizvodnje i neisplativosti ugovora sklopljenog 2012., sklopljen je novi sporazum između proizvođača i Ministarstva obrane Ruske Federacije, koji predviđa isporuku 14 zrakoplova od 2021. do 2028. godine.

18 Il-76MD-90A
1 Il-78M-90A

Prvi let Il-76MD-90A

Njemu je preko Europe udarena zabrana letenja a Turska je nije uvela za putničke i druge avione međutim kako je Turska ipak članica NATO-a a ovo su vojni transportni avioni itd onda ide preko Irana i Sirije pa onda u Libiju tako tom rutom.

Istovremen ove dvije države su pod zapadnim sankcijama pa i one koriste Il-76 jer ne mogu nabavit ( kupit zakonski ) zrakoplov zapadne proizvodnje a onda ovo je još vojni teretni s rampom iza i posebna priča pa to nema baš ni na nekom sivom tržištu naokolo nego u osnovi samo ovo ima tj Il-76.

Samo onaj jedan Posejdon i ode cijela Dalmacija i Italija u sto pizdi materinih.