Ruska plaćenička grupa Wagner poslala 500 vojnika u Mali

Rusija i Turska također traže prilike za proširenje svog utjecaja u Sahelu. Turska je povećala razvojnu potrošnju putem Turske agencije za suradnju i koordinaciju u regiji, a također je proglasila Operaciju Barkhane neokolonijalnom. Turska je potpisala sigurnosni sporazum s Nigerom u srpnju 2020., kako bi povećala bilateralnu suradnju u borbi protiv bilo kakvo prelijevanje libijskog sukoba (u koji je Turska uvelike uključena). U rujnu 2020. turski ministar vanjskih poslova, Mevlüt Çavuşoğlu, otputovao je u zapadnu Afriku, uključujući Mali, i ponovno potvrdio predanost Turske sigurnosti regije. Rusija u međuvremenu ima sporazume o suradnji s Malijem, Burkinom Fasom i Nigerom o vojnoj obuci i borbi protiv terorizma. Wagnerova skupina ruskih plaćenika, za koju se zna da je aktivna u Libiji i Srednjoafričkoj Republici, navodno je također prisutna u Maliju.

Međutim, ako se njihov sadašnji pristup nastavi, Francuska i EU će ionako biti optuženi za neokolonijalizam. Kad je Macron u siječnju 2020. sazvao Pau summit kako bi razgovarali o budućnosti sigurnosne pomoći u Sahelu, protufrancuski prosvjedi bili su u punom jeku. Neki prosvjednici nosili su ruske zastave, pozivali Putina da pomogne Maliju i vikali da Francuska 'ide kući'. Slični prosvjedi održani su i u Bamaku u siječnju 2021. protiv Operacije Barkhane. Francuska i Europa se sve više doživljavaju kao partneri korumpiranim nacionalnim elitama koje profitiraju od međunarodnih fondova dok se nasilje i siromaštvo izvan glavnih gradova pogoršavaju.

https://www.cer.eu/publications/archive/policy-brief/2021/sahel-europes-forever-war

ZAKLJUČAK

Europa će uvijek imati jake interese za sigurnost i stabilnost regije Sahel. Zemljopisno je dio šireg europskog susjedstva, a u pozadini eskalacije nasilja u regiji i EU i njezine države članice nestrpljivo žele izbjeći ponavljanje izbjegličke krize iz 2015. Snažan fokus Francuske na borbi protiv terorizma će na sličan način zadržati angažirao se u Sahelu u doglednoj budućnosti. No što će Europa dobiti ovim angažmanom ovisi o tome kako će preoblikovati svoju strategiju u ovom kritičnom trenutku. Dok EU preispituje svoju Sahelsku strategiju, njezin budući uspjeh kao kriznog menadžera ovisi o preuređenju prioriteta, tako da stavi odgovornost i dobro upravljanje ispred izgradnje kapaciteta sigurnosnih snaga.

Dosadašnji pristup Europe učinio je malo prema postizanju trajnog rješenja problema nesigurnosti. Europske strategije osmišljene su za rješavanje migracijskih tokova i terorizma. Ali ti su problemi samo simptomi dublje ukorijenjene nestabilnosti. Kao posljedica toga, Europljani su u opasnosti da se zajebavaju s napadima na džihadističke skupine, koji će se nastaviti vraćati dokle god potraju međuzajedničke napetosti i nepovjerenje u vladu. Francuska i EU znaju da se trebaju baviti pitanjima upravljanja, pravde i odgovornosti; njihova se važnost sada dosljedno spominje u europskim strategijama. No Europljani će biti oprezni u artikuliranju bilo kakvih suštinskih ideja za političku budućnost regije ili preuzimanju ambicioznih retoričkih obveza koje je teško provesti. Izgradnja države u Afganistanu pokazala je malo znakova uspjeha nakon 20 godina međunarodnih napora.

Umjesto da pokušava nametnuti bilo kakvu viziju od vrha prema dolje za regiju, najbolji put za Europu je surađivati ​​s civilnim društvom i pomoći u izgradnji povjerenja između vlada i njihovih građana, kako bi mogao započeti proces pomirenja. EU će morati nametnuti stroga uvjetovanja vladama i sigurnosnim snagama u regiji kako bi osigurala da svoje intervencije ne pogoršavaju sukob. Ovaj pristup također bi mogao natjerati Europu da razmotri teške kompromise, poput toga da li da migraciji stavi niži prioritet u strategijama EU-a, s obzirom na važnost dobrog upravljanja. Ali takve promjene mogu biti potrebne kako bi se zaustavilo nasilje i eliminirali uvjeti koji pokreću neregularnu migraciju i terorizam. Dok Francuska, kao bivša kolonijalna sila, kaže da se oklijeva uključiti u unutarnju politiku Sahela, EU je u dobroj poziciji da igra takvu ulogu. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ustvrdila je da će angažman s civilnim društvom i veći fokus na dobrom upravljanju biti središnji u novoj strategiji EU-Afrika. S obzirom na to da je EU već snažno prisutna u regiji, Sahel bi bio izvrsno mjesto za pokretanje ovog novog pristupa.

Tradicionalni argument za potporu državnih sigurnosnih snaga i moćnika u Africi je da oni 'obavljaju posao'; imaju sredstva da silom nametnu stabilnost i osiguraju da se nasilje ne širi regijom. No, europski rezultati u Sahelu sugeriraju da pristup usmjeren na sigurnost i državu ne samo da nije uspio zaustaviti katastrofalnu eskalaciju nasilja – 2020. je bila najsmrtonosnija godina otkako je nasilje počelo 2012. – nego je također dokazao da podržavanje režima koji počiniti zločine nad svojim civilima potkopava stabilnost. Zlouporabe i korupcija od strane vlada potiču novačenje u džihadističke skupine, uzrokujući građanske nemire i nastavljajući sukob. U Sahelu nema proturječnosti između interesa EU-a za okončanje sukoba i njegovih vrijednosti kao što su demokratsko upravljanje, odgovornost i vladavina prava. Ako EU ne bude u skladu s tim vrijednostima i ne učini više kako bi osigurala da i njegovi regionalni partneri učine isto, sukobi će se nastaviti. Što prije Europljani to shvate, to bolje.

RayMabus wrote:ZAKLJUČAK

Europa će uvijek imati jake interese za sigurnost i stabilnost regije Sahel. Zemljopisno je dio šireg europskog susjedstva, a u pozadini eskalacije nasilja u regiji i EU i njezine države članice nestrpljivo žele izbjeći ponavljanje izbjegličke krize iz 2015. Snažan fokus Francuske na borbi protiv terorizma će na sličan način zadržati angažirao se u Sahelu u doglednoj budućnosti. No što će Europa dobiti ovim angažmanom ovisi o tome kako će preoblikovati svoju strategiju u ovom kritičnom trenutku. Dok EU preispituje svoju Sahelsku strategiju, njezin budući uspjeh kao kriznog menadžera ovisi o preuređenju prioriteta, tako da stavi odgovornost i dobro upravljanje ispred izgradnje kapaciteta sigurnosnih snaga.

Neće. Europa nije samo Zapadna Europa i bivše i sadašnje kolonijalne sile.

Hrvatsku a kao i veći dio srednje i istočne Europe jednostavno zaboli KURAC za tamo nekakvi Sahel koja je kamenjar, pustinja i teško SRANJE.