Denkverbot

aben wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

niko ni isti, na nijenoj razini, ali poanta pitanja ni vulgarno moje-stanice-nisu-iste, nego moremo li preminiti karakter; more li pesimist izracionalizirati da je bolje biti optimist, i preminiti se, i odgovor je ne.

A može li s obzirom na vrijeme u kojem živimo optimist postati pesimist?
Odnosno, je li lakše iz pesimista postati optimist, ili će prije optimist postati pesimist?

mativka wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:
bez uvrede, ali ti nemaš svoje mišljenje, ti si hrpa nevažnih definicija i pojmova koje vadiš kad misliš da su tema, ti si čisti gubitak vremena utrošenog na tvoje školovanje, hrpe i hrpe stvari koje bi mogao koristiti ali ne znaš kaj bi sa njima. ništa kaj ti kažeš nije došlo iz tvoje glave već je od drugih ušlo u tvoju glavu, nisi sposoban za najosnovniju kritičku misao i sve te tablice, definicije i pojmovi su tebi sveto pismo, jednostavno si glup.

ljevičari su se uvika bojali knjige:)

 books are your friends, man

nije problem u knjigama, problem je u tebi, kad papagaja naučimo osnovne riječi (govoriti jer smo bogovi), tepamo mu da je pametan, ali nije, kao što ni cd nije pametan kad na njega nasnimimo pjesmu, kao što ni mobiteli ni satovi nisu pametni, to su najobičnija skladišta podataka iz kojih vadimo informacije ili usluge kako nam zatrebaju....papagaj je glup, cd je glup, mobiteli i satovi su glupi, frende i ti si glup, nitko od vas ne može doći do nečeg novog, svakome od vas treba programer, kod tebe je programiranje stalo s krajem tvog školovanja i sad si to što jesi, skladište podataka, bez programera prašnjavo i glupo.

ali da bi jo došo do nečega novoga po pitanju more li se čovik preminiti, moro bi imati ogromne resurse za istraživanja, puno vrimena, motivaciju i inteligenciju.  
ne mislin da su istraživanja završena, da se više nišće ne more saznati, ali za to je potribno još nešto, nešto ča jedun čovik uopće ni ne more imati: kooperacija.

niti jedun čovik, bez obzira koliko bi inteligentan, motivirun, fundirun, ot poso ne more odroditi sun. steven pinker i brian caplan, jedni od ljudi ki su rekli ovo ča sun jo reko nisu somi došli do toga. svi oni su koristili bazen znanja čovječanstva. tj, činili su ono ča ti ne voliš- čitali su

Iz kombinacije znanja i iskustva, najviše se nauči.
...ili te takva kombinacija potakne na duboko promišljanje.

sinoć je phoebe buffay rekla da joj je teško jer je saznala kako joj otac ni un ki je misila da je. kasnije je joey tribbiani reko pred ostatnon prijateljov da zno kako joj je. svi su ustuknuli i pitali li ga da kako zno kako joj je, a joey je reko da mu je phoebe rekla kako joj je.


iskustvo (u strogon smislu jer je i stjecanje znanja iskustvo) ni nužno. ne morun ne morun navoditi uobičajene primjere kako kirurg ne moro znati kako je to ka ti se operiro srce da bi uspješno operiro srce.
e da, razgovorun is kineziologon, i pitun ga kako je to moguće da su svi kinezilozi fit. un meni govori da oni imaju tjelesni ko ispit. jo mu govorin da je to blesavo, da razgradnju fosfora u mišiću more razumiti i debeli prasac. un se uvridi i pošo ća, but my point remains.

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

niko ni isti, na nijenoj razini, ali poanta pitanja ni vulgarno moje-stanice-nisu-iste, nego moremo li preminiti karakter; more li pesimist izracionalizirati da je bolje biti optimist, i preminiti se, i odgovor je ne.

A može li s obzirom na vrijeme u kojem živimo optimist postati pesimist?
Odnosno, je li lakše iz pesimista postati optimist, ili će prije optimist postati pesimist?

ko ča sun gori vać napiso, ne. čovik voljon more živiti ko da je optimist; moreš uvika pojti ugro is autun iako misliš da siguro neš nojti parking, will yourself to act as if.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

niko ni isti, na nijenoj razini, ali poanta pitanja ni vulgarno moje-stanice-nisu-iste, nego moremo li preminiti karakter; more li pesimist izracionalizirati da je bolje biti optimist, i preminiti se, i odgovor je ne.

A može li s obzirom na vrijeme u kojem živimo optimist postati pesimist?
Odnosno, je li lakše iz pesimista postati optimist, ili će prije optimist postati pesimist?

ko ča sun gori vać napiso, ne. čovik voljon more živiti ko da je optimist; moreš uvika pojti ugro is autun iako misliš da siguro neš nojti parking, will yourself to act as if.

Naravno, možemo odlučiti biti osoba kakvom želimo biti, no je li većina svjesna te mogućnosti?

Postajemo li sretniji kroz život ili nesretniji?
Gasimo li se ili dodajemo na sve gas?

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

mislim da ne govorimo o istoj stvari, cvijet u amazoni je drugačiji od cvijeta u sahari, ali to su samo sposobnosti, vještine, prilagodbe koje su nužne okolišu da bi se nosili sa sušom, nestašicom, izobiljem, ali ništa od toga ne mijenja ono što jesu, cvijet je jedan i drugi. svi smo mi ocvali na neki način, jer jedino pupoljak nema ožiljaka. pitanje je koliko smo sami sebi to spremni priznati, većinom nismo jer nam se ne sviđa ono što jesmo i baš zato se ne možemo promijeniti jer se želimo sami sebi sviđati.

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Najteze je biti iskren prema sebi i najlakse se zavarati tom iskrenoscu.

jedino ako si kukavica i sramiš se pred djetetom koja si bila. istina je uvijek bolja od laži.

Svi smo mi kukavice.
Ponekad i u nekoj mjeri.
I nema to veze puno sa sramom, prije sa strahom od onoga sto se skriva iza te istine.

zakaj imaš potrebu pisanja u moje ime? samo ja mogu pisati svoju priču..ne želim biti trpan negdje gdje me nema samo da bi drugima bilo toplije.

Ok.
Vecina smo kukavice, ti nisi.
Bolje?
:-D

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Najteze je biti iskren prema sebi i najlakse se zavarati tom iskrenoscu.

jedino ako si kukavica i sramiš se pred djetetom koja si bila. istina je uvijek bolja od laži.

Svi smo mi kukavice.
Ponekad i u nekoj mjeri.
I nema to veze puno sa sramom, prije sa strahom od onoga sto se skriva iza te istine.

zakaj imaš potrebu pisanja u moje ime? samo ja mogu pisati svoju priču..ne želim biti trpan negdje gdje me nema samo da bi drugima bilo toplije.

Ok.
Vecina smo kukavice, ti nisi.
Bolje?
:-D

ne, piši iz svoje perspektive, ne iz množine, bahato je pisati u množini.

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Najteze je biti iskren prema sebi i najlakse se zavarati tom iskrenoscu.

jedino ako si kukavica i sramiš se pred djetetom koja si bila. istina je uvijek bolja od laži.

Svi smo mi kukavice.
Ponekad i u nekoj mjeri.
I nema to veze puno sa sramom, prije sa strahom od onoga sto se skriva iza te istine.

zakaj imaš potrebu pisanja u moje ime? samo ja mogu pisati svoju priču..ne želim biti trpan negdje gdje me nema samo da bi drugima bilo toplije.

Ok.
Vecina smo kukavice, ti nisi.
Bolje?
:-D

ne, piši iz svoje perspektive, ne iz množine, bahato je pisati u množini.

Nije bahato.
Samo zasnovano na iskustvu.
Ako se tebi ne svidja ustina, zao mi je.

ebenica wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

mislim da ne govorimo o istoj stvari, cvijet u amazoni je drugačiji od cvijeta u sahari, ali to su samo sposobnosti, vještine, prilagodbe koje su nužne okolišu da bi se nosili sa sušom, nestašicom, izobiljem, ali ništa od toga ne mijenja ono što jesu, cvijet je jedan i drugi. svi smo mi ocvali na neki način, jer jedino pupoljak nema ožiljaka. pitanje je koliko smo sami sebi to spremni priznati, većinom nismo jer nam se ne sviđa ono što jesmo i baš zato se ne možemo promijeniti jer se želimo sami sebi sviđati.

Hmm,
po napisanom ipak okolina bitno utječe na volju i sposobnosti?

Maggie19 wrote:Nije bahato.
Samo zasnovano na iskustvu.
Ako se tebi ne svidja ustina, zao mi je.

što si ti borg? imaš kolektivnu svijest?
naravno da je bahato, jer to više nije tvoje iskustvo nego se stavljaš u poziciju mnoštva i to onda prestaje biti iskustvo, koje može i ne mora biti drugima isto, nego odjednom postane istina.
čemu dijalog ako si već donijela sud i odlučila o istini i da bi ju potkrijepila stavila si se u mnoštvo jer kao što nam je poznato mnoštvo ne griješi, što nas je više to smo više u pravu..kako to nije bahato?

Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

mativka wrote:

ebenica wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

mislim da ne govorimo o istoj stvari, cvijet u amazoni je drugačiji od cvijeta u sahari, ali to su samo sposobnosti, vještine, prilagodbe koje su nužne okolišu da bi se nosili sa sušom, nestašicom, izobiljem, ali ništa od toga ne mijenja ono što jesu, cvijet je jedan i drugi. svi smo mi ocvali na neki način, jer jedino pupoljak nema ožiljaka. pitanje je koliko smo sami sebi to spremni priznati, većinom nismo jer nam se ne sviđa ono što jesmo i baš zato se ne možemo promijeniti jer se želimo sami sebi sviđati.

Hmm,
po napisanom ipak okolina bitno utječe na volju i sposobnosti?

okolina ne može promijeniti naš karakter, ono smo što jesmo, muž koji tuče ženu se srami pred okolinom ali ne može promijeniti svoj karakter i nastavit će je mlatit. to što je u isto vrijeme ne znam sposoban zaraditi ili pametan ili tko zna što, to su samo sposobnosti i vještine koje ga ne čine osobom.

Maggie19 wrote:Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

jebeš mi mater koja si ti odvratna osoba.

ebenica wrote:

mativka wrote:

ebenica wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

mislim da ne govorimo o istoj stvari, cvijet u amazoni je drugačiji od cvijeta u sahari, ali to su samo sposobnosti, vještine, prilagodbe koje su nužne okolišu da bi se nosili sa sušom, nestašicom, izobiljem, ali ništa od toga ne mijenja ono što jesu, cvijet je jedan i drugi. svi smo mi ocvali na neki način, jer jedino pupoljak nema ožiljaka. pitanje je koliko smo sami sebi to spremni priznati, većinom nismo jer nam se ne sviđa ono što jesmo i baš zato se ne možemo promijeniti jer se želimo sami sebi sviđati.

Hmm,
po napisanom ipak okolina bitno utječe na volju i sposobnosti?

okolina ne može promijeniti naš karakter, ono smo što jesmo, muž koji tuče ženu se srami pred okolinom ali ne može promijeniti svoj karakter i nastavit će je mlatit. to što je u isto vrijeme ne znam sposoban zaraditi ili pametan ili tko zna što, to su samo sposobnosti i vještine koje ga ne čine osobom.

A što ženu u tom slučaju čini osobom?

mativka wrote:A što ženu u tom slučaju čini osobom?

slabost, strah.

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

jebeš mi mater koja si ti odvratna osoba.

Nebitno.
Bitnije je da ti manje vrijedjas i spominjes matere po vip-u.
I opet sam u pravu, na zalost.
Ljudi s godinama mogu samo gori postati.
Ti si zivi dokaz: pojede ih gorcina i vlastita glupost.

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

jebeš mi mater koja si ti odvratna osoba.

Nebitno.
Bitnije je da ti manje vrijedjas i spominjes matere po vip-u.
I opet sam u pravu, na zalost.
Ljudi s godinama mogu samo gori postati.
Ti si zivi dokaz: pojede ih gorcina i vlastita glupost.

o čemu ti pričaš bokte? pa ti mene uopće ne poznaješ   tko si ti? kako se zoveš? što voliš?
prestani me slijediti jer ti neću pokazati ništa, ne vrijediš mi ništa

ebenica wrote:

mativka wrote:A što ženu u tom slučaju čini osobom?

slabost, strah.

Može li sve to navedeno potaknuti osobu na jakost ...ili ju uništiti?

mativka wrote:

ebenica wrote:

mativka wrote:A što ženu u tom slučaju čini osobom?

slabost, strah.

Može li sve to navedeno potaknuti osobu na jakost ...ili ju uništiti?

ne znam, svatko je drugačiji, svatko sam zna tko je i što je.

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

jebeš mi mater koja si ti odvratna osoba.

Nebitno.
Bitnije je da ti manje vrijedjas i spominjes matere po vip-u.
I opet sam u pravu, na zalost.
Ljudi s godinama mogu samo gori postati.
Ti si zivi dokaz: pojede ih gorcina i vlastita glupost.

o čemu ti pričaš bokte? pa ti mene uopće ne poznaješ   tko si ti? kako se zoveš? što voliš?
prestani me slijediti jer ti neću pokazati ništa, ne vrijediš mi ništa

Jos si i djetinjast.
Barem si me nasmijao.
;-D

ebenica wrote:

mativka wrote:

ebenica wrote:

mativka wrote:A što ženu u tom slučaju čini osobom?

slabost, strah.

Može li sve to navedeno potaknuti osobu na jakost ...ili ju uništiti?

ne znam, svatko je drugačiji, svatko sam zna tko je i što je.

Da.
Upravo to želim reći, svi smo mi individue i imamo različite priče, pozadinu.
Samo mijena stalna jest,. ..a, ishod..pa, ono što je sigurno - svima je isti :)