Denkverbot

I ja bih! :)
Ima nešto privlačno u njemu. Dok sam gledala link uhvatila bih sebe kako ga više promatram, a manje slušam.

U pravu si za vrijednosti. Pisala sam subjektivno. Pogledala sam si u blokić i vidim da sam si napisala: Sustav vrijednosti daje nam svrhu...

ja sam isto odgledao do kraja, i razmisljao sam sta bih ga pitao..

ako nijedno rjesenje nije konacno i optimalno, zasto se onda zalagati za nesto..

Zbog samog zalaganja koje ponekad predstavlja svrhu.

smisao truda je sam trud? :/

Pa da.

onda smo svi Sizifi..

jo mislin da se un folira kad imo nastup, da je fantasično pripremljen a hini ko da smišlja analogije ad hok.

tribo se zalagati jer će se tako umanjiti suffering. kod života, tj patnje, čini veliku rozliku ako nojdeš rješenje koje ga bar iskricu poboljša.

hipnoza? ne zun baš.

ali, programi i programiranje, definitivno. premda se jo ne bi zajebovo po svon biosu, i ponovljo sebi jo sun sritan, jo sun sritan- vježbaj biti sritan, čini stvori ke su toliko teške jer su toliko vridne, a ne programiroš subsvijest bullshit mantrom koja nemo veze sa stvarnošću. might as well do heroin.

kic wrote:ako nijedno rjesenje nije konacno i optimalno, zasto se onda zalagati za nesto..

Da bismo došli do plauzibilnih riješenja.

Speare Shaker wrote:

kic wrote:ako nijedno rjesenje nije konacno i optimalno, zasto se onda zalagati za nesto..

Da bismo došli do plauzibilnih riješenja.

Znanost odnosno filozofija znanosti je odavno (Karl Popper) svjesna kako nije u stanju ponuditi riješenja u vidu nepromjenjvih, konačnih teorija i apsolutnih istina koje bi one po logici stvari trebale producirati.
Paradigma kaže da je svaka znanstvena teorija promjenjiva odnosno oboriva i da istine koja svaka producira nisu apsolutne.
Dapače, da čak neka teorija uspije dokučiti apsolutne istine znanstvenog tipa nema načina da bi ih kao takve mi mogli potvrditi. Ako neka teorija nije promjenjiva i oboriva, to znači da nije niti znanstvena teorija. Kriterij promjenjivosti i oborivosti je onaj temeljni koji neku znanstvenu teoriju razlikuje od običnog uvjerenja, mišljenja, učenja, stava i koju ju uz neke druge kriterije čini (potencijalno) znanstvenom.
Znanost barata samo promjenjivim i oborivim spoznajama koje vrijede u određenom kontekstu i ne pridaje im apsolutnu točnost.
Naravno, ako znanstvena teorija po definiciji mora biti promjenjiva i oboriva, to ne znači da će svaka biti nužno promjenjena i posebno da će biti oborena, prije ili kasnije.
U praksi se najčešće događa da svaka o određenom kontekstu nudi odgovore sukladne realnom stanju, ali i da bude donekle promjenjena novim spoznajama, ali ne nužno i oborena. Tako Einstein nije potpuno oborio Newtona nego je njegova riješenja samo nadopunio u jednom dijelu odnosno određenom kontekstu.
To vrijedi i za svaki drugi nauk, učenje, mišljenje, uvjerenje, stav. Nema ga koji ne može biti promjenjen barem u smislu nadopune i prevrednovanja u novonastalom kontekstu.
I zato ne postoje tzv. konačna riješenja u smislu spoznaje činjenica odnosno istine, dapače, ne mogu niti postojati.
Optimalnost je već malo drugačiji kriterij i opet, prije svega ovisi o kontekstu vremena, okolnosti, dosadašnje razine spoznaja i znanja itd. i taj kriterij se naravno može postići, makar je to zapravo very tricky business.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

kic wrote:ako nijedno rjesenje nije konacno i optimalno, zasto se onda zalagati za nesto..

Da bismo došli do plauzibilnih riješenja.

Znanost odnosno filozofija znanosti je odavno (Karl Popper) svjesna kako nije u stanju ponuditi riješenja u vidu nepromjenjvih, konačnih teorija i apsolutnih istina koje bi one po logici stvari trebale producirati.
Paradigma kaže da je svaka znanstvena teorija promjenjiva odnosno oboriva i da istine koja svaka producira nisu apsolutne.
Dapače, da čak neka teorija uspije dokučiti apsolutne istine znanstvenog tipa nema načina da bi ih kao takve mi mogli potvrditi. Ako neka teorija nije promjenjiva i oboriva, to znači da nije niti znanstvena teorija. Kriterij promjenjivosti i oborivosti je onaj temeljni koji neku znanstvenu teoriju razlikuje od običnog uvjerenja, mišljenja, učenja, stava i koju ju uz neke druge kriterije čini (potencijalno) znanstvenom.
Znanost barata samo promjenjivim i oborivim spoznajama koje vrijede u određenom kontekstu i ne pridaje im apsolutnu točnost.
Naravno, ako znanstvena teorija po definiciji mora biti promjenjiva i oboriva, to ne znači da će svaka biti nužno promjenjena i posebno da će biti oborena, prije ili kasnije.
U praksi se najčešće događa da svaka o određenom kontekstu nudi odgovore sukladne realnom stanju, ali i da bude donekle promjenjena novim spoznajama, ali ne nužno i oborena. Tako Einstein nije potpuno oborio Newtona nego je njegova riješenja samo nadopunio u jednom dijelu odnosno određenom kontekstu.
To vrijedi i za svaki drugi nauk, učenje, mišljenje, uvjerenje, stav. Nema ga koji ne može biti promjenjen barem u smislu nadopune i prevrednovanja u novonastalom kontekstu.
I zato ne postoje tzv. konačna riješenja u smislu spoznaje činjenica odnosno istine, dapače, ne mogu niti postojati.
Optimalnost je već malo drugačiji kriterij i opet, prije svega ovisi o kontekstu vremena, okolnosti, dosadašnje razine spoznaja i znanja itd. i taj kriterij se naravno može postići, makar je to zapravo very tricky business.

Frank Sinatra: That's Life

Jel Peterson oženjen?
Ima li djece?

kic wrote:

A što se smiješ?
U moru pitanja, ja na osnovno :)

a nije nego, šejker se raspisao i razmišljam o tome, a ti, ti :^^

kic wrote:
a nije nego, šejker se raspisao i razmišljam o tome, a ti, ti :^^

Razmišljam o Petersonu.
Što ga je oblikovalo, kakav mu je privatan život..

ima dosta materijala na jubitou o tome, većinu sam pripovjeda..

A jel oženjen?

dda, pa čak smo pisali o tome ovdje mislim kako ju je oženio, mislim da kad su bili klinci da je rekla da će se na kraju vjerojatno uzeti za nekog šonju kakve je sreće i pokazala na njeg, a on potvrdio, kasnije se razvio iz šonje i podsjetio je na tu rečenicu..

https://en.wikipedia.org/wiki/Jordan_Peterson#Personal_life