Istina o svemu što postoji!

teodor.francic wrote:

teodor francic wrote:jel ti stvarno nije jasno da imaš posla sa očigledno mentalno zaostalim i poremećenim čovekom? (ako je stvarno čovek,moguće vrlo da je nekakav robot jer njegovo ponašanje prevazilazi i autizam te se može praktično jedino tako objasniti)
nije u stanju apsolutno ništa da razume,ni najjednostavnije stvari,do sutra mu možeš objašnjavati,e da!

Jedini tko je ovdje bolestan u glavu si ti, znaš samo moje postove kopirati i srati po meni, bolest je očigledna, treba ti liječenje, počni s liječenjem dok ti nije kasno, prijateljski savjet seveda, e pa da! 

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

Eto, opet ne shvaćaš da su kod ta dva pješaka dva RAZLIČITA polupravca u pitanju, i time i NISU onda iste duljine.

Moraš stvarno biit antitalent za logiku da ne shvaćaš ovako jednostavan paradoks.

Pješaku A je ispred njega kilometar puta koji MORA PRIJEČI da bi došao do pješaka B, i tek onda imaju ISTO dugačak put ispred sebe kada se oba pješaka nađu u točci C, daj malo logike u glavu pa ćeš shvatiti, i nitko nije rekao da nije obojici put beskonačan, jeste, ali pješak A ima još i onaj kilometar do pješaka B ispred sebe a pješak B  to nema, prostor ko pasulj, pa še kak.

I jedini ispravan odgovor je da obojica imaju beskonačan put ispred sebe, ali NE i isto dugačak, pješak A ima kilometar više, pametnome dosta, e da! 

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

Eto, opet ne shvaćaš da su kod ta dva pješaka dva RAZLIČITA polupravca u pitanju, i time i NISU onda iste duljine.

Moraš stvarno biit antitalent za logiku da ne shvaćaš ovako jednostavan paradoks.

Pješaku A je ispred njega kilometar puta koji MORA PRIJEČI da bi došao do pješaka B, i tek onda imaju ISTO dugačak put ispred sebe kada se oba pješaka nađu u točci C, daj malo logike u glavu pa ćeš shvatiti, i nitko nije rekao da nije obojici put beskonačan, jeste, ali pješak A ima još i onaj kilometar do pješaka B ispred sebe a pješak B  to nema, prostor ko pasulj, pa še kak.

I jedini ispravan odgovor je da obojica imaju beskonačan put ispred sebe, ali NE i isto dugačak, pješak A ima kilometar više, pametnome dosta, e da! 

škutor wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

Eto, opet ne shvaćaš da su kod ta dva pješaka dva RAZLIČITA polupravca u pitanju, i time i NISU onda iste duljine.

Moraš stvarno biit antitalent za logiku da ne shvaćaš ovako jednostavan paradoks.

Pješaku A je ispred njega kilometar puta koji MORA PRIJEČI da bi došao do pješaka B, i tek onda imaju ISTO dugačak put ispred sebe kada se oba pješaka nađu u točci C, daj malo logike u glavu pa ćeš shvatiti, i nitko nije rekao da nije obojici put beskonačan, jeste, ali pješak A ima još i onaj kilometar do pješaka B ispred sebe a pješak B  to nema, prostor ko pasulj, pa še kak.

I jedini ispravan odgovor je da obojica imaju beskonačan put ispred sebe, ali NE i isto dugačak, pješak A ima kilometar više, pametnome dosta, e da! 

put u beskonačnost ne podrazumjeva vrijeme kao ograničenje a ni udaljenost

pored tog ,,,sve je negdje konačno ,, možda ne za nas ,,

uglavnom

niti si religiozan , niti vjeruješ , a niti prezentuješ svoju fikciju vjerovanja



sereš gluposti

prckov wrote:

škutor wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

Eto, opet ne shvaćaš da su kod ta dva pješaka dva RAZLIČITA polupravca u pitanju, i time i NISU onda iste duljine.

Moraš stvarno biit antitalent za logiku da ne shvaćaš ovako jednostavan paradoks.

Pješaku A je ispred njega kilometar puta koji MORA PRIJEČI da bi došao do pješaka B, i tek onda imaju ISTO dugačak put ispred sebe kada se oba pješaka nađu u točci C, daj malo logike u glavu pa ćeš shvatiti, i nitko nije rekao da nije obojici put beskonačan, jeste, ali pješak A ima još i onaj kilometar do pješaka B ispred sebe a pješak B  to nema, prostor ko pasulj, pa še kak.

I jedini ispravan odgovor je da obojica imaju beskonačan put ispred sebe, ali NE i isto dugačak, pješak A ima kilometar više, pametnome dosta, e da! 

put u beskonačnost ne podrazumjeva vrijeme kao ograničenje a ni udaljenost

pored tog ,,,sve je negdje konačno ,, možda ne za nas ,,

uglavnom

niti si religiozan , niti vjeruješ , a niti prezentuješ svoju fikciju vjerovanja



sereš gluposti

ti seljacino se prvo opismeni, pa skuzi o cemu je rijec pa onda proseri koju glupost ali na razumljivom hrvatskom jeziku. Ovo sto si nadrobio nema veze s vezom, mozda neko u ludnici more skuzit o cemu trkeljas pa se tamo obrati za razumjevanje.

prckov wrote:
ne bi imali isto dugacak put samo u slucaju da ispred njih stoji ogranicena duljina, a posto ne stoji njihov put nikad ne zavrsava - NIKAD. Razumijes znacenje rijeci NIKAD, obojici je put nikad zavrsen sto znaci da je obojici isto nikad zavrsen put. Za obojicu je put NIKAD zavrsen, sto u prevodu za glupane znaci da ispred njih je isto beskonacan put a beskonacnost nema duljinu nego beskonacnost tikvo tulava.
I na kraju iz ovog tvog bezmoznog sranja ispade da je taj tvoj famozni polupravac u beskonacnosti u stvari razlika u duljini izmedu osobe A i osobe B. Pa za te tvoje polupravce ubogi tulavce beskonacnost uopce nije bitna, naime imas takve polupravce i u ogranicenim prostorima. 
S ovim sam zavrsio, da si ponudio nesto sto ima veze s mozgom onda bih bio motiviran, ovako samo silazim u blato tvog ludila. Aj zivio

škutor wrote:

prckov wrote:

škutor wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

Eto, opet ne shvaćaš da su kod ta dva pješaka dva RAZLIČITA polupravca u pitanju, i time i NISU onda iste duljine.

Moraš stvarno biit antitalent za logiku da ne shvaćaš ovako jednostavan paradoks.

Pješaku A je ispred njega kilometar puta koji MORA PRIJEČI da bi došao do pješaka B, i tek onda imaju ISTO dugačak put ispred sebe kada se oba pješaka nađu u točci C, daj malo logike u glavu pa ćeš shvatiti, i nitko nije rekao da nije obojici put beskonačan, jeste, ali pješak A ima još i onaj kilometar do pješaka B ispred sebe a pješak B  to nema, prostor ko pasulj, pa še kak.

I jedini ispravan odgovor je da obojica imaju beskonačan put ispred sebe, ali NE i isto dugačak, pješak A ima kilometar više, pametnome dosta, e da! 

put u beskonačnost ne podrazumjeva vrijeme kao ograničenje a ni udaljenost

pored tog ,,,sve je negdje konačno ,, možda ne za nas ,,

uglavnom

niti si religiozan , niti vjeruješ , a niti prezentuješ svoju fikciju vjerovanja



sereš gluposti

ti seljacino se prvo opismeni, pa skuzi o cemu je rijec pa onda proseri koju glupost ali na razumljivom hrvatskom jeziku. Ovo sto si nadrobio nema veze s vezom, mozda neko u ludnici more skuzit o cemu trkeljas pa se tamo obrati za razumjevanje.

riječ je u tom da si ti budaletina koja raspravlja o fikciji koja nema smisao ,,,
sereš o beskonačnosti koja je religiozno trkeljanje po znanosti i znanstveno trkeljanje o religiji što je po sebi bolesno

a sad samo logika bez religije i znanosti

ako je nešto beskonačno ,,,onda je religiozno ,,,jer znanstveno ne postoji beskonačno

znači to religiozno beskonačno nema ni vrijeme ni udaljenost,,, pa kakav vam je smisao  polazit ikako il srat o polasku

serete maloumnost

teodor.francic wrote:

prckov wrote:
ne bi imali isto dugacak put samo u slucaju da ispred njih stoji ogranicena duljina, a posto ne stoji njihov put nikad ne zavrsava - NIKAD. Razumijes znacenje rijeci NIKAD, obojici je put nikad zavrsen sto znaci da je obojici isto nikad zavrsen put. Za obojicu je put NIKAD zavrsen, sto u prevodu za glupane znaci da ispred njih je isto beskonacan put a beskonacnost nema duljinu nego beskonacnost tikvo tulava.
I na kraju iz ovog tvog bezmoznog sranja ispade da je taj tvoj famozni polupravac u beskonacnosti u stvari razlika u duljini izmedu osobe A i osobe B. Pa za te tvoje polupravce ubogi tulavce beskonacnost uopce nije bitna, naime imas takve polupravce i u ogranicenim prostorima. 
S ovim sam zavrsio, da si ponudio nesto sto ima veze s mozgom onda bih bio motiviran, ovako samo silazim u blato tvog ludila. Aj zivio

Pa nije paradoks u završavanju puta kada put KRAJA NEMA, alo, pa nitko te to ne pita, razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar, samo budala ne priznaje tu razliku, samo kažem, e da! 

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:
ne bi imali isto dugacak put samo u slucaju da ispred njih stoji ogranicena duljina, a posto ne stoji njihov put nikad ne zavrsava - NIKAD. Razumijes znacenje rijeci NIKAD, obojici je put nikad zavrsen sto znaci da je obojici isto nikad zavrsen put. Za obojicu je put NIKAD zavrsen, sto u prevodu za glupane znaci da ispred njih je isto beskonacan put a beskonacnost nema duljinu nego beskonacnost tikvo tulava.
I na kraju iz ovog tvog bezmoznog sranja ispade da je taj tvoj famozni polupravac u beskonacnosti u stvari razlika u duljini izmedu osobe A i osobe B. Pa za te tvoje polupravce ubogi tulavce beskonacnost uopce nije bitna, naime imas takve polupravce i u ogranicenim prostorima. 
S ovim sam zavrsio, da si ponudio nesto sto ima veze s mozgom onda bih bio motiviran, ovako samo silazim u blato tvog ludila. Aj zivio

Pa nije paradoks u završavanju puta kada put KRAJA NEMA, alo, pa nitko te to ne pita, razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar, samo budala ne priznaje tu razliku, samo kažem, e da! 

degenerik veli -"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?


Ponovo pitam - u odnosu na sto?


Ponovo stavljam tvoj upis takode - "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."


Po ovom tvom zadatku jasno je da se razlika odnosi na ....sto, pa na beskonacnost
Jel tako krele tupavi ili ces opet ljigavit okolo?

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar  

"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?

razlika se odnosi na SVEUKUPNU duljinu puta, 

teodor francic wrote:prckov šta bi s onim da si završio haha

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar  

"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?

razlika se odnosi na SVEUKUPNU duljinu puta, 

kolika je sveukupna duljina puta?

teodor francic wrote:degenerik ne shvata da za beskonačno ne važe ista pravila kao za konačno (izmedju ostalog haha, ne shvata bukvalno 99% svih stvari ikad,ne zna razliku izmedju ''ništa'' i ''nešto'' itd) i to je to,veće su šanse da zid razume to nego ovaj autista,zares žalobno,pa še kak! :(

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar  

"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?

razlika se odnosi na SVEUKUPNU duljinu puta, 

kolika je sveukupna duljina puta?

Uzmi olovku u ruke i nacrtaj si crtom put kao i prvog  i drugog pješaka, pješaka A na početku puta, pješaka B malo dalje gore u točci C, razlika je jedan kilometar pa će ti biti jasnije o kojoj sveukupnoj duljini govorim,  slika više govori od tisuću riječi, e da! 

teodor francic wrote:degenerik ne shvata da za beskonačno ne važe ista pravila kao za konačno (izmedju ostalog haha, ne shvata bukvalno 99% svih stvari ikad,ne zna razliku izmedju ''ništa'' i ''nešto'' itd) i to je to,veće su šanse da zid razume to nego ovaj autista,zares žalobno,pa še kak! :(

prckov wrote:

teodor francic wrote:degenerik ne shvata da za beskonačno ne važe ista pravila kao za konačno (izmedju ostalog haha, ne shvata bukvalno 99% svih stvari ikad,ne zna razliku izmedju ''ništa'' i ''nešto'' itd) i to je to,veće su šanse da zid razume to nego ovaj autista,zares žalobno,pa še kak! :(

u mom mjestu je bio jedan tip koji je obilazio kucanstva i vrsio nekakve popise koje je zapisivo u rokovnik koji je uvjek nosio sa sobom. Medutim on nije imo nikakav poso, a pogotovo ne kao drzavni sluzbenik. Postavljo je pitanja za koja se ocekuje da su interes  drzavnog sluzbenika a domacice su nasjedale na citavu stvar misleci da je tip zaista drzavni sluzbenik. Nije ni cudo jer je tip savlado i usvojio sve manire pravog ozbiljnog drzavnog sluzbenika kroz pristojnost, izvjestacenost, odjelo, ozbiljnost face i slicno. Sve dok ga raja nije provalila kad je dobio naziv "rokovnik". Djeca bi vikala eno 'rokovnika' cim bi ga ugledala i tako je posto opci predmet sprdnje. Ali to ga nimalo nije sprijecilo da i dalje obilazi kucanstva sa rokovnikom ispod pazuha i uporno izvodi isti performans. Sto ovo pisem, e pa Teodor je "rokovnik", samo nije drzavni sluzbenik zaduzen za popisivanje stanovnistva nego lazni znalac koji se predstavlja kao ozbiljan strucnjak onima koji na to nasjednu. Isto kao i rokovnik i on svrsava na to sto narod pomisli o njemu - da je on ozbiljan mislilac kojem je stalo do znanja, znanosti i istine. Ne, on je rokovnik, jedino mu je stalo do utiska kakav ostavlja sto vecem broju ljudi jer time sebi dize vrijednost koju misli da nema, ili koja mu treba iz nekog drugog razloga (poremecaja). To je neki poseban svrs bez kojeg on nemoze zivit zato to nece nikad prestat. Teodor je "rokovnik" i njegov paradoks je "rokovnik" paradoks preko kojeg pokusava dobit paznju i uvazavanje koju inace, u tom polju o kojem pise, nema niti zasluzuje.

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar  

"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?

razlika se odnosi na SVEUKUPNU duljinu puta, 

kolika je sveukupna duljina puta?

Uzmi olovku u ruke i nacrtaj si crtom put kao i prvog  i drugog pješaka, pješaka A na početku puta, pješaka B malo dalje gore u točci C, razlika je jedan kilometar pa će ti biti jasnije o kojoj sveukupnoj duljini govorim,  slika više govori od tisuću riječi, e da! 

Kolika je sveukupna duljina puta?

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar  

"razlika je NA ISTOME putu jedan kilometar" ................................u odnosu na ..........sto?

razlika se odnosi na SVEUKUPNU duljinu puta, 

kolika je sveukupna duljina puta?

Uzmi olovku u ruke i nacrtaj si crtom put kao i prvog  i drugog pješaka, pješaka A na početku puta, pješaka B malo dalje gore u točci C, razlika je jedan kilometar pa će ti biti jasnije o kojoj sveukupnoj duljini govorim,  slika više govori od tisuću riječi, e da! 

Kolika je sveukupna duljina puta?

Rekao sam ti da si nacrtaš zadani paradoks, možda shvatiš, i kako sam rekao od tisuće forumaša dvojica su OD PRVE shvatila paradoks, a jedan je i moj poznanik kojemu je to od prve sjelo, dakle nije me briga što tko misli, a niti mi je važna neka uloga značaj kod drugih ljudi, govorim ono što će u bliskoj budućnosti svi ljudi znati, ozbiljno, a na vama je da se potrudite da SVE to što prije shvatite, inače će vas odnijeti vrijeme, ništa nećete ni znati ni razumjeti glede postanka svega, a susret sa Stvoriteljem svemira sve je BLIŽE, onda nikome od ljudi neće više biti smiješno, dapače, e da!