Odgovor Fenixu

melkior wrote:Meni je to sve kristalno poznato i jasno. To je upravo to što si rekao za unutarnji mir koji nema cijenu.

A opet unatoč svemu doći će trenuci kada ništa ne pomaže i želiš ženu i djecu i čari obitelji, želiš ono što si imao kao mali dječak i bio sretan.

To me čak podsjeti na Amerikance, film s Benom Afleckom i Jamesom Gandolfinijem kada Afleck plati lovom jednoj Gandolfiniju i njegovoj obitelji da božićne blagdane provede s njima("svojom" obitelji) jer unatoč lovi, dobrom modelu kojeg ima pored sebe, ipak hoće oca, majku, braću, sestre... Tada plaća cijenu samoće i svog odabira.

Rijetki mogu uvijek sve sami i biti sami i nemati problem s time, živjeti skoro ko u celibatu. Kod mnogih se to u kasnijem životu reflektira na karakter i ponašanje koje kroz svoj dugogodišnji život(od početka do neke godine) nisu imali.


A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

dijagram wrote:

melkior wrote:Meni je to sve kristalno poznato i jasno. To je upravo to što si rekao za unutarnji mir koji nema cijenu.

A opet unatoč svemu doći će trenuci kada ništa ne pomaže i želiš ženu i djecu i čari obitelji, želiš ono što si imao kao mali dječak i bio sretan.

To me čak podsjeti na Amerikance, film s Benom Afleckom i Jamesom Gandolfinijem kada Afleck plati lovom jednoj Gandolfiniju i njegovoj obitelji da božićne blagdane provede s njima("svojom" obitelji) jer unatoč lovi, dobrom modelu kojeg ima pored sebe, ipak hoće oca, majku, braću, sestre... Tada plaća cijenu samoće i svog odabira.

Rijetki mogu uvijek sve sami i biti sami i nemati problem s time, živjeti skoro ko u celibatu. Kod mnogih se to u kasnijem životu reflektira na karakter i ponašanje koje kroz svoj dugogodišnji život(od početka do neke godine) nisu imali.


A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

brak je zakon

melkior wrote:

dijagram wrote:

melkior wrote:Meni je to sve kristalno poznato i jasno. To je upravo to što si rekao za unutarnji mir koji nema cijenu.

A opet unatoč svemu doći će trenuci kada ništa ne pomaže i želiš ženu i djecu i čari obitelji, želiš ono što si imao kao mali dječak i bio sretan.

To me čak podsjeti na Amerikance, film s Benom Afleckom i Jamesom Gandolfinijem kada Afleck plati lovom jednoj Gandolfiniju i njegovoj obitelji da božićne blagdane provede s njima("svojom" obitelji) jer unatoč lovi, dobrom modelu kojeg ima pored sebe, ipak hoće oca, majku, braću, sestre... Tada plaća cijenu samoće i svog odabira.

Rijetki mogu uvijek sve sami i biti sami i nemati problem s time, živjeti skoro ko u celibatu. Kod mnogih se to u kasnijem životu reflektira na karakter i ponašanje koje kroz svoj dugogodišnji život(od početka do neke godine) nisu imali.


A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

brak je zakon

Nego, kad ćemo ti i ja pred oltar da zapečatimo našu vezu?

dijagram wrote:

melkior wrote:

dijagram wrote:

melkior wrote:Meni je to sve kristalno poznato i jasno. To je upravo to što si rekao za unutarnji mir koji nema cijenu.

A opet unatoč svemu doći će trenuci kada ništa ne pomaže i želiš ženu i djecu i čari obitelji, želiš ono što si imao kao mali dječak i bio sretan.

To me čak podsjeti na Amerikance, film s Benom Afleckom i Jamesom Gandolfinijem kada Afleck plati lovom jednoj Gandolfiniju i njegovoj obitelji da božićne blagdane provede s njima("svojom" obitelji) jer unatoč lovi, dobrom modelu kojeg ima pored sebe, ipak hoće oca, majku, braću, sestre... Tada plaća cijenu samoće i svog odabira.

Rijetki mogu uvijek sve sami i biti sami i nemati problem s time, živjeti skoro ko u celibatu. Kod mnogih se to u kasnijem životu reflektira na karakter i ponašanje koje kroz svoj dugogodišnji život(od početka do neke godine) nisu imali.


A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

brak je zakon

Nego, kad ćemo ti i ja pred oltar da zapečatimo našu vezu?

Davno je to bilo, sjecam se kroz maglu, kad rekoh da:)

dijagram wrote:brak je zakon

melkior wrote:A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

Fénix wrote:

dijagram wrote:brak je zakon

I razvod će biti zakon isto kada se određene stvari izmijene. Onda nitko neće htjeti u brak ili neće se htjeti razvesti. Pipa kad se zavrne, onda će nekima bahatost itekako postati najodvratnije kmečanje što u životu može postojati.

melkior wrote:A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

Da... A na ništa nismo prisiljeni, osim naravno jedne stvari koja unatoč lošem braku može biti još gora.

melkior wrote:

Fénix wrote:

dijagram wrote:brak je zakon

I razvod će biti zakon isto kada se određene stvari izmijene. Onda nitko neće htjeti u brak ili neće se htjeti razvesti. Pipa kad se zavrne, onda će nekima bahatost itekako postati najodvratnije kmečanje što u životu može postojati.

melkior wrote:A čuj, nema čudotvorne formule. Brak ti dođe kao puna čaša (najčešće ispunjena otrovom) samoća ti dođe kao pustinja. Razlika je u tome da čašu teško možeš ispuniti kakvom drugom tekućinom, s druge strane, pustinja uvijek zahtijeva kreativnost da se popuni praznina ali i veće mogućnosti promjene bilo vlastitog života, stjecanja novih iskustava, promjene životne sredine, itd. Dobar brak je kao čaša dobrog vina, uvijek je bolja od pustinje. Samoća je pak uvijek bolja od lošeg braka - čaše pune otrova, jer u pustinji ponekad naletiš na oazu pitke vode.

Da... A na ništa nismo prisiljeni, osim naravno jedne stvari koja unatoč lošem braku može biti još gora.

Loš brak i još gori razvod...

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Problem valjda leži što se izgeneraliziralo, pa onda svaki slučaj je unaprijed zacementiran. Tko je kriv za očeve koji su nakon gubitka obitelji razvodom, tj. djece totalno propali tjelesno i mentalno i takvi nepovratno ostali? Država ili žena? Koga se uopće o tom čovjeku brine hoće li mu netko dušu isisati ili ne? Pa nitko. Jebeš ga, to je doslovno poruka države. Izgubio i još mora plaćati i to je kao dobar život, kaže država/zakon... Heh... Jebeno, zaista jebeno... Žrtve državne generalizacije.

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Problem valjda leži što se izgeneraliziralo, pa onda svaki slučaj je unaprijed zacementiran. Tko je kriv za očeve koji su nakon gubitka obitelji razvodom, tj. djece totalno propali tjelesno i mentalno i takvi nepovratno ostali? Država ili žena? Koga se uopće o tom čovjeku brine hoće li mu netko dušu isisati ili ne? Pa nitko. Jebeš ga, to je doslovno poruka države. Izgubio i još mora plaćati i to je kao dobar život, kaže država/zakon... Heh... Jebeno, zaista jebeno... Žrtve državne generalizacije.

Tko je kriv za djecu koja su zbog oca obilježena i mentalno i materijalno? ako će ti djeca "isisati dušu" nemoj ih imati, ponašaj se kako ti nalaže uloga oca i hranitelja. Ostalo okači mačku o rep.

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Problem valjda leži što se izgeneraliziralo, pa onda svaki slučaj je unaprijed zacementiran. Tko je kriv za očeve koji su nakon gubitka obitelji razvodom, tj. djece totalno propali tjelesno i mentalno i takvi nepovratno ostali? Država ili žena? Koga se uopće o tom čovjeku brine hoće li mu netko dušu isisati ili ne? Pa nitko. Jebeš ga, to je doslovno poruka države. Izgubio i još mora plaćati i to je kao dobar život, kaže država/zakon... Heh... Jebeno, zaista jebeno... Žrtve državne generalizacije.

Tko je kriv za djecu koja su zbog oca obilježena i mentalno i materijalno? ako će ti djeca "isisati dušu" nemoj ih imati, ponašaj se kako ti nalaže uloga oca i hranitelja. Ostalo okači mačku o rep.

Jasno, ali ne mogu uvijek očevi biti krivi. Ti mi doslovno tako zvučiš. Većina, tj. svi su takvi. Stvari treba malo promijeniti i unijeti nove opcije, tako da ne dolazi do svakakvih pizdarija i sranja.

U onom članku kaže dijete se daje majci alkoholičarki kao lijek. Koja je razlika između takve ženske propalice i one nasilne muške? Jednostavno nema. No kad se lova izmakne iz priče koja se pomno prouči, stvari će sjesti na svoje mjesto.

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Problem valjda leži što se izgeneraliziralo, pa onda svaki slučaj je unaprijed zacementiran. Tko je kriv za očeve koji su nakon gubitka obitelji razvodom, tj. djece totalno propali tjelesno i mentalno i takvi nepovratno ostali? Država ili žena? Koga se uopće o tom čovjeku brine hoće li mu netko dušu isisati ili ne? Pa nitko. Jebeš ga, to je doslovno poruka države. Izgubio i još mora plaćati i to je kao dobar život, kaže država/zakon... Heh... Jebeno, zaista jebeno... Žrtve državne generalizacije.

Tko je kriv za djecu koja su zbog oca obilježena i mentalno i materijalno? ako će ti djeca "isisati dušu" nemoj ih imati, ponašaj se kako ti nalaže uloga oca i hranitelja. Ostalo okači mačku o rep.

Jasno, ali ne mogu uvijek očevi biti krivi. Ti mi doslovno tako zvučiš. Većina, tj. svi su takvi. Stvari treba malo promijeniti i unijeti nove opcije, tako da ne dolazi do svakakvih pizdarija i sranja.

U onom članku kaže dijete se daje majci alkoholičarki kao lijek. Koja je razlika između takve ženske propalice i one nasilne muške? Jednostavno nema. No kad se lova izmakne iz priče koja se pomno prouči, stvari će sjesti na svoje mjesto.

Samo izlažem stvari iz jednog drugog ugla, koji je itekako prisutan, a koji se tu nekako zanemario...samo jadni očevi od kojih se izvlači alimentacija. To je tek pola priče.

michaellcmacha wrote:uvijek je pola priče, a istina ima malo više.... nisu svi očevi isti, niti majke a niti djeca.... ima očuha koji su bolji neg očevi, ali ima i majki koje su gore neg maćehe.... koliko ima slučajeva gdje djeca kad odsratu dolaze roditeljima koji su potpuni stranci i ta djeca ili na glas ili u sebi pomisle kako bi bilo bolje da su se rastali, a ne da žive kao stranci pod istim krovom.... obiteljske krize u kojima je okosnica ona bračna je samo jedna od onih koje razaraju obitelj, postoje također i nerazumijevanja po pitanju odgoja, usmjeravanja u obrazovanje i tu se znaju stvoriti problemi koji ostave trajne posljedice na obitelj kao zajednicu.... materijalno također tu ima svoj utjecaj, a povrh toga i vanjski utjecaji (uža i šira rodbina, pa sve do prijatelja i poznanika) na što također obitelj nije imuna... jebiga komplicirano je to oduvijek bilo, a danas sasvim sigurno još kompliciranije....

Starhemberg wrote:Samo izlažem stvari iz jednog drugog ugla, koji je itekako prisutan, a koji se tu nekako zanemario...samo jadni očevi od kojih se izvlači alimentacija. To je tek pola priče.

prckov wrote:

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:

Fénix wrote:

Starhemberg wrote:Konkretnih slučajeva kod nas ima više gdje otac napusti svoju obitelj i ne da ni novčića, nezaposlenost je uobičajen izgovor...djeca tako odrastu uz majku ili nekog od bliže rodbine, bez ova i bez njegove potpore...a starost dođe svima, pa i grižnja savjesti...pokuca na vrata, tako i otac svojoj djeci...no što onda, pamti pa vrati?

Ništa nije crno-bijelo.

Problem valjda leži što se izgeneraliziralo, pa onda svaki slučaj je unaprijed zacementiran. Tko je kriv za očeve koji su nakon gubitka obitelji razvodom, tj. djece totalno propali tjelesno i mentalno i takvi nepovratno ostali? Država ili žena? Koga se uopće o tom čovjeku brine hoće li mu netko dušu isisati ili ne? Pa nitko. Jebeš ga, to je doslovno poruka države. Izgubio i još mora plaćati i to je kao dobar život, kaže država/zakon... Heh... Jebeno, zaista jebeno... Žrtve državne generalizacije.

Tko je kriv za djecu koja su zbog oca obilježena i mentalno i materijalno? ako će ti djeca "isisati dušu" nemoj ih imati, ponašaj se kako ti nalaže uloga oca i hranitelja. Ostalo okači mačku o rep.

Jasno, ali ne mogu uvijek očevi biti krivi. Ti mi doslovno tako zvučiš. Većina, tj. svi su takvi. Stvari treba malo promijeniti i unijeti nove opcije, tako da ne dolazi do svakakvih pizdarija i sranja.

U onom članku kaže dijete se daje majci alkoholičarki kao lijek. Koja je razlika između takve ženske propalice i one nasilne muške? Jednostavno nema. No kad se lova izmakne iz priče koja se pomno prouči, stvari će sjesti na svoje mjesto.

Samo izlažem stvari iz jednog drugog ugla, koji je itekako prisutan, a koji se tu nekako zanemario...samo jadni očevi od kojih se izvlači alimentacija. To je tek pola priče.

ne znam za HR alii vani su uglavnom ocevi zrtve sistema. Brak vani je ofulana investicija, muskarci prihvate new age sranja pa se povuku u brak i trude se bit ocevi i muzevi a istovremeno zapostave prijateljstva i druzenja sa drugim muskarcima i kad se rastave onda su na suvoj grani