Denkverbot

ebenica wrote:

violator wrote:
Ipak, zanima me, kada bi nas doppelganger postojao istovremeno s nama samima, bi li drugi ljudi mogli prepoznati original?

drugi ljudi je širok pojam, mislim da ne bi mogli, ali počela si s nekim filmom i cijela ova priča je mene podsjetila na jedan, gledao sam ga davno, ne sjećam se puno osim radnje donekle.
radnja je da se dogodi nešto gdje je cijeli svijet, naravno ne mislim cijeli planeti nego javnost iz toga dijela gdje se radnja odvija, prijatelji, novinari, grad protiv glavnog aktera, osim jedne osobe, ta osoba ostane jedina u cijelom filmu kojoj je stajalište: ne, to nije osoba koju sam ja upoznala..uglavnom da skratim, na kraju filma ta osoba ju pita kako je znala, zašto je jedina vjerovala i objašnjenje te osobe je neki događaj iz prošlosti, skroz nevezan za film, neki bezvezni događaj, i ta osoba kaže u stilu: taj dan sam ja tebe upoznala i mi se od tada znamo, iako se znaju od djetinjstva...znači dogodilo se nešto gdje se jedna osoba "pokazala", razotkrila drugoj na način na koji se možda ne bi mogla razgovorom ili nečim drugim...neki ljudi se poznaju cijeli život a da se u stvari nikad "ne upoznaju"...naravno, to je samo film, al nadam se da za svakoga od nas postoji takva jedna osoba koja bi nas mogla prepoznati uvijek i svugdje, čisto iz romantičnih razloga da ne ispadne da smo ovaj život putovali sami, da je postojao netko tko nam je radio društvo u najvećoj intimi koju imamo kad smo sami sa sobom... samoća i usamljenost su stvarno ružne i žao bi mi bilo da bilo tko provede život na taj način, sakriven.

violator wrote:Ne mogu vas pratiti veceras. Probam ujutro. :)


Nooc.

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

violator wrote:

aben wrote:
misliš, u koj mjeri bi te drugi razlikovali? jer razlikovala bi se 100 posto.
drugi te uopće ne bi razlikovali., uz pretpostavku da je kopiranje sjećanja potpuno.


postojimo.
naša bit je kontinuum našeg mišljenja i djelovanja, a autentičnima nas čini jedinstvena perspektiva, budući da niko ne more zauzimati isti prostor ko i mi u iston vrimenu, plus biološke karakteristike.

Ako nas autenticnima cini nasa jedinstvena perspektiva, tada i drugi ljudi imaju jedinstvene perspektive pa se i njihova sjecanja o nama - razlikuju. Svatko od njih, pri interakciji s nasim doppelgangerom, pronasao bi nesto sto bi se razlikovalo od njihovog sjecanja na nas...

Da pojasnim malo bolje, taj doppelganger koji bi bio ekstrapoliran iz sjecanja svih ljudi koji su ikada bili u interakciji s nama mozda bi bio jednako nepoznat, neprepoznatljiv kao i mi sami tim istim ljudima jer se njihova pojedinacna sjecanja na nas - razlikuju.

ali riječ je o ljudima, ne o strojima. ljudska percepcija nekoga pojedinca ni striktna, ljudi dopušćaju svojin zaključcima da budu nekompletni. uključuju mogućnost da je neko jednomu čoviku ovakov, a drugomu onakov bez unutarnjih konfliktov. razumi se da će i soma definicija karaktera biti fluidna, pa će se pesimiston okarakterizirati osoba koja često misli loše od jednoga, i ona koja učestalo misli loše, od strone drugoga čovika.

pod dobron kopijon podrazumjevan da bi se vjerno kopiralo sjećanje osobe s obziron na onoga ki će provjeravati autentičnost, pa bi tako kopija mene prema mativki će biti bloga, a prema ostalin socijalistima stroga, tako da niko ne bi mogo razlikovati orginal i kopiju.

Ne znam sto na ovo reci, zapravo. Gotovo sam se slozila sa zakljuckom, ali tada me je Ebenica svojim postom podsjetio na nesto sto sam dozivjela vise puta, iako TO ne mogu racionalno objasniti jer izlazi izvan price o posrednom spoznavanju drugih ljudi (putem njihovih rijeci i djela). Dakle, prebacilo me je na esencijalisticku stranu pa mi se cini da bi original bio prepoznat

S druge strane, dajem ti za pravo u primjeru Mativke i socijalista i nerazlikovanj kopije i originala jer na forumima imamo samo rijeci za spoznaju drugih ljudi, s bitnim twistom... i mi sami stvaramo kopije nas samih jer se "prevodimo", konstantno " pojasnjavamo" i guramo u neke price koje nam prividno nadomjestaju dosljednost, odnosno uvjerljivost, odnosno, kako je Kic spomenuo, "kontinuitet misli i djela". No nema istinskog "pogleda drugog". Time dajem za pravo Rabarbari koja veli da nas drugi ljudi katkada bolje spoznaju od nas samih jer upravo na ovakvim mjestima nedostaje ta " provjera i spoznaja drugih".

aben wrote:

tartaruga wrote:
Vi ste pjevačica, plesačica, slikarica, književnica, dramaturginja... što ste najviše?
 – Što sam u taj čas, to sam najviše.

uhljebica, do bi se okladiti

tartaruga wrote:

aben wrote:

tartaruga wrote:
Vi ste pjevačica, plesačica, slikarica, književnica, dramaturginja... što ste najviše?
 – Što sam u taj čas, to sam najviše.

uhljebica, do bi se okladiti

s

erm ne

http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Ljudmila-Petrusevska-Jedino-umjetnost-spaja-razlicite-povijesne-epohe

aben wrote:

Ra wrote:

aben wrote:

Ra wrote:

aben wrote:
naravski da je bitno; pa nisi valjo postavila vulgarno pitanje tipa more li se čovik preminiti, tipa ako je automehaničar more li postati zidor.

pitanje imo smisla jedino ako ciljo na temelju promjenu, promjenu karaktera, ako se misli na moremo li djelovati na čovika na nočin da od njega učinimo grandmastera ili utječemo na neuroticizam, i odgovor je ne, ne moremo.

zoč? zoto da te potaknen da uzmeš knjigu u ruke i da čitoš. naravski, jo morin izmisliti i da je to genetička epistemiologia, ali sa baren znoš di provjeriti.

Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

Fala na poticaju, ali ja bih rado čula iz prve ruke u direktnom kontaktu što mali obični ljudi misle o tome. Knjigu može uzeti bilo tko, rijetki pričaju o onome što ih zanima. 
Nisi mi odgovorio na pitanje, zašto se bojiš imati samo svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo?  Kompleksi? Strahovi?

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 


kako ću imati samo svoje mišljenje? ne razumin ot zahtjev. ti bi hotila da pogađan? tipa, koliko je visoka medvednica? i unda bi jo tribo reći...800 metri? 600?

To su bili ljudi s karakterom koji to prije nisu činili, ali su počeli činiti zbog boli.

Mislim da sam napisala da bol mijenja ljude. Fizička ili psihička, svejedno.  

Uvijanje neću komentirati. Ne pišem na nikakvom dijalektu, pišem jasno i bez viška riječi.

ali to je vulgarno svaćanje promjene;

naravski da će se ljudi preminiti za vrime pritiska, poanta je oće li ostati takovi. odgoj je privremena mjera, to je boravak u kalupu ne bi li se katrakter premini.

violator wrote:
Koji je to film?

Zapravo, zelis reci da se ljudi mogu prepoznati/spoznati i na neposredniji nacin (ne samo putem rijeci i ponasanja), ne samo iz perspektive 3. lica?

violator wrote:I dalje vas ne mogu pratiti. :)

Voljela bih samo ukratko odgovoriti Ra na njeno postavljeno pitanje o promjeni.

Ne mijenja me razgovor s jednom osobom, ne mijenja me razgovor o odredjenoj temi, ne mijenja me druzenje, ne mijenja me neobican san, ne mijenja me hrana.... Mijenja me vrijeme ili, radije, akumulativan ucinak svega navedenog.

Zauvijek i eksplozivno brzo mijenjaju nas odlasci "nasih ljudi". Ja vise nisam ista. Prije 4 mjeseca drugacija je osoba ostavljala zapise. I osjecam to u svakom djelicu svog bica. Jasno, biologija je ista, i dalje sam uvjetovana istim bioloskim zakonima, posjedujem sjecanja (ili nesto nalik na njih) svoje prethodnice, nagoni, hormoni, temperament, znanja i vjestine - sve je vrlo slicno, ali drugacije je iznutra.

Nesto me je raskomadalo i sastavilo na drugaciji nacin. Iznutra.

Ra wrote:

aben wrote:

Ra wrote:

aben wrote:

Ra wrote:
Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

Fala na poticaju, ali ja bih rado čula iz prve ruke u direktnom kontaktu što mali obični ljudi misle o tome. Knjigu može uzeti bilo tko, rijetki pričaju o onome što ih zanima. 
Nisi mi odgovorio na pitanje, zašto se bojiš imati samo svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo?  Kompleksi? Strahovi?

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 


kako ću imati samo svoje mišljenje? ne razumin ot zahtjev. ti bi hotila da pogađan? tipa, koliko je visoka medvednica? i unda bi jo tribo reći...800 metri? 600?

To su bili ljudi s karakterom koji to prije nisu činili, ali su počeli činiti zbog boli.

Mislim da sam napisala da bol mijenja ljude. Fizička ili psihička, svejedno.  

Uvijanje neću komentirati. Ne pišem na nikakvom dijalektu, pišem jasno i bez viška riječi.

ali to je vulgarno svaćanje promjene;

naravski da će se ljudi preminiti za vrime pritiska, poanta je oće li ostati takovi. odgoj je privremena mjera, to je boravak u kalupu ne bi li se katrakter premini.

Po toj logici sam ja postavila vulgarno pitanje i vulgarno shvaćam promjene?

Uopće nisam mislila na odgoj i djecu, čega se uporno držiš i apsolutno ignoriraš ono što pitam.

Jednom kad smo formirani od svega onog što si nabrojao (fala na preporuci), dakle biologija je odradila svoje, odrasli smo ljudi, imamo "izgrađen" karakter, dogodi se nešto i čovjek se promijeni. Ne samo površinski, promijeni se iz temelja.

Nije samo bol ona koja nas mijenja, tu je i ljubav.
Imamo primjer rođenja djeteta. Mene je to promijenilo iz temelja. Iz samoživog poletarca sam se pretvorila u odgovornu osobu, spremnu na sve žrtve ovog svijeta.  
Svi gubici su me mijenjali, mekšali su me i otvarali nove poglede na svijet. Ponekad imam osjećaj kao da boravim u omotaču pjene s puno većih ili malih balončića. 
Svaki događaj mi razbije jedan balončić... ili puno njih. Ovisi koliko je teško ili lijepo. 
I naziru se stvari koje stoje iza pjene, a koje su zapravo ono što smo bili prije no što nam je stavljena ta pjena. 

Možda je svrha života povratak k sebi, prije 'sebe' kakav postanemo usput koračajući kroz taj isti život. 
Ne znam. Nagađam. Pitam.

ebenica wrote:

violator wrote:
Koji je to film?

Zapravo, zelis reci da se ljudi mogu prepoznati/spoznati i na neposredniji nacin (ne samo putem rijeci i ponasanja), ne samo iz perspektive 3. lica?

iskreno ne sjećam se, to sam gledao prije nekih 20-tak godina kad sam imao kolekciju 3-4 tisuće filmova, ako se sjetim nečega još napisati ću...

pa mislim da neki ljudi imaju sposobnost osjetiti ljude, kao što se slijepima razviju neka druga osjetila, kao što životinje osjete neke stvari prije nas, mislim da svfatko od nas ima određenu frekvenciju koju bi neki ljudi mogli osjećati.

aben wrote:

Ra wrote:

aben wrote:

Ra wrote:

aben wrote:
lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 


kako ću imati samo svoje mišljenje? ne razumin ot zahtjev. ti bi hotila da pogađan? tipa, koliko je visoka medvednica? i unda bi jo tribo reći...800 metri? 600?

To su bili ljudi s karakterom koji to prije nisu činili, ali su počeli činiti zbog boli.

Mislim da sam napisala da bol mijenja ljude. Fizička ili psihička, svejedno.  

Uvijanje neću komentirati. Ne pišem na nikakvom dijalektu, pišem jasno i bez viška riječi.

ali to je vulgarno svaćanje promjene;

naravski da će se ljudi preminiti za vrime pritiska, poanta je oće li ostati takovi. odgoj je privremena mjera, to je boravak u kalupu ne bi li se katrakter premini.

Po toj logici sam ja postavila vulgarno pitanje i vulgarno shvaćam promjene?

Uopće nisam mislila na odgoj i djecu, čega se uporno držiš i apsolutno ignoriraš ono što pitam.

Jednom kad smo formirani od svega onog što si nabrojao (fala na preporuci), dakle biologija je odradila svoje, odrasli smo ljudi, imamo "izgrađen" karakter, dogodi se nešto i čovjek se promijeni. Ne samo površinski, promijeni se iz temelja.

Nije samo bol ona koja nas mijenja, tu je i ljubav.
Imamo primjer rođenja djeteta. Mene je to promijenilo iz temelja. Iz samoživog poletarca sam se pretvorila u odgovornu osobu, spremnu na sve žrtve ovog svijeta.  
Svi gubici su me mijenjali, mekšali su me i otvarali nove poglede na svijet. Ponekad imam osjećaj kao da boravim u omotaču pjene s puno većih ili malih balončića. 
Svaki događaj mi razbije jedan balončić... ili puno njih. Ovisi koliko je teško ili lijepo. 
I naziru se stvari koje stoje iza pjene, a koje su zapravo ono što smo bili prije no što nam je stavljena ta pjena. 

Možda je svrha života povratak k sebi, prije 'sebe' kakav postanemo usput koračajući kroz taj isti život. 
Ne znam. Nagađam. Pitam.

pa da.
razina promjene o koj govoriš je površinska. prije nisi imala dite pa si živila ovako, a unda si ga dobila pa si živila onako. to je površinska promjena. zalud nabrajati ča sve minjo čovika na toj razini, bol, ljubav, smrt, ka to jednoko čini i šetnja, vic, kroki, reklama itd. 


jo se držin odgoja jer je to eksperiment kakov ne moreš dobiti drugdi. istraživanja na blizancima su nedvosmislena; koliko god in rozličite okolnosti bile, oće li jedun biti batinoš na golin otoku, oće li jenomu umriti očuh, oće li drugi imati cold distant mother, oće li jedun biti u ustašama a drugi u srbima,  oni će uvika biti slični i obrnuto, kolikogod nebiološki brat i sestra imali iste okolnosti, biti će rozličiti.

aben wrote:

Ra wrote:Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 

Ra wrote:

ebenica wrote:

violator wrote:
Koji je to film?

Zapravo, zelis reci da se ljudi mogu prepoznati/spoznati i na neposredniji nacin (ne samo putem rijeci i ponasanja), ne samo iz perspektive 3. lica?

iskreno ne sjećam se, to sam gledao prije nekih 20-tak godina kad sam imao kolekciju 3-4 tisuće filmova, ako se sjetim nečega još napisati ću...

pa mislim da neki ljudi imaju sposobnost osjetiti ljude, kao što se slijepima razviju neka druga osjetila, kao što životinje osjete neke stvari prije nas, mislim da svfatko od nas ima određenu frekvenciju koju bi neki ljudi mogli osjećati.

I ja isto mislim. 
Pa čak i nije stvar u "posebnim moćima", nego u otvorenosti.

ebenica wrote:

aben wrote:

Ra wrote:Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 

bolji je primjer stanfordski eksperiment.

Ra wrote:

ebenica wrote:

violator wrote:
Koji je to film?

Zapravo, zelis reci da se ljudi mogu prepoznati/spoznati i na neposredniji nacin (ne samo putem rijeci i ponasanja), ne samo iz perspektive 3. lica?

iskreno ne sjećam se, to sam gledao prije nekih 20-tak godina kad sam imao kolekciju 3-4 tisuće filmova, ako se sjetim nečega još napisati ću...

pa mislim da neki ljudi imaju sposobnost osjetiti ljude, kao što se slijepima razviju neka druga osjetila, kao što životinje osjete neke stvari prije nas, mislim da svfatko od nas ima određenu frekvenciju koju bi neki ljudi mogli osjećati.

I ja isto mislim. 
Pa čak i nije stvar u "posebnim moćima", nego u otvorenosti.

aben wrote:

ebenica wrote:

aben wrote:

Ra wrote:Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 

bolji je primjer stanfordski eksperiment.

ista stvor.
misliti da se čovik premini jer je u nekin okolnostima postupi kako u drukčijin okolnostima ne bi postupi je simply wrong.

ebenica wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:

aben wrote:

Ra wrote:Kako je moguće da su kažnjenici na Golom otoku tukli druge kažnjenike? 

lako, jer ih je bolilo ako to nisu činili. to nemo nikakove promjene. 

bolji je primjer stanfordski eksperiment.

ista stvor.
misliti da se čovik premini jer je u nekin okolnostima postupi kako u drukčijin okolnostima ne bi postupi je simply wrong.

nije ista stvar, oni su se u tim okolnostima promijenili i ponašali kako se nebi nikad. bez da ih je nešto boljelo.

i aide molim te slučajno je ispalo da tebe citiram, zaobilazi mene, nemam ja živaca za tebe.