Xi će se sastati sa šefovima pet bivših sovjetskih republika

Zelenski je kratko kazao da je razgovor bio sadržajan i da će Ukrajina ponovo poslati svog veleposlanika u Peking (ovdje bih dodao kako je Kina i dalje najveći trgovinski partner Ukrajine ali i gotovo svih zemlja svijeta – što je podatak nedavno objavljen i što može biti krajnje neugodno po dolar).

Peking želi podijeliti krivnju za rat na Zapad (i Ukrajinu) i Rusiju i s takve pozicije nametnuti svoj prije par mjeseci objavljeni  prijedlog ili smjernice za mirovni plan (podsjećam, formalno su ga odbacili i SAD i EU, ali neformalno im on ostaje jedina nada za bilo kakve buduće pregovore s Moskvom o miru, jer to sami nisu u stanju učiniti budući su de facto strana u sukobu).

Kina se nakon ruske invazije našla u svojevrsnoj zamci dvostrukog karaktera. Evo o čemu je riječ:


Da je Rusija ostvarila brzu vojnu pobjedu, po Peking ne bi bilo problema. Rusija bi vjerojatno snosila posljedice kraha odnosa sa Zapadom slično sadašnjima, ali Kina se ne bi našla u poziciji da ju se optužuje za vojnu pomoć Rusiji i držanje strane istoj jer joj to tada jednostavno ne bi bilo potrebno (Rusi bi sve sredili sami). Drugim riječima Kina je u takvom scenariju mogla sačuvati snažne gospodarske odnose prije svega s Europskom unijom kao svojim najvažnijim trgovinskim partnerom nakon SAD-a.


Ovako joj (s obzirom da se rat odužio) EU, pod snažnim pritiskom SAD-a, postavlja uvjete za nastavak određene gospodarske suradnje. Kolokvijalno rečeno – kroz pitanje Pekingu „podržava li u ratu Ukrajinu ili Rusiju“?

Po Peking je, naime, glavni problem što je svoju čuvenu inicijativu „Jedan pojas jedan put“ (ili kolokvijalno  „Put svile“) vezao upravo za izgradnju infrastrukture prema Europi, u koju svrhu je kupio i ključne luke u Sredozemlju, poput Pireja u Grčkoj i Genove i Trsta u Italiji, a slične kombinacije imao je i s njemačkom lukom Hamburg i td. Pri tom je stvarao i vlastite političko-ekonomske platforme za trgovinsku suradnju s pojedinim članicama EU i zemljama koje to još nisu postale – poput onih na Zapadnom Balkanu. Sve je to sada pod znakom pitanja.

S obzirom kako Peking zna da Washington želi i Rusiju i Kinu srušiti s globalne geopolitičke šahovske ploče, pa čak možda i pokušati stvoriti multipolarni svijet bez Kine i Rusije (sa svojim predvodništvom i kroz određeni preustroj ključnih međunarodnih političkih i financijskih institucija poput UN-a, MMF-a, Svjetske banke i sl.) – on nikada neće zaigrati igru protiv Moskve.

Washington je u tom smislu strateški pogriješio. Američki analitičari vrlo su dobro znali kako je pod svaku cijenu nužno spriječiti stvaranje savezništva između Rusije i Kine tj. da se između njih mora „zabiti klin“. Problem koji je doveo do ključne greške bio je zapravo banalan a lako može biti i fatalan: američke elite nisu mogle „pregristi ponos“ i svoj psihološki osjećaj vječne nadmoći pretvoriti u nužnu komunikaciju s Kinom kao SAD-u ravnopravnim partnerom. Kina bi tada bila nešto posve drugo i nikakva „simbioza“ s Rusijom ne bi joj bila potrebna.

Međutim do željenog povlačenja Pekinga nije došlo, što se dalo naslutiti samo malo dubljim analitičkim promišljanjem. Naime Kina je dobro znala (sve je bilo javno objavljeno) da je u američkim strateškim dokumentima ona uz Rusiju definirana kao najveći američki suparnik i prijetnja američkim nacionalnim i globalnim interesima u 21. stoljeću. Drugim riječima nije željela žrtvovati svoju budućnost i samu egzistenciju za neke trenutačne ili kratkoročne ekonomske probitke kroz nastavak suradnje sa SAD-om.


Poraz Rusije za Kinu je potpuno neprihvatljiv jer dobro zna da je u tom slučaju slijedeća na redu. Pekingu nije teško zamisliti u kakvoj bi se situaciji u scenariju ruskog poraza našao: sam protiv združenog Zapada, gotovo bez ijednog važnog saveznika na kojeg bi se mogao osloniti u slučaju ozbiljne potrebe.

Ako je mislio igrati na kartu Kine u svom pokušaju slamanja Rusije Washington je prema njoj morao djelovati blaže a ne oštro i „džonom“ – provocirajući je tajvanskim problemom, mobilizacijom svojih partnera u Indopacifiku na protukineskoj platformi, dovlačenjem svojih vojnih snaga i širenjem vojnih baza uz kineski obod i sl. Kina je jednostavno postala prejaka i dostatno utjecajna da bi na prijetnje ovakvoga tipa reagirala povlačenjem. Odlučila se na jedini mogući potez – okretanju Rusiji kojoj je i samoj potrebna njena pomoć.

Francuska s Kinom ostvaruje čak 100 milijardi dolara vrijednu trgovinsku razmjenu godišnje – što je gotovo petina ukupne trgovinske razmjene EU s Kinom. Također, i sama Kina preferira razvoj bilateralnih trgovinskih odnosa s članicama EU-e, pa će biti zanimljivo pratiti što će se dalje događati. Pri tom mislim da će se Njemačka i Italija povući iz značajnije suradnje s Kinom zbog snažnog američkog pritiska, a Rim bi mogao odustati od suradnje s Kinom u njenom projektu „Put svile“ (Italija je jedina u EU koja je u tom projektu i Rim neće imati snage toj se činjenici opirati).


 Prošlog tjedna Argentina je s Kinom potpisala sporazum o početku  korištenja kineskog juana u međusobnoj trgovini. Nedugo prije sporazum o plaćanju u juanima i realima s Kinom je potpisao i Brazil prigodom posjeta predsjednika Lule da Silve Pekingu. Nešto ranije je Saudijska Arabija za isporuke svoje nafte Kini umjesto „petrodolara“ počela dobivati juane i tako će biti ubuduće temeljem sporazuma Rijada i Pekinga. Istu su stvar dogovorili i Moskva i Peking, uz podatak da će ruski plin Kina plaćati u rubljama.


Danas čak i dugogodišnji američki saveznici poput Filipina i Tajlanda smanjuju trgovinu u dolarima – navodi se u tekstu uglednog britanskog medija.


Više :

https://www.geopolitika.news/analize/z-meter-tjedna-analiza-o-ukrajini-kinesko-ruskoj-koaliciji-sad-u-o-strateskim-greskama/

Pri tom mislim da će se Njemačka i Italija povući iz značajnije suradnje s Kinom zbog snažnog američkog pritiska, a Rim bi mogao odustati od suradnje s Kinom u njenom projektu „Put svile“ (Italija je jedina u EU koja je u tom projektu i Rim neće imati snage toj se činjenici opirati).

--

Nije jedina. Cijela istočna Europa je u tome.
Enlarge this imageClick to see fullsize


https://en.wikipedia.org/wiki/Belt_and_Road_Initiative

Potpuno je nebitno oće li se Italija službeno povuć iz toga. To ništa ne mijenja na terenu. Svi trguju i dalje i surađuju.

Ma Zapad lagano postaje nebitan

U nadi da će zaobići ruski teritorij, a time i ovisnost o njemu, Kina, Uzbekistan i Kirgistan obećali su ubrzati projekt željeznice Kina-Kirgistan-Uzbekistan; zemlje također računaju na Transkaspijski međunarodni prometni koridor ili "Srednji koridor" koji će povezivati Kinu s Europom preko Kazahstana, Azerbajdžana, Gruzije, Turske, Rumunjske, i Poljske dok Europska unija sankcionira Rusiju.

Cilj je transformirati države bez izlaza na more u "kopnene", kao i smanjiti njihovu ovisnost o Rusiji. Prema kazahstanskom političkom analitičaru Iskandaru Akylbayevu, “U tom smislu, Kina ima vlastitu viziju prema središnjoj Aziji, budući da je to tranzitni put prema Europi. A ako Europa ima svoje vrlo negativne odnose s Rusijom, to svakako utječe na opskrbne lance svih mreža i trgovinu, razmjenu ljudi među ljudima, na zdrav i politički razum. Dakle, u tom smislu, vrlo je važno vrijeme za Kinu i republike srednje Azije da pronađu novi format za povećanje svojih gospodarskih veza, da također igraju stabilizirajuću ulogu za mir u Ukrajini.”

Budući da Rusija čvrsto ovisi o Kini, status quo se možda mijenja. Kina bi mogla pojačati svoju ulogu s ekonomske na sigurnosnu sferu u regiji.

Jedan od važnih i značajnih ishoda ovih sastanaka kakav očekujem svakako bi trebao biti signal svim stranama, za središnju Aziju i Kinu da je najvažnija stabilnost – ne govorim samo o političkoj stabilnosti, već i o ekonomskoj stabilnosti , stabilnost u smislu sigurnosti, u smislu energije, i to bi trebao biti vrlo veliki rezultat koji će simbolizirati regionalnu suradnju na djelu."

S Rusijom zauzetom u Ukrajini, Kina se nameće u srednjoj Aziji

Kina ih upozorava da ne dovlace NATO u Srednju Aziju

Ringo10 wrote:Kina ih upozorava da ne dovlace NATO u Srednju Aziju

Jeste, baš ćemo njega pitat za mišljenje.

Prvo ćemo slomit Rusiju pa doć Pekingu iznad glave a to tamo su suverene države kako i sama Kina tvrdi pa eto kad su suverene same će odlučiti gdje će nakon pada Rusije s kojom su sad u vojnom savezu ( većina tih država tamo ).

Sasvim sam siguran da s bratom Xijem neće u vojni savez.

I eto tako fino okružimo Kinu i Kina izgubi a Amerika dominiše. 

Prosto ko pasulj.