Hrvatska je među zemljama koje blokiraju direktivu za cenzuriranje interneta. Razlog? Mi bismo to još malo strože

ega bitka oko autorskih prava na internetu koja se vodi između izdavača, autora, velikih platformi poput Googlea i Facebooka i Europske komisije, još nije gotova. Štoviše, za posljednju odgodu, koju su neki mediji nazvali “big win for Big Tech” (velika pobjeda za internetske gigante), zaslužna je i – Hrvatska.

Naime, europske institucije trebale su početkom ovoga tjedna krenuti u finalne pregovore o prijedlogu direktive o zaštiti autorskih prava, ali je donošenje za mnoge kontroverzne reforme zasad zapelo jer se 11 država članica Europske unije usprotivilo kompromisnom prijedlogu rumunjskog predsjedništva EU-a.

U priči oko direktive o autorskim pravima od samog početka, 2016. godine, najsporniji su članci 11. i 13. Što se tiče članka 11. radi se ukratko o tome da se velike internetske platforme (primjerice, Google), koje zarađuju na objavi linkova na sadržaje medijskih izdavača, prisli da za te objave, ukoliko imaju makar sažetak sadržaja, plate nositeljima autorskih prava. U članku 13., pak, govori se o tome da bi internetske platforme koje objavljuju korisničke sadržaje (primjerice, Youtube) bile odgovorne za prethodnu provjeru sadržaja koje objavljuju na svojim servisima kako ne bi kršili autorska prava. Dosad su zaštićeni sadržaj, uglavnom, skidali tek po prijavi oštećenih autora.

Nije teško zaključiti i iz ovako sažetog objašnjenja da oba članka za sobom vuku i gomilu pitanja za budućnosti interneta, budućnost medijskih izdavača, pitanja utjecaja na krajnje iskustvo korisnika interneta i, iznad svega – hrpu novca. Tako da nije čudno ni da se priča oko donošenja ove direktive, koja bi vrijedila na tržištu od 500 milijuna ljudi, često naziva najvećim lobističkim ratom – ikad.

Nikakav dogovor, međutim, nije postignut, a među 11 država koje nisu dale zeleno svjetlo bila je i Hrvatska. Telegramu je to potvrđeno u Ministarstvu kulture. “Hrvatska jest bila među 11 država članica EU koje su se protivile određenim dijelovima kompromisnog prijedloga rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a za članke 11. i 13.”, odgovorili su iz resora ministrice Nine Obuljen Koržinek na naš upit. Budući da se u petak države nisu usuglasile oko mogućeg kompromisnog teksta direktive, otkazan je i sastanak na kojem se, u ponedjeljak, trebalo krenuti u finalne pregovore o konačnoj verziji novog propisa.

Kao članica EU, Hrvatska se, eto našla usred ove digitalno-zakonodavne oluje, pa nije nezanimljivo znati kakva stajališta naša zemlja ima po pitanju dva najspornija članka. Što se tiče članka 11., Hrvatska se zalaže za najširi mogući pristup, odnosno, da internetske platforme plaćaju izdavačima naknadu za korištenje njihovog sadržaja gotovo uvijek, osim kad je u pitanju samo dijeljenje linka, bez dodatnih pojašnjenja. No, čim je uz link objavljen makar najmanji dio vijesti, izdavačima treba platiti naknadu. Rumunjski kompromisni prijedlog da se od plaćanja izuzima objava, uz link, “individualnih riječi i vrlo kratkih izvadaka” Hrvatska smatra preširokim.

Hrvatsko stajalište oko drugog kontroverznog članka, onog pod rednim brojem 13, je da obaveza provjere autorskih prava sadržaja koji se dijeli mora vrijediti za sve platforme, bez podjele na velike i male. To ne znači da će, recimo, neki hrvatski startup i Youtube imati iste obveze, naime još je u svibnju prošle godinu u sadržaj prijedloga direktive uglavljeno da obveze moraju biti proporcionalne veličine platforme, što je za Hrvatsku sasvim prihvatljivo rješenje.

Zagreb otklanja i prijedloge da se odredi do kojeg godišnjeg prometa bi se neka firma svrstavala pod obveznike članka 13., primjerice Njemačka predlaže da ta granica bude na 20 milijuna eura godišnje. Za Njemačku su oni koji imaju malo manje od 20 milijuna eura godišnjeg prometa mali poduzetnici, za hrvatske pojmove je, međutim, taj godišnji promet – ogroman.

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/hrvatska-je-medu-zemljama-koje-su-blokirale-direktivu-za-cenzuriranje-interneta-razlog-mi-bismo-to-jos-malo-stroze/

Članak 11. lako se rieši, ako te njetko traži da mu platiš jer stavljaš poveznicu na njegovu stranicu, jednostavno ne staviš poveznicu (a on njek pati kad mu se smanji tržište). Članak 13. je debilizam.