Pederčine neće moći udomljavati djecu

cassanowa wrote:U biti stvar je jednostavna za riješit.


Diijete treba imati oca i majku. Ili udomitelje muškarca i ženu. I točka.

Sve drugo je nakaradno i pogubno za normalan odgoj djeteta.

epikur37 wrote:Hdz je obranio tradicionalne vrijednosti.... Liberali i orjuna na aparatima

debotoijusto wrote:di ces dat dite gay paru , situiranom pa da zavrsi skole i putuje po svitu
triba dat dite popovima da bude sigurno od pederluka

red wolf wrote:Obitelji razjebati...Djecu oduzeti i staviti ih pod skrb države...To je jedina šansa za ljudsko društvo da opstane...

Nezbrinuta djeca većinu su vremena ovdje sasvim sporedna i skrajnuta, njihova tragedija nikoga ozbiljnije ne zabrinjava. Imamo, zaboga, važnijih problema, ministar Zdravko Marićmora zaposliti sestru, a hadezeovac u Daruvaru ženu, sestru i šogora. U jednoj zaostaloj plemenskoj zajednici gusto premreženoj srodstvima, gdje su svi nečije kćeri, sinovi, šogori, nećaci, unuci, tetke, ujaci, zaove, jetrve ili barem kumovi, jedna djevojčica ili dječak koji su ostavljeni i ničiji, koji nisu nikome ništa, nemaju mnogo šanse.
Njih se ostavlja da čekaju u domovima, dok njihovi nesuđeni posvojitelji godinama lutaju od vrata do vrata. Činovnici ih mole da budu strpljivi, a ako koji posvojitelj katkad, razumljivo, popizdi pa opsuje i zakon i državu, uvrijeđeno ga upozore da ne bude neugodan ili čak zovu zaštitara da primitivca izbaci iz zgrade. Mrcvari se tako i djecu i odrasle dok i jednima i drugima naposljetku ne otkuca biološki sat, ne prođe ono najkritičnije vrijeme kada malenima trebaju roditelji, a odrasle ispunjava najsnažnija želja za potomstvom. Na kraju, kad se svi dokumenti potpišu, umjesto da dobiju nekoga predškolske dobi, posvojiteljima se u dječju sobu s naslikanim leptirima na zidovima useli jedan ćelavi s brkovima koji je propao na veterinarskom fakultetu.

debotoijusto wrote:Postupak posvojenja u nas je tako dug i kompliciran da u domovima katkad i nemate nego takve, ogorčene, ranjene četrnaestogodišnjake koji vazdan leže sklupčani, licem prema zidu. Niti oni žele roditelje, a niti potencijalni roditelji, bez uvrede, ne bi njih. I teško ih je osuđivati zbog toga. Kad se jedan par odluči za posvojenje, oni zamišljaju umiljato djetešce u pidžami na medvjediće, a ne svadljivog srednjoškolca koji ne skida tenisice i majicu s Marilynom Mansonom. Znate ih, svadljive srednjoškolce u majici s Marilynom Mansonom nekad je teško voljeti i ako ste ih rodili.

Ova je država, da je u nedostatku prikladnijeg izraza tako nazovemo, donijela takve propise da je iz najpoznatijeg našeg doma, onoga u Zagrebu u Nazorovoj ulici, lani usvojeno jedno dijete. Jedva mogu i zamisliti kako je činovnicima prošlo to vrijeme, cijela jedna besmislena godina. Deseci njih u kojekakvim službama u glavnom gradu uzeli su dvanaest plaća, pedeset tjedana su dolazili na posao od devet do pet i prošli tisuće kilometara dugačkim hodnicima između kancelarija pretvarajući se bogzna kako zaposlenima s kartonskim registratorima u rukama, udarili su milijardu ljubičastih žigova na dnu nekakvih potvrda i uvjerenja i preslika i mišljenja da bi, nevjerojatno, jedan jedini maleni nevoljnik dobio obitelj.

Nezbrinuta djeca većinu su vremena ovdje sasvim sporedna i skrajnuta, njihova tragedija nikoga ozbiljnije ne zabrinjava. Imamo, zaboga, važnijih problema, ministar Zdravko Marićmora zaposliti sestru, a hadezeovac u Daruvaru ženu, sestru i šogora. U jednoj zaostaloj plemenskoj zajednici gusto premreženoj srodstvima, gdje su svi nečije kćeri, sinovi, šogori, nećaci, unuci, tetke, ujaci, zaove, jetrve ili barem kumovi, jedna djevojčica ili dječak koji su ostavljeni i ničiji, koji nisu nikome ništa, nemaju mnogo šanse.
Njih se ostavlja da čekaju u domovima, dok njihovi nesuđeni posvojitelji godinama lutaju od vrata do vrata. Činovnici ih mole da budu strpljivi, a ako koji posvojitelj katkad, razumljivo, popizdi pa opsuje i zakon i državu, uvrijeđeno ga upozore da ne bude neugodan ili čak zovu zaštitara da primitivca izbaci iz zgrade. Mrcvari se tako i djecu i odrasle dok i jednima i drugima naposljetku ne otkuca biološki sat, ne prođe ono najkritičnije vrijeme kada malenima trebaju roditelji, a odrasle ispunjava najsnažnija želja za potomstvom. Na kraju, kad se svi dokumenti potpišu, umjesto da dobiju nekoga predškolske dobi, posvojiteljima se u dječju sobu s naslikanim leptirima na zidovima useli jedan ćelavi s brkovima koji je propao na veterinarskom fakultetu.

Opazili ste možda, naši rodoljubi i vjernici najviše strahuju od izmišljenih opasnosti. U njihovim maštanjima izbjeglice s Bliskog istoka masovno se naseljavaju u susjedstvu i kradu nam radna mjesta, premda u stvarnosti devedeset devet zarez devet posto Sirijaca samo želi brzo i bez zaustavljanja proći kroz Hrvatsku i već iza Macelja zaboraviti da su ikad bili u njoj. Jednako tako takozvani narod kriči da će homoseksualci odgajati djecu bez roditelja, a djecu bez roditelja zaista ne odgajaju ni heteroseksualni posvojitelji. Ponovit ću sramotni podatak, jednom jedinom djetetu iz Nazorove su u svih tri stotine šezdeset pet dana 2017. godine našli mamu i tatu i nitko nije zbog toga u Saboru podigao uzbunu.


https://www.jutarnji.hr/komentari/znate-li-koliko-je-djece-lani-usvojeno-iz-naseg-najpoznatijeg-doma-u-nazorovoj-ulici-i-kada-saznate-taj-strasni-podatak-zar-vas-ne-ispuni-bijes/8148857/