Kako je stotinjak kuna za javne službe demaskiralo hrvatsku politiku

Priča o povišici za djelatnike u javnim službama u proračunu za 2019. godinu jedna je od takvih, paradigmatsko svjedočanstvo o Hrvatskoj danas, njenim stremljenjima, njenoj vladajućoj političkoj klasi i njenoj budućnosti.
Ovdje će trebati jedno malo pojašnjenje, obzirom da je za očekivati da stvar možda nije sama od sebe jasna, jer je zahvaljujući marnom i uspješnom nastojanju hrvatske desnice i njenih promjenjivih koalicijskih saučesnika, građanski odgoj zadržan daleko od školskih klupa. Javne službe, naime, nisu isto što i državne. U javnim službama rade liječnici, profesori, učitelji, socijalni radnici, djelatnici u kulturi, medicinske sestre…
Država im za 2019. godinu nudi povišenje osnovice za oko tri posto. Odnosno, više plaće za 125-150 kuna mjesečno. Pritom, trenutna stopa inflacije u Hrvatskoj je oko dva posto godišnje, tako da će stvarna vrijednost te povišice biti zapravo znatno manja.

Povlaštene mirovine državu koštaju skoro šest milijardi kuna godišnje. Državne financije ove godine su uzdrmala jamstva za Uljanik, koja će do kraja godine progutati 2,5 milijardi, a ukupno je aktivnih jamstava za to brodogradilište lijepih 4,3 milijarde kuna.
Milijarde.

Naravno da ova vlast nije kriva za izdavanje jamstava u prošlim godinama, ali kojeg vraga je radila dvije godine kao 25 postotni vlasnik Uljanika u kojem se i neki naručeni brodovi, s uredno izdanim državnim jamstvom od strane VladeAndreja Plenkovića – nisu ni počeli graditi? Kako je moguće da izjava predsjednika Hrvatskih izvoznika Darinka Bage o tome da je u gospodarskim krugovima javna tajna da su u određenim brodogradilištima, radi održavanja likvidnosti, sklapani ugovori za lažne brodove, nije izazvala nikakav potres, ma niti drhtaj?

Valja naglasiti još jednom – lažni brodovi. Milijarde.