30 GODINA OD POCETKA DOMOVINSKOG RATA

https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/danas-je-30-godina-od-pocetka-domovinskog-rata-oruzana-pobuna-pocela-je-u-pakracu/

Banijska praskozorja


https://youtu.be/dqL8zh8SZzs

Pakrac 2.3.1991


https://youtu.be/a2fOGHak8pU

25.3.1991 dogadjaji pred 'krvavi uskrs'


https://youtu.be/jmkAlk8hJdM

Jena crtica is somoga početka srbojugoslavenske agresije, prije nego su policijoti i lovci blokirali kasarne u zadru, 
otprilike u osmin misecu 91., vojna lica ki su rodili u otin kasarnami navečer bi pokupili žene, dicu i poveli ih iza žice. Mi bi po otin znali da će tu noć roketati po nami. Ujutro, ko da se nišće ni dogodilo, došli bi doma u ote iste zgrade po kima su pucali.

Aj da se neko i ovoga sitija. To je ipak najviše obilježilo živote naše generacije.


Za mene je sve počelo 1990.
15.09. sam odslužio vojni rok u jna. na nekoj planinin u Makedoniji, na karauli, bez struje i vodovoda. Po 3-4 mjeseca nebi vidjeli civia.
I onda iz takve pripizdine iskrcam se vlakom na Rivu i vidim masu hrvatskih zastava s šahovnicom. Nisam imao pojma što se dešava i mislio sam koji je to lik imao muda to stavit i da će svaki čas milicija doć i to poskidat.
Onda mi je ćaća objasnija da su prije par mjeseci bili izbori i da Tuđman sada drma Hrvatskom i hdz. Meni je onda bija glavni problem kako ću se nakon godine dana divljine prišaltat na studiranje jer sam bja upisa faks. Oko 15. 10. su tribala počet predavanja, a ja sve zaboravija iz srednje škole.
I onda 1. 10. dobijem poziv za miliciju, nešto ka rezerva. Zadužija papovku i milicijsku uniformu s petokrakom koju nismo tili nosit, pa su nam kasnije nabavili šahovnice. Do tada sam mislija da se za rezervu ide opet u vojsku, a ne u miliciju. I tako godinu dana bija tamo. Odnija đava faks. Uspija sam dat samo 2 ispita.
Prvi put sam glavu moga izgubit isprid zgrade Banovine kad nam je poviše glava pucano iz transportera, a iza roleta na prozorima su virile cjevi od jna pušaka. Srićom nisu zapucale. Bilo bi mrtvih ko žala. Onda nas je narod bacija na cestu i jurnija prema transporteru.
Tada sam shvatija da ako triba poginit za Hrvatsku neću to napravit u gradu na grdskim ulicama. Bolje se fajtat po planinama,jer tamo znaš na čemu si. Znaš di ti je neprijatelj. U gradu to ne znaš. Ne znaš protiv koga se triba borit. I onda sam prelomija da idem u gardijsku brigadu...

Evo ovo sam opisivao... Dan kad se konačno shvatilo da jna i nije baš narodna. 

10.3.1991 Bogdanovci..postrojavanje oko 2500 civila dragovoljaca na poljani kod Bogdanovaca takorec ispred nosa cedama u obliznjim Brsadinu i Negoslavcima..bas dan ponosa i slave..inace tih dana i tijekom narednih dana i proljetnih mjeseci postrojavale su se prve skupine nenaoruzanih civila dragovoljaca koji ce nesto kasnije postati jezgro zng-a i NZ (narodne zastite)

Tijekom ozujka 1991 srbi u hrvatskoj iza kolovoza i listopada 1990 podizu najmasovnije barikade i to u slavoniji napose istocnoj,lici i sjevernoj dalmaciji..ali prve barikade pojavljuju se i na prostoru bosne i hercegovine na podrucju bosanskog novog i kljuca..u istocnoj slavoniji ali i na podrucju like najvise dolazi do 0odizanja barikada ali i incidenata..od miniranja pruga do ucestale pucnjave i prepada na putnike u vozilima i vlakovima..najcesci inc8denti u istocnoj slavoniji na podrucju su borova sela,brsadina,dalja,mirkovaca a i u dijelovima baranje ta na podrucju okucana i pajraca u zapadnoj slavoniji..u lici na podrucju gospica i gracaca te plaskog

Travanj 1991 bi mogli okarakterizirati kao mjesec prvih ozbiljnih oruzanih sukoba ali i sve jacih i otvorenih teroristikih akata velikosrpskih ekstremista u Hrvatskoj ali i sve vece vojne aktivnosti jna koja se sve vise stavljala na stranu pobunjenih srba i ekstremista..kraj ozujka i pocetak travnja 1991 poceo je krvavim sukobim na Plitvicama ali i intervencijom jna koja je prvi put uporabila velik broj oklopnih vozila za tzv.'tampon zonu'.Isti scenarij je bio primjenjen mjesec dana prije u Pakracu ali sa dosta manjim snagama.Osim Plitvica pocetak travnja 1991 poceo je i sa brojnim incidentima u prvom redu u Slavoniji narocito istocnoj.U gotovo svim srpskim selima tada vukovarske ali i osjecke opcine podizane su barikade i zapreke te maltretiranje i otmice putnika namjernika.Takodjer i jedna serija napada na pripadnike mup-a u srpskim selima osjecke opcine ali i na podrucju do tad jos uvijek mirne Baranje.Ti napadi povezani su sve ucestalijim posjetama velikosrpskih emisara iz srbije poput Seselja,Paroskog,Kostica i slicnih.Takodjer ni u Dalmaciji u travnju 1991 nije bilo mirno narocito u kninskoj i vrlickoj opcini konkretno sto se sela Kijeva tice tako da su vec u travnju 1991 srpski ekstremisti iz okolnih srpskih sela barikadama i naoruzanim skupinama stavili Kijevo doslovno u potpunu blokadu.Na podrucju like sve nemirniji je bilo na podrucju Gospica,Otocca i vec spomenutih Plitvica.Na tom podrucju bili su sve ucestaliji oruzani prepadi na pripadnike mup-a.Na Banovini u travnju je bilo jos relativno mirno ali zabiljezeni su isto tezi incidenti kod Hrv.Kostajnice,Dvora i Gline.Sto se tice JNA ona je u travnju 1991 pocela sa sve vise izlazaka vojnih kolona iz svojih vojarni i krstarila hrvatskim cestama i kroz gradove i sela nerjetko provokacijama iz kolone provocirala hrvatsko stanovnistvo.Pa za travanj 1991 mozemo reci da je taj mjesec bio pocetak otvorene pobune i brojnih incidenata i oruzanih ispada od Dalmacije do Slavonije i ovaj mjesec travanj 1991 moze se slobodno tretirati kao uvod ili priprema za potpunu agresiju koja ce uslijediti sljedecih mjeseci

30 godina nakon Domovinskog rata 91-95
opet nam kroje krivu povijest

Čak i kad se pokušam maknuti iz tog vremenskog perioda nađe se razlog, izjave osoba koje me grubo poguraju unatrag, unesu tamnu boju ništavila u moje osjećaje koji tu kuhaju pa se kao ekplozija imaju potrebu vratiti onome koji mi remeti mir. Vještim baratanjem lažima čine me ništavnom.

92. g imala sam 24 godine, dobila radni nalog na zaraćeno područje hr posavine, oko 25 km puta kroz kako bi rekli polupraznu pripizdinu sama u jednom i u drugom smjeru. Znači ubij ili budi ubijen. Slali me i prije, ali bez naloga kriznog štaba. Često nailazila na ranjene, napadnute, branitelje u okruženju.... izvlačila koga sam mogla, par puta i s uperenim pištoljem u glavu. Znam da su Srbi bili raspoređeni i po slobodnim dijelovima Hrvatske, od prve linije do duboko u pozadini branjenog terena. Tri puta najmanje se našla u srpskom okruženju, osvajačkoj akciji. Papučica jugića mi je bila jedini izlaz iz takvih situacija a kad je trebalo i probijanje krajnjih točaka, nekolicina agresorskih lica na cesti, mislili da moramo stati. Stanovnici sela se razbježali još prije ovih događanja, vojska se povukla, ostao najosnovniji dio... ili najodvažniji. Jednog dana ušli Srbi i mene istjerali s radnog mjesta s kojeg do inventure nisam dobila odobrenje da se povučem. Nisam ni znala da sam sama ostala. Sigurno ih ne bi dočekala. Istjerali su me kao neprijatelja. Tražila da me ne diraju i Bogu hvala, zaista, nitko me taknuo nije. Urlala sam da je to Hrvatska, da ću doći sutra na posao, neka se povuku. Iz straha sama nosila oružje upereno u sebe. Osjećaj progona bio je nesnošljiv. Došla drugi ili treći dan i svaki sljedeći. Moji Hrvati okupili se s druge strane linije. 
Nije sve za pisanje, potrajalo je.
Nedavno mi lik postavljao vrata i kaže nije Srbin ušao u P...., prokuhala ali odšutjela. ... Istu stvar mi slavodobitno ponovi muška osoba koja je došla na kavu. Zamračilo mi se u glavi. Masu istine duboko zakopane u meni dobiva crnilo, crnim izvana od suludih potreba pojedinaca da se iskažu velikim i slavnim kako su obranili svoje selo. Kao dodatak kaže kako je bio u tom ratu u tom selu s osobama koje već dulje prozivam da su bježali, da sam im ja morala selo braniti. Tu dvojicu sam u dva tri navrata pokušala iskopati u registru branitelja ali ih nije bilo, a znam da u vrijeme bježanja 91 kad sam se i ja povukla u okolicu Zg tamo srela ženu i dijete jednog od ta dva brata. Bila je s mužem. Par godina kasnije me ona podsjetila kako se radi o njoj.
Registar branitelja ne postoji više jer kao štetili su braniteljima koji su sudjelovali. S druge strane danas imamo ergelu onih koji se propinju u slavi a nikad se nisu stavili na raspolaganje obrani RH.
Nakon moje rakcije, njegova niskost me još ide napadat da ostanem u prošlosti i dalje vodim bitke, kao ja sam osoba s problemima a ne oni koji se lažima izdižu iznad ostalih.
Ta dva brata žive u ulici u kojoj živim, jedan mi je susjed. Skriva koliko je zemlje dobio na ne potpuno legalan način, ja ni radno mjesto u struci godinama iza rata. 
Danas kad želim reći istinu, kao da nikad nije postojala, kao da ja lažem a kao da je prava istina upravo ta koju pojedina gamad pokušavaju nametnuti.
Da pišem sve detalje .. iskreno.. postoji doza straha ali koliko je već ljudi mrtvo oko mene dosta puta poželim iznijeti sve na što sam naišla jer ne želim da istina ostane skrivena u mraku.

Još jedna nebulozna tvrdnja da tamo nitko poginuo nije.
Strahota u odnosu na pravu istinu.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1993398580719685&id=100001486863699

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1916386995208517&id=100005117059411

Guest wrote:Evo ovo sam opisivao... Dan kad se konačno shvatilo da jna i nije baš narodna. 

Uklonjeno ono gori ..