Užas: Rusija i Kina zajebali Zapad

Kako su Rusija i Kina zajebale Zapad

Novi svjetski poredak polako poprima oblik

Proteklih godinu dana zemlje NATO-a, predvođene SAD-om, nastojale su potaknuti ostatak svijeta da pruži vojnu pomoć Ukrajini i sankcionira Rusiju, u nadi da će potonju izolirati. Uglavnom su podbacili u obje točke. Zapadni dužnosnici mogli bi istaknuti da je 141 od 193 zemlje podržalo nedavnu rezoluciju UN -a kojom se od Rusije zahtijeva povlačenje iz Ukrajine, ali 32 suzdržane zemlje uključivale su Kinu, Indiju, Pakistan i Južnu Afriku — koje same čine oko 40% svjetske populacije.

Unatoč pokušajima Zapada da “globalizira” sukob, samo 33 nacije — koje predstavljaju nešto više od jedne osmine svjetskog stanovništva — uvele su sankcije Rusiji i poslale vojnu pomoć Ukrajini: Velika Britanija, SAD, Kanada, Australija, Južna Koreja, Japan i EU — drugim riječima, one zemlje koje su izravno pod američkom sferom utjecaja, što u mnogim slučajevima uključuje značajnu američku vojnu prisutnost . Preostale nacije, koje čine blizu 90% svjetske populacije, odbile su slijediti taj primjer. Ako ništa drugo, rat je zapravo ojačao ruske odnose s nizom velikih nezapadnih zemalja, uključujući Kinu i Indiju, i ubrzao uspon novog međunarodnog poretka u kojem Zapad izgleda sve izoliranije, a ne Rusija.

Od invazije, Kina je znatno povećala kupnju ruske nafte, plina i ugljena, dok je u drugom smjeru izvozila daleko više strojeva, industrijskih proizvoda i vrhunske elektronike; povećali su svoju bilateralnu trgovinu za više od 30%. Dvije zemlje također su se obvezale na značajna ulaganja i infrastrukturne projekte kroz Šangajsku organizaciju za suradnju , najveću svjetsku regionalnu grupaciju u smislu geografskog opsega i broja stanovnika, koja također uključuje Indiju, Pakistan, Iran i sve veće republike srednje Azije. Štoviše, kao rezultat zapadnih sankcija, bili su prisiljeni osloniti sena trgovinu rublja-juan umjesto korištenja dolara, što je poboljšalo status rezervne valute juana.

Na prošlomjesečnu godišnjicu ruske invazije, Wang Yi, najviši pekinški diplomat, rekao je da je Kina predana “jačanju i produbljivanju kinesko-ruskog prijateljstva” i “promicanju obostrano korisne suradnje u svim područja”. Što je još značajnije, dvije zemlje sve više govore jednim glasom o potrebi za uravnoteženijim međunarodnim poretkom, eksplicitno definirajući svoju suradnju kao suradnju usmjerenu na slabljenje dominacije Zapada u globalnim poslovima. Kina je, posebno, implicitno prigrlila rusko stajališteministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, da se "uopće ne radi o Ukrajini... To odražava bitku oko toga kako će svjetski poredak izgledati". U tom kontekstu, ne bi trebalo čuditi što su Peking i Moskva zadržali stabilan tempo svojih zajedničkih vojnih vježbi , niti što bi se Xi danas trebao sastati s Putinom u Moskvi.

Američko sve agresivnije držanje prema Kini samo je potaknulo percepciju među pekinškim elitama da su ujedinjene s Rusijom protiv Zapada u egzistencijalnoj borbi za opstanak. Xi je nedavno izdao neobično otvorenu kritiku američke politike, u kojoj je optužio Washington da je uključen u kampanju za suzbijanje Kine: “Zapadne zemlje — predvođene SAD-om — provele su protiv nas sveobuhvatno obuzdavanje, okruživanje i suzbijanje, dovodeći do neviđenih ozbiljni izazovi za razvoj naše zemlje”, citirali su ga državni mediji. Ovo predstavlja značajno odstupanje od kineskog tradicionalnog pristupa mjerenju. Uslijedio je nakon objave, od strane kineskog ministarstva vanjskih poslova, neobično kritičnog dokumenta pod naslovomUS Hegemony and Its Perils , koji je tvrdio da je Amerika “djelovala… kako bi se miješala u unutarnje stvari drugih zemalja, slijedila, održavala i zlorabila hegemoniju, promicala subverziju i infiltraciju te namjerno vodila ratove, nanoseći štetu međunarodnoj zajednici”.

Problem za SAD, a i za Zapad, je što ova poruka počinje odjekivati ​​diljem svijeta. Mnogi nezapadnjaci smatraju da SAD nije u poziciji držati predavanja drugim zemljama o svetosti suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međunarodnog prava i takozvanog poretka temeljenog na pravilima. Priznaju da je SAD i ranije kršio ta načela — posljednji put katastrofalnim invazijama i kampanjama bombardiranja Iraka, Afganistana, Libije i Sirije. To je razlog zašto pokušaj Zapada da uokviri sukob u Ukrajini kao moralnu borbu “dobra protiv zla” izaziva nelagodu među mnogim nezapadnjacima, posebno u onim zemljama koje su bile na udaru zapadnih kolonijalnih nastojanja.

Na primjer, The Washington Post obilježio je prošlomjesečnu godišnjicu objavljivanjem niza intervjua s ljudima u Južnoj Africi, Indiji i Keniji; zaključeno je da oni imaju “duboko ambivalentno gledište o sukobu, manje utemeljeno na pitanju je li Rusija pogriješila što je izvršila invaziju nego na trenutnim i povijesnim pritužbama protiv Zapada”. To je jedna od nekoliko afričkih zemalja koje su odbile stati na stranu Kijeva.

Za nekoliko zemalja, ne radi se samo o tome da nisu voljne žrtvovati vlastite interese za Ukrajinu; dijelom se radi o zauzimanju stava protiv Zapada. Kao što je Clement Manyathela, popularni južnoafrički radijski voditelj, objasnio: “Kada je Amerika ušla u Irak, kad je Amerika ušla u Libiju, imali su vlastita opravdanja u koja nismo vjerovali, a sada pokušavaju okrenuti svijet protiv Rusije …. Još uvijek ne vidim nikakvo opravdanje za invaziju na neku zemlju, ali ne možemo nam diktirati ruske poteze u Ukrajini. Iskreno osjećam da su nas SAD pokušavale maltretirati.”

Možda nas ne bi trebalo čuditi što je Južnoafrička Republika među onim zemljama koje su odlučile ojačati veze s Rusijom. Tijekom posjeta Lavrova u siječnju, južnoafrički ministar vanjskih poslova Naledi Pandor nazvao je dvije nacije "prijateljima" i pozdravio njihov "rastući gospodarski bilateralni odnos", zajedno s njihovom "političkom, gospodarskom, društvenom, obrambenom i sigurnosnom suradnjom". Najuočljivije, Južnoafrička Republika pridružila se prošlomjesečnim vojnim vježbama s Rusijom i Kinom.

Indija je također otvoreno prkosila Zapadu po pitanju Ukrajine. Nedavno je objavila da je njezina trgovina s Rusijom porasla 400% od invazije, uglavnom zbog povećanja uvoza proizvoda povezanih s naftom od 700% — što je rezultat njezina odbijanja pridržavati se ograničenja cijena nafte koje je nametnuo Zapad. Rusija također ostaje najveći dobavljač oružja Indiji. U nastojanju da opravda te odluke, indijska vlada preuzela je izričit narativ o povijesnom značaju svog prekida sa zapadnim vanjskopolitičkim diktatom. Kako je prošli mjesec napisao Venkatesh Varma, bivši indijski veleposlanik u Rusiji: "U neprihvaćanju zapadnog okvira ukrajinskog sukoba... Indija je ostala pri svome i to je tlo podiglo globalni ugled Indije."

Koliko će ovo trajati? Nedavni događaji sigurno ne preokreću globalnu ravnotežu u korist Zapada. S jedne strane, postaje sve očitije da NATO-ova strategija u Ukrajini ne funkcionira: ne samo da se Ukrajina suočava s velikim gubicima , dok Zapad ne može držati korak s ukrajinskim zahtjevima za streljivom i opremom, već su sankcije naštetile zapadnim zemljama , kao i one u razvoju . S druge strane, financijska kriza izazvana kolapsom banke Silicijske doline još je jedan podsjetnik na intrinzičnu nestabilnost zapadnog hiperfinancijaliziranog tipa kapitalizma.

Tek prošlog tjedna, globalni položaj Amerike pretrpio je još jedan udarac potpisivanjem povijesnog sporazuma između Irana i Saudijske Arabije uz posredovanje Kine (dok je, valja napomenuti, saudijski ministar vanjskih poslova bio u Moskvi). Kao dio dogovora, Iran je pristao prestati naoružavati Hutije u Jemenu, potencijalno otvarajući put rješenju devetogodišnjeg rata u Jemenu. Pišući za Newsweek , David H. Rundell, bivši šef misije u američkom veleposlanstvu u Saudijskoj Arabiji, objasnio je da će se sporazum smatrati "prekretnicom za kineski utjecaj na Bliskom istoku", dok će dodatno narušiti ionako lošu reputaciju Amerike u regija.

Svi ovi događaji sugeriraju da je u tijeku radikalno geopolitičko prestrojavanje koje ubrzava pad američke globalne nadmoći. To je potvrđeno u nedavnoj globalnoj studijiprovodi Europsko vijeće za vanjske odnose koje financira EU — znakovito pod nazivom „Ujedinjeni Zapad, podijeljen od ostatka“. Utvrđeno je da su SAD i Europa sve bliže, ali su sve više politički otuđene od ostatka svijeta. Zastupnički rat u Ukrajini “označava i konsolidaciju Zapada i pojavu dugo najavljivanog postzapadnog međunarodnog poretka”, koji karakterizira snažna želja za ravnomjernijom raspodjelom globalne moći među više zemalja — naime, multipolarnost. Zaključuje se da, čak i ako je Ukrajina nekako uspjela dobiti rat, "vrlo je malo vjerojatno" da će liberalni svjetski poredak pod vodstvom SAD-a biti obnovljen. Umjesto toga, “Zapad će morati živjeti kao jedan pol multipolarnog svijeta”.

Potvrđeno je otkriće druge studije koju je prošlog listopada proveo Institut za javnu politiku Sveučilišta Cambridge Bennett, a koja se temeljila na podacima iz 137 zemalja koje predstavljaju 97% svjetske populacije. Dok su neke zemlje s višim dohotkom u Južnoj Americi, azijsko-pacifičkoj i istočnoj Europi postale proamerički orijentirane, zaključak je da “preko golemog raspona zemalja koje se protežu od kontinentalne Euroazije do sjevera i zapada Afrike nalazimo suprotno — društva koja su se tijekom posljednjeg desetljeća približila Kini i Rusiji”. Po prvi put, Kina i Rusija sada su tijesno ispred SAD-a u svojoj popularnosti među zemljama u razvoju - to jest, među velikom većinom svjetskog stanovništva.

Danas, dok Xi i Putin sjedaju kako bi razgovarali o budućnosti Ukrajine, implikacija ovoga je jasna. Kina i Rusija ne odvajaju se od Zapada; nego se Zapad odvaja od ostatka svijeta.

https://unherd.com/2023/03/how-russia-and-china-overtook-the-west/
-------------------------------------------

Sad, kad dođu leopard tenkovi, promijenit će se odnos snaga u korist Zapada.

Rusi su se sjebali s ovim ratom, sad je po novom:  Srba i Kineza milijardaipo.

Nego šta...

Gužva se na Balkanu i sretnem ovoga budalu u LJ:
- Hej, drugar, imaš cigaru? kaže..
Evo cigaran nije problem...
Onako, ciganski dugokosi tip, gura ispred sebe dječja kolica...
Pukle mu hlače, oko izvrnutog džepa...baš mi ga bilo nešto žao, jebiga.

Nastavak...

Srpski svet...vidila žaba da se kuje ruski svet u Ukrajini...

Baš mu onaj onaj šiptar postavlja bezobrazna pitanja. 
A mogo lepo čoveka pozbati na Kosova i ponudit mu kus kus, sve  sas rebarci...

Evo, potpisali su!
Gotovi smo!

Pa šta da su potpisali ?

Neš ti velike stvari. Sad će i Putin u službenu posjetu Kini. Xi ga pozvao.

Kineski predsjednik XI Jinping pozvao je ruskog predsjednika Vladimira Putina da ove godine posjeti Kinu, prenosi ruska novinska agencija RIA Novosti u utorak.

Jinping je u Kinu pozvao i ruskog premijera Mihaila Mišustina te je pozvao na redovite sastanke dvojice predsjednika vlada, piše kineska agencija Xinhua.

Potpisala je i Njemačka a dakle samim time i EU danas sporazum s Tajvanom na području znanosti i tehnologije pa šta ćemo sad ? Pa ništa. 

Stark-Watzinger je na Tajvanu s ministrom znanosti Tsung-Tsong Wuom potpisala sporazum o suradnji Njemačke i Tajvana na području znanosti i tehnologije.

https://www.geopolitika.news/vijesti/peking-ogorcen-zbog-posjeta-njemacke-ministrice-tajvanu/

The Economist je proširio temu navodeći:

“Pitanje za Dell, Samsung, Sony i ostale glasi: gdje proizvoditi ako ne u Kini? Niti jedna zemlja ne nudi ogromnu kinesku proizvodnu bazu. Ipak, kad se povežu, raznolikost ekonomija širom Azije predstavlja moćnu alternativu. Protežu se u obliku polumjeseca od Hokkaida, na sjevernu Japanu, preko Južne Koreje, Tajvana, Filipina, Indonezije, Singapura, Malezije, Tajlanda, Vijetnama, Kambodže i Bangladeša, sve do Gujarata u sjeverozapadnoj Indiji. Članice imaju različite vrijednosti, od vrhunskih vještina i dubokih džepova u Japanu do niskih plaća u Indiji (kineska radna snaga više nije toliko jeftina: između 2013. i 2022. plaće u proizvodnji su se udvostručile, na prosječnih 8,27 dolara po satu). Ovaj alternativni azijski opskrbni lanac - nazovite ga Altasia - izgleda ravnomjerno kad se usporedi s Kinom, pa i bolje.”

Na prostoru Indo-Pacifika, ukupne gravitacijske globalne točke, teku tako dva procesa. Geoekonomski riječ je o desinizaciji, smanjenje ekonomske ovisnosti o Narodnoj Republici Kini što postaje središnjim obilježjem usporavanja globalizacije koje vodi regionalizaciji, a Altasia je upravo to. Proces je to koji zabrinjava vlasti u Beijingu/Pekingu gdje je prošle godine zabilježen sporiji rast od zemalja jugoistočne Azije: kineski su izgledi ove godine bolji, ali ASEAN i Indija će opet rasti brže.


Polumjesec o kojem govori The Economist preklapa se s prvim lancem otoka, strategijskom obrambenom linijom koju je SAD utvrdio 1951. godine. Altasia je duža, proteže se do Indije koja je, u sigurnosnom smislu, postala bliža SAD-u i saveznicima što izaziva dodatnu zabrinutost Beijinga. Tako se geopolitika i geoekonomija nadopunjuju jačajući jedna druga i oduzimajući NR Kini brojna sredstva pritiska koja je koristila kad je riječ o pojedinim državama tog područja.


Agresivno i drsko ponašanje NR Kine u regiji rezultiralo je stvaranjem ovih, zasad još neformalnih saveza: Beijing je s Tokijom u sukobu oko Senkaku otoka, Demokratska Narodna Republika Koreja (sjeverna) ima punu podršku NR Kine što je dovelo do otklona Republike Koreje (južne) prema Japanu unatoč povijesnim prijeporima. Filipini su, jer NR Kina ne priznaje granice na moru kako ih je potvrdio i Međunarodni sud pravde (ICJ), odlučili SAD-u otvoriti prostor za još vojnih baza, Singapur gradi poziciju neutralnosti jakom vojskom i zazorom prema NR Kini.


Indija je dio Quada, kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga u kojem sudjeluju SAD, Australija i Japan. Ovaj potonji je, i zbog kineskih prijetnji RK na Tajvanu, ali i nastojanju Rusije da ojača pacifičku prisutnost, odlučio povećati obrambeni proračun koji će ga učiniti trećim globalnim potrošačem na oružje, iza SAD-a i NR Kine.


Partiju osobito zabrinjava sve veća uloga Japana i Republike Koreje u NATO što bi moglo voditi stvaranju obrambenom saveza ili, još gore, širenju NATO na Indo-Pacifik (ovo potonje treba uzeti s rezervom jer je simplifikacija, ali Pariz neprestano ponavlja da Savez ima interese u Indo-Pacifiku zbog francuskih prekomorskih teritorija).

Kad se slika sagleda s ovog gledišta, može se razumjeti zašto Beijing jača savezništvo s Rusijom: u Indo-Pacifiku mu ne ostaje nitko drugi.




https://www.ex-iskon-pleme.com/t54202-made-in-china-propada#2105178