Kao što vidimo, koliko god volio eure i islam, Benzema je brzo uvidio da mu u Arabiji nije tako lijepo
Page 1 of 1
Kao što vidimo, koliko god volio eure i islam, Benzema je brzo uvidio da mu u Arabiji nije tako lijepo
Nakon što je dolazak Cristiana Ronalda prije točno godinu dana skrenuo pozornost na Saudijsku Arabiju, vlasti te države odlučile su neograničeno bogatstvo i nepostojanje ograničenja, kao što su financijski fair-play, salary cap i broj stranaca, iskoristiti za ostvarenje velikog državnog projekta.
Nazvan je ambiciozno i grandiozno, "300 najboljih nogometaša svijeta u Saudijskoj Arabiji", te se odmah na početku prošlog ljeta krenulo u njegovu realizaciju. Četiri najveća i najbogatija kluba u vlasništvu države, točnije Državnog investicijskog fonda PIF-a (Al Ittihad, Al Hilal, Al Nassr, Al Ahli), ali i Al Shabab i Al Ettifaq, poharala su Europu.
Činilo se da europski klubovi mogu odahnuti, barem privremeno. Točnije, do 1. siječnja ove godine, kada je Saudijcima krenuo zimski prijelazni rok. No, u 19 dana, koliko traje, ne da nema ni naznake nastavka egzodusa zvijezda europskih klubova prema Arabiji, nego se čini kako je ekspresno počeo njihov veliki povratak.
Ljetos nije bilo dana da zvijezda nekog kluba iz lige Petice nije potpisala za klub čije ime počinje s "Al" ili da Romano nije uz njeno ime i ono saudijskih parajlija stavio "here we go". Od početka godine i starta zimskog prijelaznog roka - baš ništa.
Ni pola godine nakon početka spektakularne saudijske ofenzive pojavile su se ozbiljne pukotine u tamošnjim zlatnim kavezima za nogometaše navikle na Europu. Oni u Arabiji jesu povlaštene zvijezde, ali samo do određene mjere. Slobode, europskog nogometa i načina života, ali i jako bogatim i slavnim mladićima milih razvrata i poroka u Arabiji nema, barem ne u količinama na koje su navikli u Europi.
To što je Saudijska Arabija uložila milijarde u strane nogometaše kako bi oprala svoj imidž rigidne, zatucane, primitivne, šovinističke, homofobne islamističke države ne znači da je prestala biti takva.
Zanimljivo, bijeg od tamo prvi je poduzeo Karim Benzema, koji je, prema riječima Santija Aoune, pouzdanog francuskog insajdera s tržišta nogometaša, koji je prvi objavio da Benzema odlazi u Arabiju, ovako to objasnio bliskom, neimenovanom prijatelju iz reprezentacije Francuske. Na suigračevo pitanje zašto odbija Real iako je najtrofejniji igrač najvećeg kluba na svijetu, njegov drugi najbolji strijelac ikad i kapetan te odlazi u Al Ittihad, Benzema je odgovorio: "Tko odbija 400 milijuna eura?!" Benzema je u Realu zarađivao 24 milijuna eura bruto godišnje.
Par dana kasnije, nakon što je potpisao najveći ugovor u povijesti nogometa, Benzema je u intervjuu za klupsku stranicu Al Ittihada na pitanje zašto je odlučio doći u Saudijsku Arabiju odgovorio: "Musliman sam, a ovo je muslimanska država. Oduvijek sam želio živjeti ovdje."
Kao što vidimo, koliko god volio eure i islam, Benzema je brzo uvidio da mu u Arabiji nije tako lijepo kao što je mislio ni s ogromnim količinama omiljenih mu sastojaka. Prvo je prestao dolaziti na treninge Al Ittihada, a onda je napustio klub te traži novi u Europi. Slijedio ga je Jordan Henderson.
Legenda i kapetan Liverpoola ljetos je zgrozio navijače Redsa, ali i svoje brojne obožavatelje iz gej, lezbijske i transseksualne zajednice. Popularni Hendo je, naime, strejter, ali i veliki borac za prava LGBT osoba. Točnije, bio je poznat kao takav u Britaniji dok nije prešao na najtamniju stranu što se tiče spomenutih.
Otišao je u Saudijsku Arabiju, zemlju u kojoj je iskazivanje ljubavi osobama istog spola ne samo strogo zabranjeno nego i još strože kažnjivo. Henderson ipak nije mogao protiv tolerantnog sebe, pa se iz Al Ettifaqa i Arabije brzo vratio u Europu, i to u bastion različitosti i uključivosti - Amsterdam i Ajax.
Nekoliko je razloga zašto nekim europskim zvijezdama nije dobro u Arabiji bez obzira na desetke milijuna i raskoš kojim ih se obasipa. Točnije, dva su primarno sportska, jedan podjednako sportski i klimatski, a jedan kulturološki.
Može Ronaldo pričati PR besmislice da će "saudijska liga brzo biti na razini liga Petice", ali onaj tko je gledao barem par utakmica te lige mogao se uvjeriti da to nema veze s istinom. U odnosu na mečeve čak ne najjačih nego i europskih liga više srednje klase saudijska se doima rekreativnom. To što se ekspresno nakrcala nogometašima iz najjačih klubova, koji su na drugi kontinent, kulturu i podneblje doletjeli samo zbog 20 puta veće zarade, nije jamac nikakvog, a kamoli brzog porasta kvalitete.
Ta liga trenutno u globalnom smislu služi samo zato da bi uvijek gladni Ronaldo u njoj rušio svjetske golgeterske rekorde. Svaka čast CR-u, ali čak i on samo tamo može s 39 godina u 18 utakmica postići 20 i namjestiti 9 golova.
Hibridna, umjetna narav klubova i lige, koji veličinu i značaj sumanuto kupuju i skupo plaćaju, a ne stvaraju, nije pridonijela porastu broja navijača na utakmicama saudijske lige. Primjerice, utakmicu Al Riyadha i Al Khaleeja u prosincu su s tribina pratila tek 144 gledatelja.
Usprkos utrošenim milijardama eura na najveće svjetske zvijezde, saudijska liga je tek peta po broju gledatelja u Aziji. Sasvim je razumljivo da se igračima naviklima na Bernabeu i Anfield ne da igrati pred par stotina ljudi.
Vrhunski nogometaši iz svih dijelova svijeta mogu podnijeti igru u bilo kakvim vremenskim neprilikama jer, igrajući u Europi, u samo pola sezone prođu od jako toplih do jednako hladnih temperatura. Također, jasno je da su se prije odlaska u Arabiju barem ubrzano educirali o tome kakvi ih vremenski uvjeti tamo očekuju. No, sve to malo znači kada se, poput Hendersona, nađete u gradu u kojem je normalno igrati utakmicu na 40 stupnjeva i u kojem je prosječna godišnja temperatura čak 31 stupanj.
Ovo ne podnose teško samo nogometaši nego i njihove obitelji, prije svih djeca. Život u podneblju s konstantnim pasjim vrućinama nije pojam okružja koje jamči sretne obiteljske situacije. Čak je i Ronaldo, kojem je posao veličati krasote Arabije i njene lige i koji je u smislu izdržljivosti životinja, izjavio da mu se teško prilagoditi na užasne vrućine u toj zemlji.
Saudijska Arabija teško diskriminira žene. One ne smiju na javnim mjestima biti bez pratnje i podčinjene su muškarcima. Europskim ženama, koje su emancipirane i ravnopravne, teško pada život u okružju u kojem su drugorazredne. Osim toga, tu su još neke "vrijednosti" nezamislive zapadnjacima. Kao što smo naveli, u Arabiji se intimni odnosi među osobama istog spola rigorozno kažnjavaju. Nadalje, prodaja alkohola strancima je strogo zabranjena. Ako im se pronađu zabranjena pića, moguće kazne su batinanje, bičevanje i deportacija.
https://www.index.hr/sport/clanak/los-nogomet-bez-navijaca-po-zegi-i-zivot-prema-rigidnom-islamu-bijeg-je-poceo/2530704.aspx?index_tid=453030
Nazvan je ambiciozno i grandiozno, "300 najboljih nogometaša svijeta u Saudijskoj Arabiji", te se odmah na početku prošlog ljeta krenulo u njegovu realizaciju. Četiri najveća i najbogatija kluba u vlasništvu države, točnije Državnog investicijskog fonda PIF-a (Al Ittihad, Al Hilal, Al Nassr, Al Ahli), ali i Al Shabab i Al Ettifaq, poharala su Europu.
Činilo se da europski klubovi mogu odahnuti, barem privremeno. Točnije, do 1. siječnja ove godine, kada je Saudijcima krenuo zimski prijelazni rok. No, u 19 dana, koliko traje, ne da nema ni naznake nastavka egzodusa zvijezda europskih klubova prema Arabiji, nego se čini kako je ekspresno počeo njihov veliki povratak.
Ljetos nije bilo dana da zvijezda nekog kluba iz lige Petice nije potpisala za klub čije ime počinje s "Al" ili da Romano nije uz njeno ime i ono saudijskih parajlija stavio "here we go". Od početka godine i starta zimskog prijelaznog roka - baš ništa.
Ni pola godine nakon početka spektakularne saudijske ofenzive pojavile su se ozbiljne pukotine u tamošnjim zlatnim kavezima za nogometaše navikle na Europu. Oni u Arabiji jesu povlaštene zvijezde, ali samo do određene mjere. Slobode, europskog nogometa i načina života, ali i jako bogatim i slavnim mladićima milih razvrata i poroka u Arabiji nema, barem ne u količinama na koje su navikli u Europi.
To što je Saudijska Arabija uložila milijarde u strane nogometaše kako bi oprala svoj imidž rigidne, zatucane, primitivne, šovinističke, homofobne islamističke države ne znači da je prestala biti takva.
Zanimljivo, bijeg od tamo prvi je poduzeo Karim Benzema, koji je, prema riječima Santija Aoune, pouzdanog francuskog insajdera s tržišta nogometaša, koji je prvi objavio da Benzema odlazi u Arabiju, ovako to objasnio bliskom, neimenovanom prijatelju iz reprezentacije Francuske. Na suigračevo pitanje zašto odbija Real iako je najtrofejniji igrač najvećeg kluba na svijetu, njegov drugi najbolji strijelac ikad i kapetan te odlazi u Al Ittihad, Benzema je odgovorio: "Tko odbija 400 milijuna eura?!" Benzema je u Realu zarađivao 24 milijuna eura bruto godišnje.
Par dana kasnije, nakon što je potpisao najveći ugovor u povijesti nogometa, Benzema je u intervjuu za klupsku stranicu Al Ittihada na pitanje zašto je odlučio doći u Saudijsku Arabiju odgovorio: "Musliman sam, a ovo je muslimanska država. Oduvijek sam želio živjeti ovdje."
Kao što vidimo, koliko god volio eure i islam, Benzema je brzo uvidio da mu u Arabiji nije tako lijepo kao što je mislio ni s ogromnim količinama omiljenih mu sastojaka. Prvo je prestao dolaziti na treninge Al Ittihada, a onda je napustio klub te traži novi u Europi. Slijedio ga je Jordan Henderson.
Legenda i kapetan Liverpoola ljetos je zgrozio navijače Redsa, ali i svoje brojne obožavatelje iz gej, lezbijske i transseksualne zajednice. Popularni Hendo je, naime, strejter, ali i veliki borac za prava LGBT osoba. Točnije, bio je poznat kao takav u Britaniji dok nije prešao na najtamniju stranu što se tiče spomenutih.
Otišao je u Saudijsku Arabiju, zemlju u kojoj je iskazivanje ljubavi osobama istog spola ne samo strogo zabranjeno nego i još strože kažnjivo. Henderson ipak nije mogao protiv tolerantnog sebe, pa se iz Al Ettifaqa i Arabije brzo vratio u Europu, i to u bastion različitosti i uključivosti - Amsterdam i Ajax.
Nekoliko je razloga zašto nekim europskim zvijezdama nije dobro u Arabiji bez obzira na desetke milijuna i raskoš kojim ih se obasipa. Točnije, dva su primarno sportska, jedan podjednako sportski i klimatski, a jedan kulturološki.
Može Ronaldo pričati PR besmislice da će "saudijska liga brzo biti na razini liga Petice", ali onaj tko je gledao barem par utakmica te lige mogao se uvjeriti da to nema veze s istinom. U odnosu na mečeve čak ne najjačih nego i europskih liga više srednje klase saudijska se doima rekreativnom. To što se ekspresno nakrcala nogometašima iz najjačih klubova, koji su na drugi kontinent, kulturu i podneblje doletjeli samo zbog 20 puta veće zarade, nije jamac nikakvog, a kamoli brzog porasta kvalitete.
Ta liga trenutno u globalnom smislu služi samo zato da bi uvijek gladni Ronaldo u njoj rušio svjetske golgeterske rekorde. Svaka čast CR-u, ali čak i on samo tamo može s 39 godina u 18 utakmica postići 20 i namjestiti 9 golova.
Hibridna, umjetna narav klubova i lige, koji veličinu i značaj sumanuto kupuju i skupo plaćaju, a ne stvaraju, nije pridonijela porastu broja navijača na utakmicama saudijske lige. Primjerice, utakmicu Al Riyadha i Al Khaleeja u prosincu su s tribina pratila tek 144 gledatelja.
Usprkos utrošenim milijardama eura na najveće svjetske zvijezde, saudijska liga je tek peta po broju gledatelja u Aziji. Sasvim je razumljivo da se igračima naviklima na Bernabeu i Anfield ne da igrati pred par stotina ljudi.
Vrhunski nogometaši iz svih dijelova svijeta mogu podnijeti igru u bilo kakvim vremenskim neprilikama jer, igrajući u Europi, u samo pola sezone prođu od jako toplih do jednako hladnih temperatura. Također, jasno je da su se prije odlaska u Arabiju barem ubrzano educirali o tome kakvi ih vremenski uvjeti tamo očekuju. No, sve to malo znači kada se, poput Hendersona, nađete u gradu u kojem je normalno igrati utakmicu na 40 stupnjeva i u kojem je prosječna godišnja temperatura čak 31 stupanj.
Ovo ne podnose teško samo nogometaši nego i njihove obitelji, prije svih djeca. Život u podneblju s konstantnim pasjim vrućinama nije pojam okružja koje jamči sretne obiteljske situacije. Čak je i Ronaldo, kojem je posao veličati krasote Arabije i njene lige i koji je u smislu izdržljivosti životinja, izjavio da mu se teško prilagoditi na užasne vrućine u toj zemlji.
Saudijska Arabija teško diskriminira žene. One ne smiju na javnim mjestima biti bez pratnje i podčinjene su muškarcima. Europskim ženama, koje su emancipirane i ravnopravne, teško pada život u okružju u kojem su drugorazredne. Osim toga, tu su još neke "vrijednosti" nezamislive zapadnjacima. Kao što smo naveli, u Arabiji se intimni odnosi među osobama istog spola rigorozno kažnjavaju. Nadalje, prodaja alkohola strancima je strogo zabranjena. Ako im se pronađu zabranjena pića, moguće kazne su batinanje, bičevanje i deportacija.
https://www.index.hr/sport/clanak/los-nogomet-bez-navijaca-po-zegi-i-zivot-prema-rigidnom-islamu-bijeg-je-poceo/2530704.aspx?index_tid=453030
debotoijusto- Posts : 31546
2014-04-12
debotoijusto- Posts : 31546
2014-04-12
Similar topics
» Lijepo, lijepo...samo tako!
» Pleneković preša na Islam u Saudijskoj Arabiji!!!
» Ni Tito je nije volio...
» Lijepo nije uvijek isto
» Škoro se zauzeo za ekonomski suverenitet: Vidimo i koliko je loše graditi budućnost samo na najmu slobodnih kreveta i dolasku stranih gostiju, a ne na razvoju tehnologije, baziranom na vlastitom znanju
» Pleneković preša na Islam u Saudijskoj Arabiji!!!
» Ni Tito je nije volio...
» Lijepo nije uvijek isto
» Škoro se zauzeo za ekonomski suverenitet: Vidimo i koliko je loše graditi budućnost samo na najmu slobodnih kreveta i dolasku stranih gostiju, a ne na razvoju tehnologije, baziranom na vlastitom znanju
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum