Srpanj mjesec godine 1991 je mjesec kada počinje otvorena agresija JNA i srpskih paravojnih formacija na Hrvatsku.

Mnogo je različitih misljenja kada je započela stvarna agresija na Republiku Hrvatsku.Netko tvrdi napadom na policijsku postaju u Pakracu pocetkom ozujka 1991.Drugi tvrde prvim zrtvama na 'krvavi uskrs' 1991 na Plitvicama ili napadom na redarstvenike u Borovu selu.mozemo se sloziti sa svim time ali ako gledamo kontinuitet otvorenih napada na pripadnike hrvatskih postrojbi,sela,gradove,civile onda najtocniji podatak o pocetku domovinskog ratai agresije mozemo uzeti mjesec srpanj 1991 i to od pocetka.Od samo pocetka sedmog mjeseca pocinju svakodnevni oruzani napadi i to u suucesnistvu u napadima snaga tzv.JNA i srpskih paravojnih formacija na tlu Hrvatske.Poecatk srpnja donio je napade i okupaciju na prostoru Baranje od strane JNA i srpskih paravojnih formacija.Također pocetak srpnja donosi prvo veliko stradanje jednog naseljenog mjesta i civila u slavonskom selu Ćelije.Zatim prvi sukob hrvatskih snaga protiv zajednickih snaga tzv.JNA i srpskih paravojnih snaga u slavonskom selu Tenji nadomak Osijeka.Zatim prvi zrakoplovni napadi JNA na obucne centre garde u Erdutu i Čakovcima u istocnoj Slavoniji.Pocetak srpnja donosi i prve gradske ulicne borbe između hrvatskih snaga i srpskih paravojnih formacija u Borovu naselju ali i sredinom srpnja u Vinkovcima tj prigradskom naselju Mirkovcima.Tu su i prvi otvoreni topnicki napadi agresora na vece gradove tijekom srpnja na Osijek,Vinkovce,Hrvatsku Kostajnicu,Sunju,Beli Manastir,Vukovar,Otočac.Dakle prakticno srpanj mjesec 1991 pocinje stvarni rat i napadi duz cijele crte kriznih zarista u Hrvatskoj i to svakodnevno.Tijekom srpnja 1991 najteza situacija na kriznim zaristima bila je u istocnoj Slavoniji i Baranji,Baniji i u sjevernoj Dalmaciji.U srpnju mjesecu pocinje i prvi veci val izbjeglica i prognanika.zato cu ovje kronolski po regijama i podrucjima u Hrvatskoj napisati napade i agresiju na te prostore od strane srbizirane JNA i srpskih paravojnih formacija i terorista tijekom srpnja 1991.

Slavonija i Baranja

Pocetak srpnja 1991,najvece krizno zariste i napadi bili su na podrucju istocne Slavonije i Baranje.Vec 1.srpnja.1991 esio s eniz oruzanih napada i provokacija gotovo na cjelokupnom podrucju istocne Slavonije i Baranje.Najteza situacija je tog dana ali i sljedecih bila na podrucju bivse opcine Osijek i Baranje.Nije to bilo slucajno od strane srpskog i jna agresora.osijek i osjecko podrucje kao i Baranja bili su gospodarski,poljoprivredni ali i kulturni centar slavonije napose istocne.Na tom podrucju zivio je i najveci postotak srpskog stanovnistva na tom podrucju a tu su bili i snazni garnizoni i objekti JNA te naravno i blizina granice sa Srbijom odakle je dolazio uvoz cetnistva ali i priliv cetnickih dragovoljaca kao i postrojbi JNA te materijalno tehnickih sredstava.Drugo na osjeckom podrucju su bila i neka srpska sela prave esktremisticke utvrde i velikosrpski nastrojena poput Bijelog Brda,Tenje,Dalja,Bobote,Silaša a na baranjskom podrucju Jagodnjaka.Sa druge strane i JNA je imala svoje vece interese na osjeckom podrucju jer tu su se nalazili snazni garnizoni poput osjeckog,veliki vojni poligon zvan jos 'poligon c' dok sa druge strane Dunava bile su razmjestene jake oklopne snage JNA.da imaju ozbiljne agresivne namjere na ovom osjeckom i baranjskom podrucju srske paravojne formacije ali i jna pokazale su svoje prave namjere vec 1.srpnja.1991 kada su srpski teroristi prvi put otvoreno izveli jedan napad na podrucju sela Tenja u pokusaju da stave citavo selo pod kontrolu ali su u tome sprijeceni od strane pripadnika mup-a i garde nakon krace borbe i vraceni u Staru Tenju ali u tom napadu srpski teroristi su prvi put ispalili i cetri minobacacke granate na dio Tenje pod kontrolom hrvatskih snaga te su uporabili i veci broj tromblonskih mina kao i pucnjavom teskih mitraljeza i snajpera.Isti dan srpski teroristi iz smjera sela Bobote gotovo cjelodnevno vrse oruzane provokaciej u smjeru hrvatskog sela Ćelije a iz sela Pačetina teskim strojnicama i snajperima pucaju u smjeru Tordinaca a iz Markusice srpski teroristi postavljaju barikade i pripucavaju u smjeru hrvatskog sela Antin.taj dan nisu mirni ni srbocetnici ni u Dalju ni u Bijelom brdu.U Dalju grupa mjestana srpske nacionalnosti vrsi prosvjed ispred policijske postaje u dalju u namjeri da prodru u nju i zauzmu je a u tom agresivnom cinu pojedinci koji su skriveni iza mase pripucavaju iz sigurne udaljenosti na postaju ali ne uspijevaju buntovnici zauzeti postaju iz razloga sto se prosirila vijest da u Dalj dolazi garda i specijalna policija naravno koja je bila lazna ali dovoljno da se 'hrabri' mjestani dalja srpske nacionalnosti uz pomoc bratije iz susjednih srpskh mjesta raziđu ili bolje receno povuku u dio Dalja pod kontrolom terorista.Iz smjera Bijeog brda koji je bio pod kontrolom terorista ali i jedne manje oklopno mehanizirane postrojbe JNA pokusan je oruzani ispad u smjeru Aljmaša kada se manja skupina srpskih terorista kroz polja kukuruza i psenice pokusala pribliziti Aljmašu ali su uoceni i brzom intervencijom gardista iz Erduta i Aljmasa kao i civila dragovoljaca vraceni su odakle su i dosli.Tu je bilo samo kratkotrajnog puskaranja bez zrtava na hrvatskoj strani ali ocito je da su srpski teroristi pokusali ispipati teren za moguce buduce vece napade u smjeru Aljmaša ali i Erduta.

...sto se tice brojnosti i naoruzanju snaga na osjeckom podrucju ili u osjeckoj zoni odgovornosti on je bio nemjerljivo na starni neprijatelja i agresora.Brojnost hrvatskih snaga na pocetku srpnja ali i tijekom srpnja nije bila velika niti se nesto drasticno izmjenila u korist hrvatske strane.Sve ukupno pripadnika ZNG-a i MUP-a je bilo oko 1500 i ako tu pridodamo oko 300 pripadnika NZ(narodne zastite) od cega je vecina bila nenaoruzana dobijamo brojku oko 1800 branitelja.Sa tim da je skoro 2/3 branitelja bilo na podrucju grada Osijeka ali i uzeg podrucja koje je direktno gravitiralo samom gradu kao prigradska naselja i hrvatska odnosno nesrpska sela nedaleko od grada.To je bilo i logicno jer je prijetila direktna ugroza doslovno samog grada od obliznjih okolnih srpskih teroristickih uporista poput Tenje,Bijelog Brda,Klise te sa strane JNA iz osjeckih vojarni ali i obliznjeg poligona 'C'.Tako zbog te ozbiljne ugroze krizni stozer osijeka i zapovjednistvo grada nije moglo uputiti jace i brojnije snage u neka ugrozena udaljenija sredista poput Dalja,Erduta,Aljmaša i Ćelija sto se tih dana a i malo kasnije negativno odrazilo po tamosnje hrvatsko i nesprsko stanovnistvo i sela.Sa druge strane neprijatelj je na osjeckom podrucju imao brojne i kudikamo bolje naoruzane snage tj srpske paravojne postrojbe i snage JNA.Tako npr.samo pripadnika razlicitih srpskih paravojnih postrojbi i naoruzanih civila po podacima pocetkom srpnja bila je sto se tice ljudstva oko tri i pol do cetri tisuca(bez ljudstva JNA) a sa ljudstvom JNA oko pet i pol tisuca.Dakle u ljudstvu je bio gotovo omjer 1:4 u korist neprijatelja a oruzje ne treba ni spominjati niti necemo to je opcepoznata stvar.za primjer samo u Tenji bilo je oko petstotinjak pripadnika cetnickih i paravojnih postrojbi,u Bijelom Brdu slicna brojka a u Klisi oko 250 pripadnika cetnickih parapostrojbi,govorimo o srpskim naseljima najblizih Osijeku.U Baranji je u to vrijeme bilo oko tisucu pripadnika razicitih neprijateljskih snaga tj parapostrojbi.sto se tice udaljenijih hrvatskih i nesrpskih naselja a koji su bili direktno ugrozeni agresijom i prijetnjama neprijatelju a najkriticnije je bilo na podrucju Erduta,Aljmaša i Dalj,tu je bilo stacionirano oko 250 pripadnika zng-a i mup-a te NZ na tom prostoru dok je neprijatelj koji je to podrucje drzao u okruzenju imao oko tisucu i pol pripadnika razlicitih neprijateljskih postrojbi razmjestenih u Bijelom brdu,Dalju,Borovu selu,Veri i ako dodamo snage jna razmjestene na vojvođanskoj strani dunava bio je ogroman nesrazmjer u ljudstvu i tehnici.Zbog tih velikih snaga hrvatske oobrambene snage morale su na nekim mjestima prepustiti stratesku inicijativu neprijatelju da se izbjegne velik broj zrtava kako među braniteljima a jos vise među civilima kao i teska razaranja hrvatske snage su mahom se povlacile u naseljena mjesta ili vrlo blizu tih mjesta i tu formirale obranu i kontrolu zbog malog broja ljudstva nije bilo moguce potpuno kontrolirati vece podrucje i time bi se rastegle nase snage sto bi jako oslabilo obranu sela i stanovnistva te omogucila evakuacija u slucaju ozbiljne ugroze.Zapovjednik kriznog stozera i hrvatskih snaga na prostoru Dalja,Erduta i Aljmaša ispravno je ocjenio da se obrana pojaca na obalama Dunava te uspostavi linija obrane blizu sela erduta i aljmaša jer sa tako malim snagama lakse je braniti i kontrolirati sama mjesta kao i dunav koji je u to vrijeme bio jedina zila kucavica i zivotno vazna za stanovnistvo ali hrvatska naselja Erdut,Aljmaš i Dalj te je naredio da se neprijatelju onemoguci kontrola na vaznoj cestovnoj komunikaciji između Dalja i Erduta te Erduta i Aljmaša zbog pomoci nasim snagama i policijskoj postaji u Dalju te nesprskom stanovnistvu dalja u pomoci u zivotnim potrebstinama kao i ljudstvu.Za tu zamisao dobio je ispomoc iz Zagreba dolaskom dijela pripadnika 1 gardijske brigade kao i manjeg dijela pripadnika 3 gardijske brigade iz Osijeka koji su bili razmjesteni na podrucju Erduta i Aljmaša a jedan manji dio gardista je otisao u Dalj kao pomoc tamosnjoj policijskoj postaji.Zadaca tih pripadnika gardijskih postrojbi je bila kontrola obala Dunava uz Erdut i Aljmaš te kontrola cestovne komunikacije prema Dalju.Shodno tome osiguran je kakav takav varljivi mir u Erdutu i Aljmašu ali ne i u Dalju kroz citav sedmi mjesec 1991,pa se neprijatelj nije usuđivao iz obliznjih srpskih uporista bez pomoci jna napadati ta hrvatska sela,međutim najveca prijetnja Erdutu i aljmašu ali i dalju dolazila je sa druge obale Dunava od jakih snaga JNA narocito oklopnih postrojbi koje su bile razmjestene uz obalu dunava i cijevima okrenutim prema hrvatskim naseljima uz obalu Dunava.

Što se tice Vukovara i vukovarskog podrucja na pocetku srpnja za razliku od osjeckog a i vinkovackog podrucja tu nije bilo jos toliko napetosti,ucestalih napada srbocetnickih formacija ali nije se ni mirovalo.JNA je na vukovarskom podrucju ucestalo imala pokrete i razmjestanje svojih snaga dok srpski teroristi i paravojne formacije svakodnevno su provocirale postrojbe garde,mup-a ali i nesrpsko stanovnistvo na ovom podrucju.Najproblematicnija situacija je bila na podrucju Borova sela i Borova naselja kao i na podrucju Trpinje.Poznato je da je Borovo selo bilo najvece srbocetnicko i teroristicko uporiste na podrucju istocne Slavonije i da su u Borovu selu planirani napadi i provokacije ne samo na vukovarskom podrucju vec skoro na citavom podrucju istocne Slavonije.Uostalom tu je bio smjesten i 'rukovodeci' kadar 'SAO Istocna Slavonija' a upravo najcece su Borovo selo posjecivali velikosrpski emisari sa podrucja susjedne Srbije.U samo Borovu selu bio je smjesten i najveci broj pripadnika razlicitih srpskih i cetnickih paravojnih formacija pa po nekim podacima sa pocetka srpnja smatar se da se u samom Borovu selu nalazilo preko tisucu pripadnika tih paravojnih formacija koji se nisu zadrzavali samo na podrucju Borova sela nego su iz tog najveceg ekstremistickog uporista odlazili na 'akcije' i u druga obliznja teroristicka uporista ali i u Baranju a jedan manji dio je otisao i na podrucje zapadne Slavonije.Ipak 3.7.1991 bio je najveci pokusaj srpskih cetnickih parapostrojbi da iz smjera Borova sela ali dijelom i iz Trpinje da zauzmu Borovo naselje.U sam napad na Borovo naselje krenulo je oko 250 dobro naoruzanih pripadnika iz Borova sela ali i Trpinje da zauzmu taj dio Vukovara za kojeg se smatralo d aje najveca utvrda HDZ-a ali i pripadnika hrvatskih snaga u Vukovaru.Borbe za Borovo naselje gotovo su se vodile cijeli dan ali su teroristi zaustavljeni na samom ulasku u Borovo naselje međutim pri napadu pomagala im je peta kolona iz samog Borova naselja i to snajperistickom vatrom.Otpor im je pruzio malobrojna formacija hrvatskih braniteljaiz sastava 3 gardijske brigade ali i nesto pripadnika 1 gardijske brigade,pripadnici mup-a ali i civili dragovoljci.Naime radilo se o brojci između 100 i 150 pripadnika hrvatskih obrambenih snaga.Međutim u samo predvecerje srpski i cetnicki teroristi su odbaceni u smjeru Borova sela i Trpinje te su zbog poraza iz smjera Borova sela ispalili na Borovo naselje nekoliko minobacackih projektila a intervenirala je i JNA iz vukovarske vojarne postavljajuci 'tampon zonu' između Borova sela i Borova naselja.Nakon istjerivanja cetnika iz Borova naselja,branitelji su pristupili ciscenju Borova naselja od snajperista i pete kolone od kojih je dio zarobljen a dio je uspio se izvuci u smjeru Borova sela zasticen od strane JNA.Sto se tice gubitaka n neprijateljskoj strani je sigurno bio veci broj poginulih i ranjenih dok je na strani branitelja bio jedan poginuli i nekoliko ranjenih kao i nekoliko ranjenih civila.Taj poraz srpskih terorista i paravojnih formacija nagnao je njihove vlastodrsce u Borovu selu ali i JNA da trenutno odustanu od ozbiljnijih namjera da krenu u napade prema Borovi naselju i Vukovaru pa su se orjentirali da rjese situaciju u svoju korist na onom podrucju za koje su smatrali da bi im bio laksi zalogaj poput Dalja,Erduta,Aljmaša,Baranje,Ćelija i jos nekih podrucja u osjeckoj zoni odgovornosti a tu su im itekako isle na ruku i jake snage JNA koje su bile raspoređene s ajakim oklopno mehaniziranim na vojvođanskoj strani Dunava od Borova sela do Batine na sjeveru kao i jedinice JNA iz osjeckog garnizona.

Vinkovci i vinkovacko podrucje.Tu je bila nesto slozenija situacija naspram vukovarskog iz razloga sto se jako cetnicko uporiste Mirkovci,najjace iza Borova sela prakticnu nalazilo svega tri kilometra od centra Vinkovaca.To jako teroristicko uporiste je bilo gotovo naslonjeno na jaku vinkovacku vojarnu jna najjacu sto se tice sredstava narocito topnicko-mehaniziranih na podrucju istocne slavonije ali i najbrojnije u ljudstvu koja je brojala skoro tisucu vojnika,podoficira i oficira.Sa druge strane Vinkovci su se nalazili na pravcu glavnog udara oklopno mehaniziranih postrojbi JNA koji su u svojim planovima imali da preko Vinkovaca svojim jakim snagama prodru prema zapadnoj Slavoniji slavonskom posavinom i spoje se sa svojim i cetnickim snagama koje su djelovale na prostoru zapadne Slavonije,stoga su Vinkovci zauzimali najvece stratesko znacelje u planovima glavne komande JNA u Beougradu.Sa druge strane kroz Vinkovce ili pokraj Vinkovaca su prolazile glavne zeljeznicke i cestovne prometnice koje su vodile iz smejra Beograda i Srbije prema zapadnoj Hrvatskoj.Trece podrucje tada vinkovacke opcine je bila najveca zitnica na podrucju istocne slavonije i Hrvatske.Dakle Vinkovci i gravitirajuce podrucje imalo je najveci znacaj u planovima agresora za daljnje prodore u unutrasnjost Hrvatske.Tu su bila i smjestena i znacajnija cetnicko teroristicka uporista vec pokraj spomenutih Mirkovaca tu su bila i druga agresorska i teroristicka uporista poput srpskih sela Karađicevo,Gaboš,Markušica,Oriolik,Banovci u kojima su se nalazili brojni cetnici i pripadnici raznih srpskih parapostrojbi.Ipak najbrojniji su bili Mirkovci u kojima s epocetkom srpnja po podacima nalazilo oko 600 pripadnika razlicitih srpskih i teroristickih parapostrojbi.Mirkovci su bili i najvece uporiste van Knina,Like,Banije i 'martićevaca' od kojih je dobar dio dosao sa kninskog podrucja.Sto se tice Mirkovaca ono je bilo i najbolje naoruzano narocito topnickim sredstvima od svih srpskih uporista u istocnoj Slavoniji bas zbog vinkovacke vojarne jna ali i tuzlanske koja ih je obilno snabdjevala topnickim oruzjem narocito minobacacima.Također Mirkovci su poznati po tome sto je na podrucju Mirkovaca ali i samih Mirkovaca bilo najvise otmica putnika iz vlakova koji su tuda prolazili najcesce su to bili Hrvati ali i drugi nesrbi pa je u to vrijeme u Mirkovcima bio prakticno i logor sa najvise zatocenih nesrba na podrucju istocne Slavonije.Također u Mirkovce ali i u obliznja druga srpska uporista dolsi su i rvi rezervisti JNA sa podrucja Srbije.Sa druge strane sve je to nagnalo i hrvatsko vrhovnistvo tada da ojaca obrambenu moc Vinkovaca ali i tog podrucja.Pa je  u Vinkovcima ali i drugim obliznjim hrvatskim selima i mjestima bio raspoređen i najveci broj pripadnika zng-a i mup-a na podrucju ovog dijela Slavonije.Tako da je na podrucju Vinkovaca i samog grada bilo preko 2000 pripadnika zng-a,policije i pripadnika NZ kao i drugih dragovoljaca.No ipak manje nego pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA.Njihova brojka sve zajedno kretala se oko cetiri tisuce.Pocetak srpnja sve tamo do 15 srpnja 1991 na vinkovackom podrucju bile su mnogobrojne vece i manje teroristicke aktivnosti cetnickih i drugih agresorskih formacija koje su se manifestirale u obliku miniranja zeljeznickih pruga,otmica,podizanja barikada,oruzanih napada na pripadnike karde i mupa ali i civila najcesce onih koji su vrsili poljoprivredne radove na svojim poljima a koja su se nalazila u blizini srpskih uporista.Ipak najvece oruzani i teroristicki ispadi vrseni su iz najveceg uporista u Mirkovcima ali i iz vinkovacke vojarne prema samom gradu ali i okolnim hrvatskim mjestima i selima.Stoga je srpanj mjesec 1991 zabiljezen kao mjesec gdje je izvrseno od strane agresora najvise minobacackih napada kako na podrucju istocne Slavonije tako vjerojatno i Hrvatske.Svi ti napadi su prakticno bili priprema za jos vece napade koje su uslijedili u kolovozu a narocito u rujnu i sljedecim mjesecima te 1991 godine.Prvi veci incident mislimo na oruzani na podrucju Vinkovaca desio se 2.7.1991,kada je iz smjera Mirkovaca napadnut polozaj branitelja Vinkovaca kod pruge koja dijeli Mirkovce od Vinkovaca,kada su mirkovacki ekstremisti gotovo cijeli dan puscanom ali i tromblonskom i raketnom vatrom napadali branitelsjke punktove uz samu progu a u kasnim popodnevnim satima grupa mirkovackih terorista koja je brojala oko osamdeset pripadnika pjesacki je pokusala napasti najistureniji polozaj branitelaj prema Vinkovcima i nakon jednostane borbe cetnici su uspjeli ovladati tim najisturenijim punktom koji se nalazi tristotinjak metara od ulaza u Mirkovce.Međutim brzom rekcijom pripdnika mup-a iz Vinkovaca ali i lokalnih dragovoljaca nako dvosatne borbe taj polozaj je vracen u hrvatske ruke a teroristi su odbaceni nazad u Mirkovce.Valja napomenuti da je tim napadom mirkovackim teroristima obilno pomagao i jedan oklopni transporter JNA koji je bio stacioniran na samom ulazu u Mirkovce od strane Vinkovaca podpomazuci napad terorsita pucnjavom iz teske strojnice sa transportera.U tom napadu bilo je ranjeno nekoliko pripadnika policije i lokalnih dragovoljaca te dva civila,dok je bio nepoznat broj izbacenih iz stroja sa agresorske strane.Zbog neuspjelog napada svoj bijes mirkovacki teroristi su ispalili nekoliko minobacackih granata kalibra 82 mm na okolna hrvatska sela na Stare i Nove jankovce te na Jarminu.

U srpnju mjesecu 1991(ali i kasnije) u najtezem polozaju u vinkovackoj tada opcini bila su sela sa hrvatskom vecinom Stari i Novi Jankovci te Slakovci koji su bili u okruzenju srpskih sela tj Mirkovaca,Srijemskih Laza,Oriolika,banovaca mjesta sa srpskom vecinom i kojima su se nalazile znatne snage srpskih paravojnih postrojbi i terorista kao i rezervista JNA.Uz vec pomenute Mirkovce najjace srpsko uporiste na vinkovackom podrucju bio je Oriolik u kojem je bilo oko 300 pripadnika paravojnih teroristickih postrojbi ali i jedna oklopno mehanizirana postrojba JNA sa oko sedamdeset vojnika cetri tenka i pet transportera.Iz Oriolika su najcesce vrseni ispadi prema Starim i Novim Jankovcima ali iz Srijemskih laza a nisu mirovali ni teroristi u Mirkovcima ciji je zadatak bio najcesci otmica jankovcana koji su skidani sa vlaka sa kojim su isli u Vinkovce ili u osobnim vozilima s obzirom da nisu mogli kroz Mirkovce u Vinkovce pa su morali okolnim poljskim putevima zaobilazit Mirkovce ali svejedno nisu bili rjetki slucajevi da su teroristi iz Mirkovaca znali postaviti zasjedu na tim putevima te ili pucati na vozila ili postaviti barikadu i zatociti stanovnike Jankovaca u Mirkovcima pa ih razmjenjivati za svoje.U jos nezgodnijem polozaju su bili hrvatsko selo Slakovci koji su se nalazili između Srijemskih Laza i Oriolika prakticno to hrvatsko selo se nadovezivalo na Srijemske Laze iz kojih su najcesce vrseni napadi na Slakovce u vidu oruzanih provokacija i napada,barikada,zabranom prolaska ali i otmicama stanovnika Slakovaca.narocito kada su isli na poljoprivredne radove u svoja polja a najveci problem je bio onim stanovnicima koji su imali svoja zemljista tik uz same Laze.na njih je najcesce pucano a nerjetko su bili i zarobljavani pa su s vremenom ti stanovnici Slakovaca odustali od odlazaka u svoja polja.Problem za Slakovce u odnosu na Stare i Nove jankovce sto nisu imali nikakvu zastitu od pripadnika mup-a ili garde bas zbog nemogucnosti sigurnog dolaska u Slakovce ali i ozbiljnih prijetnji terorista iz Laza i Oriolika da ce napasti svim sredstvima selo ako u njemu primjete pripadnike mup-a ali i garde.Shodno tome u Slakovcima je formirana postrojba od civilnih dragovoljaca njih tridesetak od kojih su vecina bili naoruzani svojim osobnim oruzjem a dio ih je bio nenaoruzan pa su duzili oruzje na punktovima.Za razliku od Slakovaca u Starim i Novim Jankovcima su bili pripadnici mup-a(80 pripadnika aktivnog i pricuvnog sastava mup-a) te je u Starim Jankovcima polovicom sestog mjeseca 1991 ustrojena policijska postaja koja je imala nadleznost i za susjedne Nove Jankovce i Petrovce u smjeru Negoslavaca jos jendog jakog srpskog uporista ali koji su pripadali vukovarskoj opcini.Uz pripadnike mup-a tu je jos bila jedna desetina gardista sastavljena od domacih dragovoljaca te nekoliko deseteka pripadnika lokalne NZ(narodne zastite).Gardisti su bili sa dijelom pripadnika mup-a u Novim Jankovcima i smjesteni u tamosnjem seoskom domu.2.srpnja.1991 izrsen je prvi tezi napad mirkovackih terorista na Stare Jankovce kao i Nove Jankovce nakon poraza od branitelja Vinkovaca kada su oko 8 sati navecer ispalili sedam minobacackih granata na Stare i Nove Jankovce uslijed tog napada teze je bio ranjen jedan civil iz Novih Jankovaca.5.srpnja.1991 iz smjera Mirkovaca opet je izvrsen napad ovaj put na Stare Jankovce također minobacacima.Ispaljeno je preko deset projektila mahom je gađana policijska postaja u Starim jankovcima ali nije taj dan mirovala ni mirkovacka bratija u Srijemskim lazama koji su teskim mitraljezom pucali u smjeru Novih Jankovaca koji su bili susjedno selo Srijemskim Lazama sa vinkovacke strane a dijelila ih je zeljeznicka pruga.U tom napadu kako iz Mirkovaca tako i iz laza nije bilo ozlijeđenih ni civila ni pripadnika garde i policije.7.srpnja.1991 iz smjera Oriolika jedna grupa pripadnika srpskih paravojnih postrojbi u civilnom kamionu pokusala se pribliziti Slakovcima ali uoceni su od branitelja te kad su teroristi primjetili barikadu i na njima naoruzane branitelje okrenuli su kamion i vratili se nazad u Oriolik.

Banovina

Banovina ili tada jos Banija je kroz cijeli srpanj bila najaktivnije krizno zariste uz ono slavonsko.Zasto?Jedan od razloga je sto je to krizno zariste bilo blizu Zagreba glavnog grada Hrvatske,drugi razlog je bio taj sto je Baanija bila vecinski naseljena srpskim stanovnistvom(omjer 60% naspram 40%),treci razlog sto je kroz Baniju ili u blizini Banije prolazilo nekoliko znacajnih prometnih pravaca najvise zeljeznickih p shodno tome i taj podatak je zauzimao ozbiljno mjesto u veliko srpskim planovima te cetvrti razlog sto su na Baniji smjestene bile jake snage JNA narocito petrinjski garnizon JNA koji je kotirao kao jedan od najsnaznijih na podrucju Hrvatske.Sve to je nagnalo da velikosrpski planeri kako u Beogradu tako i onima iz Knina da pitanju Banije posvete veliku pozornost i po mogucnosti da se sto prije rjese hrvatskih snaga na tom prostoru ali i pitanje hrvatskog stanovnistva u prvom redu istjerivanjem,ubijanjem i palezi i rusenjima hrvatskih civilnih,kulturnih ali i sakralnih objekata.Tijekom srpnja u planovima velikosrpskih ekstremista zauzimala su dva podrucja na Baniji i to podrucje uz hrvatsku stranu rijeke une u kojem se smjestila ili uklinila hrvatska enklava od nekoliko hrvatskih sela i time remetila veliko srpske planove.drugo bilo je podrucje Gline koja je gravitirala u tim planovima kao glavni velikosrpski centar na podrucju Banije.Sto se tice snaga na pocetku srpnja i kroz cijeli srpanj 1991 on je bio u velikom nesrazmjeru u korist neprijateljske strane naspram hrvatske strane.Pocetkom srpnja 1991 na podrucju Banije je bilo oko tisucu i pol pripadnika razlicitih srpskih paravojnih skupina i naoruzanih civila i ako tu dodamo brojku oko tisucu pripadnika jna dolazimo da je na podrucju Banije pocetkom srpnja bilo oko dvije i pol tisuce pripadnika neprijateljskih formacija.Sto se tice hrvatskih snaga(mup,garda i naoruzani civili dragovoljci) pocetkom srpnja je bilo oko 500 pripadnika raspoređenih u Sisku,Petrinji,Glini,HRv.Kostajnici i Sunji.

Hrv.Kostajnica i Dvor na Uni.

To podrucje uz ono glinsko je bilo najaktivnije krizno zariste na Baniji a mozda i u cijeloj Hrvatskoj u prvoj polovici srpnja a i nakon toga.Tu od pocetka srpnja gotovo nije bilo mira ni dana bez srpsko teroristickih provokacija,napada,otmica,barikada.Jedan od razloga sto je na tom podrucju od Hrv.Kostajnice do Dvora na Uni obitavala hrvatska zajednica razmjestena u sedam sela od Hrv.Kostajnice do Dvora.Drugo to podrucje je smetalo velikosrpskim akterima i planerima da se povezu sa istom bratijom na podrucju Zap.Slavonije konkretno na podrucju Jasenovca,Novske i tako stvore jednu srpsku cjelinu i postave temelj za napredovanja prema Okucanima,Pakracu i dalje.Tesko je nabrojiti sto je sve prozivljavalo hrvatsko stanovnistvo na tom podrucju tijekom srpnja 1991.Na tom podrucju od malobrojnih hrvatski snaga pocetkom srpnja tamo do polovice srpnja 1991 bili su samo pripadnici mup-a te nseto civila dragovoljaca u odnosu na tamosnje neprijateljske snage to je bila kap u moru.Vec od 1 srpnja do 10 srpnja 1991 bilo je nekoliko teskih napada i provokacija od strane srpskih terorista i paravojnih skupina najcesce na podrucju Dvora na Uni ali i Hrv.Kostajnice.3.srpnja 1991 desio se mozda najtezi napad na tom podrucju od pocetka krize i međunacionalnih napetosti.Kada je skupina srpskih terorista(oko cetrdeset pripadnika) iz smjera Gornje Oraovice srpskog sela smjestena  na padinama Šamarice napala nezasticeno susjedno hrvatsko selo Divušu smjesteno uz rijeku Unu sa pjesackim naoruzanjem i teskim strojnicama u namjeri da zauzmu Divušu i tako odsjecu policijsku postaju u Kozibrodu od ostalih hrvatskih sela smjestenih od Kozibroda do Dvora i na taj nacin omoguce ostalim srpskim paravojnim i teroristickim skupinama laksi posao u zauzimanju tih hrvatskih sela koja su pripadala tada bivsoj opcini Dvor na Uni a istovremeno da jos vise stave u nezgodan polozaj susjedni Kozibrod i tamosnju novouspostavljenu PP.U tom napadu koji je poceo iznenadnim napadom oko sedam sati ujutro na nebranjeno hrvatsko selo Divušu u kojem tada nije bilo pripadnika hrvatske policije a bilo je svega oko nekoliko naoruzanih hrvatskih civila koji su bili naoruzani samo lovackim naoruzanjem ili pokojom automatskom puskom koju su dobili od hrvatske policije srpski teroristi su uspjeli zauzeti jedan dio Divuše te presjeci prometnu komunikaciju Hrv.Kostajnica-Dvor i samim time doveli su u tesku situaciju ne samo Divušu nego ostala hrvatska sela prema Dvoru Uncane,Strugu,Zamlacu.U tom napadu srpski teroristi su uspjeli zauzeti sjecverni dio sela iz kojeg su protjerali Hrvate a pri tom su ubili jendog starijeg civila a dvoje ranili dok su drugi civili iz tog dijela sela uspjeli izmaci slicnoj sudbini u drugi dio sela ili su se uputili u obliznji Kozibrod.kao sto sam napisao terorsti su uspjeli presjeci cestovnu komunikaciju sa istocne strane sela prema Unčanima i tu postaviti barikadu od jednog kamiona i dva balvana.O ovom napadu odmah je obavjestena PP u Kozibrodu koja je odmah zatrazila pojacanje iz Hrv.Kostajnice i u kratkom roku je doslo oko deset policajaca iz smjera Kostajnice koji su se pridruzili kolegama u Kozibrodu.Uvidjevsi tesku situaciju u sujednoj Divuši oko trideset pripadnika hrvatske policje oko deset sati krece u smjeru Divuše ali vec nakon izlaska iz Kozibroda na njih je otvorena pjesacka i snajperska vatra sa obronaka Šamarice pa se kolona morala zaustaviti i odgovoriti na napad te nakon petnaest minuta napad iz smjera terorista je utihnuo pa su policajci nastavili u smjeru Divuše te su nakon desetak minuta dosli na ulaz u Divušu iz smjera Kozibroda.U divuši se cula jos pucnjava u onom dijelu sela koji je jos bio slobodan a otpor su pruzali naoruzani civili.Tim civilima su se odmah pridruzili policajci koji su otvorili vatru na teroriste u dijelu sela u kojem su se nalazili teroristi nakon kratkotrajnog zestokog sukoba teroristi su se povuklu iz sjevernog i istocnog dijela sela nazad prema Šamarici.Policajci su uspjeli uspostaviti kontrolu nad cijelom Divušom te su uspjeli otjerati i terorsite sa barikde i nakon toga su opet uspostavili kontrolu nad prometnicom prema hravtskim selima prema Dvoru.Ovaj ozbiljan napad terorista sa Šamarice ozbiljno je upozorio zapovjednika PP u Kozibrodu ali i krizni stozer u Sisku da neprijatelj ima ozbiljne planove presjeci tu zivotno vaznu prometnicu ali i napasti hrvatska sela uz Unu te ugroziti hrvatske snage na tom podrucju pa shodno tome zapovjednik PP postaje u Kozibrodu u dogovoru sa Siskom koji je odmah poslao pojacanja iz policijskih redova na to podrucje te se dio policijskih snaga rasporedio kao zastita i u Divušu i u Strugu osim Zamlaće sela takorec predgrađa Dvora gdje su iz Dvora tamosnji teroristi zaprijetili da ce napasti Zamlacu ako vide samo ijdenog pripadnika mup-a u tom selu.

...8 srpnja 1991 srpski teroristi sa šamarice svojim sve tezim provokacijama koji nekad prelaze u otvorene napade pokusali su prekinuti promet između volinje i kuljana koje se nalaze između kozibroda i hrv.kostajnice.U popodnevnim satima sa podrucja šamarice spustili su se svega stotinjak metara od ceste te su pucali na sva vozila koja su tu prometovala a najcesce na sluzbena vozila mup-a kao i na hitnu pomoc.Uz pomoc pete kolone zauzeli su dio Volinje u kojoj je zivjelo srpsko stanovnistvo te su pokusali prodrijeti i u preostali dio ali su tu zaustavljeni od snaga mup-a koje su bili u volinji a kojima je dosla ispomoc iz hrv.kostajnice.Na zalost hrvatski redarstvenici nisu uspjeli istjerati teroriste iz tog djela Volinje jer su se dobro utvrdili a obilatu pomoc su im pruzili i domaci srbi iz volinje koji su tajno pripremali te polozaje ko i naoruzanje dobijeno od strane tzv.jna.Inace srbi su cinili vecinu u Volinji i kroz citav period krize na tom podrucju su obilato pomagali srpske teroriste.Ipak nakon sukoba hrvatski redarstvenici su uspjeli sacuvati cestovnu komunikaciju koja je prolazila kroz Volinju a koja je spajala Hrv.Kostajnicu sa Dvorom.Srpski teroristi su drzali kontrolu nad jednim djelom Volinje cije su kuce bile na obroncima Šamarice i sa tih obronaka opasno ugrozavale cestu koja je prolazila kroz slobodni dio sela.Bili su udaljeni od prometnice tristotinjak metara.Zbog te opasnosti krizni stozer i zapovjednistvo mup-a u Sisku odlucilo je pojacati obranu Volinje odnosno onog dijela koji je slobodan sa dodatnim snagama iz policije pa je u Volinju poslano oko petnaest policajaca iz poliscijskih postaja u Sisku,Kutine i Velike Gorice.Srpsko stanovnistvo Volinje tj onog dijela pod kontrolom hrvatskog mup-a mahom je iselilo ili na podrucje pod kontrolom parakrajinskih vlasti ili preko une u Bosnu.9.srpnja iz Čukur brda kod Hrv.Kostajnice kao i iz smjera Gornje i Donje Velešnje pokušan je pjesacki napad u smjeru Panjana koji su bili pod hrvatskom kontrolom da presjecu jedinu komunikaciju koja spaja Hrv.Kostajnicu sa Panjanima i Majurom,Graboštanima u sjevernom djelu kostajnicke opcine a koji su jos bili pod hrvatskom kontrolom.Panjani su bili mjesto sa vecinskim srpskim stanovnistvom ali koje je vecinom odselilo iz Panjana tijekom sestog i sedmog mjeseca 1991 u okolna srpska sela ili u Bosnu.Dok su Majur i Graboštani bili hrvatska sela sa hrvatskom vecinom.Strateski je bilo vazno zadrzati u svojim rukama Panjane koje su se nalazili između Hrv.Kostajnice i ta dva hrvatska sela.Napad iz Čukur brda krenuo je oko sest sati ujutro prema Panjanima.Čukur brdo je bilo najsnaznije teroristicko uporiste na podrucju Hrv.Kostajnice u kojem je bilo oko dvjesto srpskih terorista a koji su imali tri minobacaca 82 mm i dva bestrzajna topa.Teroristi su napali prvo Panjane ispalivsi tri mine iz minobacaca u smjeru Panjana te je oko sedamdeset terorista iz Čukura krenulo u pjesacki napad prema Panjanima.Međutim,malobrojni branitelji Panjana a radilo se o trinaest redarstvenika uspjesno su odbili prvi napad ove teroristicke skupine.Cuvsi da su srbi napali Panjane zapovjednik PP Hrvatska Kostajnica salje skupinu redarstvenika u pomoc i oni su s epridruzili u obrani redarstvenicima u Panjanima.Zbog propasti prvog napada teroristi iz Čukur brda pucaju bestrzajcem prema Panjanima i izazivaju manju materijalnu stetu ali nisu izzavali ljudske zrtve.Oko devet sati ujutro agresori iz Čukura opet pjesacki napadaju panjane ali ovaj put uspijevaju podrijeti među prve kuce u Panjanima od kud s epovlace redarstvenici prema centru sela.Razlog tome sto su u drugom napadu srpski teroristi uspjeli prodrijeti u Panjane je bio taj sto je istovremeno i koordinirano poceo napad terorista iz smjera Donje Velešnje prema krizanju ceste koje s enalazilo kilometar od Panjana prema Majuru i Donjim Kukuruzarima sa namjerom da zauzmu to krizanje i odsjecu majur i Graboštane od Hrv.Kostajnice.Zbog malih snaga u Panjanima zapovjednik redarstvenih snaga u panjanima morao je odvojiti jednu desetinu da stiti to krizanje i nastala je rupa u obrani Panjana.Uvidjevsi da je nastupila kriza u obrani Panjana zapovjednik redarstvenih snaga u panjanima trazi od zapovjednika PP u Hrv.Kostajnici pojacanje ali je ne moze dobiti posto viska ljudi nije bilo u PP Hrv.Kostajnica jer je vecina policajaca morala biti poslana na krizna mjesta prema Dvoru.Zapovjednik PP Hrv.Kostajnica trazi pomoc od Siska da poslaje pojacanje jer prijeti pad Panjana a samim padom bice direktno ugrozena Hrv,kostajnica kao i sela Majur i Graboštnani i time bi se Hrv.Kostajnica nasla doslovno u okruzenju samo s ajednim izlazom prema Hrv.Dubici.Ali ni Sisak nije mogao vise poslati dodatne redarstvene snage vec je dragovoljno posla jedna skupina sisackih gardista u Hrv.Kostajnicu.dolaskom u Hrv.Kostajnicu oni su odmah poslani u Panjane.U tim trenucima srpski teroristi prakticno imali vise od trecine Panjana u srpskim rukama.dobivsi dodatno pojacanje redasrtvenici s aovom skupinom gardista je krenula u protunapad u namjeri da izbaci tu srpskoteroristicku skupinu iz Panjana a dobar preduvjet je bio taj sto su redarstvenici na krizanju sjeverno od Panjana uspjeli odbiti napad neprijatelja iz smjera Donje Velešnje i obranili tu vaznu raskrsnicu.Borba za stavljanje panjana pod podpunu hrvatsku kontrolu ili vracanje nazad u hrvatske ruke potrajala je do kasnopopodnevnih sati kada uvidjevsi da nece uspjeti zauzeti Panjane a prijeti im i pogibelj ako ostanu u onom zauzetom djelu Panjana ta cetnicko terorsiticka skupina se povlaci nazad prema Čukuru i Donjoj Velešnji.Oko 20 sati Panjani su stavljeni podpuno pod hrvatsku kontrolu.U ovom sukobu nekoliko redarstvenika i gardista je bilo ranjeno dok nije bilo poginulih.Na srpsko teroristickoj strani su bila dva poginula koja su pronađeni u polju kukuruza na izlazu iz Panjana a po svemu sudeci teroristi su imali sigurno dosta i ranjenih s obzirom na pronađene vece kolicine krvi i zavoja i drugih medicinskih potrepstina.Ovo je bio do tad najveci sukob sa teroristima na podrucju grada Hrv.kostajnice.Srecom uspjesno po hrvatske branitelje.Od tog sukoba tamo do 27.7.1991 nije bilo vise nekih vecih ispada terorista iz Čukura ali i okolnih srpskih uporista na Panjane osim standarnih oruzanih provokacija.

Pritisak neprijatelja na dvorsko i kostajnicko pounje,iscrpljivalo je malobrojne redarstvene snage na tom podrucju jer prakticno se nije moglo pokriti tim snagama cijelo Pounje od Kostajnice do Dvora ali ni od Kostajnice do Hrvatske Dubice.Upravo taj dio ili porometna veza između Hrv.Kostajnice i Hrv.Dubice bio je od zivotne vaznosti za hrvatsko stanovnistvo kao i za branitelje tog kraja.Zbog rastegnutosti i malobrojnosti hrvatskih snaga kako u Kostajnici tako i u Hrv.Dubici u dogovoru sa kriznim stozerom iz Siska te sa Zagrebom odluceno je da hrvatske snage iz Dubice preuzmu jedan dio obaveza i kontrole na prometnici Hrv.Dubica i Hrv.Kostajnica te je 14.7.1991 u tu svrhu iz Kutine i Novske u Hrv.Dubicu poslana grupa redarstvenika te tridesetak pripadnika 2.gbr.ZNG-a kao pojacanje tamosnjim snagama.Dobivsi pojacanje zapovjednistvo u Hrv.Dubici je odmah pristupilo pojacanom osiguranju cestovne veze između Hr.Kostajnice i Hrv.Dubice tako sto je svaki konvoj i vozila dobilo pratnju redarstvenika i gardista.To je omogucilo smanjenje oruzanih ispada i provokacija terorista iz srpskih uporista u selima koja su se nalazila uz tu komunikaciju poput Rosulja,Slabinje.No ni neprijatelj nije mirovao na tom podrucju pa je odluceno u Dvoru na Uni da se od 15 do 20.7.1991 osnuje sest TO odreda koji bi operirali od Dvora do Hrv.Kostajnice te da se ljudstvom pojacaju teroristicka uporista u Rosuljama i Utolici srpskim selima od Kostajnice do Dubice.Osnivanjem tih sest odreda TO-a plus druge paravojne formacije,srpsko teroristicke snage na tom podrucju na dan 20.7.1991 brojilo je između tisucu i tisucu i pol ljudi.Omjer snaga na tom podrucju je bio je 1:5 u tom trenutku u korist neprijatelja.Naravno to nije proslo bez dodatne popune oruzjem od strane tzv.JNA pa je gotovo svaki od sest TO odreda duzio i po nekoliko minobacaca,rucnih raketnih bacaca te mnostvo pjecakog oruzja,municije i minsko eksplozivnih sredstava.To je vec otezalo ionako tezk polozaj branitelja i hrvatskog stanovnistav na dvorsko-kostajnickom podrucju pogotovo sto hrvastke snage nisu dobijale dostatnu potrebitu pomoc u ljudstvu a narocito u oruzju sto je dodatno iscrpljivalo ionako iscrpljene snage.Zapravo nije se ni moglo puno pomoci braniteljima tog podrucja jer je u to vrijeme gotovo citava Banija bila jedno krizno zariste i svatko je trazio pomoc.

Glina

Glina i glinsko podrucje je bilo mozda i najaktivnije krizno sigurnosno žariste na baniji u prvoj polovici 1991 godine.To zapravo i nije bilo cudno s obzirom da su kninski paravlastodrsci i velikosrbi odlucili Glini dati ulogu glavnog velikosrpskog i krajinskog uporista na podrucju Banije ali i Korduna.Glina kao grad je bila vecinski srpska(omjer 70:30 posto u korist srpskog stanovnistva) dok u samoj glinskoj opcini ta razlika je bila uvelike smanjena tek sa relativnom srpskom vecinom(55% naspram 45% u korist srpskog stanovnistva) jer u glnskoj opcini je bilo vise hrvatskih sela od srpskih.Hrvatska sela su se mahom nalazila na sjevernom dijelu opcine i sjeveroistocnom dok su srpska sela prevladavala na juznom dijelu opcine te na istocnom i zapadnom dijelu.Međutim na tom podrucju bilo je i nekoliko hrvatskih sela koja su se kao enklave uklinule u to vecinsko srpsko podrucje poput majskog bazena juzno od grada Gline poput sela Maja kao najveceg sela u tom bazenu,Majskog Trnika i Prijeke.Na zapadnom dijelu glinske opcine bilo je hrvatsko selo Skela koje je bilo na granicnom podrucju glinske opcine i opcine Topusko ali je administrativno pripadala Glini.U najtezem polozaju tijekom 1991 i do pocetka rata na glinskom podrucju bila su hrvatska sela majskog bazena i selo skela koje je bilo u poluokruzenju srpskih sela sa jedinim izlazom sumskim putem povezano sa slobodnim dijelom opciine Topusko i gradom Topuskim.Hrvatska sela koja su se nalazila sjeverno od Gline i sjeveroistocno cinili su kompaktnu hrvatsku cjelinu pa sa te strane bila su manje ugrozena od strane srpskih ekstremista iz Gline i okolnog podrucja ali ne i sigurna.Za razliku od hrvatskih sela juzno od Gline oni su imali zastitu redarstvenih snaga ali i zng-a.Sve to su uvidjeli i velikosrpski planeri u Glini ali i u Kninu te su odlucili a ucine sve kako bi cjelokupna glinska opcina zavrsila u velikosrpskim rukama i u rukama ekstremista.Shodno tom planu na podrucju Gline prvo je pocelo sa organiziranjem srpskih paravojnih postrojbi kao i obilnijim naoruzavanjem srpskog stanovnistva i ekstremista od strane tzv.jna iz petrinjskog garnizona ali i iz Bosne i Hercegovine.Tako vec u cetvrtom mjesecu 1991 na podrucju Gline imamo organizirano nekoliko grupa naoruzanih srpskih terorista formiranih u tzv.miliciju krajine ili 'marticevce' unutar kojih su djelovale i skupine koje nisu imale puno veze sa milicijom.Njihove baze uglavnom su bile na podrucju planine Šamarice tj u selima Grabovac banski,Brnjeuška,Vlahović,Bijele vode ali u selima nadomak Gline poput Joševice a bilo je i noruzanih grupa i u samoj Glini koje su u prvo vrijeme bile pritajene da bi se odmakom vremena ali i pod zastitom opcinskog vodstva Gline sve vise javno pokazivale na ulicama Gline sa naoruzanjem.Sa druge strane u proljece 1991 te priblizavanjem ljeta 1991 hrvatske snage su bile malobrojne.PP u Glini u pravom smislu rijeci bez obzira sto je formalno djelovala po zakonima rh-a nije bila pod potpunom kontrolom hrvatskih redarstvenika jer vecinu policajaca jos uvijek su cinili srbi makar savkim danom sve manje zbog prelaska na drugu na stranu i prikljucivanju teroristickim skupinama.U hrvatskim selima glinske opcine ophodnju i nadzor je vrsila PP Petrinja i redarstvenici iz PP Sisak koji su privremeno bili smjesteni po kucama i objektima hrvatskih sela.Tako da je jedna grupa hrvatskih redarstvenika bila smjestena u Prekopi nadomak Gline dok nije  krajem sestog mjeseca formirana privremena postaja u Jukincu.Jedna grupa redarstvenika je bila smjestena u Gornjem Viduševcu sjeverno od Gline te u Slatini Pokupskoj i ti redarstvenici su sigurnosno pokrivali ostala hrvatska sela u opcini svojim ophodnjama ili punktovima.Redarstvenicima su pomagali i lokalni civili dragovoljci koji su imali svoje osobno naoruzanje mahom lovacko ili sto je policija podjelila provjerenim clanovima hdz-a i iz drugih hrvatskih stranaka prohrvatske orjentacije(hds i hss).Također na glinskom podrucju je bila i skupina gardista iz siska koja je brojila oko pedeset gardista i oni su bili smjesteni u Marin Brodu i Velikoj Solini.

Poslije napada na PP Glina i kratkotrajnog zauzeca a koju su dan kanije vratile pod hrvatski nadzor specijalne snage policije 27.6.1991,stanje se nije niti smirilo niti poboljsalo u samom gradu Glini ali ni u drugim djelovima opcine.Naime nakon sto su vratili postaju u hrvatske ruke i pdo svoju kontrolu u Glini redarstvene snage tek su uspostavili nadzor na podrucjem najblize PP u krugu 200 metara dok su najveci io grada i dalje kontrolirale srpske paravojne formacije uz pomoc oklopa tzv.JNA.Tako da redarstvenici iz PP Glina nisu imali nikakav nadzor nad gradom niti su mogli u gradu obavljati uobicajne policijske poslove.Najveci razlog je bio tome sto ih je blokirala tzv.jna sa svojim tenkovima raspoređenim blizu postaje i samim time omogucili srpskim teroristima da kontroliraju grad plus sto se u grad spustilo dodatnih stotinjak terorista iz okolnih srpskih uporista kao pojacanje onima koji su bili u gradu.Uvidjevsi da je gotovo nemoguce vratiti Glinu pod kontrolu hrvatskih vlasti zbog jakih snaga nešprijatelja u samom gradu,krizni stozer u Sisku za Baniju znajuci da se srpski teroristi i paravlasti nece zadovoljiti samo Glinom vec da im je cilj okupacija preostalih slobodnih prostora u opcini pod hrvatskom kontrolom i da je pitanje vremena pa cak i sati kada c eodluciti se za napasti ti djelove krizni stozer u dogovoru sa ministarstvom unutarnjih poslova odlucuje da uspostavi privremenu PP u Jukincu vecinskom hrvatskom naselju najblizem Glini udaljenom tek dva kilometra od Gline krajem lipnja 1991 i u tu svrhu u tu novoustrojenu PP salje policajce iz drugih djelova Hrvatske odnosno onih najblizih baniji radi brzeg obavljanja smjena.Tako u Jukinac stizu redarstvenici iz Čazme,Garešnice,Kutine i Zagreba.Istovremeno salju se i dodatne redarstvene snage  kao pojacanje postojecim u Gornji Viduševac.No i neprijatelj nije mirovao pa zbog svojih planova okupacije preostalog slobodnog dijela glinske opcine mobilizira srpsko pucanstvo tog kraja u srpske paravojne postrojbe odnosno formira dva TO odreda na podrucju Brnjeuške i Donjeg Selišta.Pocetkom sedmog mjeseca neprijatelj zapocinje sa ozbiljnijim napadima i ispadima u smjeru hrvatskih sela u opcini Glina.Tako 2.7.1991 teroristi ispaljuju tri minobacacke granate iz smjera Gline na podrucje Donjeg Viduševca izazvavsi manju stetu na gospodarskim i privatnim objektima.Ovaj napad je izazvao dodatni strah kod hrvatskog stanovnistva Donjeg Vidosevca ali i okolnih hrvatskih sela Gornjeg Viduševca,Dvorišća,Prekope,Jukinca.Taj dan skriveni iz oklopa JNA koji je tvorio tzv.'tampon zonu' između Gline i Jukinca oko sat vremena pucali su iz pjesackog naoruzanja prema Jukincu.naravno nije bila pošteđen ni policjska postaja u Glini od napada pjesackim naoruzanjem.4.7.1991 neprijatelj iz smjera Gline ali i okolnog podrucja ispaljuje minobacacke granate i tromblonske mine na Jukinac i Prekopu te na Jukinac i Pekopu pucaju iz snajperskog naoruzanja.U tim napadima lakse je ranjeno dvoje civila u Jukincu i jedan pripadnik mup-a u Prekopi.5.7.1991 dolazi do ozbiljnog incidenta kada jna sa tri tenka i jednim transporterom te sa oko dvadeset vojnika iz smjera Petrinje zaustavlja se u Marin brodu bez nekog posebnog razloga.To je u Sisku shvaceno kao pokusaj stavljanja pdo nadzor prometnicu Petrinja - Glina i u tom slucaju u jako nezgodan polozaj bi bile stavljene redarstvene snage u Jukicnu ali i hrvatsko stanovnistvo na tom podrucju tj u selima Jukincu,Prekopi,Hađeru i marin brodu koje bi se nasle odsjecene iz smjera Petrinje i Siska i od tud ne bi mogla stizati pomoc.Stoga je odluceno da pregovorima se pokusa maknuti ta psotrojba jna iz marin broda i oslobodi cestovna komunikacija.na špregovore u otisli clan Kriznog stozera Sisak Ivan Bobetko i zapovjednik postaje u Jukincu.Nakon dvosatnih pregovora postrojba JNA je neometano otisla iz Marin broda u Glinu.Zbog te situacije odluceno je da se u Marin brod posalje jedna postrojba gardista pripadnika 2.gardijske brigade i sa time omoguci sigurnost stanovnistvu na podrucju Marinbroda,Graberja i Novog sela glinskog ali istovremeno i sprijece moguci ponovni ispadi u prvom redu postrojbi JNA.8.7.1991 dolazi do ozbiljnog incidenta i napada iz smjera Brnjeuške prema Novom selu glinskom kada je to hrvatsko selo koje je bilo najisturenije prema srpskim selima i teroristickim uporistima podno Šamarice napadnuto od ranog jutra minobacacima iz smjera Brnjeuške ali i Luščana.Na selo je ispaljeno preko petnaest minobacackih projektila te je u tom napadu smrtno stradala jedna starija civilna osoba.No teroristi se na tom nisu zaustavili vec nakon minobacackog napada u jacini oko sedamdeset ljudi podjeljenih u dvije grupe od kojih je jedna napdala iz smjera Brnjeuške a druga iz smjera Luščana potpomognuta sa dva oklopljena kamiona naoruzana teskim mitraljezima da prodru u Novo selo glinsko i dalje.no otpor su im pruzili naoruzani mjestani Novog glinskog sela uz pomoc skupine gardista koji su brzo stigli iz obliznjeg Marinbroda i Graberja.Neprijatelj je nakon jednosatne borbe ipak uspio prodrjeti među prve kuce sela ali nakon sto je unisten oklopni kamion u bijen jedan terorist naglo se povlace nazad prema svojim uporistima.Branitelji sela uspostavljaju inicijativu te uspijevaju izbaciti neprijatelja iz sela te zauzeti jedno uzvisenje blizu sela koje je do tad bilo pod kontrolom terorista i time privremeno osloboditi selo od ove opasne ugroze od kud su teroristi gotovo svakodnevno pucali i provocirali prema Novom selu glinskom i tako ugrozavali zivote stanovnistvu tog sela.

15.7.1991 dolazi do najtezeg napada i provokacije srpskih terorista na Jukinac ali i Gornji Vidusevac.U popodnevnim satima oko 17 sati,grupa terorista iz smjera Gline prolazi pokraj tenkova jna koji su tu bili kao tzv.'tampon zona' te pucaju iz zolja na prve kuce u Jukincu,sto izaziva strah i paniku među stanovnistvom ovog mjesta.Nakon ovog bezocnog cina grupa terorista i zlocinaca pod zastitom jna oklopa nestaje u pravcu Gline.Nakon ovog bezocnog napada redarstveniic koji su u Jukincu po dogovoru sa mjestanima evakuira dio mjestana iz tih kuca u druge dijelove Jukinca a i dalje.Ovaj teski napad bio je znak zapovjedniku PP u Jukincu da teroristi nece mirovati i da spremaju ozbiljne napade ali brine necinjenje nista od strane JNA da zaustavi te teroriste u napadu i izvođenju teroristickih napada a jos vise zabrinjava sto su im tenkovi jna posluzili kao zastita za odstupnicu.Isti dan oko 20 sati ta ista jna iz tenka ispaljuje tri tenkovske granate prema Gornjem Vidusevcu i kao posljedica tog napada je ostecena katolicka crkva u selu.Ovi napadi su sigurno bili koordinirani a posebno je zabranjivajacu sto su koordinirano djelovali teroristi i jna zajedno,sto upucuje na to da ta agresorska koalicija sprema ozbiljne napade na slobodne djelove glinske opcine nastanjenih Hrvatima.Također taj dan opet je napadnuta i PP u Glini koja je ionako svakodnevni cilj glinskih srboterorista pa i jna.17.srpnja.1991 nakon novog napada terorista na PP postaju u Glini,zbog silovitosti napada redarstvenici su morali napustiti prednje polozaje obrane PP-a i koncetrirat obranu na pedesetak metara od postaje cime je opasno ugrozena i sama postaja ali i koridor koji preko rijeke Gline spaja PP u Glinu sa slobodnim djelom.Isti dan minobacacima je napadnuto nekoliko hrvatskih sela u glinskoj opcini a to su Jukinac,Prekopa,Gornji i Donji Vidusevac,Marin brod i Hađer.Prvi put su pale i dvije minobacacke granate na selo Veliku Solinu u smjeru Pokupskog sto naslucuje da glinski teroristi i velikosrpski vlastodrsci zele prenjeti teziste napada i krize na one djelove opcine koji su do tad bili posteđeni napada.19.7.1991 opet je napadnut Gornji Viduševac ovaj put minobacacima kada je iz smjera Gline ispaljeno desetak minobacackih projektila na Gornji Viduševac i tom prilikom poginuo je od granatiranja jedan gardist u Gornjem Vidusevcu.Isti dan neprijatelj iz smjera teroristickih uporista napada selo Graberje te uspijeva zauzeti neke okolne kote te prakticno stavlja to selo u okruzenje a doslovno priblizava se vaznoj prometnici Glina-Petrinja na dvjesto metara u ovom napadu koordinirano su djelovali teroristi iz Luscana i Sibića.Zbog malobrojnosti branitelja Graberja oni su se morali povuci sa nekih pozicija prema selu i prepustiti inicijativu neprijatelju.20.7.1991 neprijatelj odpocinje sve jace napade i provokacije prema hrvatskim snagama i hrvatskim selima na podrucju Gline.Iz smjera Donjeg Selišta i Balinaca neprijatelj prvi put jace ispoljava provokacije na podrucju hrvatskog sela Skela koje se nalazi zapadno od Gline u smjeru Topuskoga.Prema Skeli djeluju teskim mitraljezima i tromblonima sa okolnih uzvisenja po samom selu i polozajima branitelja.Isti dan u napat na Donji Viduševac ukljucuje se i jna koja na Donji Viduševac puca iz protuzrakoplovnog topa a tom napadu pridruzuje se i teroristi koji pucaju iz tromblona prema selu.

Petrinja

Sigurnosna situacija na podrucju grada Petrinje kao i opcine poectkom srpnja kao i tijekom srpnja se pogoršala ali jos ne na onom intezitetu kakva je situacija bila na glinskom i kostajnickom podrucju.Grad Petrinja kao i sama opcina u nacionalnom sastavu je bila gotovo podjednaka.Srbi su imali neznatnu vecinu u samom gradu dok na podrucju opcine Petrinja relativnu vecinu su imali Hrvati.Hrvatska sela vecinom su bila smjestena na zapadnoj i istocnoj strani petrinjske opcine te uz rijeku Kupu,dok je vecina srpskih sela bila smjestena juzno od Petrinje a kao klin među srpska sela usjeklo s enekoliko sela sa hrvatskom vecinom a to su Pecki,Taborište,Hrvatski Čuntić,Dragotinci i Hrastovica.Za razliku od Gline i Hrv.Kostajnice,Petrinja je imala jaki sigurnosni problem sto su u samom gradu tj na prilazu gradu bile smjestne dvije jake vojarne i poligon petrinjskog garnizona JNa i to vojarna Šamarica smjestena u samom gradu te vasil gacesa sa poligonom na juznoistocnom prilaz gradu.Prve ozbiljnije sigurnosne neprilike kao i velikosrpski incidenti poceli su jos 1990 godine kada su pocetkom listopada petrinjski ali i srbi iz okolnih sela pokusali staviti policijsku postaju petrinja pod svoju kontrolu i uzeti tamosnje oruzje organizirajuci prosvjed zbog navodne ugrozenosti od tuđmanovih redarstvenika.međutim brzom intervencijom redarstvenih snaga taj pokusaj je onemogucen no nakon tog događaja u smom gradu kao i na gradskom podrucju vise nije bilo isto i incidenti i provokacije od strane velikosrpskih emisara,bukaca i terorsita su postali sve brojniji sa nekim vremenskim dekadama prividnog mira.Prvi ozbiljni oruzani incidenti na podrucju grada ali i opcine poceli su se desavati tijekom svibnja 1991 da bise situacija pogorsla i tijekom lipnja i srpnja 1991.Simptomaticno je da se u te uruzane incidente i provokacije sve vise mijesala i tzv.jna iz petrinjskih vojarni.Tijekom svibnja 1991 gotovo vise nije bilo moguce uciod strane hrvatskih vlasti odnosno policije u srpska sela petrinsjke opcine jer su postavljane barikade sa sve vecim naoruzanim grupama civila ali pridoslih terorista iz susjednih banijskih opcina.Zbog pogorsanja međunacionalne i sigurnosne situacije na podrucju opcine Petrinje kao i u samom gradu u lipnju mjesecu 1991 osnovan je krizni stozer za grad Petrinju kao i opcinu.Odmah nakon osnivanja kriznog stozera odrzan je sastanak sa glavnim kriznim stozerom za Baniju i tu regiju u Sisku.Posto je opcin Petrinja kao i sam grad od svih banijskih opcina imao najmanje redarstvenih i drugih hrvatskih snaga a razlog tome je bio snazni petrinsjki garnizon tzv.JNA cija je komanda otvoreno prijetila napadom na Petrinju u slucaju da u Petrinji osim redarstvenih snaga budu i pripadnici garde shodno tim ozbiljnim prijetnjama Petrinja je bila jedini grad u kojem nije bilo garde sve do kolovoza 1991.U Petrinji su tek bili malobrojni redarstvenici(njih oko pedeset) u PP postaji Petrinja te nesto naoruzanih civila dragovoljaca koji su bilipod zapovjednistvom PP u Petrinji a i oni su vise djelovali ilegalno i mahom u onim djelovima grada nastanjenih vecinom Hrvatima.Zbog malog broja redarstvenika koji nisu mogli pruziti adekvatnu zastitu narocito hrvatskim selima i hravtskom stanovnistvu u opcini Petrinja odluceno je na sastanku da se dovedu redarstvena pojacanja iz drugih gradova u Hrvatskoj plus da se uspostave privremen postaje u najugrozenijim petrinsjkim hrvatskim selima poput Peckog,Čuntića i Hrastovice.Shodno tome u drugoj polovici lipnja i pocetkom srpnja u Petrinju stizu dodatna policjska pojacanja iz PP iz Varazdina,Zagreba,Velike Gorice,Samobora.Istovremeno tim redrstvenim snagama kao pomoc pridodani su i gardisti iz 2.gbr. ali posto oni zbog ultimatuma JNA u petrinji nisu smjeli biti na podrucju grada oni su kao pomoc bili smjesteni u okolnim hrvatskim selima Čuntiću,Dragotincima i Mošćenici.Poectkom srpnja 1991 sve zajedno na podrucju grada i opcine Petrinja bilo je oko 250 pripadnika hrvatskih postrojbi iz policije i gare te nesto civila dragovoljaca sa svojim osobnim naoruzanjem.sa druge strane na podrucju opcine Petrinje u to vrijeme bilo je oko 400 naoruzanih srpskih civila i terorista te oko 1000 pripadnika tzv.JNA smjestenih u obje petrinjske vojarne.Tako da je omjer neprijateljskih snaga u ljudstvu bio i visi od 1:10 u odnosu na hrvatske snage a prednost u naoruzanju je bila golema na strani neprijatelja.Najbrojnije paravojnoterorsticke snage su bile smjestene u oviim terorsitickim i srpskim uporistima na podrucju Petrinje u Donjoj Budičini,Moštanici,Donjoj i Gornjoj Bačugi,Blinji.Prvi ozbiljni incident i napad srpskih teroristickih i paravojnih formacija desio se 4.srpnja.1991 kada su terorsiti i velikosrpski ekstremisti iz smjera Gornje i Donje bačuge najjacih teroristickih uporista tada na petrinsjkom podrucju napali Pecki i sujedni Hrvatski Čuntic sa minobacacima ispalivsi preko dvadeset projektila i na Pecki i na Hrvatski Čuntić srecom veci dio tih granata je zavrsio na okolnim poljima a manje po samom selu.

5.srpnja.1991 na podrcuju sela Gornje Budičine koji je bilo vecinsko hrvatsko selo ili zapravo zaseok Donje Budičine u smjeru Hrastovice koje je bilo vecinsko srpsko selo u zasjedi cetnickih terorista i zlocinaca ubijna je 16-godišnja Josipa Knežić iz zasjede kada s evracala iz škole u Petrinji.Josipa Knezic se vracala sa jos dvoje skolskih kolega i prijatelja iz škole kada je na njih pucano iz obliznjeg šumarka nadomak njihovog sela koje je bilo doslovno na 'nicijoj zemlji' .To selo ii zaselak Gornja Budičina sastoji se od desetak kuca u kojoj su zivjeli Hrvati i nalazi se kilometar i pol od srpskog sela Donja Budičina a dva kilometra od Hrastovice.Zbog krizne situacije na tom podrucju nije vozio uobicajno skolski autobus za Petrinju a srpska djeca iz Donje Budičine nisu vise isla u skolu u Petrinju vec u Glinu  .Hrvatska djeca iz Gornje budičine su odlucili nastavu i dalje pohađati u Petrinji ali su ovaj put zbog poznate situacije isli pjeske kroz sumu i lokalnim putevima no to je iziskivalo veliku opasnost zbog mogucih zasjeda i prepada koji su u to doba vrsili na tom djelu teroristi iz Donje Budičine ali i okolnih srpskih sela.Josipa Knežić,njezina sestra Snježana i Vlado Dumbović su bili jedini srednjoškolci iz Gornje Budičine.Svaki dan su tim putevima odlazili u Hrastovicu i tamo na lokalni autobus za Petrinju jer lokalni autobus vise nije vozio dalje od Hrastovice zbog poznate i krizne situacije.Ne sluteci nikakvo zlo na povratku doma u blizini sela iz jednog šumarka teroristi su zapucali na njih te ubili Josipu a njezinu sestru i Vladu Dumbovića ranili.Cuvsi pucnjavu iz obliznje Hrastovice na to mjesto se uputila grupa redarstvenika no zbog opreza su tek jedan kilometar presli autom a ostatak pjeske.kada su se priblizili imali su sto vidjeti izresetana djecja tijela i dok je drugo dvoje ranjene djece jaukalo na zemlji je lezalo bezivotno tijelo Josipe.No teroristi su s euspjeli povuci prema svom uporistu u Donjoj Budičini.Ovaj teski zlocin je zgrozio petrinjski kraj sve hrvate ali i dobronamjerne srbe te je taj zlocin nagovjestio teske dane za ovo podrucje.Na zalost hrvatski redarstvenici i hrvatske snage nisu mogle biti u ovom malom hrvatskom selu od desetak kuca jer su srbi i terorsti iz obliznje Donje Budičine prijetili da ce u tom slucaju napasti i sravniti citavo selo.Te prijetnje su se shvacale ozbiljno jer u samoj Donjoj Budičini je bilo oko osamdeset dobro naoruzanih terorsita i civila a i susjedno selo Mostanica je imala poprilican broj naoruzanih terorista.Zbog ovog podmuklog i zlocinackog napada hrvatsko stanovnistvo Gornje Budičine se poceo iseljavati u sigurnije krajeve sto je bio u konacnici izvrsavajuci ovaj zlocin i krajnji cilj velikosrba i ekstremista sa ovog podrucja.Također ovaj zlocin unio je dodatni nemir i u obliznja hrvatska sela Taborište i Hrastovicu koji su shvatili da i oni postaju meta velikosrpskih i cetnickih ekstremista iz susjednih srpskih sela i d amogu ocekivati slicne slucajeve poput ovog sljedecih dana i mjeseci.Tokom ovog zlocina dan prije je uspostavljena privremena policijska postaja u Hrastovici sa oko trideset redarstvenika pretezno iz Velike Gorice i Zagreba,pa bi se ovaj napad također mogao tretirati kao upozorenje mjestanima Hrastovice ali i redarstvenicima sto mogu sljedecih dana ocekivati.Inace do tad u Hratsovici kao i u Taboristu nije bilo stacioniranih redarstvenika vec su nailazile redarstvene ophodnje iz Petrinje a kao obrana tu je bilo tek nesto naoruzanih mjestana Hrastovice i Taborista koji bez pomoci tesko da bi se oduprli napadima neprijatelja iz obliznjih uporista.Vec drugi dan nakon ovog zlocina u Gornjoj Budičini terorsiti iz Donje Budičine i sela Klinca također srpskog uz pomoc bratije iz Gornje Bačuge prvi put su otvoreno oruzano napali obliznji Hrvatski Čuntić pokusavsi se iz tih smjerova probiti u samo selo ali posto su se u Čunticu nalazili policajci iz varazdina i nesto gardista brzo su sprijeceni u ovom prljavom naumu te su se nakon kratkotrajnog uporista povukli nazad u svoja uporsta odakle su iz osvete zbog pretrpčljenog poraza ispalili nekolko minobacackih granata u smjeru Čuntića ne prouzrocivsi nikakvu materijalnu stetu ni ljudske zrtve.

12.srpnja.1991 godine kolona vozila JNA koja izlazi iz petrinjske vojarne jna 'šamarica' krecuci se kroz grad udarala je osobna vozila koja su se nalazila parkirana uz cestu pa je tako osteceno sedam vozila.Nitko ne zna objasnjenje ovog cina osim da je urađeno sa namjerom i provociranjem posto vozila nisu smetala prilikom prolaska vojne kolone.Također isti dan je ispaljeno nekoliko hitaca iz vojarne prema PP u Petrinji na sto je ulozen protest kriznog stozera u Petrinji kao zapovjednika PP Petrinja zapovjednistvu vojarne 'šamarica'.13.srpnja.1991,nepoznati pocinitelji tijekom nocnih sati prolazeci kroz hrvatsko selo Cepeliš koje se nalazi zapadno od Petrinje udaljeno dva kilometra bacili su eksplozivnu napravu prema kapelici te su je tesko ostetili.Nepoznati pocinitelji su po izjavama svjedoka nestali u smjeru Petrinje.14.srpnja.1991 iz smjera Kotar šume koja se nalazi jugoistocno od Petrinje grupa naoruzanih terorista priblizila se Novom selu te su rafalno pucali u smjeru sela.Nakon pucnjave povukli su se nazad u kotar šumu i udaljili u nepoznatom smjeru.13.srpnja.1991 desio s eprvi otvoreni napad zdruzenih snaga srboterorsita i paravojnih skupina zajedno sa jna na Hrvatski Čuntić,Prnjavor,Dragotince i Kraljevčane iz smjerova Gornje i Donje Bačuge,Moštanice,Gornje Mlinoge te Dodoša na ovu cetri hrvatska sela koja su cinila hrvatsku enklavu juzno od Petrinje.U Kraljevčanima i Dragotincima bile su privremene policjske postaje.Napad je otpoceo najprije minobacackim napadom iz smjera Gornje Bačuge na Hrvatski Čuntić i Prnjavor gdje je ispaljeno na podrucje ovih hrvatskih sela preko trideset minobacakih projektila.zatim je grupa od stotinjak dobro naoruzanih terorsita krenula u pjesacki napad iz smjera Donje Bačuge prema Prnjavoru čuntičkom u kojem nije bilo hrvatskih redarstvenika ni garde te su teroristi usli u selo pucajuci na sve strane,srecom vecina stanovnika Prnjavora je izbjegla na vrijeme osim nekoliko staraca od kojih je dvoje ubijeno.zauzecem Prnjavora teroristi su uspjeli presjeci cestovnu komunikaciju između Hrvatskog Čuntića i Dragotinaca i Kraljevčana i sa time su odsjekli hrvatske snage tj redarstvenike i gardiste koji su s enalazili u Čuntiću od onih koji su se nalazili u Dragotincima i Kraljevčanima.Da bi uspjeli ponovno uspostaviti vezu redarstvenici i gardisti koji su se nalazili u Hrvatskom Čuntiću sa dijelom snaga pokusali su se probiti u Prnjavor ali su samo dijelom uspjeli jer dio terorista i agresora se utvrdio u dijelu sela i jakom vatrom iz puskostrojnica te raketnim bacacima uspjeli su zaustaviti prodor branitelja prema ostatku sela.14.srpnja.1991 iz smjera Dodoša i Gornje Mlinoge neprijatelj je poceo pucati iz minobacaca i teskih strojnica prema Dragoticnima i Kraljevcanima izazvavsi paniku među tamosnjim pucanstvom koje se je pocelo izvlaciti iz sela okolnim sumskim putevima prema Čuntiću i dalje prema Petrinji.Istovremeno s aovim napadom opet je napadnut Hrvatski Čuntić iz smjera sela Klinac i Donje Bačuge snajperima i teskim strojnicama ali i tromblonima no srbocetnicki teroristi nisu krenuli u pjesacki napad.Isti dan redarstvenici i gardisti pokusavaju osloboditi preostali dio sela Prnjavor od terorsita ali zbog jakog otpora terorsita kao i brojcane i oruzane prednosti uspijevaju zadrzati taj dio sela.15.srpnja.1991 na podrucje Dragotinaca i Kraljevčana dolazi jedna oklopna postrojba tzv.JNA iz smjera Petrinje te se raspoređuje po nekim okolnim uzvisenjima iznad Dragotinaca i Kraljevčana a pridruzju im se i terorsiti iz srpskih paravojnih psotrojbi iz okolnih srpskih sela.Sigurnosna situacija u ova dva hrvatska sela se dodatno pogorsala pa preostali dio stanovnistva koji je zelio napustiti svoje domove uz pomoc dijela branitelja tih sela evakuiran je nesigurnim sumskim i poljoprivrednim putevima u smjeru Hrvatskog čuntića i dalje prema Petrinji.istovremeno zapovjednik oklopne kolone JNA daje ultimatum redrstvenicima i gardistima koji su s enalazili u Dragoticnima i Kraljevcanima da napsute ta sela inace ce otvoriti vatru iz tenkova.Njegov zahtjev je odbijen a odmah nakon toga iz tenkova su granatirana sela Dragotinci i Kraljevcani ali i Hravstki Cuntic.Napadu su s epridruzili i teroristi iz okolnih srpskih sela minobacacima.Zbog vro nepovoljnog strateskog polozaja i da s eizbjegne potpuno okruzenje i time unistenje zapovjednici policijskih postaja u kraljevcanima i dragotincima odlucju se da se redarstvenici i gardisti povuku iz  tih sela.također povukli su se i branitelji iz Prnjavora posto je neprijatelju u drugom dijelu sela pristiglo pojacanje u ljudstvu.Nakon ulaska agresorskih snaga u Dragotince i Kraljevcane pocinjeni su ratni zlocini na civilima tog sela koji nisu htjeli otici.16.srpnja hrvatske snage i dio civila povukao se i iz Hrvatskog Čuntića prema Petrinji,tako da je taj dio potpuno pao u ruke srboterorista i JNA.Tako da je neprijatelj tim napadom prakticno stekao stratesku prednost jer im je bio gotovo otvoren put sa te strane prema Petrinji tj Taborištu i Hrastovici a istovremeno su se rjesili hrvatske enklave koja se usjekla u taj njihov zamisljeni srpski teritorij.

Posto je neprijatelj i agresor okupirao hrvatsku enklavu juzno od Petrinje,to je promjenilo strateske pozicije i agresora i branitelja ovog podrucja.Prilivom prognanika i izbjeglica sa tog podrucja u petrinju dodatno pogorsava situaciju u gradu.Neprijatelj je doslovce na ulazu u Petrinju nekoliko kilometara plus sto su u samom gradu i dvije snazne vojarne tzv.jna.19.srpnja.1991 dolazi do tad do najtezeg incidenta u samom gradu kada iz vojarne jna 'šamarica' koja se nalazi gotovo u samom centru petrinje a preko puta vojarne je policijska postaja.Naime u ranojutarnjim satima 19.srpnja.1991 dolazi do otvaranja jace pjesacke vatre iz vojarne prema policijskoj postaji gdje nakon prestanka pucnjave utvrđeno je da je zgrada dosta ostecena ovim napadom.Gotovo su sva prozorska stakla sa prednje strane koja je okrenuta prema vojarni porazbijana kao sto ima dosta ostecenja na samom procelju zgrade.U trenutku napada u zgradi je bilo 14 redarstvenika od kojih je samo jedan lakse ranjen.Zbog ove jake provokaicje i napada po tko zna koji put svoj prosvjed zapovjedniku vojarne uputili su Krizni stozer za Petrinju i zapovjednik PP Petrinja ali nisu dobili odgovor.Zbog pogorsane situacije na podrucju Petrinje narocito nakon pada hrvatske enklave juzno od Petrinje u Petrinju su opet poslana policijska pojacanja od oko sedamdeset redarstvenika sa podrucja Siska,Kutine,Zagreba i Krapine.Također dolaz i skupina od 60 pripadnika zng-a iz 1 i 2 gbr. koji zbog ultimatuma jna da u Petrinji ne smije biti pripadnika garde razmjesteni su u okolnim petrinjskim selima tj.Mošćenici i Vurotu.Sto se tice pojacanja iz sastava policje koja su dosla u petrinju jedan dio je ostao u Petrinji a drugi su razmjesteni u Pecki,Hrastovicu i Novo selo.22.srpnja.1991 grupa neidentificiranih terorista na Pigiku u Petrinji baca eksplozivnu napravu na kucu jednog od celnika petrinjskog hdz-a i udaljuju se u nepoznatom pravcu.Ovo bacanje eksplozivnih naprava posljednjih dana na podrucju grada Petrinje od nepoznatih pocinitelja gdje su najcesce mete civilni objekti,kapelice i obrtnicke radnje u vlasnistvu hrvata i albanaca govori nam da je rijec o srpsko teroristickoj grupi za subverzivna i teroristicka djelovanja te izazivanje panike i slabljenje morala kod građana i branitelja petrinje koja je ubacena iz drugih teroristickih uporista van grada sa vjerojatnoscu d ameđu njima i građana petrinje srpske nacionalnosti koji znaju gdje se nalaze objekti u vlasnistvu građana nesrpske nacionalnosti a koji su oznaceni kao glavne mete tih napada.Za pretpostaviti je da nakon teroristickog napada koji se desavaju mahom u kasnonocnim satima po određenim planovima gdje se izbjegavaju policjski punktovi i ophodnje vjerojatno petokolonaskom dojavom iz same postaje nakon nedjela skrivaju u vojarnama jna u petrinji ili kod jataka u samom gradu ali za predpostaviti je da je rijec o ovom prvom jer ti napadi se mahom desavaju u blizini vojarni jna ili u onim djelovima odakle najsigurnije i najbrze mogu doci do vojarni a gdje nema puno policijskih punktova posto s eradi o djelovima gdje obitava veci dio srpskog pucanstva petrinje.