RIP Milan Kundera

„Većina ljudi se zavarava dvostrukim pogrešnim uverenjem – veruje u večito sećanje (na ljude, stvari, dela, narode) i poništavanje (dela, grešaka, grehova, nepravdi). Ove su vere lažne. U stvarnosti je upravo suprotno: sve će biti zaboravljeno i ništa neće biti poništeno…niko ne može poništiti nepravde koje su učinjene, ali sve nepravde biće zaboravljene“.

Ja još uvijek pamtim neke rečenice iz njegovih knjiga.

Sjećam se ove:

Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju. Smije samo naslućivati što zapravo živi. Tek poslije, kad mu skinu rubac s očiju, može pogledati u prošlost i ustanoviti što je živio i kakvog to ima smisla.


Mislim da je to iz "Smiješnje ljubavi" ili iz ""Život je negdje drugdje"

Kad sam pročitao prvu njegovu knjigu, odmah sam iza toga pročitao i ostalih 5, sve u jednom dahu.

kic wrote:

jer ljudsko zlo i zloba ne miruju

crvenkasti wrote:Ja još uvijek pamtim neke rečenice iz njegovih knjiga.

Sjećam se ove:

Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju. Smije samo naslućivati što zapravo živi. Tek poslije, kad mu skinu rubac s očiju, može pogledati u prošlost i ustanoviti što je živio i kakvog to ima smisla.


Mislim da je to iz "Smiješnje ljubavi" ili iz ""Život je negdje drugdje"

svi mi tokom života jednom ili više puta shvatimo da smo živjeli slijepi otvorenih očiju
osvješćenje dovodi do promjena našeg stava i ponašanja prema istom
crvenko se pravi imun na takve pojave 
bit će da dobro tvrdiš kako si glup

nasjeli su mnogi na švicarske kredite
branitelji na vlast koja ih je izdala
narod na obećanja predsjedničkih kandidata
bračni drugovi na obećanja kod sklapanja braka 
djelatnici kada im poslodavac kaže da će im radni tjedan iznositi 40 radnih sati
rečenica Imamo Hrvatsku.
...
najblaži primjeri
dobro je još dok vjerujemo kako ćemo vjerujući u Isusa zaslužiti Raj

Sjećam se da je u jednoj knjizi pisao o češkoj riječi "litost". To je bila riječ koja opisuje kako se on osjećao, a i većina likova iz njegovih knjiga. Nije znao opisati taj osjećaj nego s tom rječju.

Čovjek je znao puno jezika i ni na u jednom nije uspio pronaći odgovarajuću riječ za češku riječ "litost".

Prevodici iz "Svjetlost Sarajevo" koji se preveli tu knjigu su lijepo našli našu riječ za češku riječ "litost". To je riječ "ojađenost".

Znači nije ni srdžba, ni ljutnja, ni muka, ni razočaranost. Nego ojađenost.

Iz toga se može pročitati kako slavenski narodi imaju suptilnije misli i osjećaje, pa za njih imaju i prefinjene i delikatne riječi koje ih opisuju.

Za razliku od Francuza, Engleza, Šveđana i ostalih civiliziranih i kulturnih nacija koji su redom svi odvratni i prazni i hladni, plitki i bez duše.

Pronašao sam!
U vrijeme kad sam čitao tu knjigu, internet nije valjda ni postojao.

-------------------------------------------
“Lítost je češka riječ neprevodiva na ostale jezike. Označava osjećaj nezavršen kao rastegnuta harmonika, osjećaj koji je sinteza mnogih drugih osjećaja: žalosti, sućuti, grižnje savjesti i tuge. Prvi slog te riječi izgovara se dugo i naglašeno i zvuči kao cvilež napuštena psa.

No, u određenim okolnostima, riječ lítost ima pak vrlo suženo značenje, posebno, točno i britko kao oštrica noža. Za to njeno značenje također uzaludno tražim odgovarajuću riječ u drugim jezicima, iako ne mogu zamisliti da se bez njega može razumjeti ljudska duša. [...]

Lítost je stanje otužnosti, rođene pogledom na vlastitu, naglo otkrivenu bijedu.

Jedan od uobičajenih lijekova protiv vlastite bijede je ljubav. Jer onaj tko je potpuno voljen, ne može biti bijedan. Sve njegove nedostatke iskupljuje čaroban pogled ljubavi u kojemu i nespretno plivanje s glavom nad vodom postaje očaravajuće.

Potpunost ljubavi je zapravo želja za potpunim izjednačenjem: želja da voljena žena pliva sporo kao i mi, da nema prošlosti koja pripada samo njoj i koje bi se sa srećom mogla sjećati. Ali, ako je iluzija potpunog izjednačenja narušena (djevojka pliva brže ili se sjeća sretne prošlosti), ljubav postaje neprestanim izvorom te velike smutnje koju zovemo lítost.

Duboko iskustvo je zajedno s nesavršenošću čovjeka uglavnom sklonište od tih ispada. Pogled na našu vlastitu bijedu uobičajen je i nezanimljiv. Lítost je, dakle, crta dobi neiskustva. To je jedan od ukrasa mladosti.”

― Milan Kundera, Knjiga smijeha i zaborava

Sjajan pisac, rado sam ga čitao u vrijeme kad sam još imao vremena za čitanje knjiga. Vratit ću se tim knjigama kad budem u penziji, svakako

I ovo je jedna njegova misao koju sam zapamtio i često pomislim na nju:

"Tako malo, tako beskrajno malo je potrebno da se netko nađe s onu stranu granice, gdje sve – ljubav, uvjerenja, vjera, povijest – više nema smisla. Cijeli misterij ljudskog života leži u činjenici da on prolazi u neposrednoj blizini, pa čak iu izravnom dodiru s tom granicom, da ga od nje dijele ne kilometri nego jedva milimetar.”

― Milan Kundera, Knjiga smijeha i zaborava
-------------

Sad, kad razmislim, možda su baš njegove knjige oblikovale moje poglede i shvaćanje svijeta i života.

Nisam nikad ni tražio na internetu te njegove rečenice od kojih se nekih maglovito sjećam, ali uvijek su mi u glavi.

sala pa tri prazno zatim ostalo , rip

marcellus wrote:Sjajan pisac, rado sam ga čitao u vrijeme kad sam još imao vremena za čitanje knjiga. Vratit ću se tim knjigama kad budem u penziji, svakako

kakvo je to vrijeme čitanja knjiga?

ili čitaš ili drkaš po internetu.

i tko je kundera? ziher filozof neki.

No...objasnite Veneru neke stvari...cili je atrofira s tim strojevima

darth_vader wrote:No...objasnite Veneru neke stvari...cili je atrofira s tim strojevima

a kaj da mi objasne?

teže debilane čitanje pod muss ili jer je iN.

daj sažetak.

I onda si je on jebo mater...a Rusi navrli u Prag... nešto ka ovo s Ukrajinom samo s potocima pive i bez dronova...

darth_vader wrote:I onda si je on jebo mater...a Rusi navrli u Prag... nešto ka ovo s Ukrajinom samo s potocima pive i bez dronova...

otprilike kao krleža i povratak filipa?
muka isusova?
ne znaš jel knjiga tebe jede ili bi ti nju?

btw profesor mi je bio krležijanac.
a ja napisao sastav, sada esej o filipu, povratku i tako to.
nisam računao na to da će me profa prozvat.

i onda je bilo, ne bih ja čitao sažetak, pa vi ste krležijanac, pa nije to to.

jebga, morao sam pročitat.
od tada nikad nisam više službenu lektiru odrađivao.

ali dal sam si truda na filipu. onak po narodnom.

nemrem smislit krležu

veber wrote:

marcellus wrote:Sjajan pisac, rado sam ga čitao u vrijeme kad sam još imao vremena za čitanje knjiga. Vratit ću se tim knjigama kad budem u penziji, svakako

kakvo je to vrijeme čitanja knjiga?

ili čitaš ili drkaš po internetu.

i tko je kundera? ziher filozof neki.

Kundera je, čobane, jedan od najznačajnih pisaca 20 stoljeća

vrijeme čitanja knjiga je ono kad imaš vremena čitat i ono što ti ne treba - a ja ne stignem pročitat ni sve ono što moram.

Dakle od prvog osnovne do kraja srednje i kasnije penzija

Inače Čeh, zadrti komunist u mladosti, zadrti antikomunist kad mu je došlo iz guzice u glavu