Sisak u Domovinskom ratu 1991.

Sisak u domovinskom ratu je prakticno bio jedan od najvaznijih strateskih gradova u obrani Hrvatske kako teritorijalno tako mozda i jos vise sa gospodarske strane(rafinerija Sisak,željezara Sisak,vazno zeljeznicko,rijecko i prometno cvoriste).Po popisu stanovnistva 1991 Sisak je bio vecinski hrvatski grad sa 58,61% Hrvata,drugi su bili Srbi(23,64%) a treci Bošnjaci tada jos Muslimani(5.07%).U Sisku je bilo dosta i onih koji su se izjasnjavali kao Jugoslaveni(6.29%).Sisak kao grad i opcina teritorijalno se nalazio na tromeđi tri regionalne cjeline.Banije,sisacke posavine i Turopolja.Koliko je Sisak sa politickog i gospodarskog znacaja bio vrlo znacajan za Hrvatsku on je isto znacenje imao i u velikosrpskim imperijalnim planovima iz istih razloga ali najvise gospodarskih.Shodno tome jos za vrijeme SFRJ grad Sisak je narocito sezdesetih a jos vise sedamdesetih i osamdesetih sustavno naseljavan srpskim stanovnistvom ali i bilo je i veceg naseljavanja stanovnistva drugih nacionalnosti narocito muslimana ponajvise zbog svog gospodarskog znacaja i blizine Bosni i Hercegovini.Nevjerojatan podatak je da je u svim sisackim gospodarskim subjektima najvise direktorskog i vodeceg upravljackog kadra bilo iz redova srpskog naroda(skoro 70%) sto je bio izrazito nesrazmjeran podatak u odnosu na broj stanovnistva sto dokazuje da je to bilo ciljano iz starteskog znacaja u jugoslavenskim i srpskim planovima.Npr.to jos vise dolazi do izrazaja u sisackoj zeljezari gdje su u jednom periodu(sedamdesetih) svi direktori bili srpske nacionalnosti od deset direktora.Nista bolja situacija nije bila ni na željeznici u Sisku gdje je radilo gotovo 60% radnika srpskog porijekla.Zbog svih ovih podataka u Sisku je bila u dobroj mjeri zastupljena nacionalna svijest u hrvatskom stanovnistvu Siska i okolice.Poznato je da su upravo Hrvati Siska i okolice ponajvise stradali nakon hrvatskog proljeca '71 jer u Sisku je maspok uhvatio jake korijene i imao veliki broj pristalica.Osamdesetih godina i pojacavanjem krize na svim nivoima poglavito nakon smrti Josipa Broza Tita i Sisak nije bio posteđen krize makar je vazio kao jedan od najjacih industrijskih sredista ne samo na nivou Hrvatske vec i SFRJ.U Sisku je polovicom osamdesetih zbog svih tih problema ponovno ozivjela hrvatska nacionalna ideja i svijest nasilno ugusena ili prigusena nakon propasti Hrvatskog proljeca 1971.To je posebno doslo do izrazaja nakon proglasenja memoranduma SANU-a i pojavom Slobodana Milosevica na politickoj sceni Srbije i SFRJ,kada sisacki Hrvati među prvima su spoznali opasnost od pojave Slobodana Milosevica i sve vecim represalijama na Kosovu.Tako da je Sisak prvi grad u Hrvatskoj gdje zajednicki i javno prosvjeduju sisacki Hrvati i sisacki Albanci 1987 godine zbog represalija srpskog rezima nad kosovskim Albancima.To se nije tada previse svidjelo sisckim komunistickim vlastodrscima među kojima je bio znacajan broj Srba pa su podnjete krivicne prijave protiv organizatora tog skupa ali dobrim djelom i protiv ucesnika na skupu koji je ocjenjen kao nacionalisticki i separatisticki.No kako su se priblizavale devdesete i kraj osamdesetih i kako su rasle politicke tenzije na podrucju Jugoslavije one nisu mimoisle ni Sisak.Sve vise dolazi do međunacionalnih tenzija u pocetku u ne vecem broju da bi protokomvremena one sve vise izlazile na djelo i u javnost.U prvom redu jos tamo 1988 i 1989 pojavila se rezerviranost sisackih Srba ali i onih koji su gravitirali i radili u Sisku prema sisackim Hrvatima s kojima su djelili radna mjesta ali i druzenja na prijatelsjkoj,susjedskoj razini.Sve hladniji odnosi su se primjecivali i u gospodarskim subjektima Siska gdje narocito Srbi pod raznim izgovorima sve manje su se druzili sa Hrvatima a i drugim nesrbima izgovarajuci se na bezvezne izgovore a sve vise su se međusobno grupirali i izdvajali.Pocele su među njima i kolati price o nekakvoj 'ugrozenosti'.Narocito je to doslo do izrazaja kad je HDZ osnovao svoj sisacki ogranak krajem 1989 godine.Lokalni sisacki Srbi su u tom cinu vidjeli povratak ustastva,1971 i odmah poceli sa svojim prosvjedima,provokacijama.Tako da su sisacki hdzovci poceli dobijati ozbiljne prijetnje od svojih susjeda i kolega Srba koje s enisu zaustavljale samo na verbalnim prijetnjama vec i prijetnjama ubojstvom,batinama.

Nakon uvjerljive pobjede HDZ-a kako na nivou republike tako i u Sisku promjena vlasti je docekana sa odusevljenjem narocito kod vecinskog naroda ali i svih dobronamjernih građana Siska no ne i među sisasckim Srbima narocito onim na polozajima jer su postali svjesni da je njihovoj politici dosao kraj u Sisku.Međutim nova vlast u Sisku nije prolazila tijekom 1990 bez problema.Sve vise međuncionalnih tenzija,problema kako u Sisku tako jos vise na obliznjoj Baniji odrazilo se i na zivot u samom gradu i opcini.Sve radikalniji srpski ekspanzionisticki nacionalizam i ekstremizam nagnalo je vodstvo grada Siska i opcine da sve vise razmisljaju i o pripremama onog cega svi nisu prizeljkivali a to je moguce ratne situacije.Tu je bio i mozda ponajveci probem za Sisak i pitanje JNA.Jna je imala snazne vojne objekte na prilazima i okolici Siska kao sto je bila vojarna JNA 'Barutana',raketna baza u obliznjoj Žažini kao i najopsaniji vojni objekt jake snage garnizon u obliznjoj Petrinji jedan od najjacih tada na podrucju Hrvatske.Shodno svemu tome kao i jakoj 'petoj koloni' u samom gradu,vodstvo grada Siska odlucilo je koncem 1990 da organizira jednu vecinom nenaoruzanu skupinu dragovoljaca vecinom clanova HDZ-a sa podrucja Siska i sisacke opcine kao grupu koja ce biti spremna da na sve nacine u slucaju bilo kakve ugroze Siska i same opcine bude ona inicijalna kapisla koja ce prva pruziti odgovarajuci otpor.Prvi vođa ili zapovjednik te grupe je bio legendarni Marijan Celjak.Brojka grupe se kretala od trideset do sezdeset ovisno o situaciji.Posto je u toj prvoj fazi bilo tek nekoliko naoruzanih pripadnika grupe mahom osobnim naoruzanjem nisu se mogli obavljati zadaci u punom broju pa je obicno brijka onih koji su obavljali zadatke kretala oko deset do dvadeset osoba i oni su bili zaduzeni za osmatranje vojnih objekata na podrucju grada i opcine,oficira jna a najvise da s eposveti paznja u pracenju osoba za koje se smatralo s avelikom sigurnoscu da pripadaju 'petoj koloni' odnosno da su suradnici KOS-a te onih osoba za koje se smatralo da pripadaju ekstremnom krilu srba i clanovima sds-a.To nije bilo jednostavno jer se gotovo sve moralo obavljati u svojevrsnoj ilegali i na relativno velikom gradskom podrucju zbog malog broja ljudstva i nedostatka materijalnih tehnickih stvari.Ulaskom u 1991 godinu kako na podrucju Hrvatske tako i na sisackom podrucju dolazi do pogorsanja politickih i sigurnosnih prilika u prvom redu visila je prijetnja puca nad hrvatskim drzavnim rukovodstvom od strane tzv.JNA ali tu je bio i ne bas zanemariv problem sve agresivnijeg i ekstremnijeg ponasanja lokalnih sisackih Srba podpomognuto ekstremistima koji su doalzili iz obliznjih banijskih mjesta koji su nerjetko dolazili u Sisak sa necasnim namjerama da izvoze velikosrpski ekstremizam među svoje sunarodnjake u Sisku ali i da ne prezaju od otvorenih provokacija pa cak i napada i zlocina.jedan od najezovitijih i prvih zlocina na podrucju Siska ali mozda i Hrvatske desio se nad župnikom Antunom Grahovarom u njegovom župnom stanu na sisackom Viktorovcu u predgrađu Siska u noci 10.studenog.1990.Taj zlocin ubojstvom poglavito prosrpski mediji ali i neki hrvatski mediji su pokusali pripisati motivm koristoljublja.No sve je to bilo na tanasnoj grani jer zlocinci prakticno nista vrijednoga nisu odnjeli.Zupnik Grahovar je bio jedan od najpoznatijih sisackih svecenika koji je uvijek bio na braniku hrvatskih i katolickih vrijednosti na podrucju Siska i samim time i trn u oku komunistickog rezima a nesto i kasnije srpskih ekstremista na tom podrucju.Narocito nakon promjene vlasti u Sisku svecenik Grahovar je gotovo svakodnevno dobijao prijetnje od 'nepoznatih' lica narocito lica srpske nacionalnosti doslovno prvih susjeda a srpskog stanovnistva nije bilo malo u tom sisackom predgrađu Viktorovcu gdje su cinili gotovo polovicu stanovnistva.Taj slucaj ni do dan danas nije do kraja rasvjetljen jer su se prve istrage doslovno sabotirale laznim vijestima i svjedocima.