Pogledajte urnebesnu reklamu za Jugoplastika tenisice. Ćevapi, luk i pi*karanje

dobar

Smrdljivi jugonostagičari
Mrš, majku vam četničku

Jebala vas četnička Jugoplastika i četnici što su igrali u njoj!

Sve ćemo vam izbrisat!

Sve ćemo opiturat!

Ruzne tenisice...ali ajd ko voli retro..u ono vrijeme su mi bile jos ruzne

Poduzeće JUGOPLASTIKA veliki rvacki domoljubi su razjebali odmah 1991 ako se dobro sjećam.

Jedan od prvih velikih ekonomskih uspjeha rvackih domoljuba

Ringo10 wrote:Poduzeće JUGOPLASTIKA veliki rvacki domoljubi su razjebali odmah 1991 ako se dobro sjećam.

Jedan od prvih velikih ekonomskih uspjeha rvackih domoljuba

koliko se sjećam jugoplastika je kao i sve ostalo u jugi gomilala gubitke u milijardama... radna kultura "ne mogu oni mene tak slabo platit kak ja mogu slabo radit", radio sam u takvim firmama na praksi, pol radnika dođe pijano na posao, druga polovica pijana do podneva, bolovanja 6 mjeseci godišnje...

problem hrvatske nije što smo razjebali "uspješna" socijalistička poduzeća koja su mogla funkcionirat samo tamo gdje se nije moglo kupit ništa zapadno, nego što nismo ko poljaci koji su legenadarno brodogradilište u Gdanjsku zatvorili bez "jebemti" iako je odande krenulo rušenje komunizma i tamo je osnovana "solidarnost" jer su, gle kurca, izračunali da ne može bit rentabilno s tom tehnologijom i cijenama metala da jebe rak raka...


"Već tijekom 1970-ih postojali su golemi gubici radnog vremena zbog različitih izostanaka s posla, fiktivnih bolovanja ili zato što radnici na radnome mjestu nisu radili, ali su se zato bavili poslovima na crno (faturete) ili su obrađivali okućnice. Bila je raširena i krađa alata, sirovina i proizvoda. Prema načelima socijalističkoga samoupravljanja, odnosno udruženoga rada, radnici su trebali biti visoko motivirani za kvalitetan rad jer „dohodak pripada onima koji ga ostvaruju“, no stvarnost je bila drukčija. Primjerice, 1983. u Jugoplastici se zaključivalo da se „tetoši“ eksploatacija „radnika od strane neradnika“, a 1988. u Gradskom komitetu SKH primijetili su da je biti dobar radnik „opasno“"

"Gubici splitske privrede dosegnuli su 1980. čak trećinu ukupnih gubitaka privrede u SR Hrvatskoj"


povjesničar Nikica Barić

https://www.vecernji.hr/premium/partiju-je-80-ih-brinulo-sto-su-djeca-u-crvenom-splitu-postajala-izrazito-religiozna-1335231

Tko su bili najveći gubitaši? Kako su pokrivali gubitke, je li koje poduzeće završilo u stečaju?

Jugovinil je poslovao s velikim gubicima. Jedan stručnjak Splitske banke izjavio je da bi bila „manja šteta“ da se Jugovinil zatvori i njegovim radnicima isplaćuju plaće, nego da nastavi raditi i gomilati gubitke. Gubitaka je bilo i u Dalmacijacementu, u građevinskim radnim organizacijama, Dalmastroju. Još početkom 1980-ih gubici su se pokrivali, po načelu „solidarnosti“, iz zajedničkih rezervi. Kako se kriza produbljivala, uvedene su odredbe o likvidaciji gubitaša, no s likvidacijom se, kao i u cijeloj Jugoslaviji, oklijevalo jer otvaralo se pitanje što učiniti s radnicima ugašenih kolektiva, kojima se nisu mogla naći nova radna mjesta. Takvo je stanje bilo u trenutku kad je Savez komunista Jugoslavije 1988. započeo reformu koja je trebala ukinuti socijalističko samoupravljanje, inače ponos te iste Partije, te prijeći na tržišno gospodarstvo.

Ringo10 wrote:Poduzeće JUGOPLASTIKA veliki rvacki domoljubi su razjebali odmah 1991 ako se dobro sjećam.

Jedan od prvih velikih ekonomskih uspjeha rvackih domoljuba

Rade oni danas fantastičan posao... naravno ime nije isto a i usmjerenje je nešto drugačije, ne sitni consumer goods (gdje ne možeš konkurirat kinezima) nego kao visoko kvalitetan podizvođać za velike europske proizvođače.

https://www.adplastik.hr/o-nama

A NEKAD SMO BILI ISPRED JAPANA: Oni dokazuju da nije sve moralo propasti i da se ovdje može proizvoditi i izvoziti

Industrija gume i plastike? Imali smo u toj proizvodnji adute na svjetskoj razini, splitsku Jugoplastiku i zagrebački RIS, velika poduzeća s velikim izvozom i s tisućama zaposlenih.

"Mi smo još šezdesetih godina 20. stoljeća bili ispred Japana u plastičnoj industriji. Danas više gotovo da uopće nemamo preradu plastike, a to je materijal budućnosti", kaže naš ugledni ekonomist Ljubo Jurčić.

Jugoplastika, odnosno nakon pretvorbe i privatizacije Diokom, registrirana je u Splitu od 1952. godine kao poduzeće za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda. U osamdesetim godinama zapošljavala je gotovo 13.000 ljudi, od kojih 10.000 izravno u proizvodnji, ponajviše u Splitu, ali i u pogonima u Sinju, Muću, Zadru i Benkovcu, na otocima Šolti i Visu, u Starom Gradu na Hvaru, u Makarskoj i Dubrovniku. Svojih preko 3.000 proizvoda Jugoplastika je prodavala u vlastitih 200 prodavaonica širom bivše Jugoslavije.


Nekad je Jugoplastika za Adidas proizvodila četiri i pol milijuna sportskih torbi godišnje (FOTO: adplastik.hr)

Proizvodili su plastične dijelove za više tvornica automobila, među ostalim za srbijansku Zastavu, francuske Citroen i Renault, talijanski Fiat, rusku Ladu, rumunjsku Daciju, kao i za njemački Volkswagen. Za Adidas je Jugoplastika godišnje proizvodila četiri i pol milijuna sportskih torbi, izvozilo se i u zapadnu i u istočnu Europu. Samo 1990. godine prodali su svojih proizvoda u vrijednosti 350 milijuna dolara.

Zahvaljujući ulaganju Jugoplastike, čije je ime tada nosio, košarkaški klub Split može zahvaliti osvajanje tri naslova europskog prvaka na prijelazu između osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.



Naziv Jugoplastika promijenjen je u Diokom 1993. godine, kada je na čelo Nadzornog odbora postavljenŠime Đodan, kontroverzni političar. Stečaj je, pak, otvoren 2000. godine i dočekalo ga je 2.363 radnika. Nekretnine su rasprodavane do 2006. godine, a glavni proizvodni kompleks na splitskoj Brodarici ugrabio je još 2003. trgovački poduzetnik Željko Kerum, koji je tamo, nakon razvaljivanja tvornice eksplozivom, otvorio trgovački centar Joker.

Obuća, Konfekcija, Galanterija, Termoplastika i Autodijelovi bile su proizvodne cjeline Jugoplastike od kojih su četiri likvidirane. Preživjeli su jedino Autodijelovi i nastavili uspješno poslovati kao AD Plastik, s oko 1.000 radnika. U studenom 2006. godine Diokom je konačno brisan iz sudskog registra.


Preživjeti je uspjela proizvodna cjelina Autodijelovi iz koje je nastala tvrtka AD Plastik (FOTO: adplastik.hr)

Slučaj Industrije gumenih proizvoda RIS, utemeljene 1946. godine, također je jedan od onih klasičnih slučajeva hrvatske privatizacije: proizvodnja uništena, a na prostoru srušene tvornice u Zagrebu je niknuo stambeno-poslovni kompleks.

RIS je do početka devedesetih godina imao 2.500 radnika, koji su proizvodili gotovo sve od gume. Od rukavica, brtvila za hladnjake, guma za perilice, brtvi i crijeva za automobile, pa do gumenih čamaca, koji su se najviše izvozili, čak i u Sjedinjene Američke Države.


Podsjetnik na vremena kada je tvrtka koja danas ne postoji zapošljavala 13.000 ljudi (FOTO: exjugoslavija.com)

U Hrvatskoj je, osim po čamcima, tvornica RIS bila najpoznatija po prezervativima. U bivšoj Jugoslaviji RIS je bio jedini proizvođač te vrste „zaštitne opreme“, a sve što su proizveli to su i prodali. "Ris-No-Risk" bio je promidžbeni slogan RIS-a u prodaji prezervativa. Na žalost, nakon privatizacije novi vlasnici nisu prepoznali kvalitetu i vrijednost tog proizvoda.

ACM iz Zagreba, koji 1993. godine stječe većinsko vlasništvo nad RIS-om, nije, kako se pokazalo, imao nikakvog interesa oživjeti proizvodnju, već je cilj bio rasprodati nekretnine. Imao je RIS veliki proizvodni kompleks od 38.000 četvornih metara u zagrebačkom naselju Vrapče i pogon u Jankomiru. Najprije su ACM i ACM-RIS prodali 25 posto dionica AD Plastika slovenskom Preventu. Potom ACM-RIS 2001. godine odlazi u stečaj, a pogon u Jankomiru otkupljuje Prevent.



Zatim Prevent daje pogon AD Plastiku, koji 2005. godine sve strojeve i prava proizvodnje, osim programa proizvodnje čamaca, prodaje novoosnovanom Monarisu iz Gornje Stubice, gdje je od 1985. do zatvaranja 1995. godine poslovao izdvojeni pogon RIS-a. U međuvremenu AD Plastik razvija u Solinu svoj program proizvodnje malih brodova i odlučuje vratiti Preventu proizvodnju starog programa RIS-ovih gumenih čamaca, a Prevent 2009. godine proizvodnju čamaca Maestral seli u Bosnu i Hercegovinu. U tim preprodajama prodano je i vrijedno zemljište RIS-a u Vrapču.

Upravo pogon Monarisa u Gornjoj Stubici svjedoči kako RIS uopće nije morao propasti. Otkupio je 2005. godine taj propali pogon poduzetnik Ivan Mirt i u njemu zatekao oko 50 radnika koji mjesecima nisu dobivali plaću. U desetak godina Mirt je gotovo više nego utrostručio broj radnika, koji već sada izvoze preko 90 posto svojih proizvoda.

"Bilo je u industriji poduzeća koja su bila orijentirana isključivo na istočna tržišta, poput Jugo-rapida, koja su odmah propala, taj dio mi je jasniji, ali bilo je i tvrtki tipa Jedinstvo, RIS, ili TEŽ koje su mogle opstati uz pametniji pristup. Dokaz za to su i poduzeća gdje su uprave bile manje gramzive i socijalno osjetljivije i gdje se u većoj mjeri sačuvalo radničko dioničarstvo, poput Kraša, koji je opstao i razvija se", govori nam sindikalist Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.


Na mjestu tvornice niknuo je stambeno-poslovni kompleks (FOTO: nivotrgovina.hr)

Vlasnik Monarisa, Ivan Mirt, za Lupigu će reći kako njegova tvrtka od prodaje tvorničke hale i zemljišta u Gornjoj Stubici svakako ne bi imala velike koristi, pa su otpočetka bili usmjereni na pokretanje proizvodnje.

"Preuzeo sam pogon u dugovima, ali sam pokrenuo ozbiljnu proizvodnju i to nam se isplatilo. Preko HBOR-a smo podignuli kredit za novu proizvodnu halu od 2.500 četvornih metara, te opremu i strojeve. Sada imamo preko 200 proizvoda u asortimanu, s tim da se stalno prilagođavamo tržištu i izvozimo preko 90 posto proizvodnje. Doduše, više smo dosad ulagali u opremu i tehnologiju, nego u zapošljavanje", skroman je vlasnik Monarisa.

Još 2010. godine Monaris je imao oko 60 radnika, dok sada u dva pogona, jednim u Gornjoj Stubici i jednim novootvorenim u Oroslavlju ima oko 130 radnika, što znači da se broj zaposlenih u samo pet godina udvostručio, a Mirt je uvjeren kako će se broj radnika još povećavati, kao što je bilo i dosad.

Monaris sada pretežito proizvodi gumene proizvode za automobilsku industriju, među ostalim za njemačke Volkswagen i BMW. Također izrađuju i proizvode za program bijele tehnike, primjerice za Gorenje i Electrolux.

"Naša je vizija da do kraja 2020. godine na hrvatskom dijelu europske regije postanemo jedna od vodećih tvrtki u proizvodnji dijelova iz gumenih smjesa za automobilsku industriju i za programe izvan automobilske industrije, koja u potpunosti ispunjava zahtjeve i očekivanja kupaca-proizvođača tih automobila i proizvođača izvan auto-industrije", otkrivaju svoje planove u Monarisu. Ako nastave ovako, planovi će im se sigurno i ostvariti.

Međutim, nije samo Monaris nastavio uspješno poslovati na razvalinama RIS-a. Bosanskohercegovački poduzetnik Franjo Koturić u otprilike isto vrijeme kad i Ivan Mirt, preuzeo je pod nazivom RIS-Sportnautika proizvodnju gumenih čamaca, koji su se u RIS-ovom pogonu u Gradačcu u BiH proizvodili od 1975. godine do rata. Istodobno, Koturić i u Zagrebu pokreće poduzeće RIS-Marina, za proizvodnju gumenih čamaca, temeljenih na proizvodnom iskustvu propalog RIS-a. Lupigi je Koturić ustvrdio kako posluje izvrsno, proizvodi čamce uglavnom za domaće tržište, ali dio proizvodnje izvozi u Zapadnu Europu, ponajviše u Njemačku.

Dakle, može se u Hrvatskoj proizvoditi i izvoziti, ali za to je potrebno imati i poduzetnike koji od proizvodnje planiraju živjeti i kojima nije cilj jednokratno zaraditi na rasprodaji nekretnina upropaštenih tvornica.

danas rade auto dijelove što je bolji biznis od šrot adidas tenisica za istočno tržište

marcellus wrote:

Ringo10 wrote:Poduzeće JUGOPLASTIKA veliki rvacki domoljubi su razjebali odmah 1991 ako se dobro sjećam.

Jedan od prvih velikih ekonomskih uspjeha rvackih domoljuba

koliko se sjećam jugoplastika je kao i sve ostalo u jugi gomilala gubitke u milijardama... radna kultura "ne mogu oni mene tak slabo platit kak ja mogu slabo radit", radio sam u takvim firmama na praksi, pol radnika dođe pijano na posao, druga polovica pijana do podneva, bolovanja 6 mjeseci godišnje...

problem hrvatske nije što smo razjebali "uspješna" socijalistička poduzeća koja su mogla funkcionirat samo tamo gdje se nije moglo kupit ništa zapadno, nego što nismo ko poljaci koji su legenadarno brodogradilište u Gdanjsku zatvorili bez "jebemti" iako je odande krenulo rušenje komunizma i tamo je osnovana "solidarnost" jer su, gle kurca, izračunali da ne može bit rentabilno s tom tehnologijom i cijenama metala da jebe rak raka...


"Već tijekom 1970-ih postojali su golemi gubici radnog vremena zbog različitih izostanaka s posla, fiktivnih bolovanja ili zato što radnici na radnome mjestu nisu radili, ali su se zato bavili poslovima na crno (faturete) ili su obrađivali okućnice. Bila je raširena i krađa alata, sirovina i proizvoda. Prema načelima socijalističkoga samoupravljanja, odnosno udruženoga rada, radnici su trebali biti visoko motivirani za kvalitetan rad jer „dohodak pripada onima koji ga ostvaruju“, no stvarnost je bila drukčija. Primjerice, 1983. u Jugoplastici se zaključivalo da se „tetoši“ eksploatacija „radnika od strane neradnika“, a 1988. u Gradskom komitetu SKH primijetili su da je biti dobar radnik „opasno“"

"Gubici splitske privrede dosegnuli su 1980. čak trećinu ukupnih gubitaka privrede u SR Hrvatskoj"


povjesničar Nikica Barić

https://www.vecernji.hr/premium/partiju-je-80-ih-brinulo-sto-su-djeca-u-crvenom-splitu-postajala-izrazito-religiozna-1335231

kočoko se sjećam jugoplastika je bila jebeno preduzeće samo kaj su likovi kao ti i tvoj kradezez isprejebali ssve živo.

u zagrebu je eto debilni direktor jedinstva stvorio kvart koji se danas zove gajnicama.

tamo gdje si ti kupio stan lik je malo isprivatizirao nekaj kaj nije njegovo pa je malo preprodao i tako to.
onaj pješački jje napravio susjed iz bosne od novog mesta

ono daj ne lupetaj.

je bila je jebeno poduzeće, imali su zaposlenih triput više nego što treba za opseg posla...

diplomski rad na temu jugoplastike

https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg%3A3351/datastream/PDF/view

Ovakvi rezultati u potpunosti reflektiraju porast realnih gubitaka na razini čitave privrede
tijekom 1987. godine, što za sebe veţe smanjenje osobnih dohodaka i pad kupovne moći
stanovništva. Na loše poslovno razdoblje nadovezao se i katastrofalni poţar koji je u veljači
1987. godine zahvatio 1 580 m2 tvornice obuće na mjestu gdje su se nalazile gotove zalihe
obuće spremne za plasman na trţište. Predsjednik Poslovnog odbora Vučemilović u toj je
prigodi za Slobodnu Dalmaciju izjavio kako će se šteta brojati u milijardama dinara.
155
Već na idućoj sjednici Poslovnog odbora njegovi članovi predlagali su mjere za stabilizaciju
poslovanja. U svim pojedinačnim izlaganjima većinom se navode iste, stare parole za kojima
bi uprava ''Jugoplastike'' posezala u sličnim situacijama. Uglavnom se pričalo o potrebi
povećanja plasmana robe na zapadna trţišta, organiziranju produktivnijeg rada, smanjivanju
neprodanih zaliha robe i efikasnijem poslovanju.156 Čitajući izvještaje sa ranijih sjednica lako
se stječe dojam o manjku novih ideja od strane uprave o tome kako se nositi sa
dugogodišnjom krizom koja je još jednom zaprijetila egzistenciji poduzeća. Predsjednik
Poslovnog odbora Vučemilović daje argument u korist ovoj tezi kada je obraćajući se ostalim
članovima uprave istaknuo kako je dugo vremena uočljiva ravnodušnost meĎu radnicima, ali i meĎu ljudima na rukovodećim poloţajima - prema poslovanju i stanju u ''Jugoplastici''
općenito.

marcellus wrote:je bila je jebeno poduzeće, imali su zaposlenih triput više nego što treba za opseg posla...

tipican problem socijalistickog ustroja..A sto da nisu imali 3x vise zaposljenih,kao niti sve druge firmije?tom logikom,bi,posto je tada prosjecna placa bila oko 300 dojčmaraka,bila oko 1000 maraka,a to je tijekom 70 i 80 bila jako lijepa lova...u seceranama suz u periodima kampanje,3 mjeseca,neprekidni rad u 3 smjene,place bile po 1000 maraka

znamo se. u današnjoj slijednici ad plastik sam i radio.
dao sam otkaz jer mi je vaša ekipa išla na kiki.
s obzirom da sam bio visoko imao sam i preistup podacima.
između ostalog da je debelo krme od dbele prasice primao, u to doba godišta 36 000kn svaki mjesec. pojavio bi se četvrtkom kada su bili fileki.

no to nije bitno. bitnije je da je u doba juge otpad bio 6% a sada je 30%

privatna firma i ne tiče me se.

nudio sam ti podatke za više stvari, nisi ih htio objaviti.
zašto?

moj uvjet do suda je anonimnost. kada krene nekaj sudski ionako će moje ime isplivat.

ali ti i dalje bulazniš, znači da si plaćen od nekog drugog da ne objaviš.

tek sada sam skužio da se na fotki ocrtava ženina toyota.
općenito tamo je veće sranje ukopčat se u promet.
pride je još napravljeno 400 stambenih jedinica, kaj bolnička niti ilica mogu prometno progutati.

marcellus wrote:danas rade auto dijelove što je bolji biznis od šrot adidas tenisica za istočno tržište

A šta ti uopće uspoređuješ to ni pas s maslom ne bi mogao požderatu 
Tenisice i auto dijelove 
Dobro nisu usporedio žgance i kavijar 
Iako jebga 
Kavijar je za odabrane a, žganci za sve 
Kojima se sa kuvati

kavijar i šampanjac su za vas.
mi jedemo pohanu ikru i pijemo gemište

Ovo je udar na suverenost. 

Trebalo je staviti ribe,maslinu i vino,uz glszbenu podligu klape Šufit.